Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-172/2024-4

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS Relatum d.o.o., OIB: 62630566206, Horvatova ulica 82, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar j.t.d., Gajeva ulica 57, Zagreb, protiv ovršenika AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Štalekar Pap, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Nikole Tesle 9, Rijeka, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-769/2022- 11 od 23. siječnja 2023., rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 769/2022-29 od 24. lipnja 2024. te rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-769/2022-52 od 18. veljače 2025., dana 13. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika AJ kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-769/2022-11 od 23. siječnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika AJ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 11.322,54 eura.

III. Uvažava se žalba ovršenika AJ kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-769/2022-29 od 24. lipnja 2024.

IV. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

V. Odbija se žalba ovršenika AJ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-769/2022-52 od 18. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-769/2022-11 od 23. siječnja 2023. na temelju ovršne isprave - Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini potvrđenog od strane javne bilježnice Vesne Ćuzela 16. studenog 2006. pod brojem OU-1766/06 te Očitovanja sastavljenog od strane javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba od 14. prosinca 2007. pod brojem OU-1240/07, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 571.246,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2009. pa do isplate, troškova ovršnog postupka uvećanog za zatezne kamate tekuće od 23. siječnja 2023. pa do isplate, određena je ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika, i to 4. suvlasnički dio:

486/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), 5. suvlasnički dio: 278/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), 6. suvlasnički dio: 236/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Troškovi ovrhovoditelja odmjereni su u iznosu od 7.440,77 eura.

1.1. Protiv tog rješenja žali se ovršenik, zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona. Nadalje, ističe da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili pretežnom dijelu namiri, čime je sud prvog stupnja postupio protivno odredbi čl. 80.b Ovršnog zakona. Također, ovršenik predlaže ograničenje ovrhe na nekretnini u vlasništvu ovršenika temeljem čl. 5. st. 2. Ovršnog zakona, i to na 4. suvlasničkom dijelu 486/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1). Predlaže ukinuti pobijano rješenje te odbaciti, podredno odbiti prijedlog za ovrhu. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 11.322,54 eura.

1.2. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

2. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-769/2022-29 od 24. lipnja 2024. odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za obustavom ovrhe, odnosno prijedlog ovršenika da se odbije prijedlog za ovrhu i ukine rješenje o ovrsi.

2.1. Protiv tog rješenja žali se ovršenik ponavljajući navode iz žalbe na rješenje o ovrsi te sadržajno navodeći bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže ukinuti odluku te potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 10.990,74 eura.

3. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-769/2022-52 od 18. veljače 2025. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom predmetne ovrhe kao neosnovan.

3.1. Protiv tog rješenja žali se ovršenik, u bitnom navodeći da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega predmetna ovršna isprava ne predstavlja potrošačko kreditiranje, kao i da je postojala obveza suda prvog stupnja sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. po službenoj dužnosti provesti kontrolu ništetnosti ugovornih odredbi. Poziva se i na pravno shvaćanje iz odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu C-407/18, navodeći da nije dužan dokazivati vjerojatnost nastanka nenadokadive i teško nadoknadive štete. Predlaže uvažiti žalbu i odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-1063/2024.

4. Žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-769/2022-11 od 23. siječnja 2023. je neosnovana.

4.1. Žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja suda prvog stupnja poslovni broj Ovr- 769/2022-29 od 24. lipnja 2024. je osnovana.

4.2. Žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja suda prvog stupnja poslovni broj Ovr- 769/2022-52 od 18. veljače 2025. je neosnovana.

U odnosu na rješenja o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-769/2022-11 od 23. siječnja 2023.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Rješenje o ovrsi doneseno je na temelju valjanih ovršnih isprava iz čl. 23. toč. 5. OZ-a, i to Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini potvrđenog od strane javne bilježnice Vesne Ćuzela 16. studenog 2006. pod brojem OU-1766/06 (dalje u tekstu: Ugovor) te Očitovanja sastavljenog od strane javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba od 14. prosinca 2007. pod brojem OU-1240/07. (dalje u tekstu: Očitovanje). Navedeni Ugovor i Očitovanje postali su ovršni 24. studenog 2009. Također, ovrhovoditelj je sukladno odredbi čl. 32. st. 1. OZ-a dostavio i dopunsku ovršnu ispravu, i to Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa od 30. studenog 2021., iz kojih proizlazi da su na ovdje ovrhovoditelja prenesene tražbine iz ovršnih isprava.

7. Nadalje, ovršenik je na temelju prethodno navedenih ovršnih isprava (čl. 4. Ugovora i čl. III. Očitovanja) dao suglasnost da se radi osiguranja novčanih tražbina koji proizlaze iz tih isprava zasnuje založno pravo na predmetnim nekretnini te da se nakon dospijeća osigurane tražbine može neposredno zatražiti prisilna ovrha prodajom nekretnine koja je predmet zaloga (clausula exequendi). Temeljem navedenog Ugovora i Očitovanja uknjiženo je pravo zaloga u korist ovdje ovrhovoditelja, pod brojem Z-1327/2022 (list 34 do 42 spisa).

8. Dakle, ovrhovoditelj svoje pravo crpi iz odredbe čl. 54. st. 1., 3. i 7. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'', broj 78/93, 29/94 i 162/98 i 16/07) sukladno kojem je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, te se temeljem javnobilježničkog akta, na temelju kojeg je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može neposredno tražiti ovrha na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik u tom aktu na to izričito pristao.

9. Nadalje, sukladno odredbi čl. 77. st. 1. OZ-a ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. tog Zakona. S obzirom na to da je ovršenik pristao na to da se na njegovim nekretninama osnuje založno pravo radi osiguranja povrata novčane tražbine ovrhovoditelja, neosnovani su njegovi žalbeni navodi kojima se poziva na odredbu čl. 80.b st. 2. OZ-a. Dakle, navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b. OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem zaključku broj Su-IV-87/2022 od 11. ožujka 2022.).

10. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

11. O prijedlogu ovršenika za ograničenjem ovrhe sukladno odredbi čl. 5. st. 1. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud. Također, o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a odlučio je sud prvog stupnja zaključkom poslovni broj Ovr-769/2022-29 od 24. lipnja 2024.

12. Budući da ovršenik nije uspio u žalbenom postupku na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U odnosu na rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-769/2022-29 od 24. lipnja 2024.

13. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje ovršenik u svojoj žalbi.

14. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj poslovni broj Ovr- 769/2022-11 od 23. siječnja 2023., i to na način da je ista sadržajno odbijena kao neosnovana.

15. Naime, odredbom čl. 51. st. 2. OZ-a propisano je da u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi sud prvog stupnja može žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu. Odredbom stavka 4. istog članka propisano je da će sudac prvog stupnja uputiti predmet sudu nadležnom za odlučivanje u drugom stupnju ako ocijeni da žalba nije osnovana.

16. Dakle, remonstrativne ovlasti suda prvog stupnja prilikom odlučivanja o žalbi na rješenje o ovrsi postoje isključivo u situaciji kada sud nađe da je žalba ovršenika osnovana, u kojem slučaju žalbu može prihvatiti te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti. Međutim, u situaciji kada sud ocijeni da žalba nije osnovana, sukladno prethodno citiranoj odredbi Zakona postoji dužnost suda dostaviti žalbu drugostupanjskom sudu na odlučivanje. Dakle, u konkretnom slučaju za odlučivanje o žalbi na rješenje o ovrsi nadležan je drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 51. st. 4. i čl. 11. st. 6. OZ-a.

17. Slijedom navedenog, trebalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovršenika i ukinuti pobijano rješenje kako je to odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, bez vraćanja na ponovni postupak (toč. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a (toč. IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U odnosu na rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-769/2022-52 od 18. veljače 2025.

19. Ispitujući prvostupanjsko rješenje sukladno s odredbom čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti

20. Naime, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da se prijedlog za odgodu ovrhe može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a) te ako uz to ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

21. Prije svega, ovaj sud napominje da je sud Europske unije dao tumačenje o primjeni Direktive 93/13 u presudi C-567/2020 od 5. svibnja 2022. utvrdivši da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji (1. srpnja 2013.). Kako je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, s obzirom na to da su ovršne isprave sklopljene 16. studenog 2006. i 14. prosinca 2007., ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet.

22. Stoga, kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuju propisi o zaštiti potrošača na koje se u prijedlogu za odgodu poziva ovršenik, razvidno je da je uz ispunjenje specifične pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a, morao ispuniti i drugu pretpostavku za odgodu ovrhe sukladno toj odredbi, odnosno morao je učiniti vjerojatnim da je odgoda potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno radi sprječavanja nastanka nasilja, a što isti nije učinio. Štoviše, ovršenik u svojem prijedlogu niti ne navodi da je pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, već parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, čime je ispunjena tek prva pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

23. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi ju pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete.

24. No, u prijedlogu radi odgode ovrhe, ovršenik navodi da se nenadoknadiva šteta i nastanak nasilja ogleda u činjenici da bi provedbom ovrhe ovršenik ostao bez svoje nekretnine u kojoj živi te da nema drugu zamjensku nekretninu, čime ističe prigovor prava na dom. Ovaj sud napominje da je na temelju ovršnih isprava na predmetnim nekretninama zasnovano založno pravo radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je založno pravo na predmetnim nekretninama bilo dobrovoljno zasnovano na temelju pravnog posla sklopljenog između prednika ovrhovoditelja i ovršenika, ovršenik niti ne može u postupku prisilne naplate, dakle u predmetnom postupku, isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava A protiv Republike Hrvatske - Zahtjev broj: 2545/2014 od 20. rujna 2016.). Štoviše, ovrha se provodi na više nekretnina u vlasništvu ovršenika, dok u prijedlogu ovršenik niti ne konkretizira koja od njih predstavlja njegov dom. Također, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. usvojen je zaključak da se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga ovršenik do tada nije mogao istaknuti.

25. U odnosu na žalbene navode ovršenika koji se tiče ništetnosti, napominje se da je sud u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama te da unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije. Također, iako je ovršenik u povodu zaključka suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-769/2022-29 od 24. lipnja 2024. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, nema zapreke da ovršenik u okviru tog postupka u tijeku ističe ovakve prigovore (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-1371/2021-2 od 17. listopada 2023.).

26. Slijedom svega navedenog, budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja bi nastala provedbom ovrhe, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio njegov prijedlog za odgodu ovrhe, zbog čega je trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda (toč. V. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić