Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kžzd-14/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Noemi Butorac, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika GL, zbog pet kaznenih djela iz članka 156. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Kzd-150/2021- 27 od 17. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog GL da je počinio pet kaznenih djelo protiv spolne slobode – spolnog uznemiravanja, opisanih u članku 156. stavak 1. i 3. KZ/11 a u svezi članka 51. KZ/11, te mu je za svako od kaznenih djela opisanih u članku 156. stavak 1. i 3. KZ/11 na temelju članka 156. stavak 1. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te je optuženi GL na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca da bi mu na temelju odredbe članka 57. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi GL u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku GL i to u neuvjetovani dio je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 18. prosinca 2020. do 18. siječnja 2021.
1.2. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ/11 i članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ako optuženik ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17., 126/19. i 80/22.; nastavno: ZKP/08) optuženi GL djelomično je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 5.000,00 kn (pet tisuća kuna)/ 663,61 Eura[1] i na ime troškova iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 za nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će su odrediti naknadno posebnim rješenjem dok je dužan naknaditi troškove iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 na ime zastupanja oštećenica po opunomoćeniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Valentine Kolar, odvjetnice u Zagrebu, a žali se zbog odluke o kazni te predlaže izricanje blaže kazne u vidu uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom ili zamjene kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi uz zaštitni nadzor.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba optuženika nije osnovana.
4. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
4.1. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je optuženom GL ispravno, kao olakotno cijenio njegove osobne prilike (socijalni status), raniju neosuđivanost te priznanje kaznenih djela za koja se teretio dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio brojnost kaznenih djela kao i posljedice koje protupravno ponašanje okrivljenika može imati na psihičko zdravlje oštećenica. Optuženik treba imati na umu da je kaznena djela počinio s maksimalnim stupnjem krivnje, odnosno bio je ubrojiv, svjestan je protupravnosti svog postupanja i kazneno djelo je počinio s izravnom namjerom.
4.2. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je okrivljeniku GL na temelju članka 156. stavak 1. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca za svako od kaznenih djela te je optuženog GL na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca da bi mu na temelju odredbe članka 57. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi GL u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
4.3. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnost na strani ličnosti optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz onih osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).
6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća za mladež
Marta Jelić
