Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1550/2022-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje mr.sc. Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Jeliniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: P-70/2022- 37 od 5. listopada 2022., na sjednici vijeća 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: P-70/2022-37 od 5. listopada 2022.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod toč. 1. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 zaključenog 31. listopada 2006. između tužitelja i prednice tuženice Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnice Orahovica (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojom je određena promjenjivost kamatne stope, pod toč. 2. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 776,03 EUR/5.847,03 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose u toj točki izreke, od dospijeća svakog tako navedenog iznosa do isplate, dok je pod toč. 3. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 690,16 EUR/5.200,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenom, dopuštenom i potpunom žalbom tuženica pobija navedenu presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na predmetni postupak prema čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19.) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud navodi da je o tužbenom zahtjevu tužitelja prvobitno odlučio presudom broj P-469/2019-25 od 27. svibnja 2021., koja je povodom žalbe tuženice, temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuta rješenjem ovoga suda broj Gž-1021/2021-2 od 20. siječnja 2022. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, nakon čega je taj sud ponovno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja pobijanom presudom protiv koje je tuženica izjavila žalbu. Kako iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem tužitelja i zaposlenika prednice tuženice koji je sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu na okolnost davanja obavijesti tužitelju u predugovornoj fazi i u vreme sklapanja Ugovora o kreditu o parametrima i rizicima sklapanja Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno izmjenama i dopunama odluke banke, odnosno o naravi, rizicima i posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope, pozivajući se pritom samo na sadržaj pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu „Potrošač“ (Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.), smatrajući da nije bilo potrebe u navedenom pravcu provesti dokazni postupak obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i zakonske odredbe iz čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03.; dalje u tekstu: ZZP/03), to je u pravu tuženica kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odbijanjem provođenja predloženih dokaza počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

5.1. Međutim, kako se primjenom odredbe čl. 366.a ZPP prvostupanjska odluka povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput (st. 1.), a ako drugostupanjski sud nađe da bi prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i nakon što je ona bila već jedanput ukinuta u povodu žalbe i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugostupanjski će sud sam provesti postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred prvostupanjskim sudom radi otklanjanja nedostataka zbog koji bi prvostupanjsku odluku trebalo ponovno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5.2. Obzirom na izneseno, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 373.b st. 3. ZPP rješenjem broj Gž-1550/2022-2 od 23. svibnja 2024. odredio prvostupanjskom sudu provođenje dokaza saslušanjem zaposlenika prednice tuženice ŽV i tužitelja radi utvrđenja činjenica da li je prednica tuženice na jasan i razumljiv način obavijestila tužitelja u predugovornoj fazi i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu o svim potrebnim parametrima i rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u kojem je čl. 4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, te nakon toga zapisnik sa saslušanjem svjedoka i tužitelja zajedno s predmetom dostaviti ovom drugostupanjskom sudu na postupanje po žalbi tuženice.

5.3. Na ročištu održanom 6. studenog 2024. prvostupanjski sud je saslušao zaposlenika prednice tuženice OV i tužitelja, a iz iskaza proizlazi da se OV kao djelatnik prednice tuženice ne sjeća da li je s tužiteljem pregovarao prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, navodeći da su stranke kredite podizale na gotovim i unaprijed tiskanim obrascima bez ikakvih pregovora s bankom, te da on kao djelatnik banke nije posebno upozoravao stranke u vezi promjenjive kamatne stope, da je banka postavljala uvjete pod kojima je odobravala kredite i u vezi toga nije bilo mogućnosti nikakvih pregovora s korisnicima kredita, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je kod prednice tuženice bilo preporučeno da podigne kredit u švicarskim francima, a u vezi kamatne stope mu nije ništa bilo objašnjeno, da mu je kredit obrađivao OV, te da s njime nije pregovarao o uvjetima kredita, već je Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed tiskanom obrascu, navodeći pritom da ga nitko nije upoznao s eventualnim rizicima ugovorene promjenjive kamatne stope.

