Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-80/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II opt. IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi I i II optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-166/2023-24 od 12. prosinca 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I opt. SA i II opt. IA kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu br. K-166/2023-24 od 12. prosinca 2024. godine, I opt. SA i II opt. IA proglašeni su krivima i to I opt. SA zbog tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11, dok je II opt. IA počinila dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, u vezi čl. 51. KZ/11, pa je I opt. SA, za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. MA, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. SAK, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. GA, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega je I opt. SA, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, I opt. SA izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, a II opt. IA za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. MA, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. SAK, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. GA, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, nakon čega je II opt. IA, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, II opt. IA izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđena, neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo,

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11, I opt. SA i II opt. IA je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. rujna 2022. do 1. listopada 2022. godine.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 3. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08), I opt. SA i II opt. IA dužni su naknaditi trošak kaznenog postupka, svako u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude, zajedničkom žalbom žale se I opt. SA po branitelju Damiru Tomiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri d.o.o. iz Splita i II opt. IA po branitelju Duji Domazetu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri d.o.o. iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da I i II optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-65/2025 od 4. ožujka 2025. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Žalbe I opt. SA i II opt. IA su neosnovane.

6. Žalitelji (opt. SA i opt. IA) pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima I i II optuženika iz navedenog žalbenog razloga, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju žalitelji, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7. Žalitelji (opt. SA i opt. IA) u žalbi ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama I i II optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenih kaznenih djela. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode obrane, te u stvari prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

7.1. Pozornom ocjenom sadržaja obrane I i II optuženika, te dovodeći u vezu s činjenicom teško narušenih rodbinskih odnosa glede nasljeđene imovine, kao i niza situacija u kojima je dolazilo do verbalnih prepirki glede imovine i načina korištenja iste, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su obrane I i II optuženika usmjerene na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti za terećena kaznena djela.

7.2. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom iskaza ošt. MA, ošt. SAK i ošt. GA, pravilno zaključio da su iskazi navedenih oštećenika vjerodostojni i da se isti međusobno nadopunjavaju u bitnim činjenicama glede inkriminiranog događaja na kojima se može utemeljiti pobijana prvostupanjska presuda.

7.3. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje su kritične zgode I i II optuženik uputili oštećenicima prijeteći istima na način kako je to opisano u izreci presude, kao i prvostupanjski sud, tako i ovaj drugostupanjski sud, nalazi da su izrečene riječi prijetnje prikladne kod ošt. MA, ošt. SAK i ošt. GA objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod navedenih žrtvi, nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li bi I i II optuženik zaista i učinili ono čime prijeti, već činjenica da su žrtva te prijetnje ozbiljno shvatila i da su se izgovorenih prijetnji prestrašili, a što je razvidno iz sadržaja iskaza svih oštećenika. U postupku nije sporno da su optuženici nezadovoljni diobom imovine uslijed čega su očito imali motiv prema oštećenicima kritične zgode reagirati na način kako im se to inkriminira.

7.4. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane I opt. SA i II opt. IA koji poriču počinjenje kaznenih djela, sadržaja iskaza ošt. MA, ošt. SAK i ošt. GA, te cjelokupne dokumentacije koja prileže spisu, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. SA i II opt. IA počinili kaznena djela pobliže opisana u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njihovu kaznenopravnu odgovornost.

7.5. Stoga nisu osnovane žalbe I i II optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi I i II optuženika, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Žalitelji (opt. SA i opt. IA) pobijaju presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, takav žalbeni navod, koji se također posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenih kaznenih djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelji smatraju da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju I opt. SA i II opt. IA sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11, navedenih u izreci pobijane presude.

9. I opt. SA i II opt. IA u žalbi ne ističu žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

9.1. Prilikom donošenju odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na I i II optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

9.2. Polazeći od stupnja krivnje I i II optuženika, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih su proglašeni krivima, u okviru granica predviđene kazne za navedena kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud I opt. SA, za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. MA, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. SAK, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. GA, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega je I opt. SA, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, I opt. SA izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, a II opt. IA za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. MA, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. SAK, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i za kazneno djelo prijetnje navedeno pod toč. I/, na štetu ošt. GA, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, nakon čega je II opt. IA, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, II opt. IA izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđena, neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo

9.3. Stoga takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na I i II optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su I i II optuženik počinjenjem kaznenih djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

10. Slijedom navedenog žalbe I opt. SA i II opt. IA nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić