REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 83 P-6559/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Robert Bosch d.o.o. iz [adresa], OIB: 54135594229, zastupan po punomoćniku Borisu Trgovecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Trgovec&Valenčak d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. listopada 2024., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika Borisa Trgoveca, odvjetnika dana 13. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ROBERT BOSCH d.o.o., OIB:54135594229, [adresa], da isplati tužitelju EL, odvjetnik, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 21.435,99 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena . "
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 6.381,64 EUR, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj navodi kako se predmetno potraživanje odnosi na poduzete radnje u zastupanju tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl. br. Povr 124/15, a temeljem izdanog računa Rn-1/1 od 3.12.2018, slijedom kojeg tužitelj prema konačnom zahtjevu iz podneska od 07.07.2024. potražuje od tuženika iznos od iznos od 21.435,99 EUR sa zateznom kamatom, kao i trošak parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je tužba bezpredmetna kako u osnovi tako i u visini. Navodi kako tužitelj nastoji ovom tužbom temeljem vjerodostojne isprave koja glasi na pravo prednika tuženika poistovjetiti sa potraživanjem tuženika prema tužitelju u predmetu koji je tuženik vodio protiv tužitelja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-1434/18, radi naknade štete zbog propusta u poduzimanju parnične radnje tužitelja u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: Povrv-124/14 u kojem je tužitelj kao punomoćnik propustio za ovdje tuženika podnijeti prijavu potraživanja u stečajnu masu. Tuženik smatra kako ne postoji ista činjenična i pravna osnova za spomenuta dva spora, te zahtjev tužitelja iz ove tužbe nije u nikakvoj vezi sa tužbenim zahtjevu tuženika u predmetu P-1434/18. Također tužitelj je istakao prigovor stvarne nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu za suđenje o zahtjevu tužitelja u ovom postupku, te prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da su sve pravne radnje koje je tužitelj poduzeo za tuženika u cijelosti podmirene. Navodi kako između predmetnih stranka postojao separativni sporazum oko naplate troškova pravnog zastupanja koji je suprotan Tarifi HOK-a, a da se tužitelj odrekao naplate svojih usluga sukladno tarifi. Isto tako ističe prigovor zastare potraživanja budući se pravne radnje čiju naplatu tužitelj traži odnose na 2015. Također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužitelj pogrešno identificirao osobu tužitelja i utužio osobu koja mu nije dala mandat za vođenje parničnog postupka, a koji navodno honorarno potražuje sada sa predmetnom tužbom, pa tuženik predlaže odbit tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga na parnični trošak sa pripadajućom zateznom kamatom.
3. Tuženik tijekom postupka navodi kako ne spori da je postojao pravni odnos sa tužiteljem i u tom smislu ne spori niti valjanost ugovora o pravnom zastupanju tužitelja. Međutim, tužitelj očito svjestan neosnovanosti svojeg tužbenog zahtjeva protiv tuženika, dokazuje isto i dostavom predmetne dokumentacije. Naime, ugovor o pravnom zastupanju kojeg je dostavio tužitelj, sklopljen između tužitelja i tuženika, ne dokazuje da je tužitelj obavljao radnje u parničnim predmetima pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u ime i za račun tuženika, pa da bi bio ovlašten izdati račun za radnje koje je poduzeo u ime i račun druge pravne osobe, konkretno Bosch Termotechnika s.r.o. iz Češke, Prag na teret ovdje tuženika. Štoviše, u dokaz promašenosti tužbenog zahtjeva tuženik ističe kako je tužitelj imao i valjano izdanu punomoć od strane trgovačkog društva Bosch Termotechnika s.r.o. iz Češke, Prag, a radi zastupanja istog u parnici protiv dužnika Termocommerce d.o.o. u stečaju. Dakle, tužitelj je možebitno imao nekakvo potraživanje, no sigurno ne i protiv tuženika, već protiv društva Bosch Termotechnika s.r.o. iz Češke, Prag. Slijedom iznesenog, predlaže se naslovu odbiti tužbeni zahtjev kao očito neosnovan.
4. U podnesku od 12.04.2024. navodi tuženik nadalje navodi kako je tužitelj na osnovi izdanog računa broj 33/1/1 adresiranog na Bosch Termotechnik GmbH u parnici koju je pokrenulo društvo Robert Bosch d.o.o. uložio protutužbu protiv Robert Bosch d.o.o. Međutim, tužitelj na osnovi izdanog računa jedino može pokrenuti ovršni postupak, budući da je riječ o vjerodostojnoj ispravi, a ne protutužbu. Dakle, tužitelju nedostaje legitimacija za vođenje ovog postupka. Račun tužitelja izdan je na strano trgovačko društvo Bosch Termotechnik GmbH, a ne na tuženika –hrvatsko društvo Robert Bosch d.o.o. Dokumentacija dostupna u ovosudnom spisu ne potkrjepljuje da bi tuženik na bilo koji način preuzeo obvezu za Bosch Termotechnik GmbH. Štoviše, tužitelj je u spis dostavio ugovor o poslovnoj suradnji s tuženikom, a ne s Bosch Termotechnik GmbH na osnovi kojeg bi uopće mogao izdati predmetni račun. Nadalje, radnje tužitelja poduzete u parničnom postupku Povrv-124/2015 su radnje poduzete za Bosch Termotechnik GmbH, a ne za tuženika: Robert Bosch d.o.o. Budući da je društvo Bosch Termotechnik GmbH uslijed propusta tužitelja da prijavu tražbinu u stečaj društva Termocommerce d.o.o. u stečaju izgubilo spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj Povrv-124/2015 te kako je žalba Bosch Termotechnik GmbH, to je jasno kako radnje koje su poduzete u tom postupku, a na koje se odnosi račun tužitelja 33/1/1 ne predstavljaju radnje koje su bile nužne za vođenje postupka, te tužitelj nema pravo potraživati naplatu istih. Na računu tužitelja na osnovi kojeg potražuje iznos od EUR 21.435,93 nema naznačenog dospijeća tražbine tužitelja. Navedeno znači da ista nije dospjela, budući da tužitelj nikada nije pozvao dužnika predmetnog računa broj R2 33/1/1– Bosch Termotechnik GmbH na uplatu navodno dugovanog iznosa jer da jest poziv na plaćanje bi bio dostavljen u ovosudni spis. Budući da je predmetni račun broj R2 33/1/1 adresiran na strano trgovačko društvo Bosch Termotechnik GmbH, a ne na Robert Bosch d.o.o., predmetni račun mora glasiti u EUR-ima, a ne HRK pa konvertiran u EUR protuvrijednost na dan izdavanja računa. Nadalje, predmetni račun mora glasiti i biti izdan i na jeziku pravne osobe na koju se odnosi ili isti treba pratiti ovjereni prijevod po sudskom tumaču, a što u ovom predmetu nije slučaj.
5. Ovdje je potrebno navesti kako se rješenjem P-776/22 od 21. rujna 2022 Trgovački sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, te sukladno odredbi čl. 34. st. 2 i čl. 48. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP)-a u vezi odredbe čl 2. točke XV alineje 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova odlučio po pravomoćnosti predmet ustupiti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom u ovoj pravnoj stvari.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun R2 broj: 33/1/1 (list 67 spisa), shematski prikaz povezanih Bosh društava i presliku elektroničke poruke od 4. 12.2018 sa ovjerenim prijevodom (list 83-105 spisa), izvod iz sudske prakse (list 106- 120, 161-177, 201-210, 235-248, 340-353, 356-370 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji od 1.4.2012. (list 323-324 spisa), Anex ugovora o poslovnoj suradnji (list 325- 328 spisa), te izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, Povrv-124/05. Nadalje proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 331-332 spisa)
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13., dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
8. Među strankama je nesporno kako je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1434/18, kasnije P-65/21 vođen postupak po tužbi ovdje tuženika protiv tužitelja radi naknade štete, a u kojem postupku je je donesena presuda istog broja dana 19.04.2022., a u kojem je utvrđeno da je ovdje tužitelj kao ovlašteni punomoćnik odvjetnik ovdje tuženika pružao tužitelju usluge pravnog zastupanja u parničnom postupku koji se kod istog suda vodio pod polovnim brojem Povrv-124/2015. radi naplate tuženikovog potraživanja prema društvu Termocommerce d.o.o., da je nad društvom Termocommerce d.o.o. otvoren stečajni postupak, da je ovdje tužitelj propustio pravovremeno prijaviti tražbinu o kojoj se parnica vodila u stečajnom postupku, slijedom čega je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 124/2015. od 4. rujna 2017., potvrđenog rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6730/17 od 24. studenog 2017., tužba odbačena te je ovdje tuženiku naloženo društvu Termocommerce d.o.o. u stečaju naknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 