5.4. Imajući u vidu gore izneseno, prvostupanjski sud je saslušanjem djelatnika prednice tuženice i tužitelja otklonio nedostatke zbog kojih ovaj sud nije mogao odlučiti o žalbi tuženice zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, posljedično čemu su se, nakon što je ovome sudu dostavljen zapisnik o saslušanju svjedoka i tužitelja i cjelokupni predmet, stekli uvjeti za održavanje vijeća, pa je stoga temeljem odredbe čl. 373.b st. 5. ZPP u vezi st. 3. i čl. 363. ZPP dana 13. ožujka 2025. održana sjednica ovog drugostupanjskog vijeća na koju su pristupili tužitelj osobno i punomoćnica tuženice, nakon čega je ovo vijeće odlučilo o žalbi tuženice.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena redovna promjenjiva kamatna stopa sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa tom Ugovoru, što je tužitelj potvrdio svojim potpisom na Ugovoru o kreditu, te zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope za vrijeme otplate kredita u ukupnom iznosu od 776,03 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose pod toč. 2. izreke pobijane presude.

7. Nakon što je ovaj sud rješenjem broj Gž-1021/2021-2 od 20. siječnja 2022. ukinuo ranije donesenu presudu prvostupanjskog suda broj P-469/2019-25 od 27. svibnja 2021. i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje, prvostupanjski sud je svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utemeljio na slijedećim utvrđenjima:

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i pravne prednice tuženice Slavonske banke d.d., Osijek, sklopljen Ugovor o kreditu, na temelju kojeg je Slavonska banka d.d., Osijek, tužitelju odobrila namjenski kredit za kupovinu osobnog vozila i plaćanje premije osiguranja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.200,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, s ugovorenim trajanjem kredita od 7 godina, s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom od 5,25% godišnje, dekurzivno, koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke (čl. 4. Ugovora o kreditu);

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12-104 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženica (uz ostale tužene banke) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;

- da je uvidom u izvod iz sudskog registra nedvojbeno utvrđeno da je tuženica univerzalni pravni slijednik Slavonske banke d.d., Osijek, s kojom je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu, zbog čega je tužitelj ovlašten u ovoj pravnoj stvari koja predstavlja posebnu parnicu za naknadu štete ili isplatu, pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja iz parnice te vrste temeljem čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14., 110/15., 14/19., 19/22.; dalje u tekstu: ZZP/14), radi čega nije potrebno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe;

- da je način ugovaranja ispunjenja obveze jednostranim načinom promjene ugovorne kamatne stope u Ugovoru o kreditu, identičan načinu koji je utvrđen ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.;

- da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Josipa Rašića od 18. listopada 2020., dopuni istog od 16. listopada 2020. i njegovog usmenog obrazloženja danog na ročištu 27. travnja 2021., tužitelj s osnove promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu preplatio tuženici iznos od 776,03 EUR, a koji nalaz i mišljenje vještaka je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan;

- da je tužitelj, nakon provedenog financijskog vještačenja i dopune istog, podneskom od 30. listopada 2020., precizirao toč. 2. tužbenog zahtjeva u skladu sa nalazom i mišljenjem te dopunom vještaka Rašića;

na temelju čega sud utvrđuje ništetnom odredbu čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu kojom je određena promjenjivost kamatne stope i nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 776,03 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose od dospijeća istih do isplate, sve kako je to navedeno pod toč. 1. i 2. izreke.

8. Pobijajući navedenu presudu, tuženica u žalbi ukazuje da joj je pobijanom presudom uskraćeno pravo da iznosi činjenice i dokaze te da raspravlja pred sudom, odnosno da je povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje u bitnom aspektu ravnopravnosti i procesne ravnoteže, zbog toga što je prvostupanjski sud odbio saslušanje zaposlenika njezine pravne prednice OV koji je sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu čije saslušanje je tuženica predložila kako bi isti pojasnio sve okolnosti pregovaranja, ugovaranja i realizacije kredita, uključivo i pravu volju ugovornih stranaka u vezi kamatne stope, a čime da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Kako prvostupanjski sud uopće nije dao razloge o odlučnim činjenicama to se pobijana presuda ne može ispitati zbog čega tuženica smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tuženica u žalbi dalje ističe da utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku nisu primjenjiva na ugovorni odnos ovdje tužitelja i tuženice jer je Ugovor o kreditu sklopljen s prednicom tuženice Slavonskom bankom d.d., Osijek, koja nije obuhvaćena tužbom u kolektivnom sporu jer je ista u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bila samostalni pravni subjekt sve do ožujka 2009. kada je došlo do pripajanja Addiko Bank d.d. (tj. Hypo Alpe Adria Bank d.d.), a na što je prvostupanjskom sudu bilo ukazano rješenjem ovoga suda broj Gž-1021/2021 od 20. siječnja 2022. Tuženica nadalje osporava materijalno-pravno stajalište suda prvog stupnja da ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije određena niti odrediva, te da je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja, pozivajući se na odredbu čl. 26. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje u tekstu: ZOO) kojom je određena najviša dopuštena kamatna stopa, pa kako je tužitelj s prednicom tuženice ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima, to smatra da ugovaranje iste nije protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ističe da je prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud ukinuo slobodu uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio fiksnu kamatnu stopu, iako je tijekom postupka bilo nesporno da su stranke svojevoljno sklopile Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom pretvorio u Ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom. Tuženica nadalje osporava i ocjenu suda prvog stupnja u odnosu na rok zastare, smatrajući potpuno neutemeljenim pravno stajalište prvostupanjskog suda da je „rok zastare počeo teći pravomoćnošću odluke u kojoj je ništetnost riješena kao prethodno pitanje“. Tuženica osporava i dosuđeni tijek zatezne kamate, ističući da se u smislu odredbe čl. 1115. ZOO zatezna kamata vraća od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva, odnosno tužbe, pa kako tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, to smatra da nije niti dokazao da je tuženica prije podnošenja tužbe postala nesavjesni stjecatelj, odnosno da nije postupala u dobroj vjeri prilikom sklapanja Ugovora o kreditu.

