Poslovni broj Gž-1101/2023-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republički sindikat radnika, Zagreb, Palmotićeva 82a, OIB: 28847071386, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jukić & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-52/2021 od 17. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-52/2021 od 17. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina, broj Ovrv-892/2020 od 19. listopada 2020. u cijelosti te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan dok je u točki II. izreke tužitelju naloženo da isplati tuženici na ime parničnog troška iznos od 1.133,39 eur / 8.539,52 kn.
2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 2.927,87 eur / 22.060,00 kn s osnove isplaćene pozajmice tuženici kao članici Republičkog sindikata radnika Hrvatske.
5.1. Tijekom postupka bilo je sporno te je ostalo sporno i u žalbenoj fazi, pitanje aktivne legitimacije tužitelja Republičkog sindikata radnika (dalje RSR) da od tuženice potražuje navedeni iznos s obzirom da je ista tvrdila da nikada nije bila članica tužitelja, da sa tužiteljem nije bila u obveznom odnosu niti od istog koristila pozajmice ili naknade iz kase uzajamne pomoći te da je utuženi iznos pozajmljen od Republičkog sindikata radnika Hrvatske (dalje: RSRH), čiji je tužiteljica bila član.
5.2. S druge strane tužitelj je tvrdio, a kod tih tvrdnji ostaje u žalbi, da je pravno valjanom Odlukom o prijenosu imovine od 2. ožujka 2019., kada je došlo do razdvajanja Sindikata, na tužitelja RSR preneseno, između ostalog, potraživanje RSRH prema tuženici.
6. U provedenom je postupku utvrđeno da:
- tuženica je sve uplate na ime sindikalne članarine vršila na račun RSRH sa posljednjom uplatom članarine 13. srpnja 2020.,
- tuženica je kao sindikalna članica od RSRH pozajmila utuženi iznos koji nije vratila, jer nikakve uplate po utuženim pozajmicama nisu obračunane niti ustegnute s plaće tuženice u svrhu vraćanja istih,
- 2. ožujka 2019. donesena je Odluka Sabora RSRH koju je potpisao JL kao predsjednik Izvršnog odbora RSRH iz koje proizlazi da je RSRH u vlasništvo RSR prenio imovinu, uključujući financijska sredstva u pogledu prava na povrat pozajmica isplaćenih s osnove jednokratnih povratnih solidarnih pomoći izdvojenim članovima iz članka 1. te odluke, prema specifikaciji koja je u privitku odluke i čini njezin sastavni dio a koje uključuje i potraživanje prema tuženici (dalje: Odluka od 2. ožujka 2019.),
- da je korespondencija iz svibnja 2018. između tuženice i KL, koja je nastupala u ime RSRH, vezano za predmetno dugovanje tuženice koje ista nije negirala, vođena prije donošenja Odluke od 2. ožujka 2019.
7. Sud prvog stupnja utvrđuje da potpisnik Odluke o prijenosu imovine od **.**.2019. JL u vrijeme njezina donošenja nije imao više nikakvo sindikalno ovlaštenje u RSRH budući da je 27. lipnja 2017. na Središnjem odboru RSRH opozvan sa svih sindikalnih funkcija, stoga da nije bio ovlašten sazvati Sabor RSRH 2. ožujka 2019., da posljedično tome odluke navedenog tijela nisu važeće te da Odluka o prijenosu imovine od 2. ožujka 2019. na koju se tužitelj RSR poziva nije valjana i ne može biti osnova po kojoj tužitelj potražuje vraćanje pozajmice od tuženice. Ovaj svoj zaključak prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenim činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije, isprava i sudskih odluka priloženih spisu:
- na 15. sjednici Središnjeg odbora RSRH od 27. lipnja 2017. opozvani su sa svih sindikalnih funkcija u RSRH JL (dotadašnji predsjednik Izvršnog odbora RSRH) i PL (dotadašnji potpredsjednik Izvršnog odbora RSRH),
- 29. lipnja 2017. podnesena je Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Prijava za upis promjena osoba ovlaštenih za zastupanje RSRH na način da se provede upis drugih izabranih osoba, ŠL i DL uz istovremeno brisanje ovlaštenja za zastupanje JL i PL te uz zadržavanje ovlaštenja za zastupanje ČL,
- navedeni upravni postupak pred nadležnim Ministarstvom je bio prekinut 24. srpnja 2017. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu poslovni broj P-170/2018,
- presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-170/2018 od 31. siječnja 2019., koju je potvrdio Županijski sud u Rijeci odlukom Gž-725/2019 od 9. rujna 2020. odbijen je tužbeni zahtjev RSRH da se utvrdi da ŠL i ČL nisu aktivno legitimirane da u ime tamo tužitelja (RSRH) poduzimaju pravne radnje koje se odnose na upis promjena u registar udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada te da im se zabranjuje poduzimanje pravnih radnji koje se odnose na upis promjena u registar udruga, s obrazloženjem da je ČL sukladno odredbama Statuta RSRH 27. lipnja 2017. sazvala sjednicu Središnjeg odbora RSRH na koju je pristupila većina članova tog Odbora, da su jednoglasnim odlukama tog Odbora opozvani JL i PL sa svih funkcija u Sindikatu, da su te odluke donesene u Statutom propisanoj proceduri, da navedene odluke imaju konstitutivni karakter i djeluju prema članovima Sindikata od trenutka donošenja, dok je upis u Registar udruga deklaratorne naravi, da su ŠL i ČL prema tome bile ovlaštene za podnošenje prijave za promjenu podataka koju su podnijele 29. lipnja 2017., da su iste ovlaštene osobe u zastupanju RSRH, da nakon **.**.2017. JL i PL više nisu mogli poduzimati bilo kakve radnje niti donositi odluke u svojstvu predsjednika i podpredsjednika Izvršnog odbora, te da sve odluke koje su isti donijeli nakon tog datuma nisu važeće,
- rješenjem nadležnog Ministarstva od 29. listopada 2020. upravni postupak je nastavljen te je doneseno rješenje kojim se u registar udruga upisuje promjena osoba ovlaštenih za zastupanje - ŠL, DL i ČL, dok je ovlaštenje za zastupanje RSRH prestalo JL i PL,
- da je sporna Odluka od 2. ožujka 2019. dodatno nevažeća i zbog činjenice što nije ovjerena pečatom predviđenim člankom 4. stavak 3. Statuta RSRH.
8. Prvostupanjski sud je kao neosnovane otklonio tvrdnje tužitelja da je sporna Odluka od 2. ožujka 2019. obvezujuća i važeća jer da su JL i PL izgubili svojstvo osoba ovlaštenih za zastupanje RSRH tek upisom promjena u registar udruga Rješenjem nadležnog Ministarstva od 29. listopada 2020. U tom pravcu prvostupanjski sud iznosi obrazloženje da upis nastale promjene u registar udruga nije konstitutivnog karaktera u odnosu na ovlast obavljanja određene funkcije, sukladno članku 180. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 94/13., 117/17. i 98/19. - dalje ZR) u vezi s člankom 27. stavak 5. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj: 74/14., 70/17. i 98/19. - dalje ZU)
9. Na temelju svega, sud prvog stupnja utvrđuje da nije valjana niti zakonita Odluka od 2. ožujka 2019. donesena na Saboru RSRH kojeg je sazvao JL budući da je isti još 27. lipnja 2017. na Središnjem odboru RSRH razriješen svih sindikalnih ovlaštenja te da stoga tužitelj nije aktivno legitimiran u ovome postupku budući da nije na valjani način dokazao da je na njega prenesena tražbina u smislu članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO). Radi navedenog u cijelosti je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan dok je o troškovima postupka odlučio pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.
10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tužitelj u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
11. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
12. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje da je sukladno članku 80. stavak 1. ZOO-a na njega valjano prenesena tražbina RSRH prema tuženici upravo Odlukom od 2. ožujka 2019. Smatra da je navedena Odluka donesena sukladno članku 182. ZR-a koja regulira podjelu imovine udruge (sindikata) u situaciji kad se udruga (sindikat) razdijeli ili se znatniji dio članstva izdvoji u novu udrugu te sukladno članku 42. stavak 7. Statuta RSRH prema kojoj o podjeli imovine u takvoj situaciji odlučuje Sabor RSRH, koji da je kao ovlašteno tijelo i donijelo Odluku od 2. ožujka 2019. Žalbom dalje tvrdi da je Odluka od 2. ožujka 2019. potpisana po ovlaštenoj osobi JL koji je kao predsjednik Izvršnog odbora RSRH upisan s tim ovlaštenjem u registar udruga rješenjem nadležnog Ministarstva od 21. srpnja 2016. S obzirom da tvrdi kako svaki takav upis, pa i upis promjene ovlaštene osobe u registar udruga, ima konstitutivni značaj, tužitelj u žalbi ističe da je JL bio ovlašten sazvati Sabor RSRH i potpisati na tom saboru donesenu spornu Odluku, sve dok rješenjem nadležnog ministarstva od 29. listopada 2020. nije brisan iz registra udruga kao ovlaštena osoba, a koje rješenje je doneseno tek nakon potpisivanja sporne Odluke od 2. ožujka 2019.
13. Iznesene žalbene tvrdnje nisu osnovane, a iste su raspravljene u provedenom postupku te ih je sud prvog stupnja otklonio kao neosnovane s obrazloženjem koje je u svemu prihvatljivo ovome sudu.
14. Odredbom članka 80. ZOO-a određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (stavak 1.) te da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka (stavak 2.) dok je odredbom članka 82. stavak 1. ZOO-a propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.
15. Upis nastale promjene osoba ovlaštenih za zastupanje u registar udruga nije konstitutivnog karaktera u odnosu na ovlast obavljanja određene funkcije, odnosno zastupanje, već samo, kako slijedi iz odredbe članka 180. stavak 1. ZR-a u vezi s člankom 27. stavak 5. ZU-a, udruga ne smije u pravnom prometu (dakle prema trećima) postupati po promjenama niti rabiti podatke o promjenama iz stavka 1. toga članka prije nego što su upisani u registar udruga.
16. Stoga, kako je prvostupanjski sud, pravilno cijeneći utvrđenja i obrazloženje pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-170/2018 od 31. siječnja 2019., utvrdio da je sjednica Središnjeg odbora RSRH od 27. lipnja 2017. bila valjano sazvana te da su i sve odluke sa iste sjednice valjane jer ih je donijela potrebna većina članova Središnjeg odbora RSRH, pa tako i odluka kojom su opozvani sa sindikalnih funkcija JL i PL, čime je istima toga dana prestala svaka sindikalna funkcija, pa i funkcija predsjednika i potpredsjednika Izvršnog odbora RSRH, nastavno je pravilno zaključio da nije valjana niti zakonita Odluka o prijenosu tražbine u odnosu na tuženicu donesena na Saboru RSRH 2. ožujka 2019., sazvanom po JL, koji je još 2017. razriješen svih sindikalnih dužnosti RSRH.
17. Radi navedenog, pravilno je zaključio sud prvog stupnja pa tuženica po utuženoj osnovi ne duguje ništa tužitelju RSR (eventualno postoji dug prema RSRH), te je radi nedostatka aktivne legitimacije pravilno postupio po članku 451. stavak 3. ZPP-a te nastavno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka, sve u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa).
19. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
