K-575/2021-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sunčice Jaman kao zapisničara, u kaznenom postupku po privatnoj tužbi RC protiv okrivljenika LC, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/2019., dalje u tekstu KZ/11), nakon javno održane rasprave 1. listopada 2024., 7. studenoga 2024., 21. siječnja 2025. i 10. ožujka 2025., a zaključene 10. ožujka 2025. u nazočnosti okrivljenika, opunomoćenika privatnog tužitelja, SC, odvjetnika u [adresa], **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i majke MC, rođen u [adresa] **.**.1957., s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, umirovljenik sa mjesečnim primanjima na ime mirovine u iznosu od 350,00 eura, neosuđivan,

k r i v j e :

I. što je dana 13. travnja 2021. godine u Komiži na otoku Visu, objavio na društvenoj mreži Facebook sa svojeg profila na stranici „Volim Komižu“ tekst neistinitog i uvredljivog sadržaja u kojem navodi… da je RC (Braco) Vitaljić odnio dva vrta, žičanu ogradu, željezna vrata, šahtu za vodu, mjerilo od vode, veliko stablo mendule i artičoke, te da je njegov otac bio u zatvoru, majka u zatvoru i sestra mu se rodila u zatvoru, te da jabuka ne pada daleko od stabla…, a slijedom čega je isti takvim svojim pronošenjem neprimjerenih objeda na račun privatnog tužitelja istog izložio ruglu i zgražanju, kako vlastite obitelji, tako i njegovih prijatelja i poznanika

dakle, drugoga uvrijedio, a djelo je počinjeno putem računalnog sustava odnosno mreže zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju osoba,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom, opisano po čl. 147. st. 1. i 2., a kažnjivo po čl. 147. st. 2. KZ/11

III. Stoga se okrivljenik LC, po čl. 147. st. 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u visini od 45 (četrdesetpet) dnevnih iznosa u ukupnom iznosu od 524,70 EUR-a (slovima: petstodvadesetčetirieurasedamdesetcenti), budući da jedan dnevni iznos iznosi 11,66 eura (jedanaesteurašezdesetšestcenta).

IV. Nakon toga se okrivljeniku LC na temelju čl. 56. KZ/11 izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se novčana kazna na koju je osuđen u iznosu od 524,70 EUR-a (slovima: petstodvadesetčetirieurasedamdesetcenti), neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

U slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljenik je dužan, temeljem odredbe čl. 42. st. 6. KZ/11, izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku, naplatit će je prisilno Porezna uprava Ministarstva financija. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi tako da će se jedan prosječni dnevni iznos u Republici Hrvatskoj koji iznosi 11,66 eura (jedanaesteurašezdesetšestcenta) zamijeniti s dva sata rada, sukladno odredbi čl. 43. st. 1. KZ/11. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora, sukladno odredbi čl. 43. st. 3. KZ/11, pri čemu će se jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.

V. Na temelju članka 80. KZ/11. dužan je okrivljenik LC javno objaviti cijelu presudu po pravomoćnosti iste, o trošku okrivljenika i to na stranici "Volim Komižu" na društvenoj mreži Facebook.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 , 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) nalaže se okrivljeniku LC na ime troškova kaznenog postupka isplatiti iznos od 200,00 EUR-a (dvjestoeura) na ime paušalne svote, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Podneskom od 4. svibnja 2021. privatni tužitelj RC podnio je privatnu tužbu protiv okrivljenika LC, zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom – djela označenog po čl. 149. st. 2. KZ/11 u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11.

2. Rasprave od 7. studenoga 2024. i 21. siječnja 2025. održane su u izočnosti uredno pozvanog okrivljenika LC koji se već ranije očitovao o privatnoj tužbi te je bio upoznat sa dokaznim prijedlozima privatnog tužitelja i prethodno upozoren da se rasprava može održati bez njegove prisutnosti, a sud njegovu nazočnost na raspravama nije smatrao nužnom, sve sukladno odredbi čl. 404. st. 5. ZKP/08.

3. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema privatnoj tužbi, okrivljenik je na raspravi održanoj 1. listopada 2024. izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret istom.

