Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-212/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te mr.sc. Bojane Skenderović, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], povodom žalbe vjerovnika TELEMACH HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, Draškovićeva 53/III, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Sp-81/2024 od 16. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Sp-81/2024 od 16. siječnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„I. Otvara se jednostavni postupak stečaja nad imovinom KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III. Oslobađa se potrošač KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike:
1. osnova broj OVRV-668/21, izdavatelja JAVNI BILJEŽNIK, MARINOVIĆ SANDRA,
BLATO
- vjerovnik (1) Telemach Hrvatska d.o.o., ULICA JOSIPA MAROHNIĆA 1, ZAGREB, Hrvatska, OIB: 70133616033
zaprimljena 29.06.2022., glavnica: 78,96 EUR, kamata: 0,65 EUR, trošak: 0,00 EUR
2. osnova broj OVRV-944/20, izdavatelja JAVNI BILJEŽNIK, MOZARA NIKŠA, DUBROVNIK
- vjerovnik (1) Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, Hrvatska, OIB: 68419124305
zaprimljena 02.12.2022., glavnica: 31,86 EUR, kamata: 33,69 EUR, trošak: 103,85 EUR.“
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom vjerovnik TELEMACH HRVATSKA d.o.o. sa podacima kao u uvodu ovog rješenja (dalje: žalitelj) pobija rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11
- pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi donošenja rješenja u skladu s žalbenim navodima.
2.1. Pravila parničnog postupka se u jednostavnom postupku stečaja potrošača primjenjuje temeljem odredbe čl. 23. Zakona o stečaju potrošača (NN br. 100/15; 67/18 i 36/22; dalje: ZSP) u vezi čl. 10. Stečajnog zakona (NN br. 71/15; 104/17; 36/22 i 27/24; dalje: SZ).
3. Žalba je osnovana.
4. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju žalitelj upućuje tvrdnjom da je obrazloženje pobijanog rješenja proturječno jer se istovremeno navodi kako potrošač KŽ (dalje: potrošač) nema imovine na kojoj bi se ovrha mogla provesti, dok iz podataka koje je pribavio prvostupanjski sud proizlazi upravo suprotno.
4.1. Međutim, time što je najprije utvrdio da se je potrošač očitovao da je suglasan s provođenjem jednostavnog postupka stečaja nad svom svojom imovinom, ali da nije dostavio popis svoje imovine pa se presumira da je izjavio da nema imovine u smislu odredbe čl. 79.c st. 3. ZSP-a, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, s obzirom da je na radnju potrošača (očitovanje da je suglasan s provođenjem postupka) primijenio navedenu zakonsku predmnijevu, da bi u tijeku postupka u okviru vlastitih ovlaštenja, utvrdio da potrošač ima određenu imovinu i u takvom sadržaju obrazloženja nema proturječnosti kako to tvrdi žalitelj.
4.2. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP- a.
5. Međutim, zaključak iz toč. 9. obrazloženja koji glasi:
„S obzirom da su u ovom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, te da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kuna, pogotovo ako se uzme u obzir da je ukupni dohodak potrebno podijeliti s 12 mjeseci godišnje i od tog iznosa izuzeti iznos od 3/4 plaće, sukladno članku 173. OZ, a i s obzirom na veličinu suvlasničkih udjela nekretnina, po ocjeni ovog suda stečajna masa je manja od 10.000,00 kuna pa je utvrđeno da postoje uvjeti iz čl. 79.g. st.1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje postupka, pa je riješeno kao u toč. 1. i 2. izreke.“,
a kojim prvostupanjski sud opravdava donošenje pobijanog rješenja, za sada se ne može prihvatiti kao pravilan.
6. Naime, iz činjenica koje su utvrđene u postupku, a na koje ukazuje žalitelj u žalbi, i to:
- da se potrošač očitovao da je suglasan s provođenjem postupka i predlaže pokretanje postupka i u odnosu na vjerovnike koji su nakon slanja poziva povukli osnovu za plaćanje,
- da p otrošač nije dostavio popis svoje imovine pa se presumira da je izjavio da imovine nema (čl. 79.c st. 3. ZSP-a),
- da je provjerom podataka u Očevidniku koje je FINA dostavila sudu elektroničkim putem, dana 16. siječnja 2025. na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, utvrđeno da je potrošač imao 2022. ukupni dohodak od 94.432,55 kn, u 2023. od 14.989,33 EUR i u 2024. od 15.942,14 EUR,
- da je iz podataka dostavljenih od FINA-e utvrđeno da potrošač nema plovilo ili zrakoplov, dok je provjerom u zajedničkom sustavu katastra i zemljišnih knjiga utvrđeno da je suvlasnik nekretnina i ima poslovne udjele u trgovačkom društvu AN?ELI? j.d.o.o.,
nije bilo moguće sa sigurnošću zaključiti da potrošač nema ovršive imovine i posljedično da se u ovom postupku nalazi u statusu poštenog potrošača.
7. Prije svega, žalitelj osnovano tvrdi da je prvostupanjski sud u obrazloženju utvrdio kako je vanjskom provjerom provedenom u skladu s odredbama čl. 79.f st. 2. i čl. 24. st. 3. ZSP-a utvrdio da je potrošač u 2022. ostvario dohodak u iznosu od 12.533,35 EUR/94.352,55 kn, u 2023. dohodak u iznosu od 14.989,33 EUR i u 2024. dohodak u iznosu od 15.942,14 EUR, da je potrošač suvlasnik nekretnina i da ima poslovne udjele u trgovačkom društvu AN?ELI? j.d.o.o., kod čega je propustio utvrditi vrijednost cjelokupne imovine, čime je ostvaren i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Nadalje, žalitelj osnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kn, pogotovo ako se uzme u obzir da je ukupni dohodak potrebno podijeliti sa 12 mjeseci godišnje i od tog iznosa izuzeti iznos ¾ dijela plaće sukladno čl. 173. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16 - odluka US RH; 73/17; 131/20; 114/22 i 6/24 - odluka US RH; dalje: OZ), a i obzirom na veličinu suvlasničkih udjela nekretnina, iz čega sud zaključuje da postoje uvjeti iz odredbe čl. 79.g st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača.
8.1. Naime, tvrdnjom da iz objave Državnog zavoda za statistiku od 20. veljače 2024. (NN br. 21/24) proizlazi da je prosječna neto plaća isplaćena po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za 2023. iznosila 1.148,00 EUR, a da je prvostupanjski sud utvrdio da je potrošač u 2024. ostvario ukupni dohodak u iznosu od 15.942,14 EUR, žalitelj je doveo u sumnju prethodno navedeni zaključak prvostupanjskog suda da je od ukupnog dohotka potrebno izuzeti iznos u visini od ¾ dijela plaće sukladno odredbi čl. 173. OZ-a. To iz razloga jer je prema odredbi čl. 173. st. 1. OZ-a ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, a prema stavku 2. istog članka tek u situaciji ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
8.2. No, s obzirom da prvostupanjski sud nije izvršio usporedbu iznosa ukupnog dohotka kojeg je potrošač ostvario u razdoblju od 2022. do 2024., sa iznosima prosječne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za proteklu godinu, a koji podatak je prema odredbi čl. 173. st. 3. OZ-a dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti ga u „Narodnim novinama“, najkasnije do 31. prosinca te godine, to za sada nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da od iznosa ukupnog dohotka valja izuzeti iznos u visini od ¾ dijela plaće. Nadalje, prvostupanjski sud je kod utvrđenja ovršive imovine potrošača propustio utvrditi vrijednost imovine koja se odnosi na poslovne udjele i na suvlasništvo nekretnina, kod čega valja imati na umu da se prema odredbi čl. 79.i st. 10. ZSP-a radi namirenja vjerovnika u jednostavnom postupku stečaja potrošača ne mogu unovčiti potrošačeve nekretnine, osim u slučaju iz čl. 79.l st. 3. tog Zakona.
8.3. Posljedično, žalitelj je doveo u sumnju status potrošača kao poštenog potrošača.
9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a prihvaćena je žalba, ukinuto pobijano rješenje u cijelosti te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi jesu li se stekli uvjeti za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, te je potrebno na pouzdan način utvrditi status potrošača (kao poštenog odnosno nepoštenog), kod čega valja imati u vidu i zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019., na kojeg se žalitelj poziva u žalbi, a kojeg prihvaća i ovaj sud, prema kojem se presumpcija nepostojanja imovine potrošača primjenjuje samo u situaciji kada je potrošač dao izričitu suglasnost za postupak, ali nije popisao imovinu (čl.79.c st. 3. ZSP-a). U opisanoj situaciji ako sud utvrdi (vanjskim provjerama ili iz dokaza koje dostave vjerovnici) da ovršiva imovina postoji, navedenog potrošača smatrati će nepoštenim. Nakon što utvrdi odlučne činjenice prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu odluku.
U Varaždinu 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun