REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-559/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Bogdan, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i novčanog potraživanja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 6. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Bogdan, odvjetnika i odsutnosti punomoćnika tuženika, 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb da tužitelju KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati novčani iznos od 1.126,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 27. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.514,22 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja teče od dana donošenja presude pa do dana isplate, u roku od15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom troškova postupka u iznosu od 914,67 eura kao neosnovanim.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u cijelosti kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom ovoga suda poslovni broj P-955/2019-22 od 22. travnja 2021. prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je članak 2. ugovora o kreditu broj 3210012784, koji glasi: "da je korisnik kredita dužan Kreditoru platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnim uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. " i članak 6. koji glasi: " Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete", između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promijenjena na osnovu jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetna (točka I. izreke), te je tuženiku naloženo da tužitelju na ime razlike između ugovorene kamatne stope i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo isplati u roku od 15 dana iznos od 7.162,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na novčane iznose pobliže navedene u točki II. izreke, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 9.312,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 22. travnja 2021. do isplate (točka II. izreke).

2. Povodom žalbe tuženika drugostupanjski Županijski sud u Bjelovaru u predmetu poslovni broj Gž-938/2021-2 od 23. rujna 2021. djelomično je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke presude te u točki II. izreke presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos glavnog dugovanja od 7.162,81 kn.

3. Istovremeno, drugostupanjski sud je rješenjem djelomično prihvatio žalbu tuženika i ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u točki II. izreke presude u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na glavnicu u iznosu od 7.162,81 kn te u odnosu na dosuđene troškove postupka i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku stranke su učinile nespornim da je tuženik postupio po pravomoćnom dijelu prvostupanjske presude poslovni broj P-955/2019-22 od 22. travnja 2021. i uplatio 8. veljače 2022. iznos od 7.162,81 kn.

5. Tužitelj je podneskom od 27. prosinca 2023. postavio tužbeni zahtjev kojim potražuje uglavničenu kamatu u iznosu od 1.126,14 eura, počev od 27. prosinca 2023. kao dana postavljanja tužbenog zahtjeva.

6. Sukladno uputi drugostupanjskog suda u ponovljenom postupku sporno je koliki iznos tuženik duguje tužitelju na ime zakonskih zateznih kamata na anuitete plaćenih iznosa temeljem ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, uvažavajući datum uplate svakog pojedinog anuiteta a ne datum dospijeća kako je to vještak u prethodnom postupku iskazao u svome nalazu.

7. U dokaznom postupku sud je odredio provođenje financijskog vještačenja po vještaku financijske struke Filipu Tolić iz [adresa], na okolnost iznosa preplaćenih kamata temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te s tim u svezi zakonske zatezne kamate na navedene pojedine anuitete počev od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta sve do dana plaćanja iznosa glavnog dugovanja odnosno do 8. veljače 2022., određenog presudom poslovni broj P-955/2019-22 od 22. travnja 2021. te potvrđenog presudom Županijskog suda u Bjelovaru u predmetu poslovni broj Gž-938/2021-2 od 23. rujna 2021.

8. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 3. listopada 2024. (str. 196-202 spisa) vještak je naveo da obračunate zakonske zatezne kamate na svaki anuitete kredita uplaćenog po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, počev od datuma plaćanja do 8. veljače 2022. iznose ukupno 1.126,28 eura.

9. Tužitelj je podneskom od 16. listopada 2024. uskladio svoje traženje sa nalazom vještaka i postavio tužbeni zahtjev na iznos od 1.126,28 eura.

10. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva koju je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljevog prava na pristup sudu. Potrebno je istaći i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o preinaci za iznos od 0,14 eura koji je zasigurno posljedica konverzije kuna u euro provedene sa četiri decimalna broja, u traženju svedeno na dva decimalna broja.

11. Tuženik se dalje protivio postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da se kamate mogu osamostaliti i obračunati kao glavna tražbina tek po prestanku glavne tražbine.

12. U pravu je tuženik kada navodi da pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu dospjele zatezne kamate, koja je obračunata i izražena u apsolutnom iznosu, kao i pravo na postavljanje zahtjeva za plaćanje procesne zatezne kamate, u smislu čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) vezano je uz prestanak glavne tražbine na koju se odnosi obračunata i u apsolutnom iznosu utužena kamata. Međutim, nikako se ne može prihvatiti kao pravilno shvaćanje prema kojem bi navedeno pravo pripadalo vjerovniku neke novčane obveze samo i jedino u situaciji kada je glavni dug u cijelosti plaćen, odnosno kada je glavna tražbina u cijelosti prestala u skladu sa odredbom čl. 31. st. 1. i st. 2. ZOO Naprijed navedeno pravo postoji i onda kada je dužnik samo djelomično podmirio novčanu obvezu, pa vjerovniku i u tom slučaju, pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine, pripada i pravo uglavničiti iznos dospjelih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevati daljnje procesne kamate obračunate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

13. Kako je nesporno da je glavna tražbina pravomoćno dosuđena tužitelju donošenjem presude Županijskog suda u Bjelovaru u predmetu poslovni broj Gž- 938/2021-2 od 23. rujna 2021. po kojoj je tuženik postupio i platio glavno dugovanje 8. veljače 2022., prigovor tuženika je odbijen kao neosnovan.

14. Temeljem provedenog dokaznog postupka vještačenjem po vještaku financijske struke utvrđeno je da tužitelju pripada pravo na daljnji iznos na ime uglavničene kamate izračunat na svaki pojedini iznos anuiteta počev od dana plaćanja anuiteta sve do dana isplate glavnog dugovanja, u iznosu od 1.126,28 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od 27. prosinca 2023. kao dana postavljanja tužbenog zahtjeva, sve do isplate.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. tužbenog zahtjeva.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev zbog čega mu je sud dodijelio pravo na nužne i potrebne troškove vođenja predmetnog postupka.

17. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 4.428,89 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 2.10.2019., 9.3.2021., 19.2.2024. i 6.2.2025. za svako po 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 29.12.2020. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9/2 Tarife), trošak pristupa na ročište za objave presude u iznosu od 100,00 eura za svako ili ukupno 200,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 2.12.2019., 20.12.2019., 27.12.2023. i 16.10.2024. za svaki 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 2.100,00 eura skupa s pripadajućim PDV od 525,00 eura, ukupno 2.625,00 eura.

18. Istovremeno tužitelju su priznati u cijelosti kao nužni i potrebni trošak sudske pristojbe u iznosu od 53,08 kao i trošak naknade za financijska vještačenja u iznosu od 398,16 eura i 437,98 eura, ili ukupno 889,22 eura.

19. Slijedom, ukupni priznati troškovi u ovom postupku iznose 3.514,22 eura kako je to i odlučeno pod II. izreke presude.

20. Na priznati trošak tuženiku su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022).

21. Tuženiku nije priznat kao nužan i potreban trošak sastava podneska od 21.6.2023. i 26.9.2023. iz razloga što nisu bitni za donošenje odluke o glavnoj stvari. Nadalje nije mu priznat trošak pristupa na ročište 29.12.2020. u iznosu preko priznatih 100,00 eura do zatraženih 200,00 eura jer se radilo o ročištu predviđenom Tbr. 9/2 i pravu na 50% troška. Nije mu priznat niti trošak pristupa na ročište 22.1.2024. koje nije održano. Nije mu priznat niti trošak pristojbe na presudu jer u sudskom spisu nema dokaza da bi ista bila plaćena. Ukupno tužitelju nije priznato pravo na 914,67 eura zatraženog troška kako je to i odlučeno pod III. izreke presude.

22. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova jer je u konačnici tužitelj uspio sa svojim pretežitim dijelom tužbenog zahtjeva, u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u cijelosti a u odnosu na kondemnatorni dio prvotna prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu kamatnog zahtjeva po kom osnovu za tuženika nisu nastali nikakvi troškovi. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C- 244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 13. ožujka 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisane opravke presude.

Dna:

1. Odvj. Krešimir Bogdan, Slavonski Brod,

2. OD Porobija i Porobija, Zagreb.