4. Sukladno čl. 417. a. st. 5 ZKP/08 okrivljenik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

5. U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitan je privatni tužitelj RC te svjedoci UC, ŽC i OC.

5.1. Nadalje, u dokaznom postupku na temelju čl. 329. st. 3. ZKP/08, pregledan je i pročitan: preslik objavljenog teksta na stranici "Volim [adresa]" na društvenoj stranici Facebook (list 4 spisa), račun Vodovoda i odvodnje otoka Vis i to račun broj: 1951165 za MC od 27. siječnja 2014. (list 18 spisa), izvadak iz zem. knjige za kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] od 5. ožujka 2014. (list 41 spisa), izvadak iz zem. knjige za kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] od 5. ožujka 2014. sa stanjem kat. plana na dan 31. siječnja 2008. (listovi 40 i 42 spisa).

5.2. Sud je odbio dokazni prijedlog okrivljenika za čitanjem rukom pisanih izjava svjedoka GC iz [adresa] rođen (1980.) te svjedoka FC iz [adresa] rođen (1932.), obzirom da se radi o neprikladnim dokaznim prijedlozima jer pisane izjave predloženih svjedoka nisu sastavljanje sukladno odredbama ZKP-a, to se radi o dokazima koji se ne mogu koristiti u kaznenom postupku, i na istima se ne može temeljiti sudska odluka. Nadalje, imajući u vidu da je svjedok UC u predmetnom postupku ispitan na raspravi u svojstvu svjedoka, to je ovaj dokazni prijedlog i odugovlačeći, zbog čega je sud iste odbio na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/08.

5.3. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pročitano je uvjerenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za okrivljenika od 10. ožujka 2025. (list 39 spisa).

6. Iznoseći svoju obranu na raspravi održanoj 10. ožujka 2025. (listovi 36-37 spisa), okrivljenik je negirao da bi počinio kazneno djelo klevete za koje ga se tereti u ovom postupku, u bitnom navodeći da je on zaista napisao tekst čiji sadržaj je predmet utužene inkriminacije, ističući da je istina sve što je napisao. Pojasnio je kako ima malo živih svjedoka koji o istome mogu posvjedočiti, a jedan od njih da je UC, koji je svjedočio novinskim natpisima kako su roditelji privatnog tužitelja zbog financijskih malverzacija bili osuđeni u postupku koji se vodio u Splitu, a zbog kojeg su završili u zatvoru. Tvrdnje koje je napisao da su posljedica usmene predaje istih, a njemu iste nisu poznate samo po kazivanju FC, već i od drugih sumještana [adresa], između ostalog, i njegova pokojna majka mu je o tome pričala. Nadalje, izjavio je da su vlasnici zemljišta za koje je u sudski spis dostavio izvatke iz zemljišne knjige njegovoj obitelji ista dali na korištenje, točnije njegovom pok. ocu, a koja je on nakon smrti svoga oca nastavio obrađivati. Međutim, privatni tužitelj je njemu prije 8 godina na ovim zemljištima, a radi se o vrtovima, bacio žičanu ogradu, stablo mendula, artičoke, željezna vrata, te mjerilo od vode sa šahtom, jer privatni tužitelj očito smatra da se radi o njegovom zemljištu. Inače, protiv privatnog tužitelja nije pokretao nikakav parnični postupak, niti je s istim htio ulaziti u ikakav obračun, osim predmetnih tvrdnji koje je napisao o privatnom tužitelju.

