REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 492/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku protiv tužene Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) Zagreb, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1378/2019 od 10. ožujka 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužene Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1378/2019 od 10. ožujka 2023.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je u korist čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, koje je vlasnik tužitelj ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zasnovana služnost puta širine 3 metra u duljini cca 50 metara i kolnog prilaza, a koji prilaz se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja služnost se sastoji od prolaza, progona, te provoza motornim vozilima svih vrsta kako je to označeno na skici od 15. prosinca 2022. godine d.i. geod. EM iz [adresa], koja čini sastavni dio ove presude,pa je tuženica dužna trpjeti da se to pravo upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku u teretovnici za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnoj nekretnini, a u posjedovnici za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnoj nekretnini temeljem ove presude u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka 2.577,85 EUR/19.422,80 kn sa zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tužena je pravovremeno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. st.1. ZPP-a i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi navodi da tužiteljev posjed nije bio pošten niti istinit. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka pa i samog tužitelja proizlazi da je tužitelj znao odnosno mogao i trebao znati da mu ne pripada pravo na posjed unatoč činjenici da ga u tom korištenju eventualno nitko nije smetao. Prije 1961. tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu niti bili vlasnici čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Iz ugovora o kupoprodaji zgrade od 6. ožujka 1961. godine nedvojbeno proizlazi da je tim ugovorom tužiteljev pravni prednik stekao vlasništvo nekretnine zemljišnoknjižnih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te pravo korištenja zemljišta ispod i oko zgrade (iz kopije plana je razvidno da čest. zgr. [katastarska čestica]. obuhvaća i zgradu i zemljište oko zgrade) odnosno u ugovoru se nigdje ne spominje eventualno pravo kolnog prilaza preko čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tj. nekretnine ranijeg društvenog vlasništva sada u vlasništvu tuženice. Da je tužitelj bio upoznat s činjenicom da se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Dakle, tužiteljev posjed, kao niti eventualni posjed njegovih pravnih prednika, nije bio pošten jer je znao odnosno mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, a niti istinit jer se niti bivša Općina Dubrovnika kao nositelj prava korištenja nekretnine koja je predmet postupka, a niti kasnije Grad Dubrovnik odnosno Republika Hrvatska nisu se suglasili s eventualnim zasnivanjem prava služnosti. Štoviše, nekretninu u vlasništvu tuženice namijenili su za stambeno zbrinjavanje hrvatskih branitelja.

2.1. Nadalje u žalbi navodi da je iz činjenica utvrđenih u postupku razvidno da nisu ispunjene niti pretpostavke za stjecanje prava služnosti puta na način utvrđen izrekom presude obzirom da se radi o zemljištu ranijeg društvenog vlasništva, odnosno do 17. studenog 1999. nije protekao zakonom propisan rok za stjecanje prava dosjelošću, posebice ne “provoza motornim vozilima svih vrsta”. Tako primjerice iz iskaza svjedoka JM u bitnome proizlazi da “staza” koja je predmet zasnivanja prava služnosti puta nije bila jedini pristup nekretnini u vlasništvu tužitelja nego je postojao i pristup Mljetskom ulicom koja je kasnije zatvorena što u najmanju ruku upućuje na činjenicu da je tužitelj nekretninu vlasništvu tuženice eventualno počeo koristiti znatno kasnije nego što se tvrdi u tužbi. U svakom slučaju, obzirom na činjenicu da se radilo o građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu služnost puta u korist pojedinih parcela mogla je biti ustanovljena jedino na temelju odluke upravnog tijela temeljem odredaba iz čl. 75. st. 1. i 3. Zakona o građevinskom zemljištu (NN br.: 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90 i 53/90). Također, premda tužitelj u tužbi navodi da tužitelj kao prilaz svojoj kući, a ranije i njegovi pravni prednici, koristi i koristili su preko 100 godina nekretninu u vlasništvu tuženice, iz zahtjeva za mirno rješenje spora kojeg je tužitelj prethodno podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku te iz isprava koje je priložio uz zahtjev razvidno je da je tužitelj kako je u zahtjevu i sam naveo, smatrao da je tim putem jedino moguće doći do čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je u njegovu vlasništvu. Stoga se predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži navode iz žalbe, preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz naknadu parničnog troška tuženici. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da utvrdi da je se da je u korist kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, koje je vlasnik tužitelj zasnovana služnost puta širine 3 metra u duljini cca 50 metara i kolnog prilaza, a koji prilaz se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja služnost se sastoji od prolaza, progona, te provoza motornim vozilima svih vrsta.

7. U postupku je u bitnom utvrđeno:

- da je OM pok. Đ sa [adresa] sklopio ugovor o kupoprodaji zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 441 m 2 i to 70 m2 ispod zgrade i 371 m2 dvorište dana 06. ožujka 1961. godine (ls.11)

- da je na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) kao posjednik upisan Grad Dubrovnik (l.s.21),

- da je Grad Dubrovnik dopisom od 20. lipnja 2005. godine zatražio od Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom suglasnost za dodjelu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za stambeno zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata (l.s.24-25),

- da je u vlastovnici povijesnog zk izvatka Općinskog suda u Dubrovniku, Zk odjel od 22. svibnja 2005. godine za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno da je temeljem Prik. od 05. lipnja 1905 br.298/1905 uknjiženo pravo vlasnosti na ime Jordan Paul, u cjelini, da je Prik.15. lipnja 1949. godine Z-674/49 na temelju rješenja Izvršnog odbora gradskog NO u Dubrovniku 13.lipnja 1969., te članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o nacionalizaciji privrednih i privatnih poduzeća od 28.travnja 1948. Urbr. 644 uknjiženo pravo vlasništva na ime Općenarodna imovina, u cjelini organ upravljanja: Uprava stambenih zgrada-gradsko privredno poduzeće Dubrovnik, da je Prik. 23. srpnja 1951. Z-334/51., a na temelju pravomoćnog rješenja Izvršnog odbora NO grada Dubrovnika 21.1.50. br. 2064/51 mijenja se organ upravljanja, na ime: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu za svrhe Mediteransko biološke stanice u Dubrovniku, da je Prik. 17 studenoga 1958. Z- 1776/58. na temelju ugovora 23.6.58. br. 01-1487/3-1958 NO općine Dubrovnik, rješenja br. 10-106/58-58 od 6.11.58. Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti br. 02-8906/1-58 od 12.11.58. NO općine Dubrovnik, kao organ upravljanja upisuje se: Stambena uprava u Dubrovniku,da je Prik. 11. ožujka 1998. Z-686/98. Na osnovi Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova, i županija od 06.prosinca 1997. godine kl:940-01/95-01/302, uknjižuje se pravo vlasništva, na ime: Grada Dubrovnika, u cjelini,

- da je očevidom lica mjesta održanom dana 28. rujna 2022. godine sud utvrdio da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja kuću prizemnicu sa okućnicom (dvorištem), da vještak navodi da kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja čest. 697/2 k. o. [katastarska općina] (novija izmjera), kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri nosi oznaku 6971 k. o. [katastarska općina]. Nadalje je utvrđeno da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja nekretninu i zemljište na kojoj se nalazi više stabala košćela, masline i čempresi, na dijelu se nalazi parkiralište za vozila, kao i da preko čest. 1015/1 k. o. [katastarska općina] postoji prolaz (makadam) kojim se može vozilom i pješice doći do čestice nekretnine (kuće) zgr.371 k. o. [katastarska općina],

- da je nadalje na očevidu utvrđeno da sjeverno-zapadnu granicu čini betonski zidić visine oko 20-ak cm te ide preko nadstrešnice, te da vještak navodi da je na istočnoj granici po katastru ucrtana staza koja je sad obrasla i vidljivo je da se ne koristi kao prolaz. Vještak navodi da je izgradnjom nekretnine na parceli 1015/6 vidljivo da je prolaz prekinut. Kada se obišla čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je zatvoren put.

8. Temeljem iskaza saslušanih svjedoka u postupku je utvrđeno da tužitelj svojoj kući čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas pristupa preko kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su tim putem pristupale tužiteljeve prednice baka i tetka još od 1930-tih godina kako su to u svom iskazu naveo sam tužitelj. Svjedok JM navodi da tužitelj tu stanuje i koristi prolaz od 60-tih godina, a da su prije tužitelja tu živjeli njegova baka i otac i majka te da ni tužitelja ni njega nitko nikad nije ometao u korištenju staze. Svjedok IM navodi da tužitelja nitko nije ometao u korištenju staze te da je ona kao susjeda uvijek dolazila i pristupala tužiteljevoj kući tom stazom. Svjedok GM navodi da tužitelj oduvijek pristupa svojoj kući preko postojeće staze, da je to ranije bila livada da tužitelju nitko nikad nije branio prolaz tom stazom, kao i svjedok BM koji navodi da tužitelju nitko nikad nije branio prolaz tom stazom, dok iz dokaza izvedenih i predloženih u ovom postupku ne proizlazi da bi se itko protivio u izvršavanju posjeda prava stvarne služnosti tužitelju.

9. Tužena kako tijekom postupka tako i u žalbi ističe da tužitelj nije mogao steći pravo stvarne služnosti prolaza na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je ta nekretnina bila u društvenom vlasništvu, te da do 1991. godine nije bilo dosijedanja na društvenom vlasništvu.

10. Odredbom čl. 388 st. 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017, dalje: ZV-a) je propisano da se u rok za stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo do toga datuma, a koja odredba je ukinuta Odlukom ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. godine, te je objavljena u Narodnim novinama br. 137/99 od 14. prosinca 1999. godine. Kako stranka ne može trpjeti propuste države zbog donošenja neustavnih propisa, zahtjevi za utvrđenje prava služnosti dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991.godine bile u režimu društvenog vlasništva, mogu se prihvatiti i na tim nekretninama ako su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva ispunjene do kojih je došlo prije ukidanja prije navedene odredbe odnosno do 14. prosinca 1999. (Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske, zahtjev br. 35298/04 od 11. lipnja 2009.).

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj osobno i putem svojih prednika bake i tetke, pa oca i majke, izvršavao posjed prava stvarne služnosti puta preko makadmske staze na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi pristupanja čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], dulje od 40 godina, do 1999. godine, te da se tome nitko nije protivio, pa su na strani tužitelja i do ukidanja prije navedene odredbe bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću, pa nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije mogao stjecati pravo stvarne služnosti dosjedanjem.

12. Odredbom čl. 233. ZV-a propisano je da ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati, dok je odredbom čl. 235. ZV-a propisano je da pravo na zaštitu svojeg predmnijevanog prava služnosti ima i onaj koji u postupku pred sudom dokaže pravni temelj i istiniti način stjecanja posjeda služnosti.

13. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, budući je tužitelj dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja prava stvarne služnosti. Tužitelj je iskazao da svojoj kući kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas pristupa preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su tim putem pristupale tužiteljeve prednice baka i tetka još od 1930-tih godina kčbr. [katastarska čestica] KO, a Mljetsku ulicu nikad nisu koristili kao prilaz, već 60-tih godina ta ulica je bila zapuštena i neprohodna. Svjedoci su potvrdili da tijekom svih tih godina tužitelja nikada nitko nije smetao u prolazu tom stazom. Temeljem iskaza tužitelja i svjedoka utvrđeno je da je tužitelj osobno i putem svojih predaka izvršavao posjed prava stvarne služnosti duže od 40 godina i da se tome nitko nije protivio, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti, da nije protekao rok, kao niti ostali žalbeni navodi.

14. Tužena osporava i troškove parničnog postupka.

14.1. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12,103/14,107/15,37/22,126/22 dalje: OT-a) , te sukladno vrijednosti predmeta spora, zbog čega nisu osnovani niti žalbeni navodi tužene u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka.

15. Kako svojim žalbenim navodima tužena nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, sud je žalbu tužene odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

15.1. O zatraženim troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 166.st.1. i 154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević