REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2588/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Maria Patače, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Sofije Petković, odvjetnice, dana 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 528-50-4969636 od dana 7. srpnja 2008. godine koji su zaključili tužiteljica GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnica kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 7,35% godišnje.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 isplatiti tužiteljici GD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 817,73 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim: − na iznos od 10,93 € računajući od 1.4.2009. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.5.2009. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.6.2009. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.7.2009. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.8.2009. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.9.2009. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.10.2009. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.11.2009. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.12.2009. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.1.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.2.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.3.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.4.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.5.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.6.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.7.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.8.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.9.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.10.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.11.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.12.2010. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.1.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.2.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.3.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.4.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.5.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.6.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.7.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.8.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.9.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.10.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.11.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.12.2011. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.1.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.2.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.3.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.4.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.5.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.6.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.7.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.8.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.9.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.10.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.11.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.12.2012. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.1.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.2.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.3.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.4.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.5.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.6.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.7.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.8.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.9.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.10.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.11.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.12.2013. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.1.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.2.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.3.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.4.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.5.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.6.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.7.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 10,93 € računajući od 1.8.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.9.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.10.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.11.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.12.2014. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.1.2015. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.2.2015. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.3.2015. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.4.2015. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.5.2015. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.6.2015. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.7.2015. godine pa do isplate,
− na iznos od 8,94 € računajući od 1.8.2015. godine pa do isplate,
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 naknaditi tužiteljici GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.127,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica GD (ranije TD) je dana 13.4.2023. ponijela tužbu u kojoj navodi da je kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom, zaključila Ugovor o kreditu broj: 528-50-4969636 za kupnju novog vozila Opel po kojem joj je ugovoru tuženik stavio na raspolaganje iznos od 98.866,68 kn. U članku 2. ugovorena je redovna kamatna stopa od 7,35% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora dok je rok otplate kredita 84 mjeseca. Kredit je u cijelosti isplaćen 24.9.2015. Tijekom otplate kredita tuženik je jednostrano u više navrata mijenjao (povećavao) kamatnu stopu i to od 1.3.2009. do 31.7.2014. na 8,85% te od 1.8.2014. do isplate kredita na 8,30%. Sukladno promjeni (povećanju) kamatne stope mijenjali su se i povećavali mjesečni anuiteti i to s početnih 1.280,66 kn na 1.363,00 kn, odnosno na 1.348,04 kn. O odredbi članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, nije se pojedinačno pregovaralo, a isto tako nisu naznačeni niti parametri ili mjerila po kojima bi tužiteljica bila upoznata s načinom promjene kamatne stope, a time i s cijenom kredita te visinom svoje kreditne obveze. Stoga je odredba u dijelu promjene kamatne stope nerazumljiva, nepoštena i tužiteljicu stavlja u neravnopravan položaj budući da predmet obveze čini neodredivim. Navedena odredba članka 2. Ugovora o kreditu protivna je načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Zakon o zaštiti potrošača (NN br. 96/03), kao i kasniji Zakon o zaštiti potrošača (NN br.79/07), s istim sadržajem u članku 81., odnosno kasnije u članku 96., reguliraju nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (ovdje tuženik), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Osim toga ovakva ugovorna odredba protivna je jednom od temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisanim člankom 10., jer se sudionici u obveznopravnom odnosu moraju suzdržavati od ponašanja kojima bi bilo otežano ispunjenje obveza drugom sudioniku. Člankom 269. ZOO-a određeno je kako je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Člankom 270. stavak 1. istog Zakona propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Iako nije primjenjivo na ovu pravnu stvar, budući da riječ o kreditima vezanim uz klauzulu švicarski franak, tužiteljica skreće pozornost na da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 7129/13 od 13.6.2014. utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik “u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna”. S obzirom na to da se promjenom (povećanjem) kamatne stope, tužiteljici povećavao mjesečni iznos anuiteta, to je plaćala veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćala da je kamatna stopa ostala u visini od 7,35% godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena. Na taje je način tužiteljica preplatila tuženiku iznos od 6.160,66 kn. Stoga tužiteljica, pozivajući se na odredbe čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a, čl. 1115 ZOO-a i čl. 323. st. 1. ZOO-a predlaže da sud presudom utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-4969636 od 7.7.2008. koji su zaključili tužiteljica i tuženik u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 7,35% godišnje. Predlaže i povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 817,66 EUR/6.160,66 kn, uvećano za zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška uvećano za zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate.
Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže preslike otplatnog plana (list 4 - 16 spisa), prijepisa knjigovodstvene kartice (list 17 – 22 spisa), Ugovora o kreditu broj: 528-50- 4969636 (list 25 – 29 spisa) te izvadak iz matice vjenčanih (list 30 – 31 spisa).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica predlaže utvrditi ništetnima odredbu čl. 2. ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a preko ugovorene kamatne stope od 7,35% godišnje ističe da tako postavljeni tužbeni zahtjev nije pravilo postavljen. Ugovorna odredba ne može biti ništetna samo u slučaju da stopa kamate prelazi 7,35%, a da u slučaju niže stope bude valjana. Odredba može biti valjana ili ništetna, a ne nešto između ta dva pojma.
Ističe prigovor zastare. Predmetna je tužba podnesena 13.4.2023., a istom tužiteljica traži isplatu iznosa koji dospijevaju u razdoblju od 27.8.2008. do 24.9.2015. Dakle, najstariji zahtjev dospijeva 14 godina prije podnošenja tužbe, a posljednji zahtjev više od sedam godina prije podnošenja tužbe.
Budući se tužiteljica poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13 od 13.6.2014., tuženik ističe kako tužiteljica pogrešno tumači pravni režim zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj, posebno u odnosu na zaštitu pojedinačnih interesa potrošača koja se zahtjeva temeljem prethodno pružene zaštite kolektivnih interesa potrošača. Tuženik na ovom mjestu posebno ističe kako Zakon o zaštiti potrošača i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 (presuda u predmetu Potrošač) ne određuju da povreda kolektivnih interesa potrošača koja se utvrdi u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača automatski znači i postojanje povrede pojedinačnog interesa potrošača u svakom pojedinom slučaju. Napominje i da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14, kojom je potvrđena naprijed navedena presuda Visokog trgovačkog suda RH, na str. 30. obrazloženja navedeno sljedeće: „Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana za valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu (...).“Prema tome, VSRH je ovime jasno iz postupka kolektivne zaštite isključio sve kredite koji nisu krediti sa valutnom klauzulom u CHF. Tužiteljev ugovor o kreditu je kredit bez valutne klauzule tj. kunski kredit. Zbog toga se tužitelj ne može pozivati na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 kojom je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena nepoštenom. Ta presuda VTSRH, kao i odluka VSRH, vrijedi samo za ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Obzirom da se odluke iz postupka kolektivne zaštite ne primjenjuju na predmetni ugovor o kreditu, neosnovan je navod tužiteljice da bi odredba o pravu na promjenu kamatne stope bila ništetna. Tuženik nadalje ističe da je osporavana odredba ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva, a osim toga promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti i kao takva nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. Kamatne stope od sredine 2007. godine nadalje počele su rasti na sve vrste kredita, Razlozi rasta kamatnih stopa su objektivne tržišne okolnosti, a o čemu postoje javno objavljeni podaci HNB-a. U trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala obveza kako tuženika tako ni drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Međutim, tuženik je i prije usklađenja poslovanja s odredbama kasnije donesenih Zakona o kreditnim institucijama1 (donesen 13.10.2008. sa kasnijim izmjenama) i Zakona o potrošačkom kreditiranju (donesen 30.6.2009. sa kasnijim izmjenama), koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Takvo postupanje tuženika bilo je u skladu i s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.
15. Tako je tuženik u tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom kojim se propisuju osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata, u toč. VI propisao opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Slijedom navedenog tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke. Također, tuženik je prilikom promjene kamatnih stopa vodio računa o svom položaju na tržištu imajuću u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Navedeni kriteriji detaljno su razrađeni u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada koji su stupili na snagu 1.1.2011. Ovi opći uvjeti i akti tuženika služe kao dopunski kriterij za ocjenu opravdanosti ili neopravdanosti promjene kamatne stope. Tuženik se prilikom promjene kamatnih stopa na kunske kredite vodio objektivnim tržišnim okolnostima na domaćem tržištu novca. Zbog regulative HNB-a i činjenice da je većina dugoročnih depozita u stranoj valuti, jedini tuženikov dugoročni izvor financiranja kunskih kredita jest tuženikov vlastiti kapital. Osnovno i početno mjerilo prinosa na kapital u svijetu, pa tako i u RH, jest prinos na dugoročnu državnu obveznicu. Prinos na 10-godišnju kunsku obveznicu RH je nakon sklapanja ugovora o kreditu značajno porastao, posebno između 2008. i 2011. godine, što je uzrokovalo povećanje kamatne stope za taj period. Krajem 2011. godine došlo je do smanjenja prinosa na državnu obveznicu, pa je usporedno s time tužiteljici razmjerno smanjena kamatna stopa.
Slijedom navedenog, tužiteljičina kamatna stopa je tijekom trajanja cijelog ugovora bila tržišno opravdana uzimajući u obzir generalno nepovoljne uvjete financiranja dugoročnih kunskih kredita u RH. Tužiteljica nije navela niti jedan razlog niti dokaz o tome da bi promjenama kamatne stope bila doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na bilo koju drugu kategoriju potrošača i/ili drugog korisnika kunskog kredita za utuženo razdoblje. Sklapajući ugovor o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom, tužiteljica je unaprijed dala suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni pa je stoga trebala očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope, tako da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozorena i nije joj mogao ostati nepoznat.
Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška tuženiku, sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. Tužiteljica je u cijelosti ostala kod navoda tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Podneskom od dana 15.10.2023. se očituje na istaknute prigovore tuženika koje drži neosnovanima. Ugovorna odredba prema kojoj je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu jer se o istoj nije pregovaralo, odredba je neodređena i neodrediva, sadržajno nerazumljiva prosječnom potrošaču odnosno tužiteljici, jer istom nisu niti u trenutku zaključenja ugovora, a niti kasnije bili poznati tržišni uvjeti niti su joj kao prosječnom potrošaču mogli biti poznati jer ne raspolaže dovoljnim znanjima iz područja bankarstva, a službenici tuženika joj prilikom zaključenja ugovora o kreditu nisu objasnili postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na njeno formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takve ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i uvjete pod kojima će tuženik jednostrano mijenjati ugovorenu kamatnu stopu, a čime su stranke prilikom ugovaranja bile u neravnopravnom položaju. S obzirom na to da ugovorom nije predviđeno kako i kada se kamatna stopa trebala mijenjati, pod kojim uvjetima i na koji način i slično to se u spornom periodu ne može se primijeniti niti jedna druga kamatna stopa osim u ugovoru o kreditu početno utvrđene kamatne stope od 7,35% koja je jedina i poznata tužiteljici, a na temelju nje je tuženik i izradio početni otplatni plan koji je uručio tužiteljici. Prigovor zastare je neosnovan jer zastara počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, a ne od trenutka ispunjenja obveze ništetnog ugovora. Tužiteljica naglašava da se ne poziva na kolektivnu presudu donesenu u slučaju „Franak“, ali napominje kako je u kreditima vezanim uz valutu švicarski franak, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu kojom je utvrdio ništetnima ugovorne odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom bane, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Dakle, formulacija ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi prema kojima je kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke korištena je u kreditima s valutom švicarski franak, ali očito i u kunskim i eurskim kreditima. Tužiteljici na utužene iznose pripadaju zatezne kamate od samog trenutka naplate jer je upravo tuženik odgovoran za ugovaranje nepoštenih i ništetnih odredbi koje je nametnuo tužiteljici kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene) temeljem kojih je tuženik neosnovano naplatio novčane iznose od tužiteljice.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi ništetnom odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora sadržanu u članku 2. Ugovora o kreditu broj: 528-50-4969636, sklopljenog između tužiteljice i tuženika te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju te ništetne odredbe u ukupnom iznosu od 817,66 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine preplaćene mjesečne iznose u razdoblju od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do konačne isplate.
5. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik dana 7.7.2008. sklopili Ugovor o kreditu broj: 528-50-4969636 u iznosu od 98.866,68 kn. U čl. 2 Ugovora o kreditu je određena redovna kamata od 7,35 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kredit je u cijelosti otplaćen dana 24.9.2015.
6. Sporno je da li je tuženik određivanjem da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, je li o istoj uopće raspravljao sa tužiteljicom (načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelo dužnosti njihove suradnje), je li ta odredba bila jasna i lako uočljiva (načelo zabrane zlouporabe prava) te je li uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice (načelo jednakih vrijednosti činidbe). Sporna je visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara tražbine tužiteljice.
7. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu. Na okolnost namjene kredita, postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja sporne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sud je saslušao tužiteljicu GD. Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva je određeno provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Koraljki Cesarec Noršić, dipl. oec. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP-a) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
8. Tužiteljica GD u svom iskazu pojašnjava da je kod tuženika podigla kredit za auto te da je sve dogovorila u auto kući gdje je potpisala unaprijed pripremljeni obrazac ugovora. Nije joj bilo jasno što znači promjenjiva kamatna stopa Sa gotovim ugovorom, potpisanim kod javnog bilježnika koji joj ništa nije pojašnjavao, je otišla u banku. Auto je kupila za osobne potrebe, a kredit je sama otplaćivala.
9. Opisani iskaz tužiteljice sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv. Povezujući ga sa izgledom i sadržajem sporog ugovora, sud zaključuje da je tužiteljici od strane tuženika ponuđen unaprijed pripremljen obrazac ugovora na čiji sadržaj ni na koji način nije mogla utjecati, kao što nije mogla niti raspravljati o pojedinim ugovornim odredbama, pa tako niti o spornoj odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika. Utvrđeno je i da tuženik ni na koji način nije objasnio tužiteljici što utječe na njegovu odluku o promjeni kamatne stope. Iz dostupnih informacija tužiteljica kao prosječni potrošač nije mogla razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovorne odredbe po kojoj je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu temeljem svoje Odluke o kamatnim stopama niti je mogla informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvom odredbom. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik je kao visoko specijalizirana novčarska ustanova koja plasira novac potrošačima u vidu raznih novčarskih proizvoda, bio dužan informirati tužiteljicu o smislu i sadržaju odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, uputiti ju i pojasniti joj parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Tužiteljici je u auto kući dan na potpis unaprijed pripremljenog, standardni ugovor tuženika koji sadrži općenitu i nedorečenu formulaciju o promjenljivoj kamatnoj stopi koja tužiteljici nije bila razumljiva, a tuženik joj nije objasnio pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i sa tim povezane rizike, a kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogla predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovora. Budući navedeno nije ispunjeno, riječ je o ugovornoj odredbi koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima.
10. Cijeneći sve navedeno, usvojen je dio tužbenog zahtjeva koji tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj: 528-50-4969636 od dana 7. 7. 2008. u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 7,35% godišnje, kao jedine poznate i točno određene visine kamatne stope te ista u tom dijelu ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane, sve temeljem čl. 81 i čl. 87 st.1 Zakona o zaštiti potrošača, čl. 3, čl. 4., čl. 269 st. 2, čl. 272 i čl. 323 ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29). Sporna odredba Ugovora je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva budući ovisi isključivo o Odluci banke. Za dodati je i da Visoki trgovački sud RH u svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/17, a u odnosu na ugovore u EUR u kojima je ugovorena promjenjiva kamata prema odluci banke, navodi:“ Što se tiče tvrdnje da tužitelj u tužbi kojom je pokrenut ovaj postupak ne zastupa kolektivni interes potrošača, nego samo pojedinačne interese onih potrošača koji su sklopili ugovore o potrošačkom kreditiranju koji sadrže ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača, a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Nepošteno ponašanje trgovca – ovdje korištenje nepoštenih ugovornih odredaba u standardnim ugovorima usmjereno je prema svim potrošačima, dakle i prema onima koji takav ugovor nisu sklopili, ali bi ga mogli sklopiti. U tome se i razlikuje pravni interes za zaštitu kolektivnog interesa i za zaštitu pojedinačnog interesa. Konačno, predmet zaštite su dijelovi ugovornih odredaba potrošačkih ugovora o predmetu i cijeni: kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak i kojima je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke. Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.“
11. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem. Stalni sudski vještak Koraljka Cesarec Noršić je u svom nalazu i mišljenju od dana 22.7.2024., sačinjenom na temelju dokumentacije u spisu, utvrdila da iz obračuna za cijelo razdoblje trajanja kredita proizlazi da je uplaćeno anuiteta u ukupnom iznosu 138.736,10 kn. U istom razdoblju anuiteti prema ugovorenoj kamatnoj stopi na dan stavljanja u otplatu iznose 1.280,66 kn / anuitet, a za isto razdoblje iznose ukupno 132.575,44 kn ukupne obveze. Shodno navedenom preplaćeni iznos s osnove promjene ugovorene kamatne stope iznosi 6.160,66 kn tj. 817,73 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,5345 kn.
12. Tužiteljica je prigovorila opisanom nalazu i mišljenju vještaka. Ističe da zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa je 817,73 EUR dok je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju od 22.7.2024. naveo iznos od 817,66 EUR, a što nije točno.
13. Sudski vještak Koraljka Cesarec Noršič je opisanu grešku u računanju otklonila pisanom dopunom od dana 6.9.2024. u kojoj navodi da razlike između iznosa koji je tužiteljica po osnovi kamata i predmetnog ugovora stvarno plaćala i iznosa koji bi plaćala da nije došlo do promjene kamatne stope tj. da je kamatna stopa iznosila i odgovarala prvotno ugovorenoj iznose 6.160,66 kn tj. 817,73 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 kn.
14. Tužiteljica je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka podneskom od dana 17.9.2024. konačno uredila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu, sve kako je opisano u točci II. izreke ove presude.
15. Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka. Usprotivio se preinaci tužbenog zahtjeva te zatraženim zateznim kamatama na svaki navodno preplaćeni iznos od dana dospijeća svakog anuiteta. Sud dopušta učinjenu preinaku temeljem čl. 190 st. 1 i st. 2 ZPP-a (tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu je povišen za 0,07 EUR, sve prema izračunu financijskog vještaka) jer tužiteljica učinjenom preinakom nije promijenila identitet, istovjetnost svog tužbenog zahtjeva već u preinačenom zahtjevu, temeljem iste činjenične i pravne osnove, zahtijeva isplatu neznatno višeg iznosa preplaćenih anuiteta uslijed tuženikove jednostrane promjene visine kamatne stope.
16. Kako je, dakle, utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi to joj je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 323 ZOO-a i prema visini koju je u ovom postupku utvrdio financijski vještak. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.
17. Potraživanje tužiteljice s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije u zastari. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od dana 30.1.2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati što je stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.
18. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova za svaku (Tbr. 7 t.1), podnesaka od 15.10.2023., 7.8.2024. i 17.9.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr 8.t.1), te zastupanja na ročištima 13.6.2024. i 29.1.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1) te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.3.). Nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 19.6.2024. kojim tužiteljica obavještava sud o uplati predujma jer isti nije nužan budući navedeno sud provjerava i sam. Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 325,00 EUR, priznati trošak iznosi 1.625,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati plaćeni predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu (34,00 EUR) i presudu (68,00 EUR) pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 2.127,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 13.3.2025. pa do isplate pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
U Zagrebu 13. ožujka 2025.
Sutkinja
Ivana Markotić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužiteljice uz rj o sudskoj pristojbi na presudu (68,00 EUR)
2. Pun. tuženika
