Poslovni broj: P-552/2023-32

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, OIB 92963223473, zastupani po odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Slavena Karaban, a u odsutnosti tuženika, 11. veljače 2025. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3205105627 koji je zaključen između tužitelja SŽ iz [adresa] i tužene Zagrebačke banke d.d. u djelu u kojem navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinka po ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d. d. Zagreb da tužitelju ĐŽ iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, izvrši isplatu novčanog iznosa od 9.015,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zakonskih zateznih kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počev od 1. srpnja 2011. po stopi zakonskih zateznih kamata od 12 % godišnje i u slučaju promijene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodišta uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015. g. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose, kako slijedi:

- Na iznos od 01,69 EUR počev od 01. listopada 2005. g. do isplate,

- Na iznos od 01,04 EUR počev od 01. studenoga 2005. g. do isplate,

- Na iznos od 01,19 EUR počev od 01. prosinca 2005. g. do isplate,

- Na iznos od 12,96 EUR počev od 01. studenoga 2008. g. do isplate,

- Na iznos od 16,30 EUR počev od 01. siječnja 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 20,87 EUR počev od 01. veljače 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 23,18 EUR počev od 01. ožujka 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 17,70 EUR počev od 01. travnja 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 16,91 EUR počev od 01. svibnja 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 08,33 EUR počev od 01. lipnja 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 00,78 EUR počev od 01. srpnja 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 03,41 EUR počev od 01. kolovoza 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 09,01 EUR počev od 01. rujna 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 05,82 EUR počev od 01. listopada 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 02,71 EUR počev od 01. studenoga 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 09,85 EUR počev od 01. prosinca 2009. g. do isplate,

- Na iznos od 16,62 EUR počev od 01. siječnja 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 23,75 EUR počev od 01. veljače 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 21,88 EUR počev od 01. ožujka 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 33,88 EUR počev od 01. travnja 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 30,79 EUR počev od 01. svibnja 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 36,82 EUR počev od 01. lipnja 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 70,81 EUR počev od 01. srpnja 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 63,07 EUR počev od 01. kolovoza 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 92,09 EUR počev od 01. rujna 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 76,78 EUR počev od 01. listopada 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 65,27 EUR počev od 01. studenoga 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 100,28 EUR počev od 01. prosinca 2010. g. do isplate,

- Na iznos od 121,92 EUR počev od 01. siječnja 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 106,23 EUR počev od 01. veljače 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 108,53 EUR počev od 01. ožujka 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 97,26 EUR počev od 01. travnja 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 100,74 EUR počev od 01. svibnja 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 139,06 EUR počev od 01. lipnja 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 144,44 EUR počev od 01. srpnja 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 186,85 EUR počev od 01. kolovoza 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 171,45 EUR počev od 01. rujna 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 147,46 EUR počev od 01. listopada 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 146,84 EUR počev od 01. studenoga 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 144,22 EUR počev od 01. prosinca 2011. g. do isplate,

- Na iznos od 152,93 EUR počev od 01. siječnja 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 162,52 EUR počev od 01. veljače 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 162,80 EUR počev od 01. ožujka 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 156,78 EUR počev od 01. travnja 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 159,22 EUR počev od 01. svibnja 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 162,82 EUR počev od 01. lipnja 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 158,94 EUR počev od 01. srpnja 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 159,28 EUR počev od 01. kolovoza 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 155,70 EUR počev od 01. rujna 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 149,08 EUR počev od 01. listopada 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 157,15 EUR počev od 01. studeni 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 160,08 EUR počev od 01. prosinca 2012. g. do isplate,

- Na iznos od 158,91 EUR počev od 01. siječnja 2013. g. do isplate,

- Na iznos od 147,13 EUR počev od 01. veljače 2013. g. do isplate,

- Na iznos od 4.413,31 EUR počev od 22. veljače 2013. g. do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.229,73 eura, sa zakonskim zateznim kamatama na parnični trošak počev od donošenja Presude tj od 13. 3. 2025. do isplate po istoj stopi kao prethodno glede glavnice tražbine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Utvrđuje se potraživanje tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 prema tužitelju TOMISLAV ZADRO IZ 32100 VINKOVCI, J. DALMATINCA 5C, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 823,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do dana 31.12.2007. godine koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2007. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do 29.12.2023.g. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29.st.2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznose od:

- 2,04 EUR od 10.1.2006 do isplate

- 3,5 EUR od 10.2.2006 do isplate

- 9,65 EUR od 10.3.2006 do isplate

- 13,38 EUR od 10.4.2006 do isplate

- 13,35 EUR od 10.5.2006 do isplate

- 10,93 EUR od 10.6.2006 do isplate

- 15 EUR od 10.7.2006 do isplate

- 16,2 EUR od 10.8.2006 do isplate

- 12,29 EUR od 10.9.2006 do isplate

- 12,72 EUR od 10.10.2006 do isplate

- 13,88 EUR od 10.11.2006 do isplate

- 15,77 EUR od 10.12.2006 do isplate

- 20,54 EUR od 10.1.2007 do isplate

- 23,83 EUR od 10.2.2007 do isplate

- 22,38 EUR od 10.3.2007 do isplate

- 23,49 EUR od 10.4.2007 do isplate

- 30,26 EUR od 10.5.2007 do isplate

- 35,15 EUR od 10.6.2007 do isplate

- 38,03 EUR od 10.7.2007 do isplate

- 36,24 EUR od 10.8.2007 do isplate

- 34,04 EUR od 10.9.2007 do isplate

- 40,02 EUR od 1.10.2007 do isplate

- 40,63 EUR od 1.11.2007 do isplate

- 36,28 EUR od 1.12.2007 do isplate

- 35,8 EUR od 10.1.2008 do isplate

- 27,84 EUR od 10.2.2008 do isplate

- 20,47 EUR od 10.3.2008 do isplate

- 13,85 EUR od 10.4.2008 do isplate

- 28,26 EUR od 10.5.2008 do isplate

- 33,08 EUR od 10.6.2008 do isplate

- 26,57 EUR od 10.7.2008 do isplate

- 36,95 EUR od 10.8.2008 do isplate

- 35,41 EUR od 10.9.2008 do isplate

- 28,41 EUR od 10.10.2008 do isplate

- 17,41 EUR od 11.2.2008 do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja ništetnosti čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3205105627 kreditna partija 7102798412 od 18. srpnja 2005. godine koji je zaključio sa tuženikom. Ugovorom o kreditu mu je odobren iznos kunske protuvrijednosti od 79.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita. U tužbi navodi da je čl. 7. Ugovora ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti o srednjem tečaju HNB-a, ali da je tijekom otplate tečaj CHF značajno rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta Tužitelj se poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda broj Pž7129/13 od 16. srpnja 2014. godine i presudu Vrhovnog suda RH Revt249/14-2 od 09. travnja 2015. godine, Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2521/15, te odredbe čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502. Zakona o parničnom postupku tvrdeći da pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim postupcima sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Tužitelj navodi da odredba Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tužene Banke, nije razumljiva, da predmetni Ugovor zapravo ne sadrži referentnu stopu koja je primjenjuje na početnu kamatnu stopu, da utuženi Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već samo preopćenito, paušalno i neprecizno prepušta promjenu visine kamatne stope samovolji tužene Banke, da navedena kamatna stopa ne može se smatrati niti određenom niti odredivom. Tužitelj ističe da je promjena kamatne stope vezana isključivo uz jednostranu odluku tužene Banke, bez sudjelovanja druge ugovorne strane – tužitelja kao potrošača, da bez pregovora o promijeni kamatne stope, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita biti, kada i kako će te promijene nastati, iz kojeg razloga itd., odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je ništetna. Stoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da utvrdi ništetnom odredbu čl. 7. Ugovora, te obveže tuženiku da mu isplati preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule u iznosu od 9.015,44 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neuredan, neosnovan, uključujući pravnu osnovu, buduću visinu, vrijednost predmeta spora te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 27. travnja 2015., također tuženik osporava potrošačka svojstva ugovoru o kreditu koji je predmet spora te osporava tužitelju svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje tuženik u tužbi navodi, a što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora. Tuženik nadalje navodi da je Valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba, da nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Nadalje tuženik navodi da ne samo da nije znao, nego nije imo niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Tuženik također navodi da je prilikom sklapanja Ugovora tužitelju pružio sve potrebne informacije, da je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta, te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da mu naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.

2.1.Podneskom od 3. 2. 2025., tuženik u odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi tražbinu tuženika prema tužitelju u iznosu od 823,65 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužitelj je na tuženikov prijeboji zahtjev istaknuo prigovor zastare.

4.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te je izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Dubravki Herceg, kao i dopuna nalaza.

4.1. Tuženik je odustao od prijedloga radi izvođenja dokaza saslušanjem osobnog bankara.

5.Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog knjigovodstvenog- financijskog vještačenja.

Tuženik se protivio preinaci tužbe i tako preciziranom tužbenom zahtjevu. Budući je tužbeni zahtjev za isplatu povećan, radi se u preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi i čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

Prema st. 2. navedenog članka iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama čl.117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( Narodne novine RH br. 70/19), odredba čl. 39. toga Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku, dakle i na ovoj postupak.

Ocjenjujući da prije provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj nije mogao postaviti preciziran tužbeni zahtjev, sud je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju mogao preinačiti tužbu, te je sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a, unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe smatrajući da je to svrsishodno za končano rješenje spora među strankama, te je donio odluku kao u izreci rješenja.

5.1.Ovakvo stajalište je zauzeo Vrhovni sud u zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. 11. 2021. prema kojem je u predmetima po tužbi korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja.

6.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8. ZPP-a.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

8.Nesporno je:

- da su tužitelj i tuženik 18. 7. 2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 3205105627 na iznos od 78.000,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,50% koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 804,99 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita

- da za vrijeme otplate kredita mijenjana visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i

- da je kredit otplaćen u cijelosti

9. Sporno je:

-

da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.

- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog jednostranog povećanja promjene tečaja CHF u odnosu na HRK,

-

da li tužitelj ima svojstvo potrošača

-

da li je nastupila zastara utuženog potraživanja.

10. Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača, a koji je sud ocijenio neosnovanim imajući u vidu da je čl. 5. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja skapala svaki pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj je tijekom postupka iznio činjenice i dostavio dokaze iz kojih proistječe da je sredstva ostvarena kreditom, kako je to ugovoreno čl. 6. Ugovora, koristio za izgradnju kuće. Stoga je tuženik, ukoliko je smatrao da tužitelj nije potrošač i da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, bio dužan predložiti i dokaze kojima bi to eventualno dokazao. Stoga je sud temeljem izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu čl. 5. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača, a predmeti ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor.

11.U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare, za navesti je da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjev iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora , s tim da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa došlo do prekida zastare, te je zastara individualni restitucijskih zahtjeva počela teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a

Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH pod br. SU-4-33/22 od 31.1.2022. da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od ( naknadno) utvrđene ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donese u postupku kolektivne zaštite.

Stoga u smislu čl. 225. ZOO-a tražbina nije zastarjela.

12.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra ŽŽ i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

13.Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

13.1.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

14.Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovor izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

14.1.Tužitelj u danom iskazu navodi da je ugovor s tuženikom zaključio 2005, da se radilo o namjenskom kreditu, odnosno stambenom kreditu za izgradnju kuće, da je bio dugogodišnji klijent Zagrebačke banka, da je S, da je mirovinu primao u Zagrebačkoj banci što je i bio razlog da se odlučim da zatraži kredit od njih jer je imao povjerenje u svoju banku. Nadalje je izjavio da mu je u Banci osobna bankarica ponudila kredit s valutnom klauzulom u CHF, jer je to bio najpovoljniji kredit za njega i njegova primanja, da mu je osobna bankarica preporučila jer su to tada bili najbolji uvjeti kreditiranja, da mu je također rekla da je CHF stabilan valuta i da ne bi trebalo doći do većih promjena u tečaju, da tada nije razumio što znači valutna klauzula, da mu je bilo važno da ispunjava uvjete i dobije stamben kredit, da je i u trenutku podizanja kredita primao mirovinu kao S i nije imao nikakvih dodatnih prihoda , da mu je početna rata bila oko 3.700,00 kuna, a mirovina i 5.600,00 kuna, s tim da je rata kredita narasla i do 5.300,00 kuna mjesečno, ističe da ja znao da će toliko narasti rata kredita, da nikako ne bi uzeo taj kredit, da je pročitao ugovor o kreditu, kada je došao u banku da je dobio gotov obrazac ugovora i nije mogao utjecati na sadržaj istog, da zapravo nije imao prigovora i nejasnoća vezanih za sadržaj ugovora, ali da je pitao bankaricu da li postoji nekakav rizik, na što mu je ona odgovorila da postoji mogućnost da dođe po povećanja kamatne stope, ali da se radi o kozmetičkim promjenama, da nije tražio od bankarice da mi objasni što znači Valutna klauzula, da je sam vršio otplatu kredita, da nije bio svjestan rizika promjene tečaja, da se ne sječa da li mu je prilikom ovjere ugovora javni bilježnika osobno pročitao isti, nego su službenice njemu odnijele ugovor koji je on ovjerio.

15. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

16. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

17. Tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

18.Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

18.1.Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o odredbi čl. 7. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

19. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku Dubravki Herceg.

Iz nalaza i mišljenja proistječe da je tužitelja 18.07.2005. godine sa Zagrebačkom bankom d.d. Osijek, Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205105627, kreditne Partije 7102798412, iznos kredita je 78.000,00 CHF-a, u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, da je ugovorena redovna kamata na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,50% godišnje, koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., da Rok otplate kredita iznosi : 10 godina, da je namjena kredita bila izgradnja kuće, te da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima početnim od 804,99 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja, U zaključku nalaza vještak navodi da ukupna Tečajna razlika po predmetnom kreditu iznosi 64.304,05 kuna ili 8.534,61 EUR, da ukupna Negativna tečajna razlika iznosi -6.227,12 kune, tj. kad je tužitelj plaćao po tečaju CHF nižem od tečaja CHF po kojem je isplaćen kredit. Ukupna pretplate obveze po kreditu zbog povećanja tečaja za CHF izračunata na način da je izračunata razlika između tečaja važećeg na dan isplate kredita (26.08.2005. godine) i svakog naknadnog povećanja tečaja od sklapanja ugovora pa do dana otplate kredita, ista iznosi 70.531,17 kuna ili 9.361,10 EUR-a.

Iz zaključka dopune nalaza i mišljenja proistječe da tečajna razlika izračunata u prvotnom nalazu i mišljenju iz po predmetnom kreditu iznosi 8.534,61 EUR ili 64.304,05 kuna Ukupna Negativna tečajna razlika iznosi -826,48 EUR-a ili -6.227,12 kune, tj. kad je tužitelj plaćao po tečaju CHF nižem od tečaja CHF po kojem je isplaćen kredit.

Ukupna pretplate obveze po kreditu zbog povećanja tečaja za CHF izračunata na način da je izračunata razlika između tečaja važećeg na dan isplate kredita (26.08.2005. godine) i svakog naknadnog povećanja tečaja od sklapanja ugovora pa do dana otplate kredita, iznosi 9.361,10 EUR-a ili 70.531,17 kuna.

Na primjedbu tuženika da je tužitelja razliku kamate tužio pred Naslovnim sudom u predmetu pod poslovnim brojem P-1299/2019., vještak je izvršio uvid u spise te navodi da je Općinski sud u Vinkovcima u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb donio je presudu i rješenje dana 04. travnja 2023. godine. „Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju ĐŽ iz [adresa] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita isplati novčani iznos od 1.829,76 EUR-a / 13.786,59 kuna sa zateznim kamatama“ Vještak navodi da je u predmetu P-1299/19 nalaz i mišljenje izrađen na način da je plaćeni anuitet u CHF umanjen za anuitet po ugovoru (inicijalni anuitet) u CHF, te je izračunata mjesečna razlika u CHF-u množena tečajem CHF-a na dan plaćanja pojedinog mjesečnog anuiteta.

Dakle po izračunu više plaćene kamate, u izračunatoj kamati sadržana je i tečajna razlika koja je priznata u preplaćenoj kamati. Potrebno je izvršit umanjenje za tečajnu razliku.

Nadalje navodi da tečajna razlika izračunata u Nalazu i mišljenju iz travnja 2024. godine iznosi 9.361,10 EUR-a, a već priznata tečajna razlika sadržana u izračunu razlike kamata iznosi 210,68 EUR-a, te iznos tečajne razlike je 9.150,41 EUR. (9.361,10 – 210,68).

Zaključano vještak navodi kako izračun pretplate kamata nije računat kao razlika kamata između plaćene i početne pomnoženo sa tečajem na dan isplate kredita vještak daje točniji izračun tečajne razlike te navodi da Izračun tečajne razlike na način da se inicijalni anuiteti u CHF pomnoženi sa tečajem na datum stvarne uplate i umanjeni za inicijalne anuitete CHF pomnoženi sa tečajem na datum isplate kredita iznose:

- Ukupna Tečajna razlika po predmetnom kreditu iznosi 8.191,79 EUR

- Ukupna Negativna tečajna razlika iznosi - 823,64 EUR-a, tj. kad je tužitelj plaćao po tečaju CHF nižem od tečaja CHF po kojem je isplaćen kredit.

- Ukupna Pretplata po tečajnoj razlici iznosi 9.015,44 EUR-a.

20. Nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu nalaza, sud je prihvatio u cijelosti kao objektivne, argumentirane i izrađene u skladu s pravilima struke.

Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu precizirao u skladu s dopunom nalaza i mišljenja

Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužitelja iznos od 9.015,44 eura, po osnovi promjene tečajne razlike.

Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

21.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti

21.1.U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.

22.2.Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

23.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelost osnovanim te je donio odluku kao u točci I i II izreke.

24. Što se pak tiče prijebojnog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata, valja navesti da na strani tužitelja kao potrošača ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojeg bi postojala odgovornost za štetu koju bi tuženik eventualno pretrpio primjenom nepoštene ugovorne odredbe, jer nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača, stoga što na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti , a niti je tuženik ovlašten pozivati se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, pa stoga tuženik nije ovlašten na bilo kakve restitucijske zahtjev protiv potrošača.

Slijedom navedenog sud je donio odluku kao u točci III izreke.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.015,44 eura te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) 100 bodova, za sastav 2 podneska od 30. 9. 2024 i 26. 12. 2024. po 100 bodova, za zastupanja na ročištima od 7. 3. 2024., 3. 10. 2024. i 11. 2. 2025. po 100 bodova, za ročište za objavu 50 bodova, ukupno 650 bodova, što čini novčani iznos od ukupno 1.300,00 eura, a što uvećano za PDV iznosi 1.625,00 eura.

Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijskog-knjigovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 604,73 eura.

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu 2.229,73 eura, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od. 13. 3. 2025. pa do isplate, sve sukladno čl. 29 ZOO-a, kao u točci II izreke.

U Vinkovcima 13. ožujka 2025.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. odvjetnik Slaven Karaban, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. odvjetničko društvo Porobija & Porobija, Zagreb – punomoćnik tužitelja