Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 Pn-87/23-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jovani Puhalo, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 28. siječnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja te zakonske zastupnice tuženika VŽ, zamjenice ODO u Zagrebu, 13. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I . Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, isplatiti tužitelju KŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.590,00 eura (dvije tisuće petsto devedeset eura) uvećano za zateznu kamatu koja teče od 13. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, isplatiti tužitelju KŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.086,18 eura (dvije tisuće osamdeset šest eura i osamnaest centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. srpnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi kako je prije podnošenja ove tužbe podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu. Tuženik, odnosno nadležno državno odvjetništvo je prihvatilo tužiteljev zahtjev te ponudilo iznos od 74,32 EUR, dok je odbilo u daljnjem potraživanju do iznosa od 6.636,14 EUR na ime neimovinske štete, te je u cijelosti odbijen tužitelj sa zahtjevom za imovinskom štetom od 3.862,49 EUR. 25.5.2022. podnesena je kaznena prijava protiv KŽ (dalje: tužitelja) radi kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. te kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 učinjenog na štetu okrivljenika JŽ tijekom radnog vremena kod poslodavca LIVAJA TRANSPORTI d.o.o. Tužitelj je uhićen 26.5.2022. te je 27.5.2022. pušten na slobodu temeljem dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu kojim se nalaže da se uhićenik KŽ odmah pusti na slobodu. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu je rješenjem posl. broj KP-DO-471/2022 od 27.5.2022. protiv tužitelja naložilo mjere opreza i to mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s JŽ i to na način da mu se ne smije približiti na razdaljinu manju od 50 metara, niti s istim uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze, bilo neposrednim putem, telefonski ili putem interneta. Tužitelj je po braniteljici uložio žalbu protiv navedenog rješenja, a potom i prijedlog za ukidanje mjera opreza zbog činjenice da je tužitelj bio zaposlen kod istog poslodavca LIVAJA TRANSPORTI d.o.o, Povrtlarska 14, Hrvatski Leskovec, kao i JŽ i nije postojala mogućnost da uredno obavlja svoj posao i istodobno se pridržava izrečenih mjera opreza. Žalba tužitelja je odbijena. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, posl. broj Kir-DO-214/2022 od 8.8.2022. odbačena je kaznena prijava protiv tužitelja i to u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1 KZ/11 temeljem odredbe čl. 206. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku zbog nepostojanja osnovane sumnje da bi tužitelj počinio prijavljeno kazneno djelo, a u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 temeljem odredbe čl. 206. st. 1. toč. 1. ZKP/08 jer se prijavljeno kazneno djelo ne progoni po službenoj dužnosti. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, posl. broj Kir-DO-214/2022 od 8.8.2022. ukinute su mjere opreza tužitelju budući je odbačena kaznena prijava protiv njega. Zbog naloženih mjera opreza koje su, slijedom svega navedenog nezakonito bile na snazi u trajanju od 73 dana, tužitelj nije mogao obavljati svoj posao jer bi takvim postupanjem kršio naložene mjere. Tužitelj je u vrijeme inkriminacije bio zaposlen u trgovačkom društvu LIVAJA TRANSPORTI d.o.o temeljem Ugovora o radu od 16.9.2020. te je zbog akutne reakcije na stres, a koju je izazvalo njegovo nezakonito uhićenje te naložene mjere opreza, isti bio na bolovanju. Obzirom da se protiv tužitelja nikad nije vodio nikakav kazneni postupak, njegovo uhićenje je ostavilo snažne psihičke posljedice na tužitelja kojom prilikom se osjećao bespomoćno, u neadekvatnom prostoru bez mogućnosti da kontaktira svoju obitelj obzirom je ista u Bosni i Hercegovini. Zbog uhićenja ga je okolina počela izbjegavati te se prema njemu ponašati kao prema osuđenom kriminalcu, a što je sve ostavilo utisak na tužitelja zbog čega je dobio akutnu reakciju na stres. U radnoj okolini odnosno u trgovačkom društvu Livaja Transporti d.o.o. djelatnici su se prestali s njim družiti i više nije bio u kontaktu s nikime. Do otvaranja bolovanja ne bi došlo da se protiv tužitelja nije neosnovano vodio kazneni postupak te da mu nisu naložene mjere opreza, a na koje je isti redovno ulagao pravne lijekove, a zbog čega mu je država, odnosno tuženik onemogućila njegovo ustavno pravo na rad. Zbog cijele situacije bio je u stresu i navedenim postupanjem su mu narušeni čast i ugled. Slijedom navedenoga, vidljivo je da je tužitelj, osim što je bio neosnovano osumnjičen, bio i lišen slobode 1 dana, a uslijed čega je pretrpio povredu prava osobnosti na slobodu, duševno zdravlje kao i povredu prava osobnosti na ugled i čast, a za koje povrede odgovara Republika Hrvatska te je 73 dana imao naloženu protiv sebe mjeru opreza, a koja je u cijelosti bila nezakonita. Tužitelj je zbog navedenog postupka izgubio samopouzdanje, osjećao se nemoćno, još i dan danas od tog perioda ima noćne more. Nakon tog postupka osjećao je da ga svi gledaju kao kriminalca, prijatelji koje je stekao su ga osuđivali, povukao se u sebe i uvelike mu je navedeni postupak narušio kvalitetu života i bori se za buduću egzistenciju. Naposljetku je zbog štetnog događaja izgubio i posao, a nekoliko mjeseci prije otkaza primao je plaću izrazito nižu od redovite plaće kao što je prethodno navedeno. Dakle, osim što mu je povrijeđeno dostojanstvo i osim činjenice da je društveno bio odbačen, tužitelj je bio i egzistencijalno ugrožen. Njegova plaća znatno se smanjila u odnosu na prosječnu plaću koju je primao prije štetnog događaja, a i dalje je morao snositi uobičajene životne troškove. Tužitelj zahtjeva na ime neimovinske štete koju je pretrpio radi jednog dana lišenja slobode, 73 dana neosnovanih i nezakonitih mjera opreza te vođenja kaznenog postupka protiv njega iznos od 2.590,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da osporava odgovornost tuženika za štetu, štetnu radnju, uzročnu vezu i protupravnost te ističe prigovor doprinosa tužitelja za nastanak štete u cijelosti. Tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da je iznos postavljan paušalno i bez dokaza. Tužitelj ničim nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između postupanja državnog odvjetništva i štete, niti visinu štete u iznosu koji potražuje. Pogrešno tužitelj zaključuje da mu je izrečenom mjerom opreza onemogućeno njegovo ustavno pravo na pravo na rad. U vrijeme štetnog događaja tužitelj je bio zaposlenik trgovačkog društva [obrt] na radnom mjestu „vozač“. Uvidom u podatke i dokumentaciju poslodavca utvrđeno je da je mjesto rada JŽ udaljeno otprilike 30-35 m od mjesta gdje su parkirani kamioni koje vozi KŽ. U predmetu povodom podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora poslodavac LIVAJA TRANSPORTI dostavio je očitovanje iz kojeg proizlazi da KŽ nije zatražio organizaciju rada na način da se poštuje mjera opreza, odnosno zabrana približavanja i uspostava veze sa JŽ. Obzirom KŽ nije zahtijevao organizaciju na način da obavlja radne zadatke uz nekršenje izrečene mjere opreza, poslodavac nije vršio reorganizaciju rada i poslovanja. Tužitelj je nakon štetnog događaja (za koji tužena smatra da je to verbalni i fizički obračun između tužitelja KŽ i JŽ, do kojeg je došlo na radnom mjestu 25. svibnja 2022.) otvorio bolovanje s početkom spriječenosti za rad od 25. svibnja 2022. do 8. kolovoza 2022. Od 9. kolovoza 2022. do 22. rujna 2022. tužitelj je koristio razmjerni dio godišnjeg odmora od 12 radnih dana iz 2021. i 20 radnih dana iz 2022. U razdoblju do 22. rujna 2022. do 30. rujna 2022. tužitelj je bio stavljen izvan procesa rada. Radni odnos mu je prestao temeljem zahtjeva za sporazumni prestanak radnog odnosa 30. rujna 2022. Tuženik smatra da je štetni događaj fizički obračun između tužitelja KŽ i JŽ od 25. svibnja 2022., u kojem je tužitelj zadobio ozljede glave i zbog kojih ozljeda je zajedno sa JŽ prevezen u bolnicu radi pružanja medicinske pomoći, a ne kako to on navodi, izrečena mjera opreza. Tužbeni navodi su neuvjerljivi, neistiniti i usmjereni na prikazivanje samo onih okolnosti koje bi tužitelju išle u prilog bez da se sve činjenice i okolnosti uzmu u obzir. Paušalan, neistinit i pogrešan je navod tužitelja da nije postojala mogućnost da uredno obavlja svoj posao i istodobno se pridržava izrečenih mjera opreza. S obzirom da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu vozač, a da je osoba s kojom je došao u fizički sukob zaposlena na održavanju kamiona, ne može se znati da li je mogao obavljati svoj posao. Ovako samo znamo da nije niti pokušao ostvariti svoje pravo na rad, u čemu se ogleda odgovornost tužitelja u cijelosti, a isključuje odgovornost Republike Hrvatske zbog izrečene mjere opreza. Nadalje, navod tužitelja „naposljetku je zbog štetnog događaja izgubio i posao“ u cijelosti je netočan budući tužitelj nije izgubio posao zbog jednog dana neosnovanog uhićenja i izrečene mjere opreza, nego iz razloga što se na posao nije niti želio vratiti, koristio je bolovanje, godišnji odmor i na kraju je zatražio sporazumni raskid ugovora o radu. Navod da je tužitelju 74 dana kršena sloboda potpuno je netočan, jer za vrijeme izrečene mjere tužitelj se mogao slobodno kretati, zabrana se odnosila samo i isključivo na približavanje i uspostavljenje ili održavanje veze s određenom osobom. Tužitelj se pogrešno poziva na propise koji uređuju institut neosnovanog uhićenja s obzirom da se potraživanje u iznosu od 2.590,00 eura na ime neimovinske štete, ne odnosi na institut neosnovanog uhićenja, nego na izrečenu mjeru opreza. Tuženik je po podnesenom zahtjevu za naknadu štete za jedan dan neosnovanog uhićenja u konkretnom slučaju tužitelju ponudio iznos od 74,32 eura. Člankom 14. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22) na koji se poziva tužitelj, a kojim je propisano da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom, ne odnosi se i ne uređuje se pitanje naknade štete za izrečenu mjeru opreza. Ne postoji niti jedan članak zakona koji bi određivao dosudu imovinske ili neimovinske štete za izrečenu mjeru opreza. S obzirom na navedeno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o najmu na listu 8-9, zahtjev za mirno rješenje spora na listu 10-17, nalaz na listu 18-33, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave na listu 34-36, pouku o pravima na listu 37-38, dopis na listu 39, rješenje broj KP-DO-471/22 na listu 40-42, rješenje broj Kir-433/22 na listu 43-44, rješenje broj Kir-DO-214/22 na listu 45-52, rješenje broj Kir-DO-214/22 na listu 53-55, ugovor o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti tvrtke Livaja transporti na listu 56-58, obračun isplaćene plaće na listu 59-65, dopis na listu 76, odluku o korištenju godišnjeg odmora na listu 77-78, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad na listu 79-83, dopis na listu 88-89, spis KP-DO-471/22 na listu 97-257, na ročištu održanom 16. veljače 2024. saslušao je svjedoke ĆŽ, ĐŽ, ZŽ te AŽ, na ročištu održanom 21. ožujka 2024. saslušao je tužitelja, te je pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gordana Makarića na listu 275-276.

4. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6. Na ročištu održanom 28. siječnja 2025. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a stranke su se usuglasile da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje ZOO) u svezi članka 1100. ZOO (za naknadu neimovinske štete) pri čemu je sporna odgovornost tuženika za štetu, štetna radnja, uzročna veza između štete i štetne radnje, protupravnost postupanja tuženika, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, odnosno sporni su i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz iskaza svjedokinje UŽ proizlazi da se tužitelj javio hitnoj službi 1. lipnja 2022. zbog pretrpljenog stresa. Žalio se da nije mogao spavati, na ubrzano lupanje srca, a sve zbog sukoba s kolegom na poslu. Nakon toga on je još dva puta došao u ambulantu na kontrolu 29. srpnja te 27. rujna iste godine. Ozljede je zadobio 25. svibnja 2022., te su mu na Rebru tada sanirali ozljede. Nakon tog drugog ambulantnog pregleda on više nije dolazio na kontrole kod svjedokinje, a dijagnoza koju mu je ista dala bila je prolongirana reakcija na stres. Na drugoj kontroli zaključila je da je potrebno samo da se javi eventualno po potrebi, bez određenih termina kontrole, a on je već tada bio i subjektivno bolje. Tužitelj nije uzimao nikakvu terapiju, nije bio sklon tome, a uglavnom je govorio da ne bi htio to piti u kontekstu zanimanja s obzirom da je vozač.

9. Iz iskaza svjedoka ĐŽ proizlazi da je tužitelj radio za njegov obrt. Nije bio prisutan sukobu između tužitelja i drugog kolege na poslu, a nakon tog događaja tužitelj je otišao na bolovanje, te su na koncu sporazumno raskinuli ugovor o radu. Pretpostavlja da je on bio na bolovanju zbog navedenog sukoba, ali možda i zbog još nečeg drugog. Nakon bolovanja bio je na godišnjem odmoru i nakon toga je došlo do sporazumnog raskida ugovora o radu. Nije mu poznato da je KŽ bila određena mjera zabrane približavanja JŽ. Nadalje je istaknuo da nije moguće organizirati posao na način da se njih dvojica ne sreću, s obzirom da JŽ radi na održavanju vozila te je i to mjesto gdje se toči gorivo.

10. Iz iskaza svjedoka SŽ proizlazi da obavlja posao disponenta u firmi gdje je radio tužitelj. Što se tiče sukoba između KŽ i JŽ, ističe da nije vidio cijeli sukob. Nije mu poznato je li vođen kazneni postupak protiv KŽ za taj događaj, poznato mu da je on dobio mjeru opreza zabrane približavanja JŽ. KŽ nakon tog događaja nije više dolazio na posao te je bio na bolovanju, ne zna je li bio i na godišnjem. Nakon nekog vremena nakon tog događaja on je otišao iz firme te sklopio sporazumni otkaz ugovora o radu. Nadalje ističe da nije moguće organizirati posao da se ne susreću KŽ i JŽ a sve u kontekstu određene mu mjere opreza, s obzirom da je premali prostor. Nakon toga tužitelja više nije vidio te ne želi donositi odluku tko je kriv.

11. Iz iskaza svjedoka AŽ proizlazi da poznaje tužitelja s obzirom da je on radio u firmi gdje radi i svjedok. Što se tiče sukoba, vidio je jedan dio, a o tome je dao izjavu policiju. Tužitelj KŽ se nakon tog događaja nije vraćao na posao, a nije mu poznato što je bilo s njim osim što je prestao raditi kod njih. Nije mu poznato da je vođen kazneni postupak protiv njega, niti da mu je bilo određeno da se ne smije približavati JŽ. Nadalje navodi da sa njim nitko nije komentirao sam događaj, a ne može reći jesu li eventualno vozači između sebe komentirali to telefonski i sl. Iskazuje kako je tužitelj prema njemu bio OK, iako mu je prije događaja znao reći da je gorio od petarde, na način da petardu čekaš nekoliko sekundi da pukne, a da on zna odmah "puknuti". U suštini je bio dobar dečko, te ne bi ulazio u to tko je kriv za sam događaj.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je bio napadnut od kolege JŽ, te sve ozljede koje je on eventualno imao su nastale u njegovoj samoobrani. Obojica su nakon tog incidenta završili na Rebru, ali je on iskoristio priliku da ga prijavi kao napadača, a nakon što je pušten iz bolnice prije tužitelja. Pozvan je na razgovor u PP Zagreb – Remetinec, te je lišen slobode i zadržan u istražnom zatvoru od tog dana oko 13.00 sati, pa sutradan do negdje 17.00 sati. Nakon incidenta bio je na bolovanju i to najprije zbog fizičkih ozljeda, a kasnije zbog psihičkih tegoba. Nakon bolovanja iskoristio je pravo na godišnji odmor te je došlo do sporazumnog raskida ugovora o radu. Protiv njega vođen je kazneni postupak i u okviru tog kaznenog postupka određena mu je mjera zabrane približavanja JŽ na udaljenost od 50 m. Ta mjera mu je onemogućila da radi s obzirom da nije bilo moguće organizirati posao da se on i JŽ makar ne sreću, tako da nije mogao raditi niti ostvarivati prihode. Nadalje navodi kako se obraćao psihijatru i to Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Jankomiru, gdje je otišao na hitni prijem. Nije bio zadržan u bolnici već mu je doktorica UŽ dala recept za određene tablete u vidu antidepresiva ili sl. Nije koristio te tablete s obzirom na njihove nuspojave, a budući da je profesionalni vozač i smatra da bi negativno djelovale na njegove vozačke sposobnosti.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gordana Makarića proizlazi kako je tužitelj KŽ bio izložen štetnom događaju od 25. svibnja 2022. do 8. kolovoza 2022. Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku prolongirane Akutne stresne reakcije (F43.0). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situacijama stresogenog potencijala, uvažavajući i objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja kaznenog postupka koje u pravilu izazivaju značajnu društvenu pozornost i osudu. Navedeno je rezultiralo subjektivnim osjećajem povrijeđenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu poremećeno osobno, socijalno i obiteljsko funkcioniranje. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem psihičkog poremećaja. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog u tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja. Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe do sveukupno 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe do sveukupno 3 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni osjećaj neugode i tjeskobe, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Tužitelj je tijekom spornog razdoblja od 25. svibnja 2022. do 8. kolovoza 2022., trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te je imao potrebu za ulaganjem pojačanih napora u visini od 10%. Po navedenom razdoblju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

14. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21 - dalje ZOO) propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1. da je onaj koji drugom prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

16. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (st. 2.)

17. Člankom 19. propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

18. Člankom 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

19. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. slijedi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI- 02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

20. Tijekom postupka utvrđeno je da je protiv tužitelja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Novom Zagrebu u predmetu pod brojem KP-DO-471/2022 i Kir-DO- 214/22 vođen kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. te kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 učinjenog na štetu okrivljenika JŽ, te da je tužitelj bio lišen slobode u vremenskom razdoblju od 26.5.2022. do 27.5.2022. kada je pušten na slobodu temeljem dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 27. svibnja 2022. kojim se nalaže nadležnoj policijskoj postaji da se uhićenik KŽ odmah pusti na slobodu. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem KP-DO-471/22 od 27. svibnja 2022. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu protiv tužitelja naložilo mjere opreza i to mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s JŽ i to na način da mu se ne smije približiti na razdaljinu manju od 50 metara, niti s istim uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze, bilo neposrednim putem, telefonskim putem ili putem interneta. U rješenje je određeno da će se u slučaju nepridržavanja naloženih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-433/2024 odbijena je žalba tužitelja protiv gore navedenog rješenja. Nadalje rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj Kir-DO- 214/2022 od 8. kolovoza 2022. odbačena je kaznena prijava protiv tužitelja zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1 Kaznenog zakona temeljem odredbe čl. 206. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku jer nema osnovane sumnje da je tužitelj počinio prijavljeno kazneno djelo, te u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona temeljem odredbe čl. 206. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku jer se prijavljeno kazneno djelo ne progoni po službenoj dužnosti. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj Kir-DO-214/2022 od 8. kolovoza 2022. ukinute su mjere opreza tužitelju budući da je odbačena kaznena prijava protiv istog.

21. U pogledu primjene materijalnog prava navesti je da stupanjem na snagu Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22. i 36/24.) prestao važiti ZKP/97 osim: - odredaba Glave XXX. toga Zakona, koje će se primjenjivati do donošenja posebnog zakona.

22. Odredbom XXX Glave ZKP/97 reguliran je postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba pa je tako odredbom čl. 480. ZKP/97 određeno da pravo na naknadu štete pripada i osobi: 1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena.

23. Tuženik ne osporava osnovu zahtjeva za naknadu štete po navedenoj odredbi, odnosno ne osporava osnovu potraživanja naknade štete zbog lišenja slobode tužitelja, međutim osporava onu koja predstavlja temelj za traženje štete zbog izrečenih mjera opreza jer da odredbama Glave XXX Zakona o kaznenom postupku ista naknada nije predviđena.

24. Po mišljenju ovog suda tužitelju pripada pravo naknade za taj oblik neimovinske štete, ali po općim odredbama o naknadi štete tj. odredbama ZOO. Tuženik nadalje posebno upire na nedostatak pretpostavke za naknadu štete za navedeni oblik tj. nedostatak protupravnosti. Međutim po ocjeni ovog suda u situaciji kada su mjere opreza izrečene upravo kao posljedica podnošenja općinskom državnom odvjetništvu posebnog izvješća PUZ-a, VI Policijske postaje Zagreb od 26. svibnja 2022., te kada je Policijska postaja svakih 15 dana bila u obvezi dostaviti državnom odvjetništvu izvješće o tome da li tužitelj, kao optuženik, izvršava mjere opreza jer bi se u suprotnom iste zamijenile istražnim zatvorom u kojem bi tužitelj ponovno neopravdano bio smješten, te kada su izrečene mjere opreza trajale sve do donošenja rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj Kir-DO- 214/2022 od 8. kolovoza 2022. kojim je odbačena kaznena prijava protiv tužitelja, tada donošenje rješenja o mjerama opreza predstavlja specifičnu štetnu radnju iz koje proizlazi specifična protupravnost.

25. Slijedom navedenog tužitelju pripada pravo na naknadu nastale mu neimovinske štete kao posljedice izrečenih mjera opreza koje su pak posljedica neopravdanog lišenja slobode i čija je duljina trajanja ovisno o donošenju rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj Kir-DO-214/2022 od 8. kolovoza 2022. kojim je odbačena kaznena prijava protiv tužitelja.

26. Imajući u vidu objašnjenje vještaka Gordana Makarića, a koje je utemeljeno na medicinskoj dokumentaciji, pregledu tužitelja i stručnim znanjima kojima vještak raspolaže, a naročito uzimajući u obzir da se o radi o vještaku psihijatrijske struke, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gordana Makarića i utvrđuje da postoji direktna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i posljedica koje su kod tužitelja zaostale s osnova duševnih boli i smanjene životne aktivnosti. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan s obzirom da je vještak u istom iscrpno naveo sve relevantne činjenice, zbog čega je ovaj sud ocijenio da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete s osnove pretrpljenih duševnih bolova u iznosu od 2.590,00 eura.

27. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente, i to: strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 10%, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO, prema kojoj će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (st. 2.), sud je dosudio tužitelju ukupan iznos od 2.590,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13. siječnja 2023., odnosno od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno članku 1103. ZOO-a.

28. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

29. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, to mu je tuženik dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32. toč. 1. Tarife), sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 10.10.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 14.12.2023., 16.2.2024., 21.3.2024. te 28.1.2025., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. toč.1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 350,00 eura, odnosno iznos od 1.750,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,18 eura koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23). Dakle ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 2.086,18 eura.

30. Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu s obzirom da nije navedeno u kojem iznosu isti potražuje.

31. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 13. ožujka 2025.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. zz tuženika