75.736,25 kn. Nadalje je utvrđeno da je ovdje tuženik plaćanje naloženog iznosa izvršio 22. siječnja 2018. uplatom na račun punomoćnika društva Termocommerce d.o.o. iz odnosnog parničnog postupka odvjetnika Miće Ljubenka. Nadalje je utvrđeno da je iz Ugovora o cesiji od 15. siječnja 2018. razvidno daje isti kao stjecatelj tražbine zaključio ovdje tuženik, a kao ustupitelj tražbine Bosch Termotechnik GmbH. Stranke su ugovorile, s obzirom da se radi o ugovoru između strane i domaće pravne osobe, dakle o ugovoru s međunarodnim elementom, da je za ugovor mjerodavno hrvatsko pravo. U ugovoru se utvrđuje da su stranke povezane pravne osobe, da je Bosch Termotechnik GmbH pravomoćno izgubio u parničnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Povrv-125/2015. te da mu je naložena naknada parničnih troškova u iznosu od 75.736,25 kn Termocommercu d.o.o, pa da da stoga Bosch Termotechnik GmbH ima tražbinu po osnovi odgovornosti ovdje tužitelja, koji je istog u parnici zastupao, a da je ovdje tuženik pomogao oko izbora ovdje tužitelja kao odvjetnika u odnosnom parničnom postupku. Stoga Bosch Termotechnik GmbH prenosi na tuženika svoju tražbinu prema ovdje tužitelju kao svom dužniku te ovlašćuje ovdje tuženika u svoje ime i za svoj račun poduzeti sve potrebne radnje radi naplate ove tražbine od ovdje tužitelja. Stranke su ugovorile da će naknadu za ustupljenu tražbinu urediti posebnim sporazumom, a Aneksom od 28. prosinca 2018. ugovorena je naknada za ustup u iznosu tražbine koja je predmet ustupa, kao i da će, ako tražbina od ovdje tužitelja nije uspješno naplaćena, ustupitelj stjecatelju tražbine vratiti naknadu za ustup. Predmetna je cesija, ustup tražbine ovdje tuženiku, valjana jer se ne radi o tražbini čiji bi prijenos bio zabranjen zakonom, koja je strogo osobne naravi, koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, niti je bio potreban pristanak ovdje tužitelja kao dužnika za prijenos tražbine (čl. 80. ZOO-a). Iako je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o cesiji tražbina po osnovi naknade štete prema ovdje tužitelju bila tek buduća, jer obveza isplate parničnih troškova Termocommercu d.o.o. još nije bila ispunjena, navedno nije od utjecaja na valjanost ustupa jer predmetom ustupa mogu biti i buduće tražbine, ako su moguće, dopuštene i određene, odnosno odredive (čl. 269. st. 2. ZOO-a). U konkretnom je slučaju tražbina koja je predmet ustupa dovoljno određena, jer je u Ugovoru o cesiji navedeno da se radi o tražbini po osnovi naknade štete prema ovdje tužitelju, nastaloj zbog naloženog plaćanja parničnog troška u parnici koja se vodila pod brojem Povrv-124/2015. Termocommerc d.o.o. u stečaju u iznosu od 75.736,25 kn. Kako je ovdje tuženik 22. siječnja 2018. punomoćniku iz odnosnog parničnog postupka odvjetniku Mići Ljubenku isplatio iznos od 75.736,25 kn po osnovi naknade parničnih troškova iz postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-124/2015., a što je utvrđeno na temelju potvrde o izvršenom plaćanju (list 40 spisa), to je ispunjen uvjet pod kojim je nastala i ostvarila se buduća tražbina koja je bila predmetom ustupa. Naime, ispunjenjem obveze Bosch Termotechnik GmbH prema Termocommerc d.o.o. u stečaju po osnovi naknade parničnih troškova postala je bezuvjetnom uvjetna buduća tražbina koja je bila predmetom ustupa, prema ovdje tužitelju po osnovi naknade na ovaj je prouzročene štete propustom u pružanju pravne pomoći. Neodlučno je stoga što je ovdje tuženik, a ne Bosch Termotechnik GmbH ispunio obvezu naknade parničnih troškova i isplatio punomoćniku Termocommerc d.o.o. u stečaju iznos od 75.736,25 kn. Poglavito stoga što je u vrijeme isplate ovog iznosa ovdje tuženiku predmetna tražbina prema ovdje tužitelju već bila prenesena, kao uvjetna buduća tražbina, pa je stoga isti ispunjenjem obveze ispunio i uvjet nastanka ove tražbine koja mu je ustupljena, prema ovdje tužitelju po osnovi naknade štete prouzročene društvu Bosch Termotechnik GmbH propustom u zastupanju u vidu obveze naknade parničnih troškova suprotnoj strani zbog odbačaja tužbe. Naime, sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dakle u odnosu na dužnika, primatelj stupa u pravni položaj ustupitelja. Iz predmetnog Ugovora o cesiji i Aneksa razvidno je da su ove isprave za Bosch Termotechnik GmbH potpisali PL kao direktor i ĆL kao ovlašteni predstavnik. Iz priloženog izvataka iz sudskog registra za Bosch Termotechnik GmbH razvidno je da se radi o osobama ovlaštenima na zastupanje i to na način da je na zastupanje ovlašten direktor Uwe Glock s još jednim od prokurista, između ostalih i ĆL (list 84-100 spisa). Nadalje, u izjavi ovjerenoj pred javnim bilježnikom i opskrbljenoj apostilom LL potvrdio je da je sklopljen Ugovor o cesiji između Bosch Termotechnik GmbH, prokurist kojeg je on društva, i ovdje tuženika, kojim je prenesena tražbina Bosch Termotechnik GmbH prema ovdje tužitelju na ovdje tuženika. Izjava je dana u svojstvu svjedoka u ovoj parnici. Po ocjeni suda, na utvrđenje odlučnih činjenica koje iz ove izjave proizlaze bez utjecaja je omaška u pisanju jer je navedeno da je Ugovor o cesiji sklopljen 28. prosinca 2018., kada i Aneks, iako je Ugovor o cesiji sklopljen ranije, 15. siječnja 2018. Ova omaška, imajući u vidu preostali sadržaj izjave AL, nije od utjecaja na istinitost dane izjave o zaključivanju ugovora o ustupu koji je u vezi s predmetom ove parnice. Paušalnima su ocijenjeni prigovori ovdje tužitelja i umješača na strani ovdje tužitelja da ustup tražbine ovdje tuženiku nije valjan jer da aktivno legitimirana osoba ugovor nije ovjerila. Imajuću u vidu da se, sukladno mjerodavnom hrvatskom pravu, za valjanost predmetnog ugovora o cesiji ne traži njegova ovjera, da iz priložene isprave proizlazi da su je potpisale za ustupitelja tražbine osobe ovlaštene na zastupanje prema stanju upisa u sudskom registru kao i da je izjavom ovjerenom kog javnog bilježnika jedan pod potpisnika potvrdio sklapanje ovog ugovora o ustupu, neodlučni su prigovori ovdje tužitelja i umješača vezani uz osporavanje valjanosti predmetnih isprava. Da je sklapanje ugovora o ustupu tražbine valjano i da se ne radi o ispravi sastavljenoj za potrebe ovog postupka proizlazi iz i iskaza stranaka, zastupnice po zakonu ovdje tuženika ŠL i ovdje tužitelja. Naime, iz ovih je iskaza razvidan poslovni odnos tužitelja i Bosch Termotechnik GmbH kao povezanih društava s jedne strane, te ovih društava s ovdje tužiteljem kao odvjetnikom zaduženim za pružanje pravne pomoći ovim društvima. Kako je ovdje tuženik pomogao oko izbora ovdje tužitelja kao odvjetnika društva Bosch Termotechnik GmbH u parničnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv- 124/2015., to je razvidna causa sklapanja predmetnog ugovora o ustupu tražbine, s obzirom na ovdje tužiteljev propust u zastupanju i s tim propustom prouzročenu obvezu naknade parničnih troškova društvu Bosch Termotechnik GmbH. Smatra da je ovdje tužitelj odgovoran za naknadu štete nastale ovdje tuženiku isplatom predmetnog iznosa, te je naloženo ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženiku iznos od 75.736,25 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 23. siječnja 2018. do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 75.736,25 kn u razdoblju od 23. siječnja 2018. do isplate te na iznos od 25.339,00 kn u razdoblju od 19. travnja 2022. do isplate. Iz obrazloženja iste presude nadalje proizlazi kako je u tom postupku ovdje tuženik dokazao postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 1045. ZOO-a, da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, dakle da je upravo tuženikov propust u zastupanju društva Bosch Termotechnik GmbH s kojim je imao zaključen ugovor o zastupanju te mu je ovo društvo izdalo punomoć temeljem koje je tuženik pokrenuo parnicu koja se vodila pod poslovnim brojem Povrv-124/2015., prouzročio štetu naknada koje je predmet spora po osnovi izdatka učinjenog radi naknade društvu Termocommerce d.o.o. u stečaju prouzročenih parničnih troškova uslijed donošenja rješenja o odbačaju tužbe zbog nepravovremenog prijavljivanja tražbine u stečajnom postupku, a koja je tražbina naknade štete prema tuženiku valjalo ustupljena tužitelju od strane tuženikovog suugovaratelja, dakle Bosch Termotechnik GmbH. 9. Iz presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 4479/2022-2 od 26.04.2023. proizlazi kako je preinačena prethodno navedena presuda Trgovačkog sudom u Zagrebu pod brojem P-1434/18, kasnije P-65/21 na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika. U obrazloženju iste presude stoji kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno nespornim: da je nad društvom Termocommerce d.o.o. otvoren stečajni postupak rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-1066/2012 od 23. srpnja 2013., da je društvo Bosch Thermotechnik GmbH kao tužitelj protiv Termocommerce d.o.o. kao tuženika prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom vodio parnični postupak pod brojem Povrv-2284/2013 (nakon prekida postupka pod brojem Povrv-124/2015) radi naplate potraživanja u iznosu od 957.105,46 EUR, u kojom je odbačena tužba i obvezan tužitelj platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 75.736,25 kn rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-124/2015 od 4. rujna 2017. potvrđenog rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-6730/2017 od 24. studenog 2017., da je tužba odbačena zbog toga što tužitelj u stečajnom postupku nije prijavio tražbinu iz predmetne parnice, da je ovdje tuženik punomoćniku društva Termocommerce d.o.o. platio iznos od 75.736,25 kn dana 22. siječnja 2018. Nije sporno da društvo Bosch Thermotechnik GmbH nije protiv ovdje tužitelja podnijelo tužbu radi naknade štete zbog propuštanja podnošenja prijave tražbine u stečajnom postupku, već je tužbu podnio ovdje tuženik 29. svibnja 2018. Ovdje tužitelj i umješač su tijekom postupka i u žalbi istaknuli tri osnovna prigovora i to (1) nedostatak aktivne legitimacije, (2) zastare i (3) neispunjenih pretpostavki odgovornosti za štetu prema odredbi članka 1045. ZOO-a. Ovdje tuženik u tužbi ne navodi zbog čega je umjesto društva Bosch Thermotechnik GmbH platio punomoćniku društva Termocommmerce d.o.o. parnične troškove iz postupka u kojem nije sudjelovao pa je tek nakon odgovora na tužbu, dostavio Ugovor o cesiji od 15. siječnja 2018. sklopljenim s društvom Bosch Thermotechnik GmbH, kojim na ovdje tuženika prenosi dospjelo potraživanje po osnovi regresne odgovornosti prema ovdje tužitelju u iznosu od 75.736,25 kn. Ugovor su u ime Bosch Thermotechnik GmbH potpisali PL i UL. Stranke su na predmetni ugovor ugovorile primjenu hrvatskog prava. Ovdje tuženik je uz navedeni ugovor dostavio u Aneks toga ugovora od 28. prosinca 2018. potpisan od istih osoba. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o valjanom ugovoru o cesiji u skladu s odredbom članka 80. ZOO-a pa je neosnovan prigovor žalitelja kako je prvostupanjski sud pogrešno odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije osnovan prigovor zastare, jer nije protekao opći zastarni rok od pet godina prema članku 30. stavku 3. u vezi s odredbom članka 225. ZOO-a. Neosnovano žalitelji navode kako u konkretnom slučaju zastara počinje teći od propuštanja podnošenja prijave tražbine u stečajnom postupku iz razloga što ovdje tuženik ne potražuje naknadu štete zbog toga što nije ostvario tražbinu koja nije prijavljena u stečajnom postupku (957.105,46 EUR), u kojem slučaju bi zastarni tok počeo teći tim propuštanjem. Ovdje se radi o šteti nastaloj zbog odbačaja tužbe, ali se šteta sastoji od obveze naknade parničnog troška u parnici poslovni broj Povrv- 124/2015 koja obveza je utvrđena rješenjem prvostupanjskog suda od 4. rujna 2017. pa je tužba podnesena u roku. Međutim, osnovano žalitelji navode kako ovdje tuženik nije dokazao sve elemente odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene. Naime, ovdje tuženik nije dokazao da bi u slučaju da je prijava tražbine podnesena, tražbina već u stečajnom postupku bila utvrđena, odnosno da bi bila utvrđena kao osnovana u parničnom postupku koji bi se nastavio da je tražbina u stečajnom postupku osporena. To bi značilo da je u ovoj parnici ovdje tuženik trebao dokazati da bi uspio u parnici poslovni broj Povrv-124/15 i da je njegova tražbina osnovana pa bi u tom slučaju postojala odgovornost ovdje tužitelja za konkretnu štetu.
10. Dakle iz navedenog je razvidno kako je pravomoćnom odlukom utvrđeno kako u prethodno navedenim postupcima tuženik nije dokazao da bi mu propustom tužitelja kao punomoćnika nastala šteta u vidu nastalih parničnih troškova koje je platio temeljem rješenja o odbačaju tužbe Povrv-124/2015 tamošnjem tuženiku Termocommerce d.o.o. u stečaju, odnosno njegovom punomoćniku.
11. U ovom postupku postavlja se pitanje ima li tužitelj pravo na naplatu pravne usluge zastupanja prema računu R2 BR: 33/1/1 (list 67 spisa), koji je izdan od strane tužitelja društvu Bosch Termotechnika GmBh Republika Njemačka, a koji se odnosi na zastupanje u parničnom predmetu Povrv-124/15 protiv dužnika Termocommerce d.o.o. i to za sastav podneska kojim se specificira tužbeni zahtjev 22.09.2015. u iznosu od 71.782,00 kn i za sastav žalbe na rješenje od 19.9.2017. u iznosu od 89.727,50 kn, odnosno sveukupno iznos od 161.509,50 kn ili iznos od 22.004,01 EUR-a, time da je kao datum izdavanja računa naveden je 3.12.2018. i nije navedeno dospijeće.
12. Isto tako u ovom postupku tužitelj svoju tužbu (odnosno protutužbu u odnosu na zahtjev za naknadu štete tuženika prema tužitelju u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu P-1434/18) postavlja podredno, ukoliko sud zaključi da je tužitelj u ovom postupku opravdao svoju aktivnu legitimaciju.
13. Tuženik je, između ostalog, istaknuo prigovor zastare potraživanja protutužbe navodeći da je u konkretnoj situaciji propisan zastarni rok od 3 godine od poduzimanja radnje, odnosno apsolutna zastara nastupa protekom 5 godina od poduzimanja radnje, a tužitelj zahtijeva naknadu za radnje poduzete 2015. i 2017. dok tužbu podnosi tek 2019.
14. U odnosu na navedeno ovaj sud se priklanja stajalištu višeg suda iz ukidne odluke Gž-727/2022 od 16.2.2023. u gotovo istom predmetu koji je vođen između istih parničnih stranaka, a radi naplate parničnih troškova ovdje tužitelja po računu Rn 34/1/1 od 03.12.2018 zbog zastupanja tuženika od strane tužitelja u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: Povrv-5606/15, a koji predmet za naplatu parničnih troškova se kod ovog suda vodio pod brojem P-1811/19, a koji jasno navodi da je Tbr. 48. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa) propisano kako naplata odvjetničke usluge, u svim postupcima osim kaznenim i prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha. Isto propisuje i sada važeća Tarifa u Tbr. 52. st.5.
15. Slijedom navedenog, ukazuje se neosnovanim prigovor zastare, jer je predmetni postupak Povrv-124/15, za koji tužitelj zahtijeva naknadu za zastupanje, pravomoćno okončan donošenjem rješenja o odbačaju tužbe, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6730/17 od 24.11.2017., a kako je predmetnu tužbu tužitelj podnio 09.07.2019., to nije protekao zastarni rok od 5 godina, propisan čl. 225. ZOO-a.
16. Što se, pak tiče prigovora promašene pasivne legitimacije, obzirom je račun izdan na društvo iz Njemačke, odnosno Bosch Termotechnika GmbH, ovaj sud se također priklanja stajalištu višeg suda iz ukidne odluke Gž-727/2022 od 16.2.2023. u sličnom predmetu kada je naveo pod točkom 18.6.: "U odnosu na stav suda o promašenoj pasivnoj legitimaciji (glede protutužbenog zahtjeva) sudu je ukazati, posebno imajući u vidu kako je protutužitelj naveo da je podnosi uvjetno, kako protutužba često ima i obrambeni značaj, posebno kada je ona kompenzabilnog značaja, tj. u situaciji u kojoj tuženik može iste argumente upotrijebiti i u obliku prigovora radi prebijanja kao i da dužnik, a suglasno odredbi iz čl. 84. st. 2. ZOO može isticati cesionaru (primatelju), a ovdje tužitelju, pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti cedentu (ustupitelju) odnosno Bosch Termotechnika GmbH do časa kada je saznao za ustupanje, na kojega je račun izdan."
17. U odnosu na prigovor da sporni račun nema datuma dospijeća, što znači da tražbina iz istog nije dospjela, da je isti adresiram na strano trovačko društvo, a ne tuženika te da mora glasiti na EUR, a ne HRK pa konvertiran u EUR, te da isti mora pratiti ovjereni prijevod po sudskom tumaču, potrebno je navesti da sve navedene okolnosti ne utječu na valjanost računa kao takvog, već se te okolnost kao problematične mogu javiti postupku provođenja ovrhe, a što ovdje nije slučaj. Osim toga pitanje dospjelosti tražbine po predmetnom računu prethodno je obrazložen je citiranjem Tbr. 48. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
18. Shodno gore izloženim utvrđenjima neosnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije i prigovora zastare, valjalo je ocijeniti da li je zahtjev tužitelja na naplatu pravne usluge zastupanja prema računu R2 BR: 33/1/1 (list 67 spisa), a koji je izdan od strane tužitelja društvu Bosch Termotechnika GmBh Republika Njemačka, te koji se odnosi na zastupanje u parničnom predmetu Povrv-124/15 protiv dužnika Termocommerce d.o.o. i to za sastav podneska kojim se specificira tužbeni zahtjev 22.09.2015. u iznosu od 71.782,00 kn i za sastav žalbe na rješenje od 19.9.2017. u iznosu od 89.727,50 kn, odnosno sveukupno iznos od 161.509,50 kn ili iznos od 22.004,01 EUR, osnovan.
19. Odredbom čl. 764. ZOO-a propisano je da tko se bavi obavljanjem tuđih poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za obavljanje tih poslova, dužan je, ako ne želi prihvatiti ponuđeni nalog koji se odnosi na te poslove, o tome bez odgađanja obavijestiti drugu stranu, inače odgovara za štetu koju bi ova pretrpjela zbog toga, dok je odredbom čl. 765. st. 1 ZOO-a propisano je da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi, stavkom 2. istoga članka propisano je da kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobivenim uputama bilo od štete za nalogodavca, dužan je skrenuti na to njegovu pozornost i tražiti nove upute, a stavkom 3. istoga članka propisano je ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari.
20. Nadalje, odredbom čl. 766 st. 1 ZOO-a propisano je da nalogoprimac može odstupiti od dobivenog naloga i uputa samo sa suglasnošću nalogodavca, a kad mu zbog kratkoće vremena ili iz kakva drugog uzroka nije moguće tražiti suglasnost nalogodavca, može odstupiti od naloga i uputa samo ako je po procjeni svih okolnosti mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca.
21. Prema čl. 7. Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21 – dalje: ZO), kojim je određeno kako su odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno zakonu, Ustavu RH, statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike, osnovano je zaključiti kako imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzeti sve što prema njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.
22. Prema čl. 18 st. 1. ZO odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Odvjetnička komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Prema čl. 19 st. 1 ZO-a u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi, a prema čl. 19 st. 2 ZO-a takav ugovor valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.
23. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji i Aneksa istog proizlazi da su isti zaključeni između tužitelja kao dobavljača i tvrtke Robert Bosch d.o.o., [adresa] zastupan po direktoru ELHB kao naručitelja, da stranke ugovaraju da se dobavljač obvezuje izvršiti za naručitelja odvjetničke usluge, da će se cijena usluga dogovarati prije naručivanja, a kao smjernica će se primjenjivati maksimalno propisana cijena prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koje propisuje Hrvatska odvjetnička komora uz unaprijed dogovoreni popust od 50% na sve usluge s time da se dobavljač ne ograničuje u naplati razlike pripadajuće naknade u postupcima zastupanja pred sudom od krajnjeg dužnika. U pojedinim specifičnim predmetima ugovorne stranke mogu nagradu ugovoriti za taj slučaj. Dobavljač se obvezuje za naručitelja izvršavati točno one usluge koje su predmet trenutne narudžbe. Za slučaj povjeravanja dobavljaču usluge za postupanja u postupcima pred sudovima i državnim organima na području RH, naručitelj se obvezuje izdati dobavljaču odgovarajuću punomoć. U čl. 5. stranke ugovaraju rok plaćanja 30 dana od dana primitka fakture, a kao važeći način primitka fakture stranke ugovaraju elektroničku poštu ili preporučenu pošiljku sa povratnicom.
24. U svom iskazu tužitelj navodi kako je bio punomoćnik tuženika po osnovi ugovora o poslovnoj suradnji i aneksa istom koji prileži na listu 323-325 spisa te ga je zastupao u parničnom predmetu Povrv-124/15 protiv tuženika Termo Commerce d.o.o. u stečaju, a po osnovu čega je izdao i račun za pružene prane usluge koje su navedene u istom računu, a koji prileži na stranici 67 spisa. Račun je izdao nakon što je tuženik protiv njega pokrenuo spor radi naknade štete zbog propusta u zastupanju u spomenutom predmetu, a koji se vodio pod brojem P-65/21 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je tužbeni zahtjev tuženika pravomoćno odbijen. Nadalje navodi kako je račun na kojem temelji svoje potraživanje izdao tuženiku po nastanku radnji. Pokušali su postići nagodbu oko plaćanja ovog računa na način da uslugu obračuna po satnici, međutim on je uslugu obračunao sukladno odvjetničkoj tarifi te je rezultat tog pregovaranja bila tuženikova tužba prema njemu. On je o svakoj poduzetoj radnji u spomenutom postupku obavještavao tuženika putem e-maila na način da je skenirao isprave izdane od suda i isprave koje je sam sačinio, no tuženik nikada nije imao bilo kakav prigovor na te radnje.
25. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u pogledu nespornih činjenica da je zastupao tuženika u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, Povrv-124/15, da mu je izdao predmetni račun za poduzete radnje po nastanku istog, jer je u tom dijelu njegov iskaz sukladan analiziranoj dokumentaciji u spisu, dok ne vjeruje iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da je obavijestio tuženika o poduzetim radnjama, i da isti nije imao prigovora na provedene radnje jer te navode tužitelj ne potkrjepljuje niti jednim dokazom, prije svega e-mail porukama koje spominje u svom iskazu.
26. Slijedom svega navedenog ovaj sud je stava da bez obzira što u postupku naknade štete P-1434/18 (kasnije P-65/21) u kojem je odbijen zahtjev tuženika prema tužitelju za naknadu tete u visini plaćenih troškova zbog propusta u postupanju tužitelja kao punomoćnika tuženika da pravovremeno prijavi tražbinu tuženika u stečajnu masu, sa obrazloženjem da tuženik nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu, ovaj sud rukovodeći se činjenicom da je u postupku Povrv-124/15 nedvojbeno utvrđeno da tužitelj kao punomoćnik nije poduzeo radnju prijave tražbine u stečajnu masu, jest stava kako specifikacija tužbenog zahtjeva i izjavljivanje žalbe od strane tuženika kao punomoćnika koje sada isti želi naplatiti od tuženika, su bile nepotrebne radnje u postupku Povrv-124/15.
27. Naime, sam umješač na strani tužitelja HOK d.d. u postupku P-1434/18 (kasnije P-65/21) navodi kako je zadnji dan za prijavu tražbine tuženika bio 07.08.2013., dakle tužitelj je kao profesionalac iz pravne djelatnosti trebao znati prije svega posljedice koje propust u podnošenju prijave nosi, a koji je propisan Stečajnim zakonom i da sve daljnje poduzete radnje stvaraju samo nepotreban trošak stranci, za radnje kojima nije moguće sanirati učinjeni propust.
28. Tako u obrazloženju samog rješenja Povrv-124/15 stoji da s obzirom da je predmetna parnica bila pokrenuta u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom i nesporno tužitelj predmetnu tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku nad tuženikom sukladno čl. 176. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12), to bez prijave tražbine i osporavanja tražbine od strane stečajnog upravitelja ili kojeg od stečajnog vjerovnika, nema uvjeta za raspravljanje o tužbenom zahtjevu. Naime, odredbom čl. 96. Stečajnog zakona stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvariti samo u stečajnom postupku, a to važi i za tražbine o kojima se vodi parnica, s time da vjerovnici u tom slučaju trebaju u prijavi navesti i sud pred kojim se vodi parnica s naznakom broja spisa. Samo u slučaju da je stečajni upravitelj ili koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu, postupak radi utvrđenja tražbine nastavio bi se preuzimanjem ove parnice jer je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka tekla parnica o prijavljenoj tražbini (čl. 178. i 179. Stečajnog zakona).
29. Svakom pravniku, pa tako i tužitelju, koji je dugogodišnji odvjetnik, poznato je da je jedini put za nastavak prekinutog postupka nakon stečaja i ostvarenje prava onoga tko ima potraživanje prema pravnoj osobi u stečaju, prijavljivanje utužene tražbine u stečajnom postupku, koji se vodi nad tom pravnom osobom, pa ukoliko stečajni upravitelj tu tražbinu ospori, tada, u roku koji odredi stečajni sudac rješenjem, može nastaviti parnicu i zahtijevati utvrđenje osnovanosti utužene tražbine u iznosu i u isplatnom redu kako je ta tražbina označena u prijavi ili na ispitnom ročištu (čl. 180.st.1. Stečajnog zakona).
30. Tuženik, kao dugogodišnji odvjetnik mogao i morao znati da prijava u predstečajnom postupku nije istovjetna prijavi u stečajnom postupku, koja je bila uvjet da ne dođe do odbacivanja tužbe u postupku Povrv-5606/14. Također, odvjetnik je dužan, neovisno o tome gdje se stečajni postupak vodio, aktivno sudjelovati i na vrijeme se informirati o ishodu postupka.
31. Prema tome tužitelj je kao profesionalac morao poznavati odredbe Stečajnog zakona, poduzeti nužnu radnju prijave tražbine pravovremeno i spriječiti nastanak štetne posljedice za svoju stranku.
32. Specifikacija tužbenog zahtjeva u situaciji u kojoj nedvojbeno nije bilo na vrijeme prijavljeno potraživanje u stečaj kao i izjavljivanje žalbe, koja je odbijena kao neosnovana, a za koje je tužitelj tuženiku izdao predmetni račun R2 br.33/1/1, upravo predstavljaju radnje koje tuženiku nisu mogle omogućiti povoljan uspjeh u postupku Povrv-124/15 uslijed kojeg su nastali troškovi koje je u konačnici tuženik s kamatama i podmirio protivnoj strani, a što je tužitelj trebao znati, pa iste radnje nije trebalo niti poduzimati. Osim toga tijekom postupka tužitelj niti ne dokazuje da bi imao odobrenje tuženika za poduzimanje upravo tih radnji, i da je o istima obavijestio tuženika. Zbog izloženih razloga neosnovanosti zahtjeva za isplatu utuženog računa, bez obrazlaganja ostalih prigovora, tužba je ocijenjena neosnovanom i odlučeno je kao u izreci presude.
33. Budući je tuženik u cijelosti uspio u sporu tužitelj je u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak i to: za sastav podneska od 09.07.2024., 11.04.2024., 19.02.2024., 31.03.2023., 30.09.2020. 500,00 EUR za svaki podnesak, te za pristup na ročište 14.10.2024., 08.07.2024., 10.04.2024., 13.03.2023., 16.06.2020. 500,00 EUR za svako ročište, ukupno 5.000,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.250,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 37/05, 59/07 i 148/09), kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 131,64 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP), dok mu nije dosuđen trošak ročišta za objavu presude jer na isto tuženik nije niti pristupio.
34. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz podneska od 19.07.2019. od 21.435,99 EUR.
35. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 6.381,64 EUR, dok je tužitelj zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.
U Zagrebu, 13. ožujka 2025. godine
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-263,28 EUR
2. Tuženiku po pun
