REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž JB-1/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u javnobilježničkom stegovnom Vijeću, sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika Vijeća i Dražena Tripala te javne bilježnice Mire Grbac kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u stegovnom predmetu protiv stegovno optužene ABC, javne bilježnice iz Zadra, i drugih, zbog stegovnog prijestupa iz članka 145. stavka 3. točke 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16.; dalje: ZJB), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude javnobilježničkog stegovnog vijeća Županijskog suda u Splitu od 4. listopada 2024. broj Su-299/2024., u sjednici održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom javnobilježničkog stegovnog vijeća Županijskog suda u Splitu stegovno optužena ABC, javna bilježnica iz Zadra, i stegovno optuženi ĆŠ, javnobilježnički prisjednik iz Zadra, na temelju članka 453. točke 3. (pravilno bi bilo članka 453. točke 1., kako to i proizlazi iz obrazloženja presude) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.) koji se na temelju članka 153. stavka 4. ZJB-a na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku, oslobođeni su optužbe da bi počinili stegovni prijestup iz članka 145. stavka 3. točke 3. ZJB-a.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi stegovnog postupa pali su na teret sredstava Hrvatske javnobilježničke komore.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovore na žalbu podnijeli su stegovno optužena ABC i stegovno optuženi ĆŠ, oboje s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-a, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u žalbi navodi da u ovom stegovnom postupku nije dvojbeno da je stegovno optuženi ĆŠ, nakon solemnizacije ugovora o doživotnom uzdržavanju, sačinio potvrdu tog ugovora koja prema članku 3. stavku 1. ZJB-a predstavlja javnobilježničku ispravu, a u koju potvrdu nije, u skladu s člankom 44. stavkom 3. ZJB-a, unio upozorenje prema kojem stranke imaju pravo da potpisivanju isprave budu nazočna dva svjedoka odnosno drugi javni bilježnik. Na taj je način stegovni optuženik, prema mišljenju žalitelja, postupivši protivno odredbama ZJB-a, doveo u sumnju valjanost javnobilježničke isprave, čime je ostvario sva bitna obilježja stegovnog prijestupa iz članka 145. stavka 3. točke 3. ZJB-a.

7. Razmatrajući razloge koje je za svoja utvrđenja dao prvostupanjski sud te prigovore istaknute u žalbi državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da državni odvjetnik razlozima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time niti zaključak prvostupanjskoga suda da u propustu u postupanju stegovnog optuženika opisanom u činjeničnom opisu optužnice nisu sadržana bitna obilježja stegovnog prijestupa iz članka 145. stavka 3. točke 3. ZJB-a.

8. Iz zakonskog opisa stegovnog prijestupa iz članka 145. stavka 3. točkom 3. ZJB-a, za koji se stegovni optuženik ĆŠ u ovom postupku tereti, proizlazi da taj prijestup čini onaj javni bilježnik koji se ne pridržava zakonskih odredbi o kojima ovisi valjanost javnobilježničke isprave. Dakle, za njegovu opstojnost nije dostatan propust u činjenju radnje koja je propisana zakonom, već je odlučno i da je takvo postupanje dovelo u pitanje valjanost javnobilježničke isprave.

8.1. Odredbom članka 44. stavka 3. ZJB-a propisano je: "Ako stranka ne zna ili ne može pisati, pozvat će se, na njen zahtjev, dva svjedoka ili još jedan javni bilježnik, pred kojima će ona svojeručno staviti na ispravu svoj rukoznak, dok će njeno ime potpisati jedan od svjedoka ili drugi javni bilježnik, označavajući sebe kao potpisnika imena stranke. Javni bilježnik je dužan upozoriti stranku na pravo da potpisivanju isprave budu nazočni svjedoci odnosno drugi javni bilježnik i to će upozorenje unijeti u ispravu. Ako stranka ne zatraži sudjelovanje svjedoka ili drugog javnog bilježnika, stavit će, ako to može, na ispravu svoj rukoznak, dok će njeno ime potpisati javni bilježnik označavajući sebe kao potpisnika imena stranke".

9. Prema činjeničnom opisu optužnog akta stegovno optuženi ĆŠ se tereti da je stegovni prijestup iz članka 145. stavka 3. točke 3. ZJB-a počinio na način da je obavio službenu radnju potvrđivanja i solemnizacije Ugovora o doživotnom uzdržavanja propustivši pritom postupiti u skladu s člankom 44. stavkom 3. ZJB-a odnosno upoznati stranke da zbog potpisivanja otiskom rukoznaka mogu tražiti prisutnost još jednog javnog bilježnika ili dvoje svjedoka te potom propustio to upozorenje navesti u javnobilježničkoj potvrdi sačinjenoj prilikom solemnizacije.

10. U tom činjeničnom opisu radnje stegovnog prijestupa, premda je jasno opisan način na koji se stegovni optuženik nije pridržavao zakonskih odredbi, nije navedeno