REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-211/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Ivana Jurišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HŠ, zbog kaznenog djela iz članaka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva Splitu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 24. svibnja 2024. br. K-901/2020, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi HŠ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-901/2020 od 24. svibnja 2024. optuženik HŠ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Primjenom odredbe članka 56. KZ/11 optuženom HŠ je izrečena uvjetna osuda, te je određeno da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1., u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), naloženo je optuženiku HŠ da u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude nadoknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba je osnovana.

7. U svojoj žalbi osnovano državni odvjetnik navodi kako prvostupanjski sud u odnosu na optuženika nije pravilno odmjerio kaznu, odnosno da je precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok otegotnim okolnostima nije dao potreban značaj. To stoga što iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi kako je optuženi HŠ opći i specijalni povratnik koji je između ostalog osuđivan i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, uključujući i kazneno djelo prijetnje, od čega je u dva navrata kazneno djelo prijetnje počinio na štetu iste žrtve, svoje sestre UŠ, pa je evidentno kako dosadašnje sankcije nisu utjecale na njegovo ponašanje.

7.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Tako je optuženiku olakotnim cijenio njegove osobne i obiteljske prilike, te njegovu izraženu motiviranost da ubuduće uskladi svoje ponašanje sa općeprihvaćenim pravilima ponašanja. Nadalje, u odnosu na otegotne okolnosti, prvostupanjski sud nalazi optuženikovu brutalnost i bezobzirnost prilikom počinjenja kaznenog djela, te njegovu višestruku osuđivanost, između ostalog zbog istovrsnih kaznenih djela. Stoga je prvostupanjski sud, cijeneći prethodno navedene olakotne i otegotne okolnosti, sukladno konkretnim okolnostima počinjenja kaznenog djela, osobnim prilikama optuženika, interesima oštećenice te stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uz rok kušnje od tri godine, smatrajući tako izrečenu kaznu primjerenu težini počinjenja kaznenog djela te osobi optuženika, te da je ista na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, kao i da će se njome postići svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11.

8. Kako to proizlazi iz odredbe članka 47. KZ/11, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegova ponašanja sa zakonom, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

8.1. Imajući u vidu prethodno navedenu zakonsku odredbu, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, osnovano državni odvjetnik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne otegotnim okolnostima nije dao potreban značaj. Naime, kako to proizlazi iz kaznene evidencije za optuženika, radi se o osobi koja je višestruko pravomoćno osuđivana, i to uglavnom zbog kaznenih djela s elementima nasilja, od čega je u više navrata pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog upravo prema oštećenici, svojoj sestri UŠ. Nadalje, kada se uzme u obzir da su optuženiku osim jedne bezuvjetne kazne zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, u šest navrata izricane uvjetne osude, jednom djelomična uvjetna osuda, te u šest navrata bezuvjetne kazne zatvora, to iz navedenog doista proizlazi da je optuženik pokazao upornost i odlučnost u činjenju kaznenih djela, kao i nekritičnost prema vlastitom ponašanju, te visoki stupanj kriminalne volje. Kraj takvog stanja stvari, ne može se prihvatiti ocjena prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, te s pravom ističe državni odvjetnik kako već izrečene kazne nisu poticajno djelovale na optuženika da više ne čini kaznena djela. Stoga su, prema stajalištu i ovog drugostupanjskog suda, izložene okolnosti takve naravi i značaja da opravdavaju izricanje bezuvjetne zatvorske kazne i to upravo u trajanju od osam mjeseci kako je to osnovano predložio državni odvjetnik, te će se tako odmjerenom kaznom zatvora, po mišljenju ovog suda, postići ciljevi specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

9. Kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bile ostvarene niti bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude sukladno članku 486. stavku 1. ZKP/08.

U Šibeniku 13. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac