REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-653/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Zagreb, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektor za komunalno i prometno redarstvo, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 31, OIB: 61817894937, protiv ovršenika ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Sušilović, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dana 13. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 24. veljače 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem obveznog prekršajnog naloga Grada Zagreba, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa 340-07/22-03/55259 od dana 04. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 24. veljače 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem obveznog prekršajnog naloga Grada Zagreba, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa 340- 07/22-03/55259 od dana 04. travnja 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 24. veljače 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem obveznog prekršajnog naloga ovrhovoditelja, Grada Zagreba, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa 340-07/22-03/55259 od dana 04. travnja 2024.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na naplatu gore navedeni obvezni prekršajni nalog. Međutim, navodi da isti nije stekao svojstvo ovršnosti obzirom je ovršenik protiv istog uložio prigovor, a koji prigovor ovrhovoditelj nije proslijedio nadležnom prekršajnom sudu, već je isti uložio u drugi spis. Zbog navedenog ovršenik je podnio zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti navedenog obveznog prekršajnog naloga. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 2., toč. 3., toč. 7. i toč. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje u tekstu: OZ). Ovršenik predlaže sudu i odgoditi predmetnu ovrhu do pravomoćnosti odluke o zahtjevu ovršenika za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, odnosno do pravomoćnosti odluke o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ovršenik navodi da je lošeg imovnog stanja te da mu je ovakvim postupanjem ovrhovoditelja blokiran račun i ugrožena egzistencija. Navodi da ostvaruje plaću u iznosu od 1.000,00 eura te da ima dvoje malodobne djece. Stoga bi provedbom predmetne ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu obzirom nije u mogućnosti pokriti potraživanje ovrhovoditelja bez ugroze za vlastitu egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 26. veljače 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana. Ovrhovoditelj je dostavio sudu rješenje ovrhovoditelja Klasa: 340-07/22-03/55259, Urbroj: 251-10-73/73-25-10 od dana 28. veljače 2025., a kojim se odbija zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na predmetnom obveznom prekršajnom nalogu.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ-a.

6. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

7. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da ovršna isprava (gore navedeni obvezni prekršajni nalog) nije stekla svojstvo ovršnosti, a što je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a, a i svi ostali navodi ovršenika svode se na taj žalbeni razlog.

8. Navedeni žalbeni razlog (iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a) postoji ako ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti.

9. Odredbom čl. 25. st. 4. OZ-a propisano je da je odluka donesena u upravnom postupku ovršna ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

10. U konkretnoj pravnoj stvari ovršnu ispravu čini obvezni prekršajni nalog o izricanju novčane kazna za počinjeni prometni prekršaj koji je donijelo nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu sa odredbom čl. 109. i čl. 239. Prekršajnog zakona (NN broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. – dalje: PZ).

11. Odredbom čl. 152. st. 4. PZ-a propisano je da ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. ovoga članka ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijet će tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu. Taj posebni zakon je OZ. U konkretnom slučaju to je odredba čl. 209. st. 1. kojom je propisano da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Financijske agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Financijska agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

12. Uvidom u spis utvrđeno je da je ovrhovoditelj podnio nalog Financijskoj agenciji temeljem odredbe čl. 152. st. 4. PZ-a radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate novčane kazne i troškova prekršajnog postupka, sve temeljem obveznog prekršajnog naloga koji je postao pravomoćan i izvršan.

13. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi izravnu naplatu izrečene novčane kazne ovršeniku za učinjeni prekršaj bilo je moguće zahtijevati na temelju obveznog prekršajnog naloga koji je stekao svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti te koji na sebi sadrži navedenu potvrdu, s tim da navedenu potvrdu, u skladu sa odredbom čl. 36. st. 2. OZ-a izdaje isto ono tijelo koje je odlučivalo o tražbini, odnosno tijelo koje je izdalo obvezni prekršajni nalog, kao što je samo to isto tijelo, u skladu sa odredbom st. 3. istog članka i zakona, ovlašteno ukinuti potvrdu ovršnosti na prijedlog ili po službenoj dužnosti, ako za njeno izdavanje nisu bili ispunjeni uvjeti. U smislu odredbe čl. 36. st. 5. OZ-a ovršni sud, postupajući povodom izjavljenog pravnog lijeka, ovlašten je preispitivati postojanje pretpostavki za stavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo kada je riječ o potvrdama pravomoćnosti i ovršnosti javnih bilježnika na ispravama koje su oni i donijeli.

14. Sud je utvrdio da potvrda pravomoćnosti i izvršnosti nije otisnuta na samoj ovršnoj ispravi – gore navedenom obveznom prekršajnom nalogu (list 16-17 spisa), ali je ta potvrda sadržana u nalogu izdanom Financijskoj agenciji za prisilnu naplatu (list 12 spisa) od dana 24. siječnja 2025. u kojem je navedeno da je gore navedeni obvezni prekršajni nalog postao pravomoćan i izvršan dana 21. travnja 2024.

15. Ukoliko ovršenik smatra da nisu postojale pretpostavke za stavljanje potvrde ovršnosti obveznog prekršajnog naloga (ovršne isprave), tada treba podnijeti zahtjev za njeno ukidanje ili stavljanje van snage u onom postupku u kojem je ovršna isprava i donesena, odnosno u ovom slučaju u upravnom postupku pred upravnim tijelom koje je donijelo odluku, i sve dok navedena potvrda ne bude ukinuta od strane nadležnog tijela, ne može se govoriti niti o postojanju žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a.

16. Uvidom u spis utvrđeno je da je ovršenik dana 21. veljače 2025. podnio zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti predmetnog obveznog prekršajnog naloga (list 22-29 spisa), a o kojem je odlučeno rješenjem Grada Zagreba, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za komunalno i prometno redarstvo, Odjel prometnog redarstva, Klasa: 340-07/22-03/55259, Urbroj: 251-10-73/73-25-10 od dana 28. veljače 2025. na način da je odbijen zahtjev ovršenika od dana 21. veljače 2025. za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti predmetnog obveznog prekršajnog naloga (list 36-37 spisa).Navedeno rješenje nije još postalo pravomoćno.

17. Ovršni sud nije ovlašten ispitivati u ovršnom postupku izvršnost, zakonitost i pravilnost odluke čija se ovrha traži jer se to može učiniti samo u postupku u kojem je odluka donijeta, odnosno u ovom slučaju u upravnom postupku pred upravnim tijelom koje je donijelo odluku, no ne i pred ovim sudom. U ovršnom postupku sud postupa po načelu strogog formalnog legaliteta pa kako iz dokumentacije u spisu proizlazi da je ovršna isprava - obvezni prekršajni nalog Grada Zagreba, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa 340-07/22-03/55259 od dana 04. travnja 2024. postala pravomoćna i izvršna dana 21. travnja 2024., sud je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. ocijenio neosnovanim. Odnosno, sve dok potvrda pravomoćnosti i izvršnosti ne bude ukinuta od strane nadležnog tijela, ne može se govoriti niti o postojanju žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a.

18. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da traži proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 3., toč. 7. i toč. 10. OZ-a. Međutim, ovršenik ne navodi niti obrazlaže čime bi bili ostvareni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 3., toč. 7. i toč. 10. OZ-a, niti je priložio dokaze, već se samo općenito poziva na razloge iz čl. 50 st. 1. toč. 1., toč. 3., toč. 7. i toč. 10. OZ-a. Stoga je sud razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 3., toč. 7. i toč. 10. OZ-a ocijenio neosnovanim. Osim toga, valja reći da svi navodi ovršenika u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ- a, a koji je sud, kao što je ranije obrazloženo, ocijenio neosnovanim.

19. Slijedom navedenog, sud je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ocijenio neosnovanim te je odlučeno kao pod točkom

I. izreke ovog rješenja.

20. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

21. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

22. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

23. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

24. Uvidom u prijedlog ovršenika i u njemu sadržane navode te uvidom u priloženu dokumentaciju, sud je utvrdio kako nije ispunjen niti jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 1.-11. OZ-a.

25. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. st 1. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

26. U svom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenik navodi da će provedbom predmetne ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlaže svojom teškom materijalnom situacijom (plaća u iznosu od 1.000,00 eura mjesečno, dvoje malodobne djece).

27. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

28. U odnosu na navod ovršenika o blokadi računa, valja reći i da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe

29. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

30. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

31. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

32. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

33. Stoga sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno nije učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a.

34. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 65. OZ-a, obzirom da nije ispunjen niti jedan od dva uvjeta za odgodu ovrhe koji moraju biti kumulativno ispunjeni, sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

35. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 24. veljače 2025.

Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Zagrebu, dana 13. ožujka 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju na Klasu: 340-07/22-03/55259

3. spis

Z/ kal.30 dana