REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-2056/2019.-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta " [obrt]", [adresa], koju zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik iz Zagreba, Reljakovićeva 6, protiv tuženika: REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Carinska uprava, OIB: 18683136487, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, Zagreb, Savska cesta 41, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 29. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnik tužitelja i tuženika, s danom objave 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvo financija, Carinska uprava, OIB:18683136487, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, Zagreb, Savska cesta 41, tužiteljici ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici obrta [obrt], [adresa], isplati novčani iznos od 14.537,51 eur/109.532,85 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.02.2018. pa do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.03.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.000,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 24. listopada 2019. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako su Potvrdom Carinske uprave o oduzimanju predmeta klasa: 471-01/13-02/466 od 21.12.2013. tužiteljici su privremeno oduzeti predmeti, odnosno cigare, pobliže navedene u predmetnoj potvrdi, a sve temeljem odredbi čl. 53. st. 1. i 2., u svezi s člancima 14., 50., 51. i 52. Zakona o carinskoj službi. Predmetna roba je 16.06.2014. u cijelosti preuzeta od strane Odjela za mobilne jedinice Carinske uprave, te je toga dana, kod tužitelja, čuvana u "Humidoru".

Nadalje navodi kako je Presudom Prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. PpG-4303/14 od 16.01.2015. utvrđeno da je tužiteljica dana 21.12.2013. u [adresa], kiosk E1 Tocororo vršila prodaju duhanskih proizvoda – cigara, izvan originalnog pakiranja te je proglašena krivom za počinjenje prekršaja koji joj se stavljao na teret te kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kuna.

Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, posl.broj Gž- 1185/15 od 21.02.2018., u dijelu pod točkom I. izreke presude, povodom žalbe tužiteljice kao okrivljenice, odbijena je optužba, a u dijelu pod točkom III. izreke iste presude određeno je da se privremeno oduzeti predmeti, poimenično navedeni u izreci prvostupanjske presude, imaju vratiti tužiteljici kao okrivljenici. Slijedom navedenog pod IV. ove tužbe Carinska uprava, odnosno stjecatelj, je dužna vratiti tužiteljici privremeno oduzete predmete, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost istih 21.02.2018. jer nakon obustave prekršajnog postupka iz točke III. ove tužbe, tužitelj više nema osnove za držanje privremeno oduzetih duhanskih proizvoda. Iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu, PrG- 4303/14 od 16.01.2015., razvidna je tržišna vrijednost pojedinih privremeno oduzetih cigara na dan oduzimanja u iznosu od ukupno 109.532,85 kuna. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, razvidno je da su privremeno oduzete cigare držane u tzv. "Humidoru" samo do 16.06.2014., ali nakon toga nisu držane u odgovarajućim uvjetima, tako da oduzete cigare nije moguće vratiti iste kakvoće kakve su bile u trenutku oduzimanja, jer su ista kvarljiva roba.

Slijedom navedenog tužiteljice navodi da iz priloženih dokaza razvidno kako privremeno oduzete cigare nije moguće vratiti iste kakvoće kakve su bile u trenutku oduzimanja , a tržišna vrijednost oduzetih cigara iznosi 109.532,85 kn to predlaže naslovnom sudu da temeljem članka 1111. stavak 1. u vezi sa stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima obveže tuženika na isplatu navedenog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2.U odgovoru na tužbu od 13. veljače 2020. tuženik navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako su Ovlašteni carinski službenici Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, sektora za nadzor postupajući po zaprimljenoj dojavi izvršili su kontrolu prodaje trošarinskih proizvoda u obrtu [obrt] " [obrt]", vlasnice ČJ, [adresa], prodajno mjesto kiosk "E1 Tocororo". Nadalje, vezano uz provedeni nadzor, uvidom u zapisnik o izvršenom nadzoru, Klasa: 471-01/2013-02/466, Ur.broj: 513-02-19-73/21-25 od 15. lipnja 2014., utvrđeno je da se na navedenom prodajnom mjestu kioska "E1 Tocororo" vršila prodaja duhanskih proizvoda izvan originalnog pakiranja proizvođača, na način da su maloprodajna pakiranja cigara na kojima su se nalazile nadzorne markice Ministarstva financija Republike Hrvatske otvorena, te se vršila pojedinačna prodaja cigara, dok na pojedinačnoj cigari nije bilo markica i deklaracija, a što je protivno odredbama članka 11. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (Narodne novine broj: 125/08, 55/09, 119/09, 94/13).

Prilikom nadzora privremeno su oduzeti predmeti prekršaja, duhanski proizvodi – razne cigare od vlasnice obrta ČJ, za koje je utvrđeno da su nezakonito pušteni u potrošnju i promet u Republici Hrvatskoj te spremljeni na čuvanje u komoru obrta [obrt]", vlasnice ČJ u [adresa] do pokretanja prekršajnog postupka. O navedenom su sastavljene potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, i to Klasa: 471 01/13- 02/466, IJRBROJ: 513-02-19-73/21-12-03, 04, 05, 06, 07, 08 i 09 od 21. prosinca 2013. godine.

U navedenim potvrdama popisane su sve cigare po točnom nazivu i količini, te je ista roba pakirana u kartonske kutije koje su bile propisno obilježene carinskim obilježjima i spremljene na čuvanje u komoru obrta [obrt]", vlasnice ČJ. Ukupno je po navedenim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 21. prosinca 2013. privremeno oduzeto 1670 komada cigara, u ukupnom iznosu od 98.036,00 kn, a prema vrijednostima istaknutim na navedenim proizvodima – cigarama.

Dana 15. lipnja 2014. Ministarstvo financija, Carinska uprava, Središnji ured, Sektor za nadzor, Služba za mobilne jedinice, odjel za mobilne jedinice Zagreb donio je Prekršajni nalog, broj: PN 121/14 protiv ČJ kojim je imenovana oglašena krivom za prekršaj iz članka 27. stavka 1. točke 25. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, iz razloga što je utvrđeno da je dana 21. prosinca 2013. u [adresa], kiosk E1 Tocororo, imenovana vršila prodaju duhanskih proizvoda – cigara izvan originalnog pakiranja proizvođača, te joj je za počinjen prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 5.400,00 kn i zaštitna mjera oduzimanja robe temeljem članka 76a Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 30/13, 157/13).

Prekršajnim nalogom, broj: PN 121/14 od 15. lipnja 2014. predmetna roba (cigare) oduzeta je od vlasnice ČJ, [adresa] te smještena u carinsko skladište pod brojem: 0/529/15 gdje se i sada nalazi. Imenovana je protiv navedenog Prekršajnog naloga od 15. lipnja 2014. po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Owens i Houška iz Zagreba, pravovremeno uložila prigovor.

Prekršajni nalog broj: PN 121/14 od 15. lipnja 2014. stavljen je van snage te je Prekršajni sud u Zagrebu donio presudu, poslovni broj: 70 PpG-4303/14 od 16. siječnja 2015., kojom je ČJ, vlasnica obrta [obrt] " [obrt]", Zagreb, proglašena krivom za počinjenje prekršaja iz odredbe članka 11. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (Narodne novine broj 125/08, 55/09, 119/09, 94/13), kažnjivo po članku 27. stavku 1. točki 25. istog zakona, te je imenovanoj izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kn, kao i mjera oduzimanja predmeta kojima je počinjen prekršaj sukladno odredbi članka 76.a) stavak 1. Prekršajnog zakona.

Protiv navedene presude Prekršajni sud u Zagrebu od 16. siječnja 2015. podnositeljica je podnijela žalbu, te je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske presudom, poslovni broj: Gž-1185/15 od 21. veljače 2018. odbio optužbu protiv imenovane te naložio da se privremeno oduzeti predmeti, poimenično navedeni u izreci prvostupanjske presude, moraju vratiti imenovanoj, uz predočenje isprava kojima se proizvod identificiraju, ukoliko vraćanje stvari nije u suprotnosti s posebnim propisima.

Nadalje, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, utvrdio je da se oduzeta predmetna roba (cigare) navedena u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 21. prosinca 2013. nalazi u carinskom skladištu Jankomir i da je ista roba registrirana u kontrolniku oduzete robe pod brojem: 0/529/15 – ČJ te da ista roba nije uništena.

Prekršajni sud u Zagrebu je u prvostupanjskom postupku presudio da je okrivljena ČJ kriva jer je vršila prodaju duhanskih proizvoda –cigara izvan originalnog pakiranja proizvođača čime je počinila prekršaj iz članka 11. zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda.

Prekršajni sud u Zagrebu je primijenio članak 76.a) stavak 1. Prekršajnog zakona i naložio oduzimanje predmeta, iz razloga jer je istim člankom stavkom 1. propisano da predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem oduzet će se ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja. Sud može oduzeti predmete i sredstva i kada je njihovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga. U stavku 2. članka 76.a) Prekršajnog zakona propisano je: Ako su ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, sud će oduzeti predmete i sredstva i kada postupak nije završen osuđujućom presudom.

Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž- 1185/2015 od 21. veljače 2018. kojom presudom se nije odlučivalo o meritumu stvari zbog nastupanja zastare, u točci III. je navedeno da se privremeno oduzeti predmeti imaju vratiti okrivljenici, uz predočenje isprava kojima se proizvodi identificiraju, ukoliko vraćanje stvari nije u suprotnosti s posebnim propisima. Tuženik ističe kako tužitelj nikada temeljem te presude nije zatražio vraćanje predmeta od nadležnog tijela koji predmeti nisu uništeni, a obveza naknade vrijednosti istih bi eventualno postojala ukoliko vraćanje stvari nije moguće, i to stvari čije vraćanje je u suprotnosti s posebnim propisima. Također se napominje da navedenom presudom nije dana bezuvjetna obveza za vraćanje predmeta.

Tuženik nastavno navodi kako je tužitelj visinu, odnosno vrijednost navedenih predmeta odredio proizvoljno, obzirom da sadašnja vrijednost ne može nikako biti veća od vrijednosti navedenih predmeta prilikom oduzimanja obzirom da je vrijednost tada utvrđena prema cijenama od strane samog tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naložiti tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je proveden dokazni postupak saslušanjem svjedoka i to: MJ, FJ i VJ te je saslušana tužiteljica ČJ i i stalni sudski vještak mr.KJ, dip.ing. iz društva Vještačenja Ožanić d.o.o..

4. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

5. Tužbeni zahtjev temelji se na zahtjevu za isplatu iznosa od 14.537,51 eura/109.532,85 kn na ime tržišne vrijednosti cigara oduzetih u prekršajnom postupku vođenom kod Prekršajnog suda u Zagrebu pod brojem PpG-4303/14 sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

6. Među strankama nije sporno da je presudom Visokog prekršajnog suda poslovni br. Gž-1185/15 od 21.02.2018. u dijelu pod točkom I. izreke presude, povodom žalbe tužiteljice, odbijena je optužba, a u dijelu pod točkom III. izreke iste presude određeno je da će se privremeno oduzeti predmeti, poimenično navedeni u izreci prvostupanjske presude Prekršajnog suda, posl.br. PpGr-4303/14 od 16.01.2015., imaju vratiti tužiteljici.

7. Među strankama također nije sporno da su cigare koje su bile predmet prekršajnog postupka tužiteljici privremeno oduzete 21.12.2013., vraćene na čuvanje u komori obrta tužiteljice, gdje su bile čuvane u odgovarajućim uvjetima unutar "Humidora", kao i da su konačno oduzete 16.06.2014. i da nisu vraćene nakon donošenja odluke Visokog prekršajnog suda posl.br. Gž-1185/15 od 21.02.2018.

8. Među strankama nije sporno da su Potvrdama Carinske uprave o oduzimanju predmeta klasa: 471-01/13-02/466-03,04,05,06,07,08,09 od 21.12.2013. tužiteljici privremeno oduzeti predmeti, odnosno cigare, pobliže navedene u predmetnim potvrdama, a sve temeljem odredbi čl. 53. st. 1. i 2., u svezi s člancima 14., 50., 51. i 52. Zakona o carinskoj službi (list 6. do 12. spisa). Također među strankama nije sporno da je Prekršajnim nalogom, broj: PN 121/14 od 15. lipnja 2014. predmetna roba (cigare) oduzeta je od vlasnice ČJ te smještena u carinsko skladište pod brojem: 0/529/15 gdje se i sada nalazi ( list 84. do 88. spisa).

9. Među strankama je sporno je li tužiteljica ima pravo tražiti vraćanje oduzetih predmeta (cigara) ili novčani iznos koji odgovara njihovoj tržišnoj vrijednosti sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

10. Odredbom članka 1111. st. 1. ZOO-a propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Na ročištu 25. svibnja 2023. svjedok MJ (2013. djelatnik u obrtu tužiteljice) iskazuje kako se sjeća da je 02. siječnja izvršen nadzor od strane Carinske uprave kako su došli kod tužiteljičin obrt i sve je bilo u redu do trenutka kada su došli do "humidora" u kojem su bile smještene cigare i tu je nastao problem, jer su oni vidjeli da se cigare prodaju po komadu te su spominjali neke državne markice te su oni tada odlučili zaplijeniti cigare. Prvi put kada su došli oni su odnijeli odnijeli kutije, ali su su zatim ih vratili. Cigare su bile u običnoj kartonskoj kutiji koje su bile zapečaćene, koliko se sjeća do povrata tih kutija je došlo na nagovor tužiteljice. Oni su te kutije vratili u "humidor" te su se te kutije odvojile i cigare se nisu prodavale. Sjeća se da su bušili te kutije odnosno radili rupe na kutijama kako bi omogućili da dođe vlaga na te cigare. Te su nakon toga kutije smještene u "humidor". Ističe kako nije bilo nikakve logike da kutije sa cigarama budu zatvorene u "humidoru", jer im je potrebna vlaga jer cigare moraju biti u posebnim uvjetima.

12. Na ročištu 25. svibnja 2023. svjedok FJ (carinski službenik treće vrste) iskazuje kako je bio dva puta u prodajnom prostoru tužiteljice. Prvi puta kada je izvršen nadzor 2013, a drugi put zajedno sa kolegom VJ. Drugi put su bili poslani da utvrde u kakvom je stanju roba. Prvi put su došli u kontrolu poreznih markica koji svaki proizvod koji je trošarski mora imati. Njegov se posao sastoji od toga da osigura kolegama da nesmetano rade. Oni su robu koja je bila predmet nadzora, izvadili iz vitrina, pobrojali i spremili ih u kartonske kutije koje su zapečatili carinskom trakom, nije siguran jesu li stavljali plombe. Obzirom na to da je tužiteljica upozorila da cigare moraju biti u posebnim uvjetima oni su izbušili rupe na tim kutijama. Ne sjeća se koliko je bilo tih kutija i ostavili smo sve te kutije u toj prostoriji gdje su i bile. Odnosno u "humidoru". Drugi put su išli samo u kontrolu. Ta roba se nalazila u "humidoru", ali su bila skinuta carinska obilježja odnosno te kutije su bile otvorene je li falilo nešto robe to ne znam jer nije utvrđivao. On se nalazio u prodajnom prostoru jer sam osiguravao da kolege obave svoj posao. Navodi kako se radi o specifičnom slučaju te da Carinska uprava nema uvjeta za čuvanje cigara. Moguće je da su prvi put kada u došli u nadzor odnijeli cigare pa da su naknadno vraćene, ne sjeća se.

13. Na ročištu 25. svibnja 2023. svjedok VJ (djelatnik Službe za mobilne jedinice Zagreb, ovlašteni carinski službenik iskazuje kako se sjeća da je 2014. bio u poslovnim prostorima tužiteljice kako mu je bilo prenijeto robu su prije popisali i sačinili potvrde kolege koje su prije vršili nadzor i da su robu zapakirali u kartonske kutije koje su zapečatili carinskom trakom. Također mu je poznato da je navedena roba ostala kod tužiteljice. Svrha njegovog dolaska sa kolegama je bila da se provjeri je li roba tamo gdje su je ostavili kolege koji su bili ranije u nadzoru. Sa zaposlenikom tužiteljice su ušli u skladišni prostor gdje se nalazio "humidor" gdje je bilo par kartonskih kutija koje su bile izbušene, kako bi mogao cirkulirati zrak i pregledom navedenih kutija su utvrdili da je roba bila izvađena iz njih, također je bilo vidljivo da je netko otrgnuo carinsku traku. Nakon toga su kontaktirali voditelja i obavijestili ga o istom, ne sjeća se što je poslije bilo.

14, Na ročištu 25. svibnja 2023. tužiteljica ČJ navodi kako je Carinska uprava bila u njezinom obrtu dva puta u kontroli. Pojašnjava kako "humidor" sadrži specijalni stroj unutar sebe koji prska, dok temperatura unutar "humidora" mora biti do 20 stupnjeva. Cigare su rukom rađene, nemaju konzervanse i moraju biti posebno uskladištene, jer cigare su kao hrana odnosno radi se o kvarljivoj robi. Ako nije vlaga i temperatura adekvatna znači cigare se suše i one gube esencijalno ulje po čemu su poznate te ona gube na vrijednosti. Prvi puta kada su došli zaplijenili sve cigare sveukupno u vrijednosti 100.000,00 kn i napominje da oni moraju otvoriti kutije od cigara da bi se vlažile, jer su one živi proizvod te one sazrijevaju u "humidoru", stoga su i markice na kutijama bile prerezane. Na njezino traženje cigare su vraćene 24.12. 2013. te su joj predali cigare na čuvanje. Međutim cigare koje su bile vraćene nisu bile adekvatno spremljene o čemu je obavijestila Carinsku upravu. Sve cigare po popisu je stavila na policu u "humidor" i ogradila ih zastorom da nitko ne može prodavati navedenu robu te je obavijestila carinsku upravu o navedenom. Ponovno su došli u kontrolu u siječnju 2014., a 16. lipnja 2014. su opet zaplijenili sve cigare po popisu a popis je bio isti kao i prvi put.

15. U Nalazu i mišljenju stalni sudski vještak mr.KJ, dip.ing. iz društva Vještačenja Ožanić d.o.o. od 24.01.2024. navodi kako su pregledane cigare kod tuženika koje su prikazane na fotografijama te da je utvrđeno:

-da cigare nisu skladištene u adekvatnom uređaju Humidoru ili slično;

- da su cigare oštećene u cijelosti, jer su se osušile dobile plijesan, ne mirišu na duhan nego na suhi plijesan;

- da se pregledom cigare ne mogu i ne smiju prodavati u maloprodaji, jer su radi plijesni opasne po život i zdravlje pušaća;

- utvrđeno je da su cigare u potpunosti neupotrebljive stoga nema vrijednost eventualno neoštećenih cigara.

16. Na ročištu 29. siječnja 2025. saslušan je stalni sudski vještak mr.KJ, dip.ing. iz društva Vještačenja Ožanić d.o.o. koji je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 24.01.2024. koji je sačinjen temeljem neposrednog viđenja, pregleda i analize izuzete robe, odnosno cigara. U odnosu na prijedlog tužitelja iz podneska od 30.01.2024. vještak ističe da je otprilike bilo potrebno maksimalno godinu dana da predmetne cigare postanu neupotrebljive. Neke su cigare bile pakirane u celofan i još u aluminijsku kutijicu te bi izdržale godinu dana a cigare bez takvog pakiranje bi izdržale oko 6 mjeseci. Odnosno toliko bi vremena bilo potrebno da navedene cigare ne dobiju plijesan a nakon toga ih se ne može staviti u prodaju na tržište radi plijesni, oštećenja.

17. Sud je ocijenio iskaze svjedoka, kao i tužiteljice vjerodostojnim, u dijelovima koji su sukladni dokumentaciji koja je sadržana u spisu.

18. U sustavu ZOO-a pod stjecanjem bez pravne osnove razumijevamo izvanugovorni obveznopravni odnos između stjecatelja koji je obvezan na povratak imovine ili ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi dijela imovine ili naknaditi vrijednost postignute koristi dijela imovine koju je stekao od osiromašenog bez pravne osnove u pravnom poslu lili zakonu ili odluci suda ili druge nadležne vlasti odnosno bez pravne osnove koja se nije ostvarili ili je kasnije otpala time da stjecanje nije poteklo od građanskog delikta.

19. Imovina se obveznom pravu po pravilu stječe na temelju pravnog posla, zakona, odluke suda ili druge nadležne vlasti. Kad netko želi steći neku imovinu odnosno imovinsku korist one će već prema gospodarskom cilju stvar kupiti zakupiti, posuditi. Zakon, odluka suda ili druge nadležne vlasti i ugovor pretpostavlja osnovu za prijelaz i zadržavanje stečene imovine, ali imovinske koristi nekom učinjenom radnjom. Ima slučajeva da jedna osoba stekne imovinu na račun druge bez osnove ili na temelju ugovora, ali osnova poslije otpadne. Povećanje imovine (obogaćenje) na jednoj strani. Do toga može doći stjecanjem nekog novog prava ii povećanjem vrijednosti određene stvari ili nekog drugog dobra unutar imovine ili pak uštedom određenih davanja iz imovine , smanjenjem obveza koje terete imovinu.

20. Dakle za nastanak izvanugovornog obveznopravnog odnosa stjecanja bez pravne osnove, moraju među ostalim ispuniti slijedeće pretpostavke: povećanje imovine (obogaćenje) na jednoj strani, smanjenje imovine na drugoj strani te mora postojati uzročna veza između povećanja odnosno umanjenja imovine.

Do povećanja imovine (obogaćenje) na jednoj strani može doći stjecanjem nekog novog prava ii povećanjem vrijednosti određene stvari ili nekog drugog dobra unutar imovine ili pak uštedom određenih davanja iz imovine , smanjenjem obveza koje terete imovinu itd. Imovina se obveznom pravu po pravilu stječe na temelju pravnog posla, zakona, odluke suda ili druge nadležne vlasti. Kad netko želi steći neku imovinu odnosno imovinsku korist one će već prema gospodarskom cilju stvar kupiti zakupiti, posuditi. Zakon, odluka suda ili druge nadležne vlasti i ugovor pretpostavlja osnovu za prijelaz i zadržavanje stečene imovine, ali imovinske koristi nekom učinjenom radnjom

21. Iz dokumentacije sadržane u spisu proizlazi kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 1111. ZOO-a, naime tuženik je oduzeo robu tužiteljice na temelju Prekršajnog naloga broj: PN 121/14 od 15. lipnja 2014. u okviru provođenja prekršajnog postupka, oduzimanjem navedenih cigara nije došlo do povećanja imovine tuženika odnosno isti nije stekao imovinsku korist odnosno nije došlo do bogaćenja tuženika oduzimanjem navedene robe. Tuženik navedenom činidbom nije stekao imovinu odnosno svrha oduzimanja nije bilo postizanje gospodarske koristi tuženika. Valja istaknuti kako je roba - cigare koje su oduzete tužiteljici, kao je to navedeno u odluci određeno ostaju na raspolaganju PpG- 4303/14 tuženiku do pravomoćnosti navedene odluke, one su zaplijenjene u okviru provođenja prekršajnog postupka Stoga ovaj sud smatra kako se navedena odredba članka 1111. ZOO-a u ovom slučaju ne može primijeniti. Sud nije utvrđivao je li došlo do pogrešne primjene odredbi Prekršajnog zakona, jer ispitivanje postupka koji je prethodio nije relevantan za ovaj predmet.

22. U odnosu na postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu sukladno čanku 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 66/2019) ističe se da iz izvedenih dokaza u ovom postupku nije dokazano odnosno nedvojbeno je da postoji šteta obzirom na to da su cigare postale neupotrebljive pogrešnim čuvanjem istih međutim nije dokazan nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave kao i postojanja uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužiteljici.

23. Slijedom svega navedenog ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak, a odmjerenim prema Tarifi o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje OT) i to za odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 08.11.2019. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1. OT-a),sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1. OT-a), sastav podneska od 16.06.2020. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1. OT-a), sastav podneska od 23.05.2020. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1. OT-a), zastupanje na ročištu dana 24.03.2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT-a), zastupanje na ročištu dana 28.03.2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.t.1. OTt- a), zastupanje na ročištu dana 25.05.2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT-a), zastupanje na ročištu dana 29.01.2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT-a), što sveukupno iznosi 4.000,00 eura te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

25. Tuženiku nije priznat trošak podnesaka od: sastav podneska od 12.10.2020. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1. OT-a), sastav podneska od 21.07.2021. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1. OT-a), sastav podneska od 03.03.2022. u iznosu od 500,00 eura, (Tbr. 8.t.1. OT-a), sastav podneska od 27.02.2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1. OT-a) što sveukupno iznosi 2.000, 00 eura, iz razloga što je sukladno odvjetničkoj tarifi strankama priznat trošak po punomoćniku za obrazložene podneske, ali ne više od 4. takva podneska te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 primjerka za Sud i po jedan za svaku protivnu stranku, u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog na pristojbu

za presudu

2. Tuženiku po ŽDO-u

3. Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica