REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-909/2022.-17.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja: NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,kojega zastupa punomoćnica Maura Dorčić, odvjetnica u Rijeci , protiv tuženika: OPĆINA PUNAT, Novi put 2, 51521 Punat, OIB: 59398328383, kojega zastupa punomoćnica Karmen Pende Kovačević, odvjetnica iz OD Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva ( v.p.s. 1.459,95 eura) nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 27. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja s punomoćnicom i zamjenika punomoćnice tužene te objave odluke dana 13. ožujka 2025. ,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj NE vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], upisana oznaka zemljišta „ulica“, zk.t.I, površine 971 m2, k. o. [katastarska općina], koji je dio u geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane GEO-LINE d.o.o. za geodetske poslove od 20. srpnja 2022. označen linijama koje spajaju točke 1-2-3-4-1 i crvenom bojom, u površini od 19 m2, a koji je geodetski situacijski nacrt sastavni dio ove presude.

II. Ovlašćuje se tužitelj NE da temeljem ove presude zatraži provođenje parcelacije nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk.t. I, upisana oznaka zemljišta „ulica“, površine 971 m2, k. o. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine odvoji točno određeni realni dio, pobliže označen i precizirani točkom I. izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, kao i na provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], uz zemljišnoknjižni otpis, a što je tuženik dužan trpjeti.

III. Ovlašćuje se tužitelj NE da temeljem ove presude i prijavnog lista, na osnovu kojeg će se provesti parcelacija nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk.t. I, upisana oznaka zemljišta „ulica“, površine 971 m2, k. o. [katastarska općina], opisana u točki II. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastalim tim prijavnim listom na ime tužitelja NE u udjelu od 1/1 dijela cijele nekretnine, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni i isključivi izvanknjižni vlasnik i kvalificirani posjednik realno odijeljenog dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji je na geodetskom situacijskom nacrtu od 20.srpnja 2022. označen linijama koje spajaju točke 1-2-3-4-1 površine 19m2. Tužitelj navodi kako je nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Općine Punat , ali da je taj upis neistinit i ne odgovara stvarnom stanju. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo dijela nekretnine stekao po samom zakonu dosjelošću ,jer je u posjedu nekretnine preko sto godina. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] predstavlja kuću tužitelja koju je stekao nasljedstvom od prednika, a njegovi su prednici bili i izvanknjižni vlasnici te pošteni posjednici realnog dijela k. č. [katastarska čestica] koji dio zajedno s kućom na k. č. [katastarska čestica] u naravi predstavlja jedinstvenu, ograđenu cjelinu. Nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja okućnicu / dvorište kuće tužitelja. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao nasljedstvom od majke PE te darovanjem od svojih teta ŠE i ME s time da je ŠE naslijedila svoju sestru i tužiteljevu tetu UE. Tužitelj je dakle stekao nasljeđivanjem i darovanjem kuću na k. č. [katastarska čestica] te dio k. č. [katastarska čestica]. Tužitelj navodi kako utuženi dio nekretnine u naravi ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi - ulicu već ograđeno dvorište tužitelja. Pri tome tužitelj ukazuje i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama posl.br. Rev-537/1999 i Revt-234/11 iz kojih proizlazi da okolnost što je određena nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u općoj uporabi pa je moguće da takva nekretnina ili njen dio izgubi svojstvo javnog dobra pa se na istoj mogu stjecati stvarna prava. Tužitelj predlaže njegov zahtjev prihvatiti.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da nema pravnog osnova za upis tužitelja na dijelu predmetne nekretnine. Nekretnina je upisana u vlasništvo tuženika, oduvijek je upisana kao ulica, a kako stvari u društvenom vlasništvu nisu bile sposobne za dosjelost na koju se tužitelj u tužbi poziva, otpada taj pravni osnov. Naime, u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. jer je do tog datuma odredbom članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima , bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvari u društvenom vlasništvu. Stoga se tužitelju u rok za stjecanje prava vlasništva ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. godine. Kako od 8. listopada 1991. nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva savjesnog posjednika na nepokretnoj stvari dosjelošću, to tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Predlaže stoga odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku izvedeni su slijedeći dokazi: saslušani su svjedoci NEA, HE i SE, saslušan je tužitelj, proveden je očevid lica mjesta te su pročitane sve isprave u spisu.

4. Na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5., U konkretnom slučaju nije sporno da su tužitelj i njegovi prednici u posjedu spornog dijela nekretnine barem od 1970. -te. Predmetna nekretnina predstavlja prostor ispred ulaznih vratiju u kuću tužitelja, prostor je ograđen zidom koji je izdignut iznad ulice te u cijelosti ograđen betonskim vazama.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on od djetinjstva, a rođen je 1955 . godine, dolazi u Punat kod bake i djeda koji su živjeli u kući na adresi [adresa] , a dio okućnice te kuće je predmetni dio nekretnine. Taj dio nekretnine oduvijek izgleda kao i danas. U toj kući rođene su tužiteljeve majka i njene sestre ME , ŠE i ŽE prije UE. Nikada nitko od strane tuženika kao niti prednika tuženika, tužitelju tj. njegovim prednicima ništa nije prigovorio niti im osporio pravo na korištene tog dijela nekretnine. Oko 2000.-te godine tuženik je popločavao [adresa] te tom prilikom od strane tuženika nije bilo nikakvih zahtjeva niti prigovora prema tužitelju te taj dio nekretnine nije niti popločen jer prirodno pripada kući.

7. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je utuženi dio nekretnine u posjedu tužitelja i njegovih prednika barem od kraja 70.-tih godina 20. stoljeća. Tako svjedokinja N koja je počela u Punat dolaziti 1979. godine, kaže kako prostor ispred tužiteljeve kuće tako izgleda od kada ona pamti. Sjeća se da su za stolom na tom prostoru ispred kuće, znale sjediti tužiteljeva majka PE i njene sestre UE, ŠE i P. Tužitelj tj. njegovi prednici uvijek su koristili taj prostor. Svjedok HE je rođen 1968. i kaže da od kada on pamti ovaj prostor izgleda isto. Svjedok nije niti znao da je na tom dijelu upisani vlasnik Općina Punat već je to saznao kad je počeo ovaj sudski postupak. Svjedok SE ima kuću u nizu s kućom tužitelja i također oduvijek pamti da prostor izgleda kao i danas.

8. Tužitelj je uz tužbu dostavio djelomični povijesni vlasnički list, važeći vlasnički list, geodetski situacijski nacrt koji prikazuje izgled i površinu utuženog dijela nekretnine, rješenje o nasljeđivanju iza svoje majke PE te ugovor o darovanju koji je zaključio sa svojim tetama ŠE i ME.

8.1. U odnosu na geodetski situacijski nacrt u kojem je identificiran predmet postupka , valja istaći kako tuženik nije osporio identifikaciju predmetne nekretnine iz tog nacrta.

9. Nesporno je da je upisani vlasnik k. č. [katastarska čestica] Općina Punat, a da je čestica upisana kao ulica od 971m2, a da je prije tog upisa nekretnina bila upisana kao javno dobro. Činjenica da je utuženi dio nekretnine formalno dio k. č. [katastarska čestica] rezultat je neusklađenosti katastarskog plana sa stanjem u naravi. Nesporno je da utuženi dio nekretnine ne predstavlja ulicu u što se i sud uvjerio na licu mjesta. Taj dio nekretnine blago je uzdignut od ulice ogradnim zidićem na kojemu su postavljene kameno- betonske vaze. Da taj dio ustvari ne pripada nekretnini koja predstavlja ulicu jasno proizlazi i iz činjenice da je tuženik 2000. -tih popločavao ulicu i tom prilikom nije popločen i predmetni dio nekretnine jer je on ustvari dio dvorišta kuće.

10. Analizom provedenih dokaza sud utvrđuje kako je tužitelj u posjedu predmetnog dijela nekretnine koji je do pokretanja ove parnice pošten, koji posjed računajući vrijeme njegovih prednika traje najmanje od 70. -tih godina 20. stoljeća kroz koje vrijeme posjedovanja od strane tužiteljevih bake i djeda i danas tužitelja se radi o kontinuiranom poštenom posjedu koji nije bio osporavan niti ometan od bilo koga trećeg. Tužitelj je osobno u samostalnom posjedu nekretnine od 2018. godine. Tužiteljevi prednici kao niti sam tužitelj nisu nikada mijenjali izgled niti namjenu predmetnog dijela nekretnine i taj dio oduvijek izgleda kao dio koji prirodno pripada kući tužitelja.

11. U odnosu na upis vlasništva valja navesti da donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/10, 143/12, 152/14, dalje : ZVDSP) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom čl. 159.st. 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinice lokalne samouprave stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka ( za nekretnine deset odnosno dvadeset godina), dakle protekom dvadeset odnosno četrdeset godina. Istovremeno je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike hrvatske, prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima , a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske, takvu grešku zakonodavstva ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država. Naime, u presudama Trgo protiv Hrvatske i dr., zauzeto je stajalište : "…da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U vezi s tim, Europski sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država, da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebno kada ne postoji drugi suprotstavljeni pravni interes." Dakle, prema tom stajalištu Europskog suda za ljudska prava koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću. Tužitelj je tako računajući i vrijeme prednika u poštenom posjedu predmetnog dijela nekretnine od 70. -th godina pa do podnošenja tužbe 2022. barem pedeset godina.

12. Imajući u vidu sve navedeno, utvrđujući tužbeni zahtjev osnovanim odlučeno je kao u izreci. Tužitelj će u odgovarajućem upravnom postupku moći riješiti neusklađenost katastarskog plana sa stvarnim stanjem tako što će po pravomoćnosti presude zatražiti provođenje parcelacije za što mu je dano ovlaštenje u presudi.

U Krku 13. ožujka 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.