REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-726/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluje tužitelj GL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, i tuženici 1. ML, G, nepoznatog boravišta, 2. DL, nepoznatog boravišta, i 3. ŠL pok. M, nepoznatog boravišta, sve tuženike zastupa privremeni zastupnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, Ul. 25. rujna 4, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika SL, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , pa su tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši prijenos njihovih suvlasničkih udjela te uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da privremenom zastupniku tuženika, Goranu Okmaci, odvjetniku u Pazinu, Ul. 25. rujna 4, isplati troškove postupka u iznosu 300,00 eura (tristo eura), u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 12. srpnja 2024. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da su tuženici dužni trpjeti da tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje i u svoju korist na njihovim suvlasničkim udjelima. U obrazloženju tužbe je naveo da je predmetna nekretnina stvarno vlasništvo tužitelja u cijelosti, budući da je istu stekao od svog oca AL. Nekretnina da je ranije bila u vlasništvu bake AL D (Giovanne) Milić, a VL da je tu nekretninu naslijedila od muža OL koji je preminuo 1955. Prilikom nasljeđivanja od pok. oca OL, kći TL (rođena OL, udana za CL) da se odrekla svog nasljednog dijela u korist majke VL. TL da je preminula 1982., ranije od svoje majke VL koja je preminula 1988., tako da su nasljednici VL bili njezini unuci AL i LL, Celestinina i Tomina djeca. Nakon smrti oca CL, LL da je prenijela svoj suvlasnički udio na nekretninama bratu AL. Dakle, kako se još pok. pradjed tužitelja OL nalazio u nesmetanom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, da je vidljivo da se tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima „oduvijek“, a u svakom slučaju više od 70 godina, nalazi poštenom posjedu predmetne nekretnine. Na predmetnoj nekretnini da je donedavno u zemljišnim knjigama dolazila upisana još jedna suvlasnica – PL, koja je 1. srpnja 2024. ugovorom o priznanju i prijenosu prava vlasništva potvrdila da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti te mu je bez naknade prenijela svoj suvlasnički udio na toj nekretnini. Tužitelju, odnosno njegovim pravnim prednicima da nitko, pa ni tuženici, nikada nije osporavao pravo na posjed. Tužitelj i njegovi pravni prednici da su se smatrali vlasnicima predmetne nekretnine u cijelosti te su izvršavali posjed na predmetnoj nekretnini na način da su istu koristili u skladu s njezinom namjenom – kao dio kuće i okućnice, a predmetna nekretnina da zajedno s ostalim susjednim nekretninama na k. č. [katastarska čestica], sve iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] predstavlja uporabnu i vlasničku cjelinu u vlasništvu tužitelja. Iz navedenog da proizlazi da je tužitelj darovanjem i nasljeđivanjem, odnosno dosjelošću, stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, te da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje jer je on stvarni vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, koja u zemljišnim knjigama pogrešno dolazi upisana kao suvlasništvo tuženika.

2. Tuženici, koje je u postupku zastupao privremeni zastupnik Goran Okmaca (postavljen rješenjem posl. br. P-726/2024-5 od 25. srpnja 2024.), u odgovoru na tužbu od 1. listopada 2024. (str. 31–32), opreza radi usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ne i provođenju predloženih dokaza od strane tužitelja.

3. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, i to ocjene pročitanih i razgledanih isprava u spisu (izvadaka iz zemljišne knjige, str. 5, 9–14; ugovora o priznanju i prijenosu prava vlasništva sklopljenog između PL i tužitelja **.**.2024., str. 6–8; izvoda s Geoportala, str. 15, 68–69; izvoda iz katastarskog plana, str. 67, prijepisa posjedovnog lista, str. 66, i pisanog iskaza AL, str. 71–72), te izvedenih dokaza uviđajem uz sudjelovanje vještaka mjernične struke Sonje Mikulić i saslušanjem svjedoka LL, EL i ZL, te tužitelja (sve na str. 57–61), a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (i) putem dosjelosti.

5. U postupku je utvrđeno da su kao zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine upisani tuženici. Tužitelj je također upisan kao suvlasnik, 274/720 dijela, budući da mu je ranije upisana suvlasnica PL, **.**.2024. ugovorom o priznanju i prijenosu prava vlasništva, potvrdila da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti te mu je prenijela svoj suvlasnički udio na toj nekretnini. Kao posjednici predmetne nekretnine su kod nadležnog Odjela za katastar nekretnina Pazin (posjedovni list broj 399) također upisani tuženici (te spomenuta PL).

6. Predmetna nekretnina identificirana je u postupku od strane mjerničnog vještaka Sonje Mikulić, čiji je nalaz sud, uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale primjedbi, pozitivno ocijenio, kao stručan i objektivan. Utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naziva Poli dora, upisana u posjedovni list kao oranica površine 338 m2. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio posjedovne cjeline tužitelja. Na istoj se u 1/4 dijela nalazi i stara kamena kuća (prizemlje + kat) odnosno njezin sjeveroistočni dio, koja ima adresu Radoslavi 47 A. Predmetna k. č. je sa svoje sjeveroistočne strane omeđena kamenim suhozidom, kao i sa svoje jugozapadne strane. Prema istoku se nalazi tužiteljev kompleks, tako da nema vidljivih granica između čestica. Ista je danas uredno pokošena.

7. U stvarnom posjedu predmetne nekretnine danas je tužitelj, a prije njega je u posjedu bio njegov otac AL, njihov raniji posjednik, koji je tu nekretninu prenio tužitelju u samostalni posjed. Nekretnina je ranije bila u posjedu bake AL, D (Giovanne) Milić, koja je u predmetnoj kući živjela (na katu), u prizemlju kuće držala je domaće životinje (magarca, kokoši i drugo), a na dijelu predmetne nekretnine imala je vrt u kojem je sadila razne kulture (pomidor, radić i sl.). VL je tu nekretninu naslijedila od muža OL koji je umro 1955. VL i OL imali su jednu kćer, TL (rođena OL, udana za CL). TL je preminula 1982., ranije od svoje majke VL koja je preminula 1988., tako da je predmetna nekretnina pripala unucima VL, AL, tužiteljvom ocu, i LL, tužiteljevoj tetki, odnosno Celestininoj i Tominoj djeca. LL je svoj suvlasnički udio na nekretnini prenijela bratu AL.

7. 1. Navedeno je utvrđeno na temelju uvjerljivih i suglasnih, i iz tog razloga pozitivno ocijenjenih, iskaza saslušanih svjedoka, ali i tužitelja koji je iskazivao suglasno sa svjedocima. Saslušana susjeda EL (rođena 1957.) koja od rođenja živi u [adresa], u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, koja je na istu dolazila redovito još kao dijete, i kojoj iz tog razloga posjedovno stanje nije moglo ostati nepoznato, potvrdila je posjedovno stanje koje je tužitelj opisao u tužbi i o kojem je iskazivao sudu. Potvrdila i je način korištenja predmetne nekretnine od strane obitelji tužitelja (da je VL živjela na katu kuće, da je u prizemlju držala životinje, i da je oko kuće imala dvorište i vrt, a da su nakon nje predmetnu kuću s dvorištem nastavili održavati njezini potomci, kćer TL, i njezina djeca AL i LL, a da to danas čini tužitelj). I saslušani svjedok ZL (rođen 1974.), iako nešto mlađi, potvrdio je izneseno posjedovno stanje glede predmetne nekretnine od 1984., kada je počeo dolaziti samostalno na predmetnu nekretninu iz susjednog sela. Ti su svjedoci iskazivali o svojim neposrednim zapažanjima, objektivno, pri čemu sud nije utvrdio da bi postojao njihov interes da se spor riješi na određeni način. Nadalje, navode tužitelja potvrdila je LL, sestra tužiteljevog oca AL, koja je i sama uživala predmetnu nekretninu i koja je glede posjeda imala detaljnija saznanja.

7. 2. Svoj pisani iskaz sudu je dostavio i AL u kojem je potvrdio navode tužitelja iznesene u postupku.

8. U ovom postupku nije dokazano da tužitelj i njegovi pravni prednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja, i to najmanje 70 godina unazad, nisu znali ili da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine. Sud je to zaključio budući da je iz iskaza saslušanih svjedoka jasno da im nitko nije smetao posjed niti bilo što tražio za predmetne nekretnine. U postupku nije dokazano ni da su tužitelj i njegovi prednici u posjed ušli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Niti jedan od saslušanih svjedoka nikada nije čuo da bi tužitelju i prednicima netko osporavao pravo na posjed, pa ni tuženici. Svjedoci su jedino tužitelja i njegovu obitelj viđali na prijeporu. Tužitelj i prednici su zapravo vršili samostalan i neprekidan posjed te su se u pogledu predmetnih nekretnina ponašali kao vlasnici, a tužitelj to čini i danas.

9. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja i pravni institut dosjelosti. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

9. 1. Sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

9. 2. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Zakoniti posjed postoji ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja.

10. Tužitelj je u nesmetanom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od 2023., a prije, putem prednika, od najmanje 1955. (smrt pradjeda OL). Budući da je taj posjed najmanje pošten, predmetne nekretnine stekao je tužitelj u vlasništvo i dosjelošću.

11. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši prijenos njihovih suvlasničkih udjela i uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti, sve kao u izreci presude.

12. I prema pravnim pravilima iz § 1452. – 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (dalje: OGZ) koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme stjecanja neprekinutog i nesmetanog posjeda, a na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. ZV-a, u konkretnom slučaju su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. skraćen na 20 godina; dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten; samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik; posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

13. Privremeni zastupnik tuženika je potraživao trošak sastava odgovora na tužbu, odnosno 100 bodova – 200,00 eura, te nagradu za zastupanje više osoba 40,00 eura, uvećano za PDV 25 %, sveukupno 300,00 eura.

13. 1. Zahtjev za naknadu troškova je osnovan. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-169/2021 od 11. siječnja 2023. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku pripada naknada za zastupanje u zatraženom iznosu 300,00 eura u koji je uključen PDV.

13. 2. Slijedom toga, odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

U Pazinu 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

– tuženici po p. z.

– Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured, Ispostava Pazin, Družbe Sv. Ćirila i Metoda 10, po pravomoćnosti.