Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-495/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka, d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika ZK, u odvjetničkom uredu odvjetnika Marijana Belčića, u Osijeku, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, uz javnu objavu od 13. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 735640 od 24.10.2005. godine, koji su zaključili tužitelj FK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d., (OIB: 87939104217) ranije Volksbank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 5,99% godišnje.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, isplatiti tužitelju FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 257,51 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:
na iznos od 2,90 € računajući od 4.4.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,96 € računajući od 4.5.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,82 € računajući od 4.6.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,69 € računajući od 4.7.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,74 € računajući od 4.8.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,69 € računajući od 4.9.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,66 € računajući od 4.10.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,79 € računajući od 4.11.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,40 € računajući od 4.12.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 6,37 € računajući od 4.1.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 6,07 € računajući od 4.2.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 5,97 € računajući od 4.3.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 5,67 € računajući od 4.4.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 5,95 € računajući od 4.5.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 5,46 € računajući od 4.6.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 5,54 € računajući od 4.7.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 5,43 € računajući od 4.8.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 5,32 € računajući od 4.9.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 8,73 € računajući od 4.10.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 8,83 € računajući od 4.11.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 8,08 € računajući od 4.12.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 8,44 € računajući od 4.1.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,71 € računajući od 4.2.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,78 € računajući od 4.3.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,58 € računajući od 4.4.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,87 € računajući od 4.5.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 6,71 € računajući od 4.6.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 6,97 € računajući od 4.7.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 7,00 € računajući od 4.8.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 6,35 € računajući od 4.9.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 6,35 € računajući od 4.10.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 6,34 € računajući od 4.11.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 5,73 € računajući od 4.12.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 6,08 € računajući od 4.1.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 5,12 € računajući od 4.2.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 5,26 € računajući od 4.3.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 5,03 € računajući od 4.4.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 4,96 € računajući od 4.5.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 4,42 € računajući od 4.6.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 4,34 € računajući od 4.7.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 4,10 € računajući od 4.8.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 3,86 € računajući od 4.9.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 3,62 € računajući od 4.10.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 3,49 € računajući od 4.11.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 3,02 € računajući od 4.12.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 2,97 € računajući od 4.1.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 2,54 € računajući od 4.2.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 2,37 € računajući od 4.3.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 2,18 € računajući od 4.4.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 1,85 € računajući od 4.5.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 1,53 € računajući od 4.6.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 1,36 € računajući od 4.7.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 1,01 € računajući od 4.8.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 0,78 € računajući od 4.9.2012. godine pa do isplate
na iznos od 0,50 € računajući od 4.10.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 0,22 € računajući od 4.11.2012. godine pa do isplate,
koja teče do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 735640 od 24.10.2005. godine, koji su zaključili tužitelj FK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d., (OIB: 87939104217) ranije Volksbank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, isplatiti tužitelju FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.666,31 € zajedno sa zateznom kamatom, tekućom na iznose kako slijedi:
na iznos od 1,65 € računajući od 4.12.2005. godine pa do isplate,
na iznos od 0,54 € računajući od 4.1.2006. godine pa do isplate,
na iznos od 5,93 € računajući od 4.11.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 8,64 € računajući od 4.1.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 10,26 € računajući od 4.2.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 11,45 € računajući od 4.3.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 9,32 € računajući od 4.4.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 8,86 € računajući od 4.5.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 6,35 € računajući od 4.6.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 3,14 € računajući od 4.7.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 4,25 € računajući od 4.8.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 5,88 € računajući od 4.9.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 4,07 € računajući od 4.10.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 3,68 € računajući od 4.11.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 6,61 € računajući od 4.12.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 9,22 € računajući od 4.1.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 11,22 € računajući od 4.2.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 10,73 € računajući od 4.3.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 15,61 € računajući od 4.4.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 14,12 € računajući od 4.5.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 16,67 € računajući od 4.6.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 28,88 € računajući od 4.7.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 25,90 € računajući od 4.8.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 36,32 € računajući od 4.9.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 31,03 € računajući od 4.10.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 26,28 € računajući od 4.11.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 39,90 € računajući od 4.12.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 47,25 € računajući od 4.1.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 40,52 € računajući od 4.2.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 41,35 € računajući od 4.3.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 38,39 € računajući od 4.4.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 41,78 € računajući od 4.5.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 52,49 € računajući od 4.6.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 55,34 € računajući od 4.7.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 73,04 € računajući od 4.8.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 67,45 € računajući od 4.9.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 56,43 € računajući od 4.10.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 56,67 € računajući od 4.11.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 55,72 € računajući od 4.12.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 60,72 € računajući od 4.1.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 61,84 € računajući od 4.2.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 61,94 € računajući od 4.3.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 62,12 € računajući od 4.4.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 63,01 € računajući od 4.5.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 64,31 € računajući od 4.6.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 62,91 € računajući od 4.7.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 63,03 € računajući od 4.8.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 61,73 € računajući od 4.9.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 59,33 € računajući od 4.10.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 62,43 € računajući od 4.11.2012. godine pa do isplate,
koja teče do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, naknaditi tužitelju FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.150,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presuda, odnosno od 13. ožujka 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 24. listopada 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 735640, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,99 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 24. listopada 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 735640, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku te prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tonka Vulić, Osijek, Stonska 7, te saslušao tužitelja.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.
5. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda te je takav prigovor, u smislu odredbe čl. 59. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,u daljnjem tekstu: ZPP) našao neosnovanim, naime, citiranom zakonskom odredbom jasno je određeno da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta i ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Kako je u konkretnom slučaju uvidom u ugovor o kreditu koje su stranke sklopile dana 24. listopada 2005. godine evidentno da je pod potpisom i pečatom kreditora navedena Podružnica Osijek, to je iz gore obrazloženog jasno da je prigovor tuženika neosnovan.
6. Pod zaštitom istaknutog prigovor tuženika usmjeren na nenadležnost ovoga suda, ne bi bio osnovan niti s obzirom da je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, a koja Direktiva je implementirana u Hrvatski pravni sustav, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (kako je u konkretnom slučaju riječ u ovosudnom postupku) smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s tim da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15, dalje ZZP)).
7. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika realizirao tzv. auto kredit, da je s tim kreditom kupio osobno vozilo za svoje osobne potrebe, da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od strane tuženika i da ga je tužitelj pročitao, no isti nije baš razumio, da mu osobni bankar nije objasnio koji parametri utječu na promjenu kamatne stope, a nije mu niti pojasnio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na valutu EUR, da je kredit otplatio, te da u to vrijeme a niti danas tužitelj nema niti je imao OPG u svome vlasništvu, kao niti trgovačku firmu. Tužitelj iskazuje i to da je početna rata kredita bila oko 1.250,00 kn, te da je narasla na 1.800,00 kn, te tužitelj iskazuje da je znao da će otplatna rata toliko porasti odnosno da mu je takva mogućnost bila predočena od strane banke tada tužitelj takav kredit zasigurno ne bi uzimao.
8. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Tonka Vulić, Osijek, Stonska 7, od 20. studenog 2023. godine, sud utvrđuje da je tužitelj zbog promjenjive kamatne stope, više od početno ugovorene kamatne stope 5,99% preplatio kamatu u anuitetu u iznosu od 1.940,24 kn, što preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 257,51 eura, a preplaćeno je tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od 1.666,31 EUR, odnosno 12.554,85 kn.
9. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.
10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
11. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
13. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
15. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. 1. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,99 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. 1. citiranog Ugovora.
16. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,99 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.308,74 kn.
17. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.308,74 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.
18. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO).
19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
20. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
21. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan i ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.
22. Iznos od 257,51 EUR koji tužitelj potražuje je iznos koji je tužitelj zbog promjenjive kamatne stope više od početno ugovorene kamatne stope 5,99% preplatio kamatu u anuitetu u razdoblju od travnja 2008. godine do studenog 2012. godine, a preplaćeno je tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od 1.666,31 EUR, odnosno 12.554,85 kn, u razdoblju od prosinca 2005. godine do studenog 2012. godine, a što je utvrđeno provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.
23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 257,51 EUR, odnosno 1.666,31 EUR, osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
24. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2018. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 15. lipnja 2018. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.
25. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 29. kolovoza 2023. i 6. prosinca 2023. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 9. listopada 2023., 18. prosinca 2023. i 4. ožujka 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 11. listopada 2023. i 3. veljače 2025. svaki po 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. OT-a), pristup ročištu za objavu presude (Tbr. 9. t. 3. OT-a), 100,00 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 400,00 eura, daje konačni iznos troška od 2.150,00 eura.
Osijek, 13. ožujka 2025.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
