Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Po slo vni broj: P Ob-490/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega, protiv tuženice ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima OD Vuljak i dr. iz Koprivnice, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti stranaka i punomoćnice tuženice, dana 12. veljače 2025., te objave 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , suvlasnik ½ dijela suvlasničkog dijela nekretnine tuženice ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) s neodređenim omjerom – dvosobni stan na 1. katu, ukupne površine 41,15 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaone, kupaonice i hodnika s pravom korištenja podrumske prostorije, koji suvlasnički dio tuženice je upisan u zemljišnim knjigama pod točkom 8.2. Suvlasnički dio etaže: ½, a što je tuženica ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna priznati i trpjeti da se tužitelj osnovom ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik na ½ dijela cijelog suvlasničkog dijela upisanog na ŠP.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.264,68 EUR (slovima: tisućudvjestošezdesetčetiri eura i šezdesetosam centi), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženicom bio u braku od 30. listopada 2010. do 7. srpnja 2020. kada je brak razveden. Navodi kako je primio na dar od svojeg oca JP dana 28. 12. 2000. ½ dijela dvosobnog stana koji se nalazi u [adresa] na I katu ukupne površine 41,15m2, što znači da se radi o posebnoj imovini tužitelja. Ističe kako je stan upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vla sništvo (E -8) s neodređenim omje rima na čkbr . 1039/14 zgrada kbr. 3 n a Trgu slobode sa 240 m2, a koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika s pravom korištenja podrumske prostorije, ukupne površine 41,11 m2, a na kojem stanu su upisani kao suvlasnici ovdje stranke svaki u ½ dijela. Ističe kako predmetna nekretnina predstavlja vlastitu imovinu tužitelja u ½ dijela budući da je istu stekao na različitom pravnom temelju od onog propisanog čl. 36. Obiteljskog zakona, odnosno taj suvlasnički dio stekao je darovanjem od svojeg oca. Druga polovica navedene nekretnine predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Pojašnjava kako su stranke za vrijeme trajanja braka stekle vlasništvo na ½ dijela predmetne nekretnine i to kupnjom od suvlasnice OP za iznos od 20.000,00 DEM, a koji iznos je pozajmljen i kasnije vraćen kreditima podignutim u PBZ-u, svake stranke od po 10.000,00 DEM. Ističe kako je otac tužitelja JP sklopio predugovor o prodaji nekretnine za taj suvlasnički dio te je isplatio suvlasnici OP iznos od 20.000,00 DEM koji iznos je pozajmio od NP **.**.2000. Kasnije je sklopljen Ugovor o prodaji nekretnine za taj suvlasnički dio, a koji je sklopila OP i MP (ovdje tuženica) s time da je ugovor potpisala kao punomoćnica za prodavateljicu ŽP, majka tužitelja. Tužitelj i tuženica su podigli kredite u banci i vratili JP ukupno 20.000,00 DEM koje je ovaj vratio NP. Predmetni suvlasnički dio od ½ dijela je formalno upisan u zemljišnim knjigama samo na tuženicu iako se radi o bračnoj stečevini. Stoga traži da se utvrdi da predmetni suvlasnički dio od ½ dijela predstavlja bračnu stečevinu stranaka.
2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi kako je točno da je tužitelj od svog oca primio na dar suvlasnički dio stana no ne cijeli njegov suvlasnički dio već polovicu tog dijela, odnosno ¼ dijela ukupne nekretnine. Ističe kako nije točno da ½ dijela predmetne nekretnine predstavlja vlastitu imovinu tužitelja, budući da je tužitelj od svog oca dobio darovanjem samo ¼ dijela cijele nekretnine, dok je preostalih ¼ dijela stekao na način da je taj suvlasnički dio kupljen od JP sredstvima dobivenim od kredita podignutog kod Privredne banke d.d. Navodi kako je 28. 12. 2000. kupila ½ dijela predmetne nekretnine od OP za iznos od 10.000,00 EUR na način da je ona podigla kredit u iznosu od 5.000,00 EUR te njen otac ĆP u iznosu od 5.000,00 EUR te je na taj način platila ½ dijela predmetne nekretnine. Smatra kako predmetna nekretnina nije samo formalno upisana kao suvlasništvo tuženice u ½ dijela već je taj upis izvršen jer je ista još 2000. -te postala suvlasnicom u ½ dijela i to kupnjom od OP.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid dokumentaciju tužitelja na strani 5-15 spisa, dokumentaciju tuženice na strani 27-42 spisa, dopise Privredne banke d.d. na strani 47-48 te 69-77 spisa, saslušao je svjedoke IP, ZP, JP i ĐP te stranke u svrhu dokazivanja. Ovdje valja navesti kako sud nije prihvatio prijedlog da se kao svjedok sasluša OP, budući da je tužitelj saslušanje navedene svjedokinje predložio nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, prema odredbi čl. 299. ZPP - a stranke su dužn e već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije n a pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Kako je tužitelju već primitkom odgovora na tužbu bilo poznato da tuženica tvrdi kako je upravo ona izvršila isplatu kupoprodajne cijene OP, a ne svjedok JP, to je evidentno kako je tužitelj svjesno odlučio kako neće predlagati navedenu OP kao svjedokinju, a što u konačnici i obrazlaže na ročištu 12. veljače 2025. ističući kako istu nije predlagao obzirom na postojanje pisanih ugovora ih kojih je sve vidljivo.
4. Između stranaka nije sporno da su bili u braku od 30. listopada 2010. do 7. srpnja 2020. kada je brak razveden. Isto tako nije sporno da su stranke zajedno počele živjeti negdje 1994. -1995. od kada se računa početak tijeka njihove izvanbračne zajednice, a koja je trajala sve do sklapanja braka 30. listopada 2010. Nadalje, nije sporno da je predmetni stan koji se nalazi zgradi u [adresa], na adresi [adresa], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] upisan kao suvlasništvo stranka svakog u ½ dijela.
5. Spornim se ukazalo pripada li tužitelju u samovlasništvo ukupno ¾ dijela predmetne nekretnine, odnosno i ½ dijela suvlasničkog dijela koji je upisan na tuženicu te predstavlja li tih ¼ dijela nekretnine bračnu stečevinu stranaka.
6. Obzirom da na konkretan pravni odnos stranaka valja primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja, ističe se kako između stranaka nije bilo sporno da je predmetnih ½ dijela nekretnine kupljeno od OP **.**.2000., s time da je u to vrijeme nesporno egzistirala izvanbračna zajednica stranaka (a na što i same upućuju). Stoga valja primijeniti odredbe Obiteljskog zakona objavljenog u NN br. 162/98, dalje ObZ.
7. Prema odredbi čl. 262. ObZ-a izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova. Prema čl. 252. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok su prema odredbi čl. 253. st. 1. ObZ bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, time da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom dr ukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine (st. 2. istog članka).
8. Dakle, slijedom navedenih zakon skih propisa da bi se određena imovina mogla smatrati bračnom, odnosno izvanbračnom stečevinom (na utvrđenje koje se primjenjuju iste odredbe kao i na bračnu stečevinu, sukladno čl. 262. ObZ-a) pretpostavka je da je stečena kroz vrijeme trajanja braka i bračne zajednice (odnosno izvanbračne zajednice) te da je stečena radom, time da se pod radom podrazumijeva djelatnost bračnih drugova kojom se ostvaruju prihodi ili podmiruju potrebe bračnih drugova te članova njihove obitelji i pridonosi povećanju imovine.
9. Sukladno navedenom valja razmotriti je li tužitelj darovanjem od svog oca dobio ½ dijela (kako isti tvrdi) ili ¼ dijela nekretnine (kako tvrdi tuženica), kao i je li tuženica otkupila ½ dijela od OP samo sredstvima stečenim radom ili je od svog oca primila iznos dostatan za kupnju ¼ dijela cijele nekretnine.
10. U odnosu na stjecanje ½ dijela nekretnine kupnjom od OP:
Uvidom u predugovor o prodaji nekretnina od 21. rujna 2000. (strana 14- 15 spisa) vidljivo je da je isti sklopljen između OP i JP upravo za predmetnu nekretninu te da je ugovorena kupoprodajna cijena od 20.000,00 DEM. U točki II. ugovora navedeno je da je kupac prodavatelju isplatio cijelu kupoprodajnu cijenu, time da je od navedenog iznosa OP odmah u cijelosti isplatila iznos od 1.200,00 DEM što predstavlja u cijelosti ranije potraživanje kupca prema prodavatelju. U točki VIII. Ugovora navedeno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da će odmah po cjelokupnoj isplati kupovnine zaključiti i končani formalnopravni ugovor. Iz samog predugovora vidljivo je da je isti zaključen uz posredovanje Agencije za posredovanje u prometu nekretninama BiT Koprivnica.
11. Iz ugovora o prodaji nekretnina od 28. prosinca 2000. (strana 8-11 spisa) sklopljenog između OP i MP (sada ZP), u svezi predmetne nekretnine, proizlazi da je kupoprodajna cijena ugovorena u visini od 17.000,00 DEM te da je kupovninu kupac isplatio prodavatelju u cijelosti, a što prodavatelj potvrđuje potpisom ovog ugovora. Navedeni ugovor ovjeren je od strane javnog bilježnika Marine Ostović iz [adresa], istog dana pod brojem OV-6164/2000.
12. Svjedok JP naveo je kako je njegovi roditelji bili vlasnici predmetnog stana, s time da je nakon očeve smrti stan u cijelosti pripao majci, koja je 28. prosinca 2000. taj stan darovala njemu i njegovom bratu, svakome u ½ dijela. Naveo je kako je rekao ovdje tužitelju da mu daje tu polovicu stana, a drugu polovicu neka kupe (obje stranke) od njegovog brata. Istaknuo je kako je o tome razgovarao i sa svojim prijateljem NP, koji je rekao da će mu dati tih 20.000,00 DEM, a kako bi on otkupio tu drugu polovicu. U međuvremenu je njego v brat prenio s voju polovicu na svoju kćer OP, s kojom je svjedok sklopio predugovor o prodaji te joj je isplatio tih 20.000,00 DEM. Dodao je kako je to sve odnio svome sinu H i rekao m u da mogu renovirati, a da njemu vrate iznos od 20.000,00 EUR kada će to moći, a kako bi on taj iznos vratio svome prijatelju NP. Poznato mu je da su sin i snaha podigli kredite i to svaki po 10.000,00 DEM te su mu dali taj iznos negdje u rujnu 2000. (moguće i kasnije), a on je taj iznos vratio prijatelju. Istaknuo je kako ne zna tko je sklopio glavni ugovor s OP. Prisjetio se da je od NP pozajmio taj iznos negdje 20. rujna 2000., a OP je isplatio odmah po potpisivanju predugovora. U dopunskom iskazu naveo je kako je predugovor o prodaji nekretnine napravila agencija BIT iz [adresa] koja se bavi posredovanjem u prometu nekretninama pri čemu je isplata dogovorene cijene izvršena u prostorijama te agencije isplatom na ruke OP.
13. Svjedokinja ĐP istaknula je kako joj je poznato, obzirom da je majka tuženice, kako je JP svome sinu darovao samo ¼ dijela nekretnine, dok je za preostalih ¼ dijela tužitelj dizao kredit, između 5.000,00 i 7.000,00 EUR, negdje 2001. Iste godine su ona i kćer podigle kredite svaka u iznosu od 5.000,00 EUR, a kako bi njena kći otkupila drugu polovicu tog stana od OP.
14. Tužitelj je potvrdio navode svog oca da je upravo on predložio da se on i tuženica presele u navedeni stan te da mu je iz tog razloga darovao polovicu, a od OP je otkupio drugu polovicu i to 21. 9. 2000. na način da je prethodno pozajmio od svog prijatelja NP iznos od 20.000,00 DEM koje je isplatio OP prilikom sklapanja predugovora. Dogovorili su da taj iznos vrate NP, a što su i učinili nakon što su 23. svibnja 2002. on i tuženica podigli kredit i to svaki u iznosu od po 5.000,00 EUR, koje iznose su dali njegovom ocu, a on ih je predao NP. Kako je otac s OP sklopio predugovor, MP je sklopila u prosincu 2000. glavni ugovor prilikom kojeg sklapanja ništa nije plaćeno OP. Smatra kako je otac sklopio predugovor budući da su oni još uvijek bili u dogovorima hoće li otići u taj stan ili ne, jer ako oni ne bi pristali, tada bi on sklopio ugovor na sebe. Isplatu su oni izvršili tek 2002. jer ranije nisu imali novaca da taj iznos vrate NP. Roditelji tuženice nisu sudjelovali u kupnji stana, već u njegovoj renovaciji za što su dali 5.000,00 EUR. U dopunskom iskazu tužitelj je pojasnio kako nije predlagao kao svjedoka NP budući da isti ima više od 80 godina, bolestan je i živi u [adresa], a isto tako da nije predlagao niti OP budući su postojali pismeni ugovori iz kojih je sve vidljivo.
15. Tuženica navodi kako je otac tužitelja rekao da će sinu darovati ¼ dijela stana, a da drugu četvrtinu on otkupi od njega i da za to podigne kredit. Drugu polovicu stana je ona trebala otkupiti od OP, uz sudjelovanje svojih roditelja, tako da su ona i otac u travnju 2001. podigli kredite i to ona u Privrednoj banci u visini od nekih 5.000,00 EUR, a njen otac u Erste banci u iznosu od nekih 5.300,00 EUR. Navela je kako je ona osobno pred njenim ocem, JP, majkom tužitelja i tužiteljem isplatila taj iznos odnosno 17.000,00 DEM OP na ruke. Istaknula je kako je tužitelj negdje 2001. ili 2002. podigao kredit u iznosu od 5.000,00 EUR i taj iznos je dao s vome ocu za onu ¼ dijela stana. U dopunskom iskazu istaknula je kako OP prilikom sklapanja Ugovora o prodaji nekretnine ništa nije bilo plaćeno, već joj je kupoprodajni iznos isplaćen nakon dobivanja kredita.
16. Iz navedenog proizlazi kako doista kod sklapanja glavnog ugovora o prodaji nekretnine prodavateljici OP nije vršena nikakva isplata, pa kada se predmetno usporedi sa navodom sadržanim u predmetnom ugovoru: „Kupovninu je kupac isplatio prodavatelju u cijelosti, a što prodavatelj potvrđuje potpisom ovog Ugovora“, kao i navodom: „Kupac je već stupio u posjed kupljenih nekretnina sporazumno sa prodavateljem“, kao i sadržajem predugovora („Kupac je prodavatelju isplatio cijelu kupoprodajnu cijenu“, te „U posjed kupljenih nekretnina stupa kupac prema sporazumu s prodavateljem odmah po potpisu ovog ugovora“), nameće se zaključak kako je doista prilikom sklapanja predugovora JP isplatio predmetnih 20.000,00 DEM OP (umanjeno za iznos od 1.200,00 DEM koji je odmah vraćen JP), obzirom da u protivnom u glavnom ugovoru koji je sklopljen 28. prosinca 2000. (tri mjeseca nakon sklapanja predugovora), ne bi bilo izričito navedeno da je kupovninu kupac isplatio u cijelosti, tim više što prema navodu same tuženice u tom trenutku nije vršena nikakva isplata, niti bi bilo navedeno da je kupac već stupio u posjed nekretnina kada tome ne bi bilo tako, niti bi prodavateljica ovlastila ovdje tuženicu da ishodi upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama temeljem tog ugovora, a da joj kupoprodajna cijena nije u tom trenutku već bila plaćena.
17. Stoga, sud u pogledu kupnje ½ dijela predmetne nekretnine, poklanja vjeru saslušanom svjedoku JP, pa time i tužitelju, tim više što i iskaz svjedoka ima uporište prije svega u priloženom Predugovoru o prodaji nekretnina (izričito navedeno da se vrši isplata kupoprodajne cijene i da kupac stupa u posjed nekretnine odmah po potpisu ugovora), ali i samom Ugovoru o prodaji nekretnina (u kojem je samo konstatirano da je kupovnina plaćena – ne i kada je ista plaćena, pri čemu sama tuženica ističe kako kupovnina nije plaćena kod potpisivanja tog ugovora).
18. Obzirom na predmetno valja razmotriti iz kojih sredstava je JP kupio predmetni suvlasnički dio nekretnine.
19. Svjedok JP u svom iskazu navodi kako je pozajmio od NP predmetni iznos, da o navedenom nisu sačinjavali potvrdu budući da su bili prijatelji te da je on znao da će mu taj iznos biti vraćen. Istaknuo je kako su mu sin i bivša snaha vratili taj iznos negdje u rujnu 2000. ili kasnije (nije se mogao točno sjetiti) te da su isti u tu svrhu podigli kredite i to svaki u iznosu od po 10.000,00 DEM, a on je isti vratio NP.
20. Tuženica ističe kako su ona i otac u travnju 2001. podigli kredite i to ona u Privrednoj banci u visini od nekih 5.000,00 EUR, a njen otac u Erste banci u iznos u od nekih 5.300,00 EUR. Tužitelj pak ističe da su 23. svibnja 2002. on i tuženica podigli kredit i to svaki u iznosu od po 5.000,00 EUR, koje iznose su dali njegovom ocu, a on ih je predao NP.
21. Ovdje valja istaknuti kako su stranke u posjed predmetnog stana stupile odmah po zaključenju predugovora tj. 21. rujna 2000. (kao što je prethodno obrazloženo) te su pristupile renovaciji stana.
22. Svjedok JP naveo je kako je otac tuženice dao nekakve novce za uređenje stana, a obzirom da nije bilo svadbe, no da ne zna o kojem se iznosu radilo. Tužitelj je pak naveo kako su roditelji tuženice dali 5.000,00 EUR za opremanje i renovaciju stana, a sve obzirom da nisu radili svatove. Svjedokinja ĐP navela je kako su 2001. ona i kćer (ovdje tuženica) podigle kredite i to svaka u iznosu od 5.000,00 EUR, s time da je ona taj iznos dala kćeri za kupnju stana. Dodala je kako nije bila prisutna prilikom isplate. Istaknula je kako taj novac nije dan za renovaciju stana budući da stan tada još nije bio niti kupljen. Tuženica je pak istaknula kako su ona i njen otac, odmah po sklapanju ugovora o prodaji nekretnine, išli u realizaciju kredita te su joj odmah po dobivanju kredita isplatili navedeni iznos.
23. Iz navedenih iskaza tuženice i svjedokinje ĐP proizlazi kako su tuženica i njen otac u isto vrijeme krenuli u realizaciju kredita te da je kredit dobiven 2001., a što potvrđuje i sama tuženica navodeći kako su odmah po sklapanju ugovora o prodaji krenuli u realizaciju kredita, pa obzirom da je ugovor sklopljen 28. 12. 2000., logično bi bilo da su krediti realizirani u 2001.
24. Ako se predmetni navodi usporede s dokumentacijom koja prileži u spisu, vidljivo je da je otac tuženice ĆP podigao kredit kod Erste banke 20. travnja 2001. u iznosu od 5.260,00 EUR kao nenamjenski kredit, dok je tuženica podigla kredit u Privrednoj banci d.d. u 2002. i to obzirom na otplatni plan koji prileži u spisu (strana 70-77 spisa), negdje u svibnju 2002. u ukupnom iznosu od 5.000,00 EUR.
25. Prema tome, ne stoji tvrdnja tuženice i svjedokinje ĐP da bi i tuženica i njen otac u isto vrijeme krenuli u realizaciju kredita obzirom da su krediti realizirani u razmaku od godine dana, pa sukladno tome ne stoji niti tvrdnja tuženice da bi odmah, po realizaciji ta dva kredita, izvršila isplatu OP.
26. S druge strane, tužitelj tvrdi da su tuženica i on u približno isto vrijeme podigli kredite u iznosima od po 5.000,00 EUR radi isplate njegovom ocu za predmetnih ½ dijela nekretnine. Uvidom u dopis Privredne banke d.d. (strana 47 spisa) vidljivo je da je tužitelj kod te banke podigao kredit 1. lipnja 2002.
27. Da se radi upravo o iznosu od 5.000,00 EUR potvrđuje i sama tuženica u s vom iskazu: „Poznato mi je da je H podigao kredit 2001. ili 2002. u iznosu od 5.000,00 EUR. . “ .
28. Prema tome, kako su upravo stranke podigle kredit u svibnju i lipnju 2002. u iznosima od po 5.000,00 EUR, a ne otac tuženice, kao i obzirom da obje stranke tvrde kako su nakon dobivanja kredita izvršili isplatu za ½ dijela predmetnog stana (time da tužitelj tvrdi kako je isplata izvršena njegovom ocu, a tuženica da je isplata izvršena OP, za što ista sudu nije predočila nikakav dokaz, dok s druge strane svjedok JP potvrđuje da su mu stranke predale iznos od 10.000,00 EUR, a koji iznos je on vratio NP te koji iskaz sud nalazi vjerodostojnim iz razloga koji su ranije navedeni), to i sud zaključuje kako su tužitelj i tuženica, svaki u iznosu od po 5.000,00 EUR, izvršili isplatu ½ dijela predmetnog stana te da otac tuženice nije sudjelovao u toj otplati.
29. Što se tiče navoda tuženice i svjedokinje ĐP o podignutom kreditu od strane oca tuženice u iznosu od 5.260,00 EUR (strana 27 spisa), a koji kredit je podignut 20. travnja 2001. te je predan tuženici, sud smatra kako je taj iznos dan upravo za renovaciju i opremanje stana, a sve obzirom da su stranke stupile u posjed stana odmah po potpisivanju predugovora i to 21. rujna 2000. (budući da predmetno proizlazi iz samog predugovora), s time da na renovaciju upućuju saslušani svjedoci, pa tako ZP navodi da su stranke zajednički renovirale predmetni stan te da su za to podizale kredite, svjedok JP naveo je kako je otac tuženice dao nekakve novce za uređenje stana, tužitelj je naveo kako su roditelji tuženice dali 5.000,00 EUR za opremanje i renovaciju stana, dok je tuženica navela da su joj roditelji dali 2.000,00 EUR za uređenje stana, pri čemu nije od značaja koliko i kome su roditelji tuženice dali za renovaciju, jesu li ga dali samo tuženici ili i tužitelju, obzirom da prema odredbi čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) prema kojoj odredbi dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, a čije odredbe se primjenjuju obzirom da su stranke najkasnije s renovacijom počele u svibnju 2001. (obzirom da je tada podignut kredit od strane oca tuženice i predan tuženici). Prema tome, okolnost koji iznos su roditelji tuženice istoj dali za renovaciju stana, ne utječe na opseg njenog prava vlasništva, tim više što iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi se stranke nešto drugo dogovorile.
30. Što se pak tiče tvrdnje tuženice da je tužitelj otkupio od svog oca ¼ predmetnog stana, dok mu je isti darovao drugu ¼ predmetnog stana, tuženica istu nije ničim dokazala.
31. Naime, iz Ugov ora o darovanju od 28. prosinca 2000. , na strani 12 - 13- spisa, proizlazi da JP daruje HP cijeli svoj suvlasnički dio od ½ dijela predmetne nekretnine, time da je u navedenom ugovoru naglašeno kako je daroprimatelj već stupio u posjed darovane mu nekretnine.
32. U svijetlu činjenice da je svjedok JP tvrdio kako je svom sinu dao svoju polovicu predmetnog stana, a drugu polovicu neka on i bivša snaha otkupe od njegovog brata, kao i obzirom da je sam tužitelj tvrdio da mu je otac darovao svoju polovicu stana, kao i obzirom da takve tvrdnje imaju uporište u zaključenom Ugovoru o darovanju kao i činjenici da je tužitelj u periodu od rujna 2000. do 2003. podizao samo jedan kredit i to onaj 1. lipnja 2002., a koji je iskorišten (kako je to već sud prije obrazlagao) za kupnju druge polovice stana od OP, sud zaključuje kako je tužitelj od oca dobio darovanjem upravo ½ dijela predmetnog stana, a ne ¼ dijela kako to tvrdi tuženica, sukladno čemu i predmetna polovica predstavlja posebnu imovinu tužitelja, sukladno čl. 257.ObZ-a (vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.)).
33. Kako su stranke zajednički sudjelovale u kupnji druge polovice predmetnog stana u jednakim dijelovima i to u svibnju ili lipnju 2002. (u koje vrijeme su se isti nalazili još u izvanbračnoj zajednici, koje postojanje izvanbračne zajednice između stranaka u konačnici nije bilo sporno), na način da su oboje podigli kredite i jednake iznose predali ocu tužitelja JP (a što je sud utvrdio temeljem provedenog dokaznog postupka), to proizlazi kako predmetnih ½ dijela dvosobnog stana na I katu, ukupne površine 41,15 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaone, kupaonice i hodnika s pravom korištenja podrumske prostorije, a koji stan se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka. Prema čl. 262. ObZ-a, izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.
34. Kako predmetnih ½ dijela stana koji se nalazi na I katu zgrade u [adresa] sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] Etaža E-8, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te koji je u zemljišnim knjigama upisan na ovdje tuženicu, predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka, to je valjalo udovoljiti zahtjevu tužitelja i odlučiti kao u izreci.
35. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u ovome postupku.
35.1. Visina pa rničnog troška određena je sukladno v rijednosti predmeta spora i Tarife o n agradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu Ta rifa) te je tužitelju priznat trošak sa stava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 25. 9. 2024., 4. 10. 2024., 24. 10. 2024. u iznosima od po 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 3. 7. 2024. i 26. 11. 2024. u iznosima od po 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), obzirom da se na ovim ročištima nisu provodili dokazi, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,23 EUR te presudu u iznosu od 176,45 EUR, što ukupno iznosi 1.264,68 EUR.
36. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 12. ožujka 2025.
Sutkinja
Ana-Marija Murić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348.st.4. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Branko Sewer, odvjetnik iz Ludbrega
2. OD Vuljak i dr. iz Koprivnice
