REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4759/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ćiraković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC d.o.o., OIB: 79399174783, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika BOŠANA d.o.o., OIB: 47665065525, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-138/2022-36 od 12. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-138/2022-36 od 12. studenog 2024.
- u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 85.372,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:
- 1.466,99 EUR od 2. rujna 2017 do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. listopada 2017. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. studenog 2017. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. prosinca 2017. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. siječnja 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. veljače 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. ožujka 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. travnja 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. svibnja 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. lipnja 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. srpnja 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. kolovoza 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. rujna 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. listopada 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. studenog 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. prosinca 2018. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. siječnja 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. veljače 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. ožujka 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. travnja 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. svibnja 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. lipnja 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. srpnja 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. kolovoza 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. rujna 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. listopada 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. studenog 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. prosinca 2019. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. siječnja 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. veljače 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. ožujka 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. travnja 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. svibnja 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. lipnja 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. srpnja 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. kolovoza 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. rujna 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. listopada 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. studenog 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. prosinca 2020. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. siječnja 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. veljače 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. ožujka 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. travnja 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. svibnja 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. lipnja 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. srpnja 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. kolovoza 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. rujna 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. listopada 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. studenog 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. prosinca 2021. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. siječnja 2022. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. veljače 2022. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. ožujka 2022. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. travnja 2022. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. svibnja 2022. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. lipnja 2022. do isplate,
- 1.466,99 EUR od 2. srpnja 2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se obračunava za ostale odnose,
- u točki III. izreke i
- u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.567,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2024. do isplate.
II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-138/2022-36 od 12. studenog 2024. u točki II. izreke.
III. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-138/2022-36 od 12. studenog 2024.u točkama I. i IV. izreke i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 85.372,41 EUR po kamatnoj stopi višoj od one propisane za ostale odnose.
2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.637,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2024. do isplate.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-138/2022-36 od 12. studenog 2024. u točki II. izreke.
II. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-138/2022-36 od 12. studenog 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 23.184,75 EUR.
III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 664,18 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. pobijane izreke Trgovački sud u Zadru naložio je tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 108.557,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose u visini od 1.466,99 EUR za razdoblje od 2. rujna 2017. do 2. srpnja 2022. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 44.140,43 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose u visini od 596,49 EUR za razdoblja od 2. rujna 2017. do 2. srpnja 2022. U točki III. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 57.330,75 EUR i u točki IV. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.204,52 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. studenog 2024. do isplate.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, saslušao svjedoka i zastupnike po zakonu stranaka te izveo vještačenje po vještaku građevinske struke i utvrdio da je tužitelj od 2016. godine vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja gospodarsku zgradu u [adresa], od kojeg tuženik bez pravne osnove koristi površinu od 174,02 m2 pa je tuženik kao nepošteni posjednik dužan isplatiti tužitelju koristi koje je imao u razdoblju od rujna 2017. do srpnja 2022. u visini zakupnine koju bi tužitelj mogao ostvariti u predmetnom razdoblju. Prosječnu vrijednost zakupnine u visini od 8,43 EUR / m2 izračunao je stalni sudski vještak za graditeljstvo čiji je nalaz i mišljenje prvostupanjski sud prihvatio. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj osnovano zahtijeva isplatu iznosa od 108.557,16 EUR, a da je neosnovan zahtjev za isplatu iznosa od 44.140,43 EUR. Odluka iz točaka I. i II. izreke temelji se na odredbi članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV). Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda, tuženik bi kao pošteni posjednik od 2016. godine imao pravo na nužne i korisne troškove koji se sastoje od izvršenih ulaganja u poslovni prostor koji je koristio u iznosu od 57.330,75 EUR, ali budući da tužitelj nije zahtijevao predaju predmetnog poslovnog prostora u posjed ta tražbina nije dospjela sukladno odredbi članka 164. stavka 7. i članka 165. stavka 3. ZV-a i ne može se staviti u prijeboj s tužiteljevom tražbinom u smislu odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr… OT).
3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III. i IV. izreke. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. ZPP-a. Ističe da zbroj pojedinačnih mjesečnih zakupnina iz točke I. iznosi 85.085,42 EUR, a ne 108.557,16 EUR. Ističe da tužitelj zahtijeva isplatu zakupnine, a ne naknade za korištenje tuđe stvari i da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik nepošteni posjednik. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno zato što je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju zakupninu. Ostaje kod istaknutog prigovora zastare te se poziva na odredbu članka 228. ZOO-a. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 164. i članka 165. ZV-a te ističe da tužitelj nije zahtijevao predaju predmetnog poslovnog prostora. Smatra da tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za naknadu i da je valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate za ostale odnose. Pobija i odluku o dosuđenim troškovima parničnog postupka. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.257,36 EUR.
4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zato što prvostupanjski sud nije obrazložio razloge odbijanja tužbenog zahtjeva. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.
5. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj ističe da je žalba neosnovana i predlaže ju odbiti, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi.
6. Odgovor na tužiteljevu žalbu nije podnesen.
7. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično nedopuštena, djelomično je osnovana i djelomično je neosnovana.
8. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbama članka 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 44.140,43 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik je u tom dijelu uspio u sporu pa nema pravni interes pobijati prvostupanjsku presudu u tom dijelu. Sukladno odredbi članka 367. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 358. stavkom 3. ZPP-a, tuženikovu žalbu protiv prvostupanjske presude u točki II. izreke valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.
11. Osnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a u dijelu točke I. izreke – za iznos od 23.184,75 EUR.
12. Iz stanja u spisu proizlazi da se zakupnina obračunava na način: 8,43 EUR x 174,02 m2, što mjesečno iznosi 1.466,99 EUR. Tužitelj je zahtijevao isplatu za razdoblje od 2. rujna 2017. do 2. srpnja 2022., što obuhvaća ukupno 59 mjeseci i što ukupno iznosi 85.372,41 EUR (1.466,99 EUR x 59 mjeseci).
13. Sukladno odredbi članka 369. točke 5. ZPP-a prvostupanjsku presudu u točki I. izreke valjalo je ukinuti za iznos od 23.184,75 EUR.
14. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je predmet tužbenog zahtjeva isplata zakupnine. Tužitelj je doista u tužbi naveo da zahtijeva isplatu zakupnine na ime stjecanja bez osnove za utuženo razdoblje, ali je u podnesku podnesenom 31. kolovoza 2022. (prije pripremnog ročišta) naveo da se radi o naknadi koristi koju je tuženik imao od posjedovanja nekretnine u visini prosječne zakupnine koja se mogla ostvariti na području na kojem se nekretnina nalazi, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu. Točno je da je u točki I. izreke prvostupanjske presude navedeno da se nalaže tuženiku platiti „na ime zakupnine“ dosuđeni iznos, ali to nije utjecalo na pravilnost odluke. U izreci presude ne treba pisati na što se dosuđeni novčani iznos odnosi već je to dio obrazloženja sudske odluke. U predmetnom sporu predmet tužbenog zahtjeva je naknada koristi koju je tuženik imao od posjedovanja dijela nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja u visini prosječne zakupnine koja se mogla ostvariti na području [adresa] u predmetnom razdoblju.
15. Budući da predmet tužbenog zahtjeva nije isplata zakupnine temeljem sklopljenog ugovora o zakupu poslovnog prostora ne primjenjuje se zastarni rok iz članka 228. ZOO-a kako ističe tuženik u svojoj žalbi.
16. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da tužitelj ne može osnovano potraživati naknadu za bespravno korištenje tuđe stvari zato što nije postavio zahtjev za predaju u posjed. Zastupnik po zakonu tužitelja u svom iskazu na ročištu održanom 1. prosinca 2024. naveo je da tužitelj želi preuzeti posjed tog prostora (str. 144. spisa) odnosno izrazio je volju za posjedovanjem predmetnog dijela nekretnine pa osnovano, sukladno odredbi članka 165. stavka 1. ZV-a zahtijeva naknadu koristi.
17. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je bio pošteni posjednik dijela predmetne nekretnine u utuženom razdoblju zato što nije znao za parnicu koju je tužitelj vodio protiv Grada Biograd na Moru radi utvrđenja vlasništva predmetne nekretnine, da ga je u predmetni dio nekretnine uveo Grad Biograd na Moru koji je njegov jedini osnivač i da ga tužitelj prije utuženja nije pozivao na plaćanje zakupnine i predaju u posjed. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je tuženik znao za parnicu koju je tužitelj vodio protiv Grada Biograd na Moru radi utvrđenja vlasništva predmetne nekretnine zato što je Grad Biograd na Moru jedini osnivač tuženika, koji ga je i uveo u predmetni poslovni prostor, a ujedno je i jedan od osnivača tužitelja. Osim toga, i gradonačelnik Grada Biograd na Moru koji je saslušan kao svjedok u predmetnom sporu, iskazao je da pretpostavlja da je s direktorom tuženika izmjenjivao informacije vezane za spor koji se vodio između tužitelja i Grada Biograda na Moru, što je i logično budući da je Grad Biograd na Moru jedini član društva tuženika koji imenuje upravu tog društva.
18. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da su tužitelju neosnovano dosuđene zatezne kamate za svaku naknadu u visini zakupnine. Odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo na naknadu svih koristi koje je tuženik imao za vrijeme svog posjedovanja, što obuhvaća i zatezne kamate.
19. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je valjalo dosuditi zatezne kamate po kamatnoj stopi za ostale odnose budući da je predmet tužbenog zahtjeva naknada koristi, a ne potraživanje iz trgovačkog ugovora.
20. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 85.372,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 1.466,99 EUR u razdoblju od 2. rujna 2017. do 2. srpnja 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za ostale odnose.
21. Prvostupanjsku presudu u točki I. izreke valjalo je djelomično preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose po stopi višoj od stope propisane za ostale odnose. Sukladno odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a.
22. Tuženik nije obrazložio zašto pobija prvostupanjsku presudu u točki III. izreke. Prvostupanjski sud je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 57.330,75 EUR, koja se odnosi na troškove tuženikovog ulaganja u predmetni poslovni prostor u razdoblju kad je tuženik bio pošteni posjednik. Prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o nužnim i korisnim troškovima koje je tuženik imao u vrijeme kad je bio pošten posjednik, ali da ti troškovi nisu dospjeli zato što nije došlo do predaje predmetne nekretnine tužitelju pa se nisu ostvarili uvjeti za prijeboj. Takav pravni stav je pogrešan. Odredbom članka 165. stavka 6. ZV-a propisano je da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika pa tuženik ne može ostvarivati pravo na nužne i korisne troškove kao pošten posjednik. Međutim, kako je trebalo donijeti istu odluku sukladno odredbi članka 368. stavka 2. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke.
23. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge odbijanja tužbenog zahtjeva u iznosu od 44.140,43 EUR. Prvostupanjski sud je obrazložio da je visinu mjesečne zakupnine koju je tužitelj mogao ostvarivati u predmetnom razdoblju izračunao na temelju podataka iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo: 8,43 EUR / m2, što za 59 mjeseci ispravno iznosi 85.372,41 EUR. Za ostali zahtijevani iznos valjalo je odbiti tužbeni zahtjev.
24. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.
25. Djelomično je osnovana tuženikova žalba protiv odluke o troškovima parničnog postupka iz točke IV. izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je odlučio o tužbenom zahtjevu čija je vrijednost 129.512,41 EUR, tužitelj je uspio u sporu s vrijednosti od 85.372,41 EUR ili sa 65,92%, a tuženik s vrijednosti od 44.140,43 EUR ili s 34,08% od vrijednosti predmeta spora pa tužitelj osnovano zahtijeva naknadu troškova parničnog postupka u omjeru od 31,84%. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljevi potrebni troškovi u predmetnoj pravnoj stvari iznose 11.204,52 EUR (što tuženik ne osporava), a 31,84% od tog iznosa iznosi 3.567,52 EUR. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.567,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2024. do isplate, a sukladno odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke valjalo je preinačiti i odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.637,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2024.
26. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavaka 1., 2. i 4. i članka 155. ZPP-a. Tuženik je pobijao prvostupanjsku presudu u dijelu čija je vrijednost predmeta spora 129.512,41 EUR, a uspio je u dijelu čija je vrijednost 23.184,75 EUR ili sa 17,90%. Tuženikovi potrebni troškovi u žalbenom postupku bili su: sastav žalbe, što sukladno Tbr. 10/1 OT iznosi 2.437,50 EUR, PDV, što sukladno Tbr. 46. OT iznosi 609,38 EUR i sudska pristojba u iznosu od 663,61 EUR, što ukupno iznosi 3.710,49 EUR, a 17,90% od tog iznosa 664,18 EUR.
Zagreb, 12. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
