Poslovni broj: Pp-1930/2024-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Prekršajni odjel

Trg kralja Tomislava 6/I

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel po sutkinji ovog suda Jasminki Lovretić uz sudjelovanje Silvije Vargović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EĆ iz [adresa] zbog prekršaja iz članka 46 A. stavak 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN broj: 75/13, 36/15, 46/17 i 152/22), a povodom prigovora na obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Orahovica, Klasa: 211-07/24-4/72179 Urbroj: 511-16-06-24-2 od 26. kolovoza 2024. godine, ispitujući optužni prijedlog, dana 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno osuđivan

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

da bi dana 16. svibnja 2024.g. u 02,43 sati u Orahovici, u Dalmatinskoj ulici bb kao vozač vozila N3 marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] dnevni odmor od 9 sati skratio za 01,57 sati,

čime bi počinio prekršaj iz odredbe članka 46 A. stavak 1. točka 6. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu kažnjiv po članku 46 A. stavak 4. istog Zakona.

II.

Na temelju odredbe članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje:

1.Policijska postaja Orahovica, izdala je obavezni prekršajni nalog Klasa: 211-07/24-4/72179 Urbroj: 511-16-06-24-2 od 26. kolovoza 2024. godine protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, a koji je u vezi s prigovorom okrivljenika putem Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz [adresa] od dana 23. rujna 2024.g. dostavljen ovom sudu na rješavanje zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Ovaj sud je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 171. stavak 9. Prekršajnog zakona poslao predmet na zamolno ispitivanje okrivljenika u Općinski sud u Varaždinu dana 04. listopada 2024.g., te se isti vratio dana 06. prosinca 2024.g. zajedno sa pisanom obranom okrivljenika.

2. U svojoj pisanoj obrani putem zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz [adresa] okrivljenik je, između ostalog naveo da poriče počinjenje prekršaja. Također je istaknuo kako u inkriminirano vrijeme inkriminiranog dana uopće nije bio u mjestu Orahovica, a što sve proizlazi iz dokaza koje je okrivljenik dostavio u prigovoru protiv pobijanog obaveznog prekršajnog naloga. Isti postavlja opravdano pitanje kako je okrivljenik mogao počiniti prekršaj inkriminirane zgode u Orahovici ako navedeni dan uopće nije bio u Orahovici?!, a da stvar bude još gora, u obrazloženju pobijanog prekršajnog naloga je sadržano kako je počinjeni prekršaj utvrđen uređajima za nadzor i mjerenje! Stoga okrivljenik postavlja s pravom pitanje na temelju kojih to uređaja je utvrđen prekršaj te poziva uređujuće policijske službenike da dostave evidenciju navedenih uređaja iz kojih je vidljivo da je inkriminiranog dana u Orahovici okrivljenik počinio prekršaj. Nadalje navodi kako bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, okrivljenik predlaže da sud pribavi od PU virovitičko-podravske, PP Orahovica evidenciju uređaja pomoću kojih je navodno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj, kao i da dostavi valjane certifikate iz kojih proizlazi da su uređujući policijski službenici bili ovlašteni rukovati predmetnim uređajima, a sve sukladno Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika (NN. broj: 20/2022, 37/2023 i 114/2023). Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, nedvojbeno se može utvrditi da je pobijani prekršajni nalog nezakonit i neosnovan, budući da su povrijeđene odredbe članka 17. Prekršajnog zakona. Ističe da je potrebno istaknuti da zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, što u konkretnom optužnom aktu nije slučaj. U protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj. Budući da u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu nisu sadržane odlučne činjenice za pravno kvalificiranje prekršaja, evidentno je da se ne radi o prekršaju.

3. Optužnim aktom okrivljenika se tereti da bi počinio djelo prekršaja iz članka 46 A. stavak 1. točka 6. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, koji prekršaj je kažnjiv po članku 46 A. stavak 4. istog Zakona

4. Temeljem članka 46 A. stavak 1. točka 6. i stavak 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 60,00 € do 190,00 € kazniti i vozač ako koristi dnevno razdoblje odmora kraće od jednog do najviše dva sata, ako je skraćeno dnevno razdoblje odmora dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) broj: 561/2006. ili članak 8. stavak 2. AETR-a).

5. Međutim, u optužnom aktu u konkretnom slučaju, nije naveden blanketni propis – članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) broj: 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a kojim se određuje biće prekršajnog djela, niti u cijelosti činjenični opis iz članka

46 A stavak 1. točka 6. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, kako je navedeno u točki 5. ove presude, pa je na taj način okrivljenik optužen za djelo koje po činjeničnom opisu djela sadržanom u optužnom aktu nije prekršaj.

6. Dakle, u činjeničnom opisu prekršaja nedostaju bitna obilježja tog prekršaja, (sadržaj članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) broj: 561/2006, odnosno članka 8. stavak 2. AETR-a) i članka 46 A stavak 1. točka 6. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu zbog čega djelo na način kako se okrivljeniku stavlja na teret po propisu nije prekršaj, te je sud temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe.

7. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

8. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe, to je u smislu citiranih zakonskih odredbi odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, a to su troškovi iz članka 138. stavak 2. točke 2.,3.,4.,5. i 7. Prekršajnog zakona.

U Virovitici, 13. ožujka 2025.

Zapisničar:

Sutkinja:

Silvija Vargović, v.r.

Jasminka Lovretić, univ. spec. iur, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba, te je presuda pravomoćna s danom donošenja 13. ožujka 2025. (članak 244. stavak 1. Prekršajnog zakona).

Dostaviti:

1. okrivljeniku

2. branitelju ZOU HĆ i EĆB, [adresa]

1. podnositelju obaveznog prekršajnog naloga

2. za spis