Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-10674/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene KV, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbama okrivljenice, protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 31 Pp-7767/2024-6 od 11. listopada 2024. i presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-7767/2024-3 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. KV protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 31 Pp-7767/2024-6 od 11. listopada 2024. kao osnovana, te se pobijano rješenje preinačuje tako da se žalba okr. KV protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-7767/2024-3 od 20. rujna 2024. smatra dopuštenom.
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. KV kao osnovane preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okr. KV na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. KV kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. KV je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. listopada 2024. na temelju članka 199. stavka 2. Prekršajnog zakona, odbačena je žalba okr. KV podnesena protiv presude istog Suda broj: Pp-7767/2024-3 od 20. rujna 2024., s obrazloženjem da je žalba nedopuštena jer da je okrivljenica platila kaznu i troškove postupka.
2. Protiv rješenja o odbačaju žalbe kao nedopuštene okrivljenica je pravodobno, po braniteljima, iz Odvjetničkog društva LJUBIČIĆ-VRDOLJAK & partneri, odvjetnicima u Splitu, podnijela žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žaliteljica u bitnome ističe da da činjenica što je platila novčanu kaznu ne znači da nema pravni interes žaliti se u preostalom dijelu sankcije, jer se plaćanje kazne ne može smatrati odricanjem od žalbe.
3.1. Stoga žaliteljica predlaže da se iz navedenih razloga njezina žalba prihvati.
4. Žalba je osnovana.
5. Razmatrajući predmet sukladno odredbe članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe vijeće ovog suda je utvrdilo da rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbačena žalba kao nedopuštena nije pravilno i zakonito.
6. Naime, odredbom članka 204. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je: „(2) Žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se:
1. utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe,
2. utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja se odrekla prava na podnošenje žalbe ili se prema ovome Zakonu smatra da se odrekla tog prava,
3. utvrdi da je podnositelj odustao od podnesene žalbe ili se prema ovome Zakonu smatra da je odustao od podnesene žalbe,
4. utvrdi da žalba po zakonu nije dopuštena.
6.1. Međutim, plaćanje izrečene kazne prije podnošenja žalbe ne predstavlja niti jedan od zakonom propisanih razloga. Naime, okrivljenica se nije odrekla prava na podnošenje žalbe i prema Prekršajnom zakonu se ne smatra da bi se plaćanjem kazne odrekla tog prava. To pravo je propisano odredbom članak 179. stavka 7. PZ-a i predstavlja jasno izraženu volju, odnosno izjavu o odricanju, što nije slučaj u ovom predmetu.
Za razliku od plaćanja kazne u postupku izdavanja prekršajnog naloga, u kojem je odredbom članka 235. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano da se plaćanje kazne prije ili nakon podnesenog prigovora, smatra odricanjem ili odustankom od tog prigovora, u redovnom prekršajnom postupku plaćanje kazne ne isključuje pravo na žalbu protiv presude.
6.2. Zbog navedenih razloga, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenice kao osnovanu i na temelju članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje, kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, te dalje odlučivati o žalbi protiv presude.
7. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. KV proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura.
7.1. Uz novčanu kaznu, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
7.2. Istom presudom okrivljenica je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
7.3. Na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
8. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenica je podnijela pravodobnu žalbu putem branitelja iz Odvjetničkog društva LJUBIČIĆ-VRDOLJAK & partneri, odvjetnicima u Splitu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
8.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.
9. Žalba je djelomično osnovana.
10. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
11. Suprotno paušalnim žalbenim navodima, kojima žaliteljica upire na bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda, izreka presude je razumljiva i jasna, a prvostupanjski je sud nakon dostatnog iznošenja dokaznog materijala, naveo sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni i zaštitnoj mjeri. Tako pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge, koji su dani jasno i određeno, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
12. Analizom predmeta u smislu žalbenih navoda kojima žaliteljica upire na povredu prava na sudjelovanje u postupku, povredu načela kontradiktornosti i konfrontacijskog prava, suprotno tvrdnji žaliteljice, proizlazi da je prvostupanjski sud proveo prekršajni postupak sukladno odredbama Prekršajnog zakona. Naime, okrivljenica je iznijela svoju obranu na ročištu pred sudom 12. rujna 2024. kada je izrijekom priznala počinjenje djela stavljenog joj na teret, jasno navodeći da je te prilike upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka] brzinom od 108 km/h, kroz naseljeno mjesto gdje je ograničenje brzine do 50 km/h. Prvostupanjski sud je u nazočnosti žaliteljice proveo dokazni postupak čitanjem materijalne dokumentacije predmeta, na koje dokaze nije imala primjedbe niti je predlagala izvođenje drugih dokaza. Prema tome, žaliteljici su omogućena sva procesna prava u postupku, u smislu odredbe članka 85. Prekršajnog zakona, odnosno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ju terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji joj idu u korist. Stoga je imala mogućnost djelotvorno prigovarati dokazima optužbe, biti nazočna radnjama u postupku i pri obavljanju tih radnji zastupati svoje interese i izražava svoje stajalište. Pogrešno žaliteljica sada ističe povredu odredbe članka 165. stavka 9. Prekršajnog zakona, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi predlagala izvođenje dokaza, a takav zapisnik je bez primjedbi i potpisala.
13. Neosnovano žaliteljica ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to jasnog priznanja u pogledu svih odlučnih činjenica djela te pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, imao valjane razloge zaključiti da su se u postupanju okrivljenice inkriminirane prilike ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz citirane odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prvostupanjski sud nije dužan provoditi druge dokaze, kada smatra da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno, kako je to bio slučaj u ovom predmetu.
13.1. Slijedom navedenog, a budući da žaliteljica ne upire u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
14. Ispitujući odluku o kazni ovaj sud je utvrdio da je počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, pravilnom ocjenom težine i značaja djela, stupnja prekršajne odgovornosti okrivljenice kao i svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu odmjerio u posebnim zakonom propisanom minimalnom iznosu za počinjeni prekršaj, budući da je propisana kazna u rasponu od 390,00 do 920,00 eura. Izrečena kazna prihvatljiva je i ovom sudu te primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje počiniteljice i utjecaj na svijest ostalih građana o neprihvatljivosti kršenja prometne discipline i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Žaliteljica ne ističe i ne dokumentira nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni ispod najniže posebnim zakonom propisane kazne.
15. Ovaj sud nalazi da je odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije opravdana i zakonita (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona). Težina i značaj počinjenog prekršaja, s obzirom na konkretne okolnosti protupravnog postupanja, u potpunosti opravdavaju procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja kojim se ugrožava sigurnost prometa i drugih sudionika.
15.1.
Međutim, imajući u vidu činjenicu da okrivljenica prihvaća odgovornost i da ranije nije bila pravomoćno osuđivana zbog takvih i drugih prometnih prekršaja, to je zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju.
15.2.
Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u minimalno propisanom vremenu trajanja od jednog mjeseca, smatrajući da će se njome dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice i da je ta mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.
16. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka, te imajući u vidu materijalne prilike žaliteljice.
17. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda i rješenje dostavljaju se Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