7. Nazočne stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.

8. U svom iskazu privatni tužitelj RC je na raspravi održanoj 7. studenoga 2024. (listovi 25-26 spisa) u bitnom naveo kako je okrivljenik inkriminirani članak objavio na "Facebook" grupi "Volim [adresa]". Iako on nema "Facebook" profil, prijatelj ga je odmah nakon objavljenog članka o istome obavijestio jer je i on bio iznenađen napisanim sadržajem. Okrivljenik je u predmetnom članku iznio niz neistina o njemu i njegovoj obitelji, pa tako da su mu majka i otac bili u zatvoru, da mu je sestra rođena u zatvoru i druge neistine. Obzirom da je [adresa] mala sredina, ovo se odmah proširilo. Ujedno, cijela njegova obitelj je pogođena inkriminiranim člankom kojim se kleveće njega i cijela njegova obitelj, a osim ovog napisanog članka, okrivljenik je predmetne inkriminacije iskazivao i verbalno, više puta, prije i nakon inkriminiranog događaja. Odlučio je podignuti privatnu tužbu kada je putem svog prijatelja saznao za sadržaj predmetne objave na "Facebook" grupi jer u konkretnom slučaju ima dokaz "crno na bijelo". Nadalje, pojasnio je da se okrivljenikova kuća nalazi preko puta njegove kuće, dok okrivljenikov vrt graniči s okućnicom njegove kuće u kojoj živi posljednjih 15 godina, iako je doduše međa ograđena "žilet žicom". Inače, s okrivljenikom nema niti jedan imovinskopravni spor u tijeku, a niti je ikada prije imao s njim, kao ni s članovima okrivljenikove obitelji, ikakav spor na sudu. Nije mu poznato koji bi bio povod objave ovakvih neistina od strane okrivljenika, na štetu njega i svih članova njegove obitelji. Napomenuo je da je zainteresiran za okrivljenikov kazneni progon.

8.1. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu privatnog tužitelja, koji je iskazivao detaljno i okolnosno, te koji prema stavu ovog suda, nema razloga lažno teretiti okrivljenika. Štoviše, imenovani privatni tužitelj je ispitan na raspravi izjavio kako je okrivljenika 2-3 puta prije inkriminiranog događaja prijavio policiji, a radilo se o situacijama kada bi on naložio „komin“, a okrivljenik bi mu preko puta počeo dovikivati svakakve neistine, međutim, tada po dolasku policije da nije htio podizati nikakvu prekršajnu ni kaznenu prijavu, jer je zaključio da bi se u takvim situacijama radilo o dokazivanju riječi protiv riječi na sudu, pa je od toga odustao.

9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, po ocjeni ovog suda iz činjeničnog i pravnog opisa inkriminiranog kaznenog djela ne proizlaze obilježja kaznenog djela klevete, jer nedostaje bitno obilježje tog djela "znajući da je neistinita". Međutim, iz činjeničnog opisa privatne tužbe proizlazi da se okrivljenik zapravo tereti za kazneno djelo uvrede, a ovaj sud je na temelju rezultata dokaznog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene dokaza, te obrane okrivljenika, utvrdio da su doista i ostvarena obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11. Slijedom navedenog, budući da je sud okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo uvrede iz čl. 147. KZ/11 nije počinjena povreda identiteta privatne tužbe i presude, ovo tim više jer je okrivljenik proglašen krivim za blaže kazneno djelo te time sud nije prekoračio privatnu tužbu na štetu okrivljenika.

10. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik 13. travnja 2021. godine u [adresa] na otoku Visu, objavio na društvenoj mreži Facebook sa svojeg profila na stranici „Volim [adresa]“ tekst u kojem navodi "… da je RC (Braco) Vitaljić odnio dva vrta, žičanu ogradu, željezna vrata, šahtu za vodu, mjerilo od vode, veliko stablo mendule i artičoke, te da je njegov otac bio u zatvoru, majka u zatvoru i sestra mu se rodila u zatvoru, te da jabuka ne pada daleko od stabla…".

11. Kao sporno valjalo je raspraviti i utvrditi je li okrivljenik naprijed navedenom radnjom objavljivanja spornog teksta o privatnom tužitelju ostvario obilježja bića kaznenog djela uvrede, s obzirom da okrivljenik to u svojoj obrani negira navodeći da sve što je navedeno u tom tekstu predstavlja istinu. Naime, kod nesporne činjenice da je okrivljenik zaista o privatnom tužitelju dana 13. travnja 2021. objavio na društvenoj mreži "Facebook" sa svojeg profila na stranici „Volim [adresa]“ tekst sadržaja koji se navodi u činjeničnom opisu kaznenog djela iz izreke presude, kao sporno u postupku je valjalo utvrditi predstavljaju li navodi okrivljenika iz te poruke negativne vrijednosne sudove koji izražavaju omalovažavanje privatnog tužitelja te jesu li te tvrdnje izrečene namjerno.

12. Kazneno djelo uvrede čini onaj tko uvrijedi drugoga. Uvreda je namjerno kazneno djelo protiv časti i ugleda koje se sastoji u izraženom ili pokazanom omalovažavanju druge osobe ili u nepoštivanju ljudskog dostojanstva. Sadržaj uvrede je u omalovažavanju, u negativnom sudu o vrijednosti drugoga. Uvredu riječima može biti pogrdna u formi suda koji ne sadrži činjenice, koji nema supstance, na sugestivan način izjavljuje dojam o ličnosti drugoga Ili psovka- kad počinitelj u formi suda bez razumnog sadržaja izjavljuje svoje nepovoljno mišljenje o društvenoj sposobnosti druge osobe.

13. Svjedok UC (list 31 spisa) je ispitan na raspravi izjavio da mu ništa u vezi sadržaja predmetne privatne tužbe, odnosno utuženih riječi, nije poznato. Inače, poznaje privatnog tužitelja i okrivljenika jer je bio njihov susjed, i sa obojicom je u korektnim međuljudskim odnosima. Davno je čuo neke priče o ocu privatnog tužitelja, te su priče bile šezdesetih ili sedamdesetih godina, ali ne može decidirano kazati što se tada pričalo, niti potvrditi istinitost takvih priča.

14. Na raspravi ispitan u svojstvu svjedoka ŽC (listovi 31-32 spisa) je izjavio da poznaje i okrivljenika i privatnog tužitelja obzirom da je rodom iz [adresa], te veći dio godine boravi u [adresa]. Inače, poznat mu je sadržaj privatne tužbe po kazivanju ne samo privatnog tužitelja, već i drugih ljudi obzirom da je [adresa] malo mjesto pa se vrlo brzo pročulo ovo što je okrivljenik neistinito napisao za privatnog tužitelja. Također, zet mu je kazao da je zgrožen nakon što je pročitao sadržaj inkriminirane objave na "Facebook" profilu, a i on sam da je zgrožen ovim što je napisano za privatnog tužitelja. Inače, pisalo je da su roditelji od privatnog tužitelja bili u zatvoru, da mu je sestra rođena u zatvoru i druge neistine, koje su sasvim neutemeljeno objavljene. Privatnog tužitelja su pogodile napisane neistine o njemu od strane okrivljenika, kao i cijelu njegovu obitelj, a ovo mu je poznato zato što ljeti puno vremena provodi u društvu privatnog tužitelja koji mu se više puta povjerio o tome kako se on osjeća zbog sadržaja utužene privatne tužbe.

15. Svjedok OC je ispitan na raspravi (listovi 32-33 spisa) izjavio da osobno nije pročitao sadržaj inkriminirane objave na društvenoj mreži "Facebook" već ga je o tome obavijestio jedan prijatelj. Nedugo nakon toga je sreo privatnog tužitelja na rivi u [adresa], te ga je upitao o ovome što je objavljeno u odnosu na njega od strane okrivljenika na društvenoj mreži, pitao ga je da li je to istina, a privatni tužitelj nije htio ništa posebno komentirati, osim što mu je potvrdio da je to zaista objavljeno. Poznato mu je da su privatnom tužitelju ove objavljene izjave jako teško pale, međutim ne može tvrditi da li su iste istinite ili neistinite, jer o tome nema osobnih saznanja. Istaknuo je da mu je poznato da privatni tužitelj dolazi iz jedne ugledne obitelji, pa onda može samo pretpostaviti i da su ove utužene inkriminacije neistinite. Izjavio je da je više puta bio u društvu privatnog tužitelja na njegovoj terasi, kada bi pekli roštilj, pa bi ponekad u tim prigodama vjetar nosio dim od roštiljanja prema smjeru okrivljenikove kuće, a u kojim situacijama je bio očevidac jako ružnih povika i izjava od strane okrivljenika. Žao mu je ovoga što privatni tužitelj proživljava zbog predmetne javne objave inkriminiranog teksta, a poznato mu je da je privatnom tužitelju sve ovo skupa teško palo, kao i njegovom bratu, pojašnjavajući da mu je sve ovo poznato jer je [adresa] malo mjesto i svi se međusobno znaju, ističući da je od L odnosno brata privatnog tužitelja čuo kako je i njemu sve ovo teško palo, te da je zbog objavljenih izjava ogorčen. Isto tako i od jednog svog rođaka koji je Ivicin prvi susjed je također pričao o sadržaju predmetnih inkriminacija.

16. Svjedoci OC i ŽC suglasno iskazuje kako nisu pročitali inkriminirani tekst koji je sadržaj predmetne privatne tužbe već da im je sadržaj istog poznat po kazivanju mještana [adresa] koja je jako malo mjesto pa se sve brzo pročuje te sud njihove iskaze cijeni vjerodostojnim i uvjerljivim jer su međusobno podudarni u odnosu na odlučne činjenice i nadopunjuju se te su u relevantnim okolnostima u suglasju sa iskazom privatnog tužitelja, a imenovani svjedoci nemaju razloga bilo što neistinito svjedočiti, niti je itko u postupku ukazivao takve razloge. Nastavno, svjedok UC nije imao bitna saznanja u svezi inkriminiranog događaja te njegov iskaz nije bio od odlučnog značaja za predmetni postupak.

17. Okrivljenik se u osnovi brani da je privatni tužitelj njemu prije 8 godina na zemljištima koje je koristila njegova obitelj bacio žičanu ogradu, stablo mendula, artičoke, željezna vrata, te mjerilo od vode sa šahtom, jer privatni tužitelj očito smatra da se radi o njegovom zemljištu. Međutim, nije za prihvatiti ovakvu obranu okrivljenika i pravdanje okrivljenika da je predmetnu objavu, koja je u cijelosti istinita, napisao obzirom da s privatnim tužiteljem nije htio ulaziti u nikakav fizički sukob, i jer smatra "da se ne živi samo za života, već i poslije smrti".

18. Ovaj sud smatra utvrđenim da je okrivljenik prema objektivnim, a ne subjektivnim kriterijima, omalovažio privatnog tužitelja povrjeđujući time njegov čast i ugled, navodeći da je odnio dva vrta, žičanu ogradu, željezna vrata, šahtu za vodu, mjerilo od vode, veliko stablo mendule i artičoke. Naime, sasvim je jasno iz sadržaja sporne objave da su navedene riječi upravo upućene privatnom tužitelju. Nadaje, iz utužene objave sasvim je jasno da se istom želi prikazati tužitelja u negativnom svjetlu, diskreditirati, naime aludira se da su mu otac i majka bili u zatvoru, a sestra da mu se rodila u zatvoru, iako se navedeno ne pokrjepljuje nikakvim dokazima, dok o istinitosti utuženih navoda u postupku ispitani svjedoci nemaju relevantnih saznanja.

19. Kad u kontekstu cjelokupnog teksta koji izražava negativan vrijednosni sud o privatnom tužitelju, s neargumentiranim teškim optužbama, okrivljenik navodi i: „da jabuka ne pada daleko od stabla" tada je sasvim jasno da okrivljenik na ovaj način istog vrijeđa, omalovažavajući ga, ne poštujući njegovo dostojanstvo i narušavajući mu čast i ugled. Po mišljenju ovog suda ovdje se ne radi o subjektivnom osjećaju vrijednosti privatnog tužitelja, već se radi o časti i ugledu u objektivnom smislu, kao vrijednosti koja pripada svakom pojedincu u određenoj sredini, a koje je zasigurno povrijeđeno inkriminiranim riječima u kontekstu navedene objave. Dakle, kada se za nekog kaže da je odnio dva vrta, žičanu ogradu, željezna vrata, šahtu za vodu, mjerilo od vode, veliko stablo mendule i artičoke, da su mu majka i otac bili u zatvoru, a da mu je sestra rođena u zatvoru te da jabuka ne pada daleko od stabla, isto ne može biti dobronamjerno i bez ikakve dvojbe pokazuje namjeru okrivljenika da privatnog tužitelja takvom karakterizacijom ponizi i omalovaži, kako osobno tako i u široj javnosti. Okrivljenik je objavom spornog teksta na opisani način ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela uvrede, jer inkriminirani tekst izražava omalovažavanje privatnog tužitelja, izražavanje negativnog suda o njegovoj vrijednosti i krajnje grubo nepoštivanje njegovog ljudskog dostojanstva.

20. Okrivljenik je inkriminiranim postupanjem počinio kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 147. KZ711., i to kazneno djelo kažnjivo po članku 147. stavak 2., a u vezi s stavom 1. KZ/11. Naime, isto djelo je počinio objavom članka na društvenoj mreži "Facebook" sa svojeg profila na stranici „Volim Komižu“, stoga je djelo počinio putem računalnog sustava ili mreže, te je zbog navedenog uvreda postala dostupna većem broju osoba.

21. Što se tiče krivnje okrivljenika, njegova ubrojivost tempore criminis nije bila sporna, a u odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je okrivljenik inkriminirane prigode postupao s izravnom namjerom (dolus directus), dakle da je bio svjestan da riječima upućenim privatnom tužitelju (odnio dva vrta, žičanu ogradu, željezna vrata, šahtu za vodu, mjerilo od vode, veliko stablo mendule i artičoke, te da su njegov otac i majka bili u zatvoru, i sestra da mu se rodila u zatvoru, te da jabuka ne pada daleko od stabla) istog vrijeđa odnosno omalovažava njegovo ljudsko dostojanstvo te da je to upravo i htio, dok nakon provedenog dokaznog postupka na strani okrivljenika sud nije pronašao nijedan ispričavajući razlog.

22. Slijedom svega naprijed iznesenog sud je okrivljenika utvrdio krivim za počinjenje kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu djela iz izreke ove presude.

23. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela – Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/2019.), obzirom da naknadne izmjene Kaznenog zakona nisu blaže za okrivljenika u pogledu sankcije, stoga je primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

24. Nadalje, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

24.1. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne okolnosti cijenio prijašnju neosuđivanost za kaznena djela, dok posebnih otegotnih okolnosti nije utvrdio.

24.2. Sud je okrivljenika na temelju čl. 147. st. 2. KZ/11 prethodno osudio na novčanu kaznu u visini od 45 (četrdesetpet) dnevnih iznosa u ukupnom iznosu od 524,70 EUR-a (slovima: petstodvadesetčetirieurasedamdesetcenti), budući da jedan dnevni iznos iznosi 11,66 eura (jedanaesteurašezdesetšestcenta) nakon čega je istom na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 (dvije) godine. Imajući u vidu sve naprijed iznesene okolnosti, težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, pa i zapriječenu kaznu sud smatra da je ovako izrečena sankcija kao upozorenje uz prijetnju kaznom u potpunosti primjerena počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljenika, te da će imati utjecaja kako na specijalnu tako i generalnu prevenciju.

24.3. Do iznosa od 524,70 EUR-a (slovima: petstodvadesetčetirieurasedamdesetcenti), sud je došao utvrdivši da bi visina dnevnog iznosa bila 11,66 eura (jedanaesteurašezdesetšestcenta) pri čemu je u obzir uzeo sve zakonske parametre iz odredbe čl. 42. st. 4. i st. 5. KZ/11.

25. Na temelju članka 80. KZ/11 određeno je da je okrivljenik LC dužan javno objaviti cijelu presudu po pravomoćnosti iste, o trošku okrivljenika i to na stranici "Volim [adresa]" na društvenoj mreži Facebook. Naime, kazneno djelo je počinjeno javnim objavljivanjem uvrede, ovakav zahtjev je postavila zainteresirana osoba privatni tužitelj, stoga je određeno da se presuda objavi na isti način kako je objavljen i tekst koji sadrži uvredu privatnog tužitelja.

26. Sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka, broju ročišta te imovinskim prilikama okrivljenika. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura). Budući da je okrivljenik proglašen krivim te ima primanja, to je na temelju odredbe članka 148. st. 1. u vezi s odredbom članka 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi navedene troškove postupka u ukupnom iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura), u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Splitu, 13. ožujka 2025.

S U D A C

Ivana Peronja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- privatnom tužitelju,

- opunomoćeniku privatnog tužitelja,

- okrivljeniku,

- u spis.