9. Pogrešno je stajalište tuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je prvostupanjski sud dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, posljedično čemu pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dok je bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP otklonjena saslušanjem zaposlenika prednice tuženice i tužitelja na ročištu 6. studenog 2024. Nije ostvarena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku.

10. U odnosu na po tuženici istaknut prigovor zastare valja navesti da zastara nastupa kad protekne određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a za tražbine stečene bez osnove, što su i tražbine stečene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, rok zastare je 5 godina. Na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je slijedeće pravno stajalište: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“, a to stajalište dopunjeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. objedinjenim pravnim shvaćanjem o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i isto glasi: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.“. Pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske služe ustaljenju i ujednačavanju sudske prakse te su obvezna za sve suce Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a snagom autoriteta najvišeg suda u Republici Hrvatskoj i za sve ostale suce u građanskoj grani suđenja. Uvažavajući navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te imajući u vidu činjenicu da je presuda Trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7219/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., to do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 12. lipnja 2019. nije protekao propisani opći zastarni rok od 5 godina u kojem zastarijevaju tražbine s osnova stjecanja bez osnove, kakav karakter ima predmetno potraživanje.

11. Pogrešna je i promašena tvrdnja tuženice kojom ukazuje da prvostupanjski sud konkretnom slučaju nije bio ovlašten utemeljiti svoju odluku na pravomoćnoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača jer ista obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odrede o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, temeljem odredbe čl. 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. S tim u vezi, valja navesti da je točno da je ovaj sud svojom odlukom od 20. siječnja 2022. iznio svoje pravno stajalište da se učinak presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne može protezati na ugovorni odnos tužitelja i tuženice, a niti na tužitelja kao korisnika kredita i kreditora Slavonske banke d.d., Osijek. Međutim, kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom izvanredne revizije kojom je tamo tuženica problematizirala svoju vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu u konkretnom predmetu jer je sporni ugovor kao trgovac sklopila Slavonska banka d.d. (kao i u ovom predmetu), a koja nije bila obuhvaćena kao tuženica u prije navedenom kolektivnom sporu, zaključio da se sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 118/03.) odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao preuzimatelja Slavonske banke d.d., odnose i na ugovore o kreditu sklopljenih između potrošača i Slavonske banke d.d. Obzirom na izneseno, u odnosu na dio žalbe u kojem tuženica osporava vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu kada je Ugovor o kreditu kao kreditor sklopila prednica tuženice Slavonska banka d.d., Osijek, to se ista upućuje na pravno stajalište izraženo gore navedenom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zbog čega ovaj sud mijenja svoje ranije zauzeto stajalište. Prema tome, utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača automatski se primjenjuju na konkretni Ugovor o kreditu temeljem odredbe čl. 118. ZZP/14, a primjena iste je moguća pozivom na odredbu čl. 502.c ZPP jer se presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosi i na ugovore o kreditu koje je u tom razdoblju sklapala prednica tuženice Slavonska banka d.d., Osijek sve do njezinog pripajanja Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., Osijek u ožujku 2009. Stoga je prvostupanjski sud i nakon rješenja ovoga suda od 20. siječnja 2022., pod toč. 13. obrazloženja navedene presude pravilno utvrdio da se presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosi i na prednicu tuženice te da ista ima obvezujući učinak za utvrđenje ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom čl. 118. ZZP/03 i čl. 502.c ZPP.

12. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 31. listopada 2006., dakle za vrijeme važenja ZZP/03 pa se ništetnost prijeporne ugovorne odredbe prosuđuje prema odredbama tog Zakona.

13. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.) i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. St. 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Na temelju provedenog dokaznog postupka (čitanjem Ugovora o kreditu i saslušanjem tužitelja i svjedoka OV, zaposlenika prednice tuženice) ovaj sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed pripremila prednica tuženice, da stranke nisu o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale, zbog čega tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj te da tuženica nije informirala tužitelja o smislu i sadržaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi niti ga je uputila i pojasnila mu parametre o kojima ovisi odluka tuženice da u budućem razdoblju otplate kredita mijenja ugovorenu redovnu kamatnu stopu, a niti su u samom Ugovoru o kreditu određeni parametri o nastupu kojih je tuženica ovlaštena mijenjati tu kamatu zbog čega u predmetnoj odredbi iako uočljivoj, njezin sadržaj nije lako razumljiv jer nije dovoljno određen i precizan zbog čega je dopušteno ocjenjivati da li je takva odredba nepoštena ili nije.

15. Prema odredbi čl. 270. ZOO ugovor je ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva. Nadalje, čl. 82. ZZP/03 propisane su ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. tog Zakona, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pri tom potrošaču pravo na raskid ugovora ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora. Prema odredbi članka 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

16. Odredbom čl. 87. ZZP/03 propisane su posljedice nepoštene ugovorne odredbe na način da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17. Stoga je po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu izneseni pravni okvir, prijeporna ugovorna odredba kojom je cijena kredita (koju čini ugovorena redovna kamatna stopa) ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja konkretno tuženice, a da pri tom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, a koju promjenu i pravilnost promjene ne može provjeriti niti potrošač jer niti nema nikakvih egzaktnih kriterija i koja ovlašćuje tuženicu na povećanje redovne kamate kao u konkretnom slučaju s prvotno ugovorene redovne kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Primjenom predmetne ugovorne odredbe tuženica je izbjegla utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno članku 247. ZOO pa je tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan iznos kamate koju potrošač treba platiti kao cijenu za dobiveni iznos kredita.

18. Prvostupanjskom presudom nije dovedena u pitanje sama dopuštenost ugovorene promjenjive kamatne stope kako to ističe tuženica u žalbi već je prijeporna odredba ocijenjena ništetnom stoga što prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i tužitelj kao potrošač – korisnik kreditne usluge nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika da promijeni redovnu stopu ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope na štetu tužitelja te je takvo postupanje tuženika protivno odredbama čl. 81. i čl. 82. ZZP/03. Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njezina ništetnost kako je to i propisano čl. 87. st. 1. ZZP/03, a posljedice ništetnosti propisane su člankom 323. ZOO na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora odnosno ugovorne odredbe, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO. Obzirom da tuženica žalbom ne problematizira visinu tužbenog zahtjeva, to je ocjena ovoga suda da je istu prvostupanjski sud pravilno odredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka i stanju spisa.

19. Neosnovano tuženica osporava dosuđeni tijek zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana kada su stečeni. Naime, nema nikakve dvojbe da je prijepornu ugovornu odredbu pripremila tuženica na unaprijed formuliranom obrascu ugovora o kreditu o kojoj odredbi tužitelj nije ni mogao pregovarati što takvu odredbu, uz utvrđenje da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čini nepoštenom. Zbog toga je tuženica koja je u svoju korist ugovorila takvu odredbu nepoštena stjecateljica, posljedično čemu tužitelju primjenom odredbe čl. 1115. ZOO pripada zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućom od dana kad su plaćeni kao dana neosnovanog stjecanja na strani tuženice.

20. Iz naprijed iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. 1. i 2. izreke.

21. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 155. st. 1. ZPP, koju je valjano obrazložio, a tuženica sadržajno ne iznosi žalbene razloge u odnosu na odluku o troškovima postupka, već istu osporava samo u vezi pobijanja odluke o glavnoj stvari (u čemu nije uspjela niti djelomično) pa je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrđena i odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. 3. izreke pobijane presude.

22. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Budući tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, to je valjalo odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP) te odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte