REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-810/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u parničnom predmetu

tužitelja GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 13. rujna 2023. poslovni broj P-5749/2019 u sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja GS iz [adresa] i tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, uvažavaju se kao osnovane te se presuda Općinskog suda u Splitu od 13. rujna 2023. poslovni broj P-5749/2019 ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu od 13. rujna 2023. poslovni broj P-5749/2019 presuđeno je:

" I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 2.286,64 eur/17.228,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od 8. rujna 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena", dok se tužbeni zahtjev odbija u odnosu na više zatraženu glavnicu u iznosu od 571,66 eur/4.307,19 kn i u odnosu na više zatraženi tijek kamate.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.558,76 eur/19.279,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri (3) postotna poena."

2. Protiv presude žalbu su pravovremeno uložili tužitelj i tuženik.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja i tuženika, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, sud je našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu postupka propisanu u čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati. Osim toga, sud je nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako nepotpuno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

- O žalbi tužitelja

5. Tužitelj žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.ZPP-a i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi osporava utvrđenu suodgovornost stranka za nastanak prometne nezgode i navodi da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Joze Šituma ne proizlazi da bi tužitelj na bilo koji način pridonio nastanku predmetne nezgode. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.2. točka 11. ZPP-a. Nadalje smatra da je presuda u suprotnosti s razlozima presude u dijelu u kojem se obrazlaže vještvo sudskog vještaka dipl.ing. Joze Šituma. Naima, razlozi o navedenom vještvu ukazuju isključivo na odgovornost osiguranika tuženika. Odbijanjem dijela potraživanja na ime izgubljene zarade pogrešno je sud primijenio materijalno pravo i odredbu čl. 1095. ZOO, te je pogrešno utvrdio činjenično stanje.

5.1. Tužitelj osporava i troškove parničnog postupka zbog nepriznavanja troška za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude u iznosu od 99,54 eura, te troška sastava podneska od 21.12.2022. u iznosu od 49,77 eura. Predlaže da su presudu preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

6. Analizirajući žalbene navode tužitelja ovaj sud je imao u vidu provedeno prometno- tehničko vještačenje. Pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet i vozila Joze Šituma od 16. studenog 2022. sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- prema vještaku je utvrđen način nastanka prometne nesreće tako da se automobil osiguranika tuženika marke VW Polo kretao sjevernim kolničkim trakom [adresa] na kojoj je ograničenje brzine 50 km/h (ukupne širine kolnika 7,20 m) iz smjera istoka prema zapadu, odnosno iz smjera [adresa] prema Splitu, nakon čega je skretao ulijevo prema dvorištu zgrade na adresi [adresa],

- motocikl tužitelja marke Piaggio kretao se sjevernim kolničkim trakom [adresa] također iz smjera istoka u smjeru zapada, a zatim je prešao na južni kolnički trak ceste namijenjen prometu vozila iz suprotnog smjera, kojim je pretjecao vozilo VW

Polo koji se kretao ispred njega,

- prilikom skretanja ulijevo vozilo VW Polo prešao je prednjom lijevom bočnom stranom na južni kolnički trak i tada je došlo je do sudara između njegovog prednjeg lijevog bočnog dijela i prednjeg desnog dijela motocikla Piaggio,

- utvrđeno je kako se automobil VW Polo prije sudara kretao brzinom oko 7 km/h, motocikl Piaggio oko 44 km/h, kako se VW Polo u trenutku skretanja ulijevo preko razdjelne crte ceste nalazio u sjevernom kolničkom traku, udaljen od mjesta sudara u smjeru sjevera oko 0.90 m ili u vremenu oko 0.97 s prije sudara, a motocikl Piaggio se u tom vremenu već nalazio u južnom kolničkom traku u fazi pretjecanja VW Polo, udaljen od mjesta sudara najmanje oko 12 m u smjeru istoka,

- motocikl Piaggio započeo je pretjecanje prije nego što je vozač automobila VW Polo započeo skretanje ulijevo preko isprekidane razdjelne crte, odnosno s motociklom je prije prešao u južni (lijevi) kolnički trak ceste kojim je obavljao pretjecanje OA VW Polo,

- vozač automobila VW Polo mogao je vidjeti motocikl Piaggio iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio mrtvi kut, odnosno može li sa sigurnošću poduzeti radnju skretanja ulijevo, vozač motocikla je ispred sebe imao dobru percepciju prometne situacije pa je mogao vidjeti automobil VW Polo ispred sebe,

- vozači su imali dobru preglednost i mogli su se na navedenoj udaljenosti jasno međusobno vidjeti, jer je tom prilikom bio dan, vrijeme sunčano, dionica ceste gdje se dogodila prometna nesreća je izgrađena kao pregledna ravna cestovna prometnica, a duljina puta vodoravne preglednosti, od mjesta sudara u smjeru istoka, odakle su dolazila oba vozila, iznosi najmanje 250 - 300 m,

- motocikl Piaggio mogao izbjeći sudar da se kretao brzinom oko 27 km/h ili bilo kojom manjom i u tom slučaju vozilo bi se zaustavio do mjesta sudara, ako bi vozač reagirao na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, kada je motocikl Piaggio od mjesta sudara udaljen oko 12 m i kada vozač VW Polo započinje skretati ulijevo preko razdjelne crte, u vremenu oko 0.97 s prije sudara. Kako je brzina kretanja motocikla Piaggio iznosila 44 km/h prije reagiranja vozača na opasnost, motocikl se nije mogao zaustaviti do mjesta sudara.

6.1. Sud navodi u obrazloženju da je kod donošenja odluke od presudnog značaja bio sadržaj službene zabilješke prometne policije od 22. kolovoza 2016. koja je sastavljena na temelju razgovora s tužiteljem obavljenim nakon štetnog događaja, jer tom prilikom navodi kako je već pretekao tri vozila ispred sebe i u trenutku kad se nalazio pored četvrtog vozila VW Polo, vozač tog vozila započeo je skretanje u lijevo. Na ovaj način tužitelj potvrđuje počinjenje prometnog prekršaja prema odredbi iz čl. 70. st. 1. Zakona o sigurnosti na cestama (NN broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15) po kojoj vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti kolonu vozila, odnosno skupinu od najmanje tri automobila koji voze u nizu jedan iza drugog. U tijeku ovog i prekršajnog postupka tužitelj osporava da bi pretjecao kolonu vozila uz obrazloženje kako je pretjecao po jedno vozilo i svaki put se vraćao u svoj kolnički trak, ali sud ipak poklanja vjeru onom što je naveo policiji prilikom očevida provedenog na licu mjesta.

6.2. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Naime tužitelj je protupravnom radnjom pretjecanja kolone vozila doprinio nastanku prometne nesreće, a istodobno je trebalo cijeniti kako je tom prilikom vozio sporije od dopuštenog ograničenja brzine od 50 km/h i na dionici prometnice gdje je dozvoljeno pretjecanje, jer je prema sudskom vještaku između kolničkih trakova uočljiva i kvalitetno označena isprekidana razdjelna crta. Vozači su imali dobru preglednost, a motocikl Piaggio je mogao izbjeći sudar da se kretao brzinom oko 27 km/h ili manjom i u tom slučaju bi se zaustavio do mjesta sudara. Zbog navedenog ovaj sud je mišljenja kako je tužiteljevu suodgovornost za nastanak štetnog događaja prvostupanjski sud pravilno ocijenio u visini od 20%, dok je za preostalih 80% odgovornost na osiguraniku tuženika. Upravo takvo protupravno postupanju tužitelja ukazuje na postojanje uzročne veze između nastanka prometne nezgode i postupanja tužitelja u jednom dijelu, zbog čega žalbeni navodi tužitelja u tom smjeru nisu osnovani.

6.3. U pravu je tužitelj da mu je sud propustio priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući da je njegov zahtjev osnovan, jer na taj trošak tužitelj ima pravo sukladno Tbr.9.točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa).

Podnesak od 21.12.2022. nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a zbog čega taj žalbeni navod tužitelja nije osnovan.

6.4. Nadalje, u pravu je tužitelj da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te da materijalno pravo nije pravilno primijenjeno.

- o žalbi tuženika

7. S druge strane, tuženi osporava presudu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 354.st.1. ZPP-a i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže da sud žalbu uvaži i presudu preinači. Traži troškove žalbenog postupka. Osporava suodgovornost tužitelja nastanku prometne nesreće. Navodi da je tužitelj neposredno nakon nesreće izjavio da je vrši radnju pretjecanja 4 vozila, zbog čega smatra da je odgovornost sudionika podijeljena 50%.

7.1. Tuženik osporava odluku o visini tužbenog zahtjeva te ukazuje na nelogično, nepravilno i neutemeljeno obrazloženje prvostupanjske presude. Navodi da prvostupanjski sud nema posebno stručno znanje za utvrđenje opravdanog perioda privremene radne nesposobnosti. Stranke nisu osporavale vjerodostojnost niti točnost potvrde ordinacije opće medicine, obzirom na dan 13.10.2016. nije ni sporno da je tužitelj bio privremeno radno nesposoban. Međutim niti iz jednog dokumenta niti dokaza nije utvrđeno kolika bi bila opravdana i očekivana privremena radna nesposobnost tužitelja uzrokovana povredama u predmetnoj nesreći. Tužitelja je zadobio lakše tjelesne povrede, koje nisu uzrokovale hospitalizaciju niti dugotrajno liječenje, a što je razvidno iz pribavljenih spisa, posebno rješenja ODO-a o odbačaju kaznene prijave. Obzirom na činjenicu da tužitelj nije dokazao da bi baš za period od kraja listopada 2016. do veljače 2017. bio radno nesposoban, to je tužbeni zahtjev mogao usvojiti samo za mjesec listopad 2016. uz odbitak suodgovornosti.

7.2. Nadalje, tuženik ukazuje da je potpuno nelogično obrazloženje suda kako bi da je bio radno sposoban tužitelj radio kod Šimundža & Company doo a potom i da bi se izgubljena zarada obračunavala prema prihodima radnika tog poslodavca. Iz iskaza G razvidno je kako je potreba za djelatnicima postojala i prije i nakon natječaja, te kako postoji i danas, pa postavlja pitanje zašto tužitelj nikada nije radio u toj firmi. Smatra da je neosnovana naknada s osnova izgubljene zarade uspoređujući primanja tužitelja ostvarena kod poslodavca Šakić doo sa primanjima djelatnika u C &Company doo u kojem društvu tužitelj nikada nije radio. Zbog toga je potpuno neosnovano, nelogično i neživotno obrazloženje, kao razlozi o odlučnim činjenicama prvostupanjskog suda, te je neosnovana naknada za period od veljače – svibnja 2017. kao i način utvrđenja visine razlike primanja.

7.3. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je ista nezakonita zbog primjene Tarife koja je stupila na snagu 1.11.2022. i zabrane retroaktivnosti. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u pogledu žalbenih navoda, posebno odluči o troškovima postupka podredno ukine odluku i donese novu odluku. Traži troškove žalbenog postupka.

8. Razmatrajući žalbene navode tuženika ovaj sud smatra neosnovanim žalbeni navodi tuženika da je odgovornost sudionika prometne nesreće 50%. Motocikl Piaggio započeo je pretjecanje prije nego što je vozač automobila VW Polo započeo skretanje ulijevo preko isprekidane razdjelne crte, odnosno s motociklom je prije prešao u južni (lijevi) kolnički trak ceste kojim je obavljao pretjecanje OA VW Polo. Slijedom toga, vozač automobila VW Polo mogao je vidjeti motocikl Piaggio iza sebe korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio mrtvi kut, odnosno može li sa sigurnošću poduzeti radnju skretanja ulijevo. Zbog navedenog i naprijed navedenih razloga, ovaj sud prihvaća pravilno ocijenjen doprinos tuženika od 80% nastanku prometne nesreće, a tužitelja 20%, a žalbene navode tuženika u tom pogledu ocjenjuje neosnovanim.

8.1. Što se tiče visine izgubljene zarade, u tom dijelu je činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, te se presuda tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama.

8.2. Tužitelj je u trenutku ozljeđivanja bio nezaposlena osoba, prije prometne nesreće je od 12.1.do 11.6.2016. bio u radnom odnosu na određeno puno radno vrijeme kod Bauhzaus-Zagreb, nesreća je bila 22.8.2016., da bi nakon nesreće 21.2. do 29.5.2017. bio u radnom odnosu na neodređeno puno radno vrijeme kod Šakić doo Studenci. Sud navodi da je tužitelj u rujnu i listopadu 2016. imao mogućnost izbora poslodavca i zasnivanja radnog odnosa pod uvjetima koji bi mu najviše odgovarali, a u svakom slučaju mogao se zaposliti kod Šimundže &Company doo Trilj da nisu nastupile posljedice prometne nesreće.

8.3. Prvostupanjski sud tužbom zatraženi period smatra osnovanim prema potvrdi ordinacije opće medicine od 13.10.2016., te dosuđuje naknadu razlike prihoda dvaju poslodavca (Šimundža&Company doo i Šakić doo). Sud period privremene radne nesposobnosti obrazlaže: "…sasvim je logično i očekivano da zbog višestrukih ozljeda i njihovog intenziteta (nagnječenje desne potkoljenice, nagnječenje glave u predjelu čela i lica, prijelom nosnih kostiju bez pomaka koštanih ulomaka, prijelom krune zuba dvojke te nagnječenje desnog ramena i kuka), tužitelj barem mjesec, a vjerojatno i više dana od ozljeđivanja, nije bio u mogućnosti obavljati zahtjevnije fizičke poslove pa tako i stolarske. Zbog takvog zdravstvenog stanja logično je da je propuštao natječaje koje su prije ili u vrijeme njegove rehabilitacije objavljivali REZAL d.o.o. Split za radna mjesta radnika na izradi i montaži AL i PVC stolarije te G & Company, d.o.o. Trilj i Namještaj Božić d.o.o. [adresa] za radna mjesta stolara. Naime, radi se o poslovima koji podrazumijevaju svakodnevan i stalan fizički rad, što znači da tužitelj u vrijeme trajanja objavljenih natječaja (kod Šimundže & Company, d.o.o. od 23. rujna do 7. listopada 2016.) zbog oporavka i rehabilitacije nije mogao zadovoljiti osnovnim natječajnim uvjetima i potrebama potencijalnih poslodavaca."

8.4. U pravu je tuženi kada navodi da sud nije utvrdio temeljem dokaza kolika bi bila opravdana i očekivana privremena radna nesposobnost tužitelja uzrokovana povredama u prometnoj nesreći. Na raspravi 4. svibnja 2022. sud nije posebno saslušavao tužitelja u pogledu privremene radne sposobnosti, a osim toga nije imao u vidu niti priklopljene spise za koje navodi da je izvršio uvid u iste, niti nalaze medicinskih vještaka. Na taj način nije utvrđivao temeljem dokaza kolika bi bila opravdana privremena radna nesposobnost tužitelja uzrokovana povredama u predmetnoj nesreći. Sud nije analizirao kakve povrede je zadobio tužitelj, koliko se aktivno liječio, koliko je trajalo ograničenje kretnje u desnom ramenu te ostale okolnosti bitne za procjenu privremene radne nesposobnosti tužitelja, na te okolnosti nije ispitao tužitelja niti izvršio uvid u priklopljene spise i nalaze medicinskih vještaka. Dakle, ostalo je potpuno neutvrđeno da li je tužitelj od kraja listopada 2016. do veljače 2017. bio radno nesposoban, odnosno u kojim točno mjesecima je bio radno nesposoban zbog povreda u prometnoj nesreći.

8.5. Oštećeniku pripada pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade ako zbog nesposobnosti za rad prouzročene ozljedom nije bio u mogućnosti ostvariti onu imovinsku korist koju bi izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad. Oštećenik koji se nakon ozljede nije pokušao zaposliti u skladu s preostalom radnom sposobnošću nema pravo na naknadu zbog izgubljene zarade.

8.6. Tužitelj navodi da se ne može sa sigurnošću očitovati da li se javio na natječaje iz listopada 2016. pa tako i na onaj Šimundže&Company. Iz iskaza svjedoka G proizlazi kako je potreba za djelatnicima postojala prije i nakon natječaja, te kako postoji i danas, te da je zapošljavao i djelatnike koji nisu bili u statusu majstora stolara. Isti je naveo kako tužitelja nikada nije vidio kako mu se imena ne može sjetiti, kako nisu bili u kontaktu jer bi ga inače zaposlio, da upravo svjedok obavlja 90% razgovora za zapošljavanje. Sud nije utvrdio sa tužiteljem zašto se tužitelj u veljači 2017. nije zaposlio kod Šimundža&Company doo nego u Šakić doo na fizički zahtjevnijim poslovima pomoćnog armirača, s obzirom na iskaz svjedoka CS.

8.7. Po ocjeni ovog suda nužno je bilo na te okolnosti saslušati tužitelja kako bi se stekla potpuna slika o tome je li tužitelj poduzimao sve što je mogao da bi smanjio ovu vrstu imovinske štete. Isto tako potrebno je upotpuniti činjenično stanje i u pogledu ocijene zdravstvenog stanja tužitelja i nesposobnosti za rad u utuženom periodu.

8.8. Što se tiče žalbenog navoda tuženika u pogledu primjene Tarife koja je stupila na snagu 1.studenog 2022. godine, prvostupanjski sud je pravilno odlučio troškovima postupka temeljem članka 154. stavka ZPP-a, te je pravilno obračunao troškove parničnog postupka prema vrijednosti boda od 1,99 eura /15,00 kn za sve poduzete radnje budući je odredbom Tbr. 48. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022), koja je stupila na snagu 5. studenog 2022., u odredbi Tbr. 50. označena je vrijednost predmeta boda u visini od 1,99 eura /15,00 kuna. Zbog navedenog žalbeni razlog u pogledu primjene Tarife nije osnovan.

9. Slijedom iznijetog, usvojene su žalbe stranaka te je odluka ukinuta primjenom odredbe čl. 369.st.1. i čl. 370. Zakona o parničnom postupku te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, ponovno će ocijeniti provedene dokaze, dati jasne razloge u odnosu na prigovore i tužitelja i tuženika, nadopuniti činjenično stanje saslušanjem tužitelja i analizom medicinskog vještačenja iz priklopljenih spisa, na naprijed navedene okolnosti koje su bitne za donošenje odluke o izgubljenoj zaradi tužitelja zbog posljedica štetnog događaja, očitovati se na sve prigovore tuženika u pogledu naknade izgubljene zarade, nakon čega će donijeti novu odluku o glavnoj stvari i o naknadi parničnog troška.

10. O troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 166.st.3. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević