Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Stalna služba u Glini
Trg bana Josipa Jelačića 5
44400 Glina
Poslovni broj: P-356/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Glini, po sucu Zoranu Pleše, u pravnoj stvari tužitelja DF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Karajiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hasan Karajić i Damir Karajić, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, zastupana po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovorne obveze, nakon održane i zaključene glavne rasprave 4. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.-dalje ZPP), dana 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 12. Ugovora o kreditu broj: 917899 od 22.07.2005. godine sklopljenog između tužitelja DF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 koja glasi: " 12.1. Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.""
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4 da tužitelju DF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1053,10 eura (tisućupedesetrieuradesetcenta), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa prednikom tuženika Volksbank d.d. kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu broj 917899 od 22. srpnja 2005. Volksbank d.d. 18. siječnja 2013. vrši upis nove tvrtke pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, upis u sudskom registru Zagrebu, broj Tt-13/1253-2, redni broj upisa 73 u Sberbank d.d. Društvo Nova hrvatska banka d.d. pripojeno je Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. temeljem ugovora o pripajanju od 1. ožujka 2023., rješenja Hrvatske narodne banke o odobrenju pripajanja od 6. travnja 2023. te Odluke Glavne skupštine Nove hrvatske banke d.d. od 14. lipnja 2023. te je kreditor korisniku kredita odobrio nenamjenski kredit. Tužiteljica je 13. studenog 2014. prijevremeno platila kredit za što joj je tuženik na preostali iznos kredita naplatio naknadu u visini od 4% preostalog prijevremenog otplaćenog kredita. Tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati o iznosu naknade kredita, niti mu je objašnjeno za što je ugovoren iznos naknade u navedenom postupku, a uvjet uzimanja kredita bio je po principu "uzmi ili ostavi". Tužbom tužitelj potražuje utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi pozivajući se na odredbe članka 1024. Zakona o obveznim odnosima, 322. Zakona o obveznim odnosima, članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača i 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača. Zbog toga je predložio da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništetnost odredbe sadržane u članku 12. Ugovora o kreditu uz naknadu parničnih troškova.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući prigovor zastare. Tužitelj je postupak pokrenuo 14. studenog 2024. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Ako bi se postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, tražbine za naknadu štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, odnosno pet godina od kada je šteta nastala, budući je ugovor o kreditu sklopljen 22. srpnja 2025. protekao je i subjektivni i objektivni rok. Ako bi se postupak kvalificirao za povrat mjesečnih anuiteta tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tražbina tužitelja zastarijeva u duljem roku. Ako bi se radilo o stjecanju bez osnove zastarni rok je pet godina. Tužitelj nema pravni temelj za utvrđenje ništetnosti odredbe. U konkretnom slučaju obveza je korisnika kredita ovdje tužitelja plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Ako korisnik kredita ne plati iskorišteni iznos novca u vrijeme i na način kako je ugovoreno, banka bi imala pravo zahtijevati popravljanje štete sukladno Odredbama članka 342. do 350. Sukladno Odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi. Ne može se ustvrditi da bi tuženik prijevremenom otplatom dobio na raspolaganje cjelokupni preostali iznos kredita ranije no što je bilo predviđeno otplatnim planom te tuženik ne bi mogao trpjeti štetne posljedice. Pored toga, tuženik prigovara načinu utvrđivanja utuženog iznosa, budući se visina tužbenog zahtjeva može utvrditi odgovarajućim vještačenjem, a tužitelj nije dokazao ni osnovu tužbenog zahtjeva. Zbog toga je predložio da se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 917899 od 22. srpnja 2005., u Izračun prijevremene otplate za kredit broj 917899 od 13. studenog 2014. te je saslušao tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja.
5. Uvidom u Ugovor o kreditu od 22. srpnja 2005. vidljivo je da su Volksbank d.d. Zagreba kao kreditor i DF kao korisnik kredita uz sudjelovanje sudužnika VF i RF kao jamca platca sklopili ugovor o kreditu broj 917899 22. srpnja 2005. za iznos od 18200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 120 mjeseci. Redovna kamata iznosi 6,50% te je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, efektivna kamatna stopa je 7,87%, a interkalarna kamata sadržana u anuitetima, naplaćuje se tijekom otplate kredita te se obračunava u visini redovne kamatne stope, a radi se nenamjenskom kreditu.
6. Spisu prileži izračune prijevremene otplate za kredit sa naznačenjem glavnice i kamata uz 4% naknade za prijevremenu otplatu, a ostalo je za uplatiti 97,20 kuna.
7. Saslušana kao stranka DF je izjavila da je 2005. godine digla kredit u Volksbank d.d. u švicarskim francima radi dovršetka kuće, a radilo se o gotovinskom kreditu. Kredit je bio u iznosu od 18200,00 švicarskih franaka, koji novac je dobila, a rečeno joj je da kredit može podići samo u švicarskim francima. Budući je morala ići u prijevremenu mirovinu koja je mala, išla je zatvoriti kredit i to prijevremeno te joj je rečeno da će joj oduzeti naknadu u visini od 4%, a prijevremenu otplatu izvršila je 2014. Dana 13. studenog 2014. u OTP Banci u Sisku digla je novi kredit kako bi prethodni zatvorila, a za ovaj novi kredit za devet godina dobila je 5000,00 eura. Prilikom zaključenja ugovora pročitala je navedeni ugovor na brzinu te joj nitko nije objašnjavao odredbe ugovora i zašto se isti daje u švicarskim francima. Novi kredit otplatila je 2024. godine, a od Volksbanka d.d. tražila je kredit u eurima. Kojom prilikom joj je rečeno da to može učiti samo u švicarskim francima. Nije joj rečeno zašto se naplaćuje 4%.
8. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. -dalje ZPP) koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
9. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je došao do zaključka da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Ovo proizlazi nakon ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti.
10. Tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe. Što se tiče tuženikovog osporavanja tužitelju svojstva potrošača, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu iznad svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti temeljem članka 3. točka 9. te članka 15. stavka 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014.). Iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, Ugovora o kreditu te iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj sklopio u svojstvu potrošača ugovor o kreditu. Iz Ugovora je vidljivo da je tužitelj fizička osoba te se ne navodi nikakva njegova poslovna djelatnost ili slobodno zanimanje, a u Ugovoru je navedena i namjena kredita, tužitelj je namjenski potrošio sredstva dobivena kreditom. Prema tome, ne stoji tvrdnja tuženika da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača. Odredbom članka 49. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a posljedica takve nepoštene odredbe je ništetnost ugovora. Tijekom postupka nadalje je utvrđeno da je tužitelj 13. studenog 2014. prijevremeno otplatio kredit te mu je tuženik za preostali iznos kredita naplatio naknadu od 4% preostalog prijevremeno otplaćenog kredita. Tužitelj nije mogao pregovarati o iznosu naknade kredita, a nije mu objašnjeno zašto je ugovoren iznos naknade u navedenom postotku. Kao što je i sam tužitelj naveo u svom iskazu, rečeno mu je da mora izvršiti uplatu u iznosu od 4% za nenamjenski kredit, ali mu nije objašnjen razlog zašto je naveden ugovoren iznos naknade baš u postotku od 4%. Spisu također prileži Izračun prijevremene otplate za kredit broj 917899 od 13. studenog 2014. na kojoj se nalazi uz potpis Sberbank d.d. i potpis tužitelja. Prema tome, iz svega navedenog proizlazi da tužitelj nije mogao pregovarati o iznosu naknade kredita, radi čega je ništetna odredba sadržana u članku 12. Ugovora o kreditu.
11. Također se prigovor zastare tuženika u ovom predmetu ukazuje neosnovanim, imajući u vidu i sudsku praksu sudova. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući ovo u vidu prigovor zastare tuženika nije osnovan. Pored toga, nisu osnovani navodi tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva jer se tužbenim zahtjevom samo potražuje utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe. Iz naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se u cijelosti osnovanim radi čega je sud isti i usvojio.
12. U smislu odredbe članka 154. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Tužitelju pripadaju troškovi na ime sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, koliko iznose i troškovi sastava podneska od 21. siječnja 2025. i zastupanja na ročištima od 12. veljače 2025. i 4. ožujka 2025., uz napomenu da je ročište od 12. veljače 2025. odgođeno pa tužitelju pripada polovica navedenog iznosa, sa sudskom pristojbom na tužbu i presudu i PDV- a daje ukupan iznos od 1053,10 eura.
13. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Glini 12. ožujka 2025.
Sudac
Zoran Pleše
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostavna naredba:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku na vaš broj (IŠ) 600/
