Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-601/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku OD Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 18. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivane Jurčević, odvjetnice iz Vinkovaca, i u odsutnosti tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrduju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita]/2005, sklopljenog 07. rujna 2005. između tužitelja ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, ovjerenog kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca pod brojem: OU-18504/05 od 08. rujna 2005., i to članak 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru", te dio članka 15. koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune".

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćene iznose s osnova promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika u iznosu od 777,03 EUR (slovima: sedamsto sedamdeset sedam eura i tri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 1,19 eura od 01. 10. 2007. do isplate,

- na iznos od 1,20 eura od 01. 11. 2007. do isplate,

- na iznos od 1,21, eura od 01. 12. 2007. do isplate,

- na iznos od 1,21 eura od 01. 01. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,23 eura od 01. 02. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,25 eura od 01. 03. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,27 eura od 01. 04. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,23 eura od 01. 05. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,23 eura od 01. 06. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,27 eura od 01. 07. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,21 eura od 01. 08. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,22 eura od 01. 09. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,23 eura od 01. 10. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,34 eura od 01. 11. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,28 eura od 01. 12. 2008. do isplate,

- na iznos od 6,65 eura od 01. 01. 2009. do isplate,

- na iznos od 6,72 eura od 01. 02. 2009. do isplate,

- na iznos od 6,76 eura od 01. 03. 2009. do isplate,

- na iznos od 6,67 eura od 01. 04. 2009. do isplate,

- na iznos od 6,65 eura od 01. 05. 2009. do isplate,

- na iznos od 13,22 eura od 01. 06. 2009. do isplate,

- na iznos od 12,99 eura od 01. 07. 2009. do isplate,

- na iznos od 13,07 eura od 01. 08. 2009. do isplate,

- na iznos od 13,19 eura od 01. 09. 2009. do isplate,

- na iznos od 13,10 eura od 01. 10. 2009. do isplate,

- na iznos od 13,06 eura od 01. 11. 2009. do isplate,

- na iznos od 13,22 eura od 01. 12. 2009. do isplate,

- na iznos od 13,40 eura od 01. 01. 2010. do isplate,

- na iznos od 13,51 eura od 01. 02. 2010. do isplate,

- na iznos od 13,52 eura od 01. 03. 2010. do isplate,

- na iznos od 13,86 eura od 01. 04. 2010. do isplate,

- na iznos od 13,76 eura od 01. 05. 2010. do isplate,

- na iznos od 13,90 eura od 01. 06. 2010. do isplate,

- na iznos od 14,79 eura od 01. 07. 2010. do isplate,

- na iznos od 14,43 eura od 01. 08. 2010. do isplate,

- na iznos od 15,30 eura od 01. 09. 2010. do isplate,

- na iznos od 14,92 eura od 01. 10. 2010. do isplate,

- na iznos od 14,55 eura od 01. 11. 2010. do isplate,

- na iznos od 15,53 eura od 01. 12. 2010. do isplate,

- na iznos od 13,47 eura od 01. 01. 2011. do isplate,

- na iznos od 13,13 eura od 01. 02. 2011. do isplate,

- na iznos od 13,17 eura od 01. 03. 2011. do isplate,

- na iznos od 12,99 eura od 01. 04. 2011. do isplate,

- na iznos od 13,04 eura od 01. 05. 2011. do isplate,

- na iznos od 13,84 eura od 01. 06. 2011. do isplate,

- na iznos od 13,96 eura od 01. 07. 2011. do isplate,

- na iznos od 15,23 eura od 01. 08. 2011. do isplate,

- na iznos od 14,60 eura od 01. 09. 2011. do isplate,

- na iznos od 14,02 eura od 01. 10. 2011. do isplate,

- na iznos od 11,89 eura od 01. 11. 2011. do isplate,

- na iznos od 11,84 eura od 01. 12. 2011. do isplate,

- na iznos od 11,98 eura od 01. 01. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,17 eura od 01. 02. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,18 eura od 01. 03. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,08 eura od 01. 04. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,11 eura od 01. 05. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,18 eura od 01. 06. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,12 eura od 01. 07. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,11 eura od 01. 08. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,05 eura od 01. 09. 2012. do isplate,

- na iznos od 11,92 eura od 01. 10. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,07 eura od 01. 11. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,13 eura od 01. 12. 2012. do isplate,

- na iznos od 12,11 eura od 01. 01. 2013. do isplate,

- na iznos od 11,89 eura od 01. 02. 2013. do isplate,

- na iznos od 12,04 eura od 01. 03. 2013. do isplate,

- na iznos od 12,09 eura od 01. 04. 2013. do isplate,

- na iznos od 12,01 eura od 01. 05. 2013. do isplate,

- na iznos od 11,81 eura od 01. 06. 2013. do isplate,

- na iznos od 11,70 eura od 01. 07. 2013. do isplate,

- na iznos od 11,80 eura od 01. 08. 2013. do isplate,

- na iznos od 11,89 eura od 01. 09. 2013. do isplate,

- na iznos od 12,06 eura od 01. 10. 2013. do isplate,

- na iznos od 11,96 eura od 01. 11. 2013. do isplate,

- na iznos od 12,00 eura od 01. 12. 2013. do isplate,

- na iznos od 12,04 eura od 01. 01. 2014. do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

III. Utvrduju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita]/2005, sklopljenog 07. rujna 2005. izmedu tužitelja ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, ovjerenog kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca pod brojem: OU-18504/05 od 08. rujna 2005., i to dijelovi članka 3. koji glase: "...a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja..." i "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćene iznose s osnove promjene tečaja švicarskog franka tijekom otplate kredita u iznosu od 2.957,32 EUR (slovima: dvije tisuće devetsto pedeset sedam eura i trideset dva centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 1,14 eura od 01. 11. 2008. do isplate,

- na iznos od 1,71 eura od 01. 01. 2009. do isplate,

- na iznos od 2,63 eura od 01. 02. 2009. do isplate,

- na iznos od3,13 eura od 01. 03. 2009. do isplate,

- na iznos od 1,96 eura od 01. 04. 2009. do isplate,

- na iznos od 1,77 eura od 01. 05. 2009. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 01. 06. 2009. do isplate,

- na iznos od 0,49 eura od 01. 09. 2009. do isplate,

- na iznos od 0,67 eura od 01. 12. 2009. do isplate,

- na iznos od 1,77 eura od 01. 01. 2010. do isplate,

- na iznos od 2,48 eura od 01. 02. 2010. do isplate,

- na iznos od 2,53 eura od 01. 03. 2010. do isplate,

- na iznos od 4,67 eura od 01. 04. 2010. do isplate,

- na iznos od 4,03 eura od 01. 05. 2010. do isplate,

- na iznos od 4,93 eura od 01. 06. 2010. do isplate,

- na iznos od 10,42 eura od 01. 07. 2010. do isplate,

- na iznos od 8,22 eura od 01. 08. 2010. do isplate,

- na iznos od 13,64 eura od 01. 09. 2010. do isplate,

- na iznos od 11,27 eura od 01. 10. 2010. do isplate,

- na iznos od 8,97 eura od 01. 11. 2010. do isplate,

- na iznos od 15,07 eura od 01. 12. 2010. do isplate,

- na iznos od 18,40 eura od 01. 01. 2011. do isplate,

- na iznos od 15,84 eura od 01. 02. 2011. do isplate,

- na iznos od 16,17 eura od 01. 03. 2011. do isplate,

- na iznos od 14,82 eura od 01. 04. 2011. do isplate,

- na iznos od 15,19 eura od 01. 05. 2011. do isplate,

- na iznos od 21,16 eura od 01. 06. 2011. do isplate,

- na iznos od 22,01 eura od 01. 07. 2011. do isplate,

- na iznos od 31,43 eura od 01. 08. 2011. do isplate,

- na iznos od 26,80 eura od 01. 09. 2011. do isplate,

- na iznos od 22,49 eura od 01. 10. 2011. do isplate,

- na iznos od 22,39 eura od 01. 11. 2011. do isplate,

- na iznos od 21,98 eura od 01. 12. 2011. do isplate,

- na iznos od 23,21 eura od 01. 01. 2012. do isplate,

- na iznos od 24,87 eura od 01. 02. 2012. do isplate,

- na iznos od 24,92 eura od 01. 03. 2012. do isplate,

- na iznos od 24,04 eura od 01. 04. 2012. do isplate,

- na iznos od 24,35 eura od 01. 05. 2012. do isplate,

- na iznos od 24,92 eura od 01. 06. 2012. do isplate,

- na iznos od 24,43 eura od 01. 07. 2012. do isplate,

- na iznos od 24,36 eura od 01. 08. 2012. do isplate,

- na iznos od 23,80 eura od 01. 09. 2012. do isplate,

- na iznos od 22,66 eura od 01. 10. 2012. do isplate,

- na iznos od 23,97 eura od 01. 11. 2012. do isplate,

- na iznos od 24,49 eura od 01. 12. 2012. do isplate,

- na iznos od 24,30 eura od 01. 01. 2013. do isplate,

- na iznos od 22,39 eura od 01. 02. 2013. do isplate,

- na iznos od 23,68 eura od 01. 03. 2013. do isplate,

- na iznos od 24,17 eura od 01. 04. 2013. do isplate,

- na iznos od 23,45 eura od 01. 05. 2013. do isplate,

- na iznos od 21,73 eura od 01. 06. 2013. do isplate,

- na iznos od 20,75 eura od 01. 07. 2013. do isplate,

- na iznos od 21,61 eura od 01. 08. 2013. do isplate,

- na iznos od 22,44 eura od 01. 09. 2013. do isplate,

- na iznos od 23,92 eura od 01. 10. 2013. do isplate,

- na iznos od 23,01 eura od 01. 11. 2013. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od 01. 12. 2013. do isplate,

- na iznos od 23,75 eura od 01. 01. 2014. do isplate,

- na iznos od 20,60 eura od 01. 02. 2014. do isplate,

- na iznos od 21,12 eura od 01. 03. 2014. do isplate,

- na iznos od 20,87 eura od 01. 04. 2014. do isplate,

- na iznos od 20,26 eura od 01. 05. 2014. do isplate,

- na iznos od 19,89 eura od 01. 06. 2014. do isplate,

- na iznos od 20,16 eura od 01. 07. 2014. do isplate,

- na iznos od 20,87 eura od 01. 08. 2014. do isplate,

- na iznos od 21,39 eura od 01. 09. 2014. do isplate,

- na iznos od 21,54 eura od 01. 10. 2014. do isplate,

- na iznos od 21,90 eura od 01. 11. 2014. do isplate,

- na iznos od 22,33 eura od 01. 12. 2014. do isplate,

- na iznos od 22,21 eura od 01. 01. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 02. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 03. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 04. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 05. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 06. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 07. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 08. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 09. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 10. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 11. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 12. 2015. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 01. 01. 2016. do isplate,

- na iznos od 29,68 eura od 01. 02. 2016. do isplate,

- na iznos od 30,90 eura od 01. 03. 2016. do isplate,

- na iznos od 29,25 eura od 01. 04. 2016. do isplate,

- na iznos od 28,55 eura od 01. 05. 2016. do isplate,

- na iznos od 27,88 eura od 01. 06. 2016. do isplate,

- na iznos od 29,91 eura od 01. 07. 2016. do isplate,

- na iznos od 29,90 eura od 01. 08. 2016. do isplate,

- na iznos od 28,57 eura od 01. 09. 2016. do isplate,

- na iznos od 29,84 eura od 01. 10. 2016. do isplate,

- na iznos od 30,06 eura od 01. 11. 2016. do isplate,

- na iznos od 30,74 eura od 01. 12. 2016. do isplate,

- na iznos od 31,88 eura od 01. 01. 2017. do isplate,

- na iznos od 31,28 eura od 01. 02. 2017. do isplate,

- na iznos od 30,76 eura od 01. 03. 2017. do isplate,

- na iznos od 30,62 eura od 01. 04. 2017. do isplate,

- na iznos od 29,43 eura od 01. 05. 2017. do isplate,

- na iznos od 28,36 eura od 01. 06. 2017. do isplate,

- na iznos od 27,89 eura od 01. 07. 2017. do isplate,

- na iznos od 24,09 eura od 01. 08. 2017. do isplate,

- na iznos od 23,37 eura od 01. 09. 2017. do isplate,

- na iznos od 25,09 eura od 01. 10. 2017. do isplate,

- na iznos od 23,49 eura od 01. 11. 2017. do isplate,

- na iznos od 23,52 eura od 01. 12. 2017. do isplate,

- na iznos od 21,92 eura od 01. 01. 2018. do isplate,

- na iznos od 22,38 eura od 01. 02. 2018. do isplate,

- na iznos od 23,42 eura od 01. 03. 2018. do isplate,

- na iznos od 21,42 eura od 01. 04. 2018. do isplate,

- na iznos od 19,56 eura od 01. 05. 2018. do isplate,

- na iznos od 22,63 eura od 01. 06. 2018. do isplate,

- na iznos od 22,33 eura od 01. 07. 2018. do isplate,

- na iznos od 22,19 eura od 01. 08. 2018. do isplate,

- na iznos od 25,18 eura od 01. 09. 2018. do isplate,

- na iznos od 24,03 eura od 01. 10. 2018. do isplate,

- na iznos od 24,16 eura od 01. 11. 2018. do isplate,

- na iznos od 24,50 eura od 01. 12. 2018. do isplate,

- na iznos od 25,05 eura od 01. 01. 2019. do isplate,

- na iznos od 24,11 eura od 01. 02. 2019. do isplate,

- na iznos od 24,58 eura od 01. 03. 2019. do isplate,

- na iznos od 26,10 eura od 01. 04. 2019. do isplate,

- na iznos od 23,80 eura od 01. 05. 2019. do isplate,

- na iznos od 25,72 eura od 01. 06. 2019. do isplate,

- na iznos od 26,01 eura od 01. 07. 2019. do isplate,

- na iznos od 26,46 eura od 01. 08. 2019. do isplate,

- na iznos od 28,34 eura od 01. 09. 2019. do isplate,

- na iznos od 28,46 eura od 01. 10. 2019. do isplate,

- na iznos od 27,85 eura od 01. 11. 2019. do isplate,

- na iznos od 27,57 eura od 01. 12. 2019. do isplate,

- na iznos od 29,14 eura od 01. 01. 2020. do isplate,

- na iznos od 30,45 eura od 01. 02. 2020. do isplate,

- na iznos od 31,27 eura od 01. 03. 2020. do isplate,

- na iznos od 33,89 eura od 01. 04. 2020. do isplate,

- na iznos od 33,32 eura od 01. 05. 2020. do isplate,

- na iznos od 32,63 eura od 01. 06. 2020. do isplate,

- na iznos od 32,36 eura od 01. 07. 2020. do isplate,

- na iznos od 30,43 eura od 01. 08. 2020. do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.965,45 eura (slovima: tisuću devetsto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 13. ožujka 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na parnični trošak u iznosu od 450,00 eura (slovima: četristo pedeset eura) kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor prijeboja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 11. lipnja 2019. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. zaključio Ugovor o nenamjenskom kreditu s depozitom broj: [broj depozita]/2005 koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz [adresa] pod brojem OU-18504/2005. od 08.09.2005., a temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit od 23.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate od 30 godina.

1.2. Nadalje navodi da je istim Ugovorom ugovoreno da je kao korisnik kredita obvezan plaćati redovnu kamatu koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25 %, ali se u više navrata mijenjala odnosno povećala na njegovu štetu, a bez da je o tome s tuženikom pojedinačno pregovarao. Takva odredba o načinu promjene ugovorene kamatne stope tužitelj smatra da je ništetna budući visinu kamatne stope čini ovisnom o volji jedne ugovorne strane, a što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja, posebno iz razloga jer mu u trenutku zaključenja ugovora tuženik nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz promjenu kamatne stope. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13.06.2014., potvrđenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04.07.2013., a u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

1.3. Tužitelj također navodi da je predmetnim Ugovorom ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF prema otplatnom planu uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora na dan plaćanja. Tijekom trajanja otplate tečaj CHF je rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta pa stoga tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom Ugovoru nepoštena, neodrediva i izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, pa stoga smatra da kao takva nema pravni učinak na obvezno pravni odnos stranaka pa i po ovom osnovu traži isplatu novčanog iznosa koji će odrediti nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja. Pri tome se tužitelj poziva na odredbu čl. 138. Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojim odredbama se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude u kolektivnom sudskom postupku u kojem su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, te prema kojoj odredbi je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnim odredbe čl. 4. i 3. Ugovora o kreditu, te obvezati tuženu na isplatu s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem promjenjive kamatne stope i povećanja tečaja CHF u odnosu na KN i to uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu prouzročenih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Prije svega tuženik je isticao prigovor zastare utuženih iznosa smatrajući da kod zahtjeva za vraćanjem primljenog temeljem ništetnog pravnog posla zastara počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, odnosno u konkretnom slučaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu. Kako je od sklapanja istog Ugovora proteklo više od pet godina, tuženik smatra da je tužiteljevo navodno potraživanje u cijelosti zastarjelo.

2.1. Tuženik posebno ističe da tužitelj ničim nije dokazao da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu u pogledu načina promjene kamatne stope bile ništetne i u cijelosti osporava da bi se na ovaj konkretni slučaj mogla primijeniti presuda donesena u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Ovaj prigovor tuženik ističe iz razloga jer nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Ugovora i stoga se po tuženiku tužitelj uopće ne može pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru kolektivnog spora. Također smatra da je pravna zaštita koja je pružena u kolektivnoj presudi pružena na apstraktnoj razini i da se ne može automatski primijeniti na konkretni Ugovor o kreditu, već da je upravo na tužitelju teret dokaza da je ništetna odredba Ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope. Po tuženiku odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne može biti ništetna iz razloga jer ista nije zabranjena, odnosno nije protivna niti jednom prisilnom propisu, a osim toga po tuženiku je ista odredba uočljiva, jasna i razumljiva. Tuženik tvrdi da se tijekom zaključenja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo o ovoj odredbi, te da takva odredba niti na koji način ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Prilikom izmjene kamatnih stopa tuženik navodi da je postupao sukladno svim zakonskim propisima koji su tada bili na snazi. Posebno se tuženik protivio zahtjevu tužitelja da se navodna preplata po osnovu ništetnih odredbi utvrdi primjenom početne ugovorene kamatne stope, smatrajući da bi se u tom slučaju isti kredit pretvorio u kredit sa fiksnom kamatnom stopom, a što nije bila volja ugovornih stranaka prilikom zaključenja Ugovora o kreditu.

2.2. Tuženik se u okviru odgovora na tužbu poziva na presudu Županijskog suda u Puli broj Gž-318/2017 od 03.09.2018., Gž-2658/2012 od 11.11.2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018., Pž-2463/2003 od 12.12.2005., te presudu suda Europske unije u predmetu C-51/2017 od 20.09.2018. i u predmetu C-186/16 od 20.09.2017. Nadalje ističe da tužitelj nije potrošač i ne uživa pravnu zaštitu s osnove Zakona o zaštiti potrošača, jer se u konkretnom slučaju radi o namjenskom investicijskom kreditu za nabavu obrtnih sredstava za obavljanje obrtničkih djelatnosti tužitelja te smatra da se na tužitelja ne mogu primijeniti odredbe čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača.

2.3. Nadalje, tuženik osporava tvrdnje tužitelja da je valutna klauzula sadržana u ugovoru o kreditu ništetna ističući da je ugovaranje valutne klauzule izričito dozvoljeno temeljem zakona, da valutnu klauzulu nije dovoljno podvrgnuti testu poštenosti iz čl. 84. ZZP-a i da valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. ZZP-a. Tuženik smatra da je valutna klauzula dozvoljena i da nije ništetna a što najbolje proistječe iz odluke Ustavnog suda broj U-III-392/2011 od 31.12.2016., te presudu Vrhovnog suda RH Revt-249/2014-2 od 09.04.2015., te presudu suda Europske unije u predmetu C-186/2016 od 20.09.2017. Tuženik tumači da je valutna klauzula tužitelju bila uočljiva, jasna i razumljiva, te da je tužitelj od strane kreditnog referenta banke i od strane javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima konkretnog pravnog posla i posljedicama koje iz istog proizlaze radi čega predlaže saslušanje javnog bilježnika Mirodara Kovač.

2.4. Tuženik se protivi prijedlogu za izvođenjem dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan obzirom da je nastupila zastara navedene tužiteljeve tražbine i obzirom da valutna klauzula i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema Zakonu o zaštiti potrošača, pa stoga nisu niti ništetne, te da naloži tužitelju naknadu prouzročenih troškova ovoga postupka.

3. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju od 19. travnja 2021. tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare smatrajući ih neosnovanim. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 11. siječnja 2023. na način da potražuje isplatu iznosa od 777,03 eura uslijed promjene kamatne stope, te preplaćenog iznosa od 2.957,32 eura uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate kredita, sve uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih troškova.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banka d.d. (list 8-14), dopis tužitelja upućen Addiko banka d.d. 04.03.2019. (list 15-16), obavijest tuženika o promjeni kamatnih stopa (list 253-254, 261, 267), otplatni plan (list 255-260, 262-266 i 268-273), simulirani izračun tuženika (list 278-283), provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković 17.06.2022. (list 331-343), dopuna nalaza vještaka od 25.10.2022. (list 364-369), očitovanje vještaka od 01.12.2022. (list 413-421), te je proveden dokaz saslušanja vještaka na raspravi od 17.01.2023. i tužitelja kao stranke na istom ročištu (list 431-434).

4.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka ĆKJ iz razloga što se ista nije odazvala pozivu suda, već je punomoćnik tuženika dostavio pisanu izjavu ovog svjedoka na raspravnom zapisniku 17.01.2023. no kako iz izjave proistječe da ovaj svjedok nije neposredno sudjelovao kod pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem to ova izjava nije niti od značaja za ovaj postupak.

5. Tužitelj u svom iskazu navodi da je s prednikom tužene banke zaključio ugovor o kreditu 07.09.2005. Kredit je u potpunosti utrošio u adaptaciju kuće. Prije nego je podigao ovaj kredit nije se interesirao kod drugih banaka o uvjetima kreditiranja. Ovaj ugovor je zaključio u ondašnjoj Slavonskoj banci jer je bio njihov klijent i to od 1992. gdje je primao plaću na tekući račun. Navodi da je razumio odredbe ugovora no nisu mu spomenuli da će toliko rasti rate kredita odnosno da će se valuta toliko mijenjati tijekom otplate kredita. U banci su mu ponudili kredit u CHF jer je bio najpovoljniji kredit u vrijeme zaključivanja ugovora. Rata kredita u početku je bila puno manja nego na kraju otplate kredita.Misli da je početna rata bila 450,00 kuna, a tijekom otplate rata je porasla preko 800,00 kuna mjesečno. Kada se došao interesirati o kreditu tražio je kredit u eurima, ali u banci su mi ponudili u CHF kao povoljniji i bolji. O pojedinim dijelovima ugovora nije posebno razgovarao s djelatnikom banke. To je bio već pripremljen obrazac ugovora koji je samo potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika. Djelatnik banke ga nije upoznao o tome kako može rasti rata kredita odnosno tečaj. Nisu ga upoznali s rizikom sklapanja ugovora s valutnom klauzulom niti promjenjivom kamatnom stopom. Nije znao što je promjenjiva kamatna stopa samo su mu rekli da prvih 5 godina će kamata biti jedinstvena tj. neće se mijenjati.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je donio presudu poslovni broj P-832/2019-30 od 23. veljače 2023. koja presuda je povodom uložene žalbe tuženika ukinuta odlukom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-403/2023-2 od 21. sudenog 2024. U obrazloženju ukinute odluke drugostupanjski sud navodi kako je potrebno saslušati svjedoka djelatnika banke.

7. Budući je tuženik u nastavku postupka u svom pismenom od 10. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka djelatnika banke RK, to sud nije navedenog svjedoka niti pozivao radi saslušanje.

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

8.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a da je čl. 3. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 4. ugovorena redovna kamata od 5,25 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

8.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

9. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

9.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te odredbe o načinu promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

11. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

12. Analizirajući sporne odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03). U razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedena odredba čl. 3. i čl. 4. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje promjenive kamatne stope i valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

14. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa]. Vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio i sudu dostavio 17.06.2022., te je dopunom nalaza od 25.10.2022. iskazao sve pojedinačne iznose u kunama i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH (Narodne novine br. 57/22).

14.1. U svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 5140030242- 27000049145/2005 uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen u iznosu od 777,03 eura. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed smanjenja kamatnih stopa (obuhvaća period nakon 01.01.2014. kada je zakonskom regulativom kamatna stopa smanjena na 3,23 %) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 5140030242-27000049145/2005 uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen je u iznosu od – 1.384,41 eura.

14.2. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu (09.09.2005. 1 CHF = 4,823601 kn) utvrđen je u iznosu od 2.957,32 eura. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu (09.09.2005. 1 CHF = 4,823601 kn) utvrđen je u iznosu od – 163,07 eura. Razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta utvrđene su u ukupnom iznosu od 2.794,25 eura.

15. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbe na sačinjeni nalaz i dopunu nalaza vještaka no tuženik je istakao određene primjedbe u pismenom podnesku od 28.10.2022.

16. U očitovanju na istaknute primjedbe tuženika vještak u svom obrazloženju od 01.12.2022. navodi da je nalaz i mišljenje sačinio prema postavljenom zadatku vještačenja od strane suda primjenjujući metodologiju sukladno pravilima struke. U izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom razdoblja obuhvaćenim nalazom uzeo je u obzir nominalne iznose anuiteta, inicijalne prema početnoj kamatnoj stopi u odnosu na nominalne iznose anuiteta nakon svake promjene kamatne stope, te dobivenu razliku pomnožio s važećim tečajem na dan dospijeća anuiteta kako bi dobio stvarni iznos koliko je tužitelj više ili manje platio nakon svake promjene kamatne stope. Nadalje navodi da je u osnovnom nalazu i mišljenju na str. 7. nalaza dao pojašnjenje primjene kamatne stope u visini od 3,23 %: „Sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju tužena poslovna banka uskladila je svoje poslovanje s potrošačima (korisnicima kredita), a vezano uz promjenjivost kamatnih stopa, te maksimalne visine dopuštene kamatne stope.". Slijedom navedenog kamatna stopa po predmetnom ugovoru o kreditu ograničena je na 3,23 % na godišnjem nivou s primjenom od 01.01.2014. odnosno posljedično visina novog anuiteta utvrđena je u visini od 107,58 CHF s primjenom od 01.02.2014.

16.1. Nadalje vještak obrazlaže da je u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom razdoblja obuhvaćenim nalazom uzeo u obzir nominalne iznose anuiteta, inicijalne prema kamati i tečaju na dan isplate u odnosu na inicijalne iznose anuiteta prema tečaju važećem na dan plaćanja, te iskazao dobivenu razliku kako u HRK, tako i u EUR. Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je izglasana u Saboru 22.01.2015., koje su stupile na snagu 27.01.2015. (Narodne novine br. 9/15) utvrđen je fiksni tečaj za 1 CHF u visini od 6,39 kn, koji tečaj se primjenjuje na sve anuitete odnosno obroke koji dospijevaju nakon 27.01.2015. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Navedena mjera odnosno utvrđeni tečaj primjenjuje se u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju, dakle do 27.1.2016. godine. Stoga je u izračunu razlike anuiteta primjenom fiksnog tečaja obuhvatio zakonom regulirano razdoblje, koliko je tužitelj trebao plaćati sukladno pozitivnim zakonskim propisima, te je dostavio korekciju izračuna primjenom tečaja u visini za 1 CHF = 6,39 kn za razdoblje veljača – svibanj 2016.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos 777,03 eura, te zbog promjene tečaja iznos od 2.957,32 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 11.01.2023.

17.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 777,03 eura, te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.957,32 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11.01.2024.

17.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

18. U odnosu na istaknut prigovor prijeboja od strane tužene sud smatra da je isti prije svega u zastari jer tuženik ovaj prigovor ističe tek u podnesku od 10.02.2025., te je ovaj prigovor istaknut nakon petogodišnjeg zastarnog roka. Osima toga nije niti uredno specificiran već ga tuženik ističe samo u paušalnom iznosu.

19. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 11. lipnja 2019. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

20. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

21. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 19.04.2021., 24.10.2022., 11.01.2023. i 16.01.2023. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 27.04.2021., 17.01.2023. i 18.02.2025. svako u iznosu od 200,00 eura, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.700,00 eura.

21.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.965,45 eura.

21.2. Tužitelji nije odobren zatraženi trošak za sastav tri pismena podneska i to od 26.04.2021., 03.05.2021. i 14.02.2025. jer u istim podnescima tužitelj ponavlja već ranije istaknute navode, te ovi podnesci nisu bili potrebni za vođenja ove parnice, to je tužitelj odbijen s ovim dijelom zatraženog troška u visini od 450,00 eura.

U Vinkovcima 13. ožujka 2025.

Sudac:

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Odvjetnica Ivana Jurčević, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. OD Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, na broj: A-20/972 – punomoćnik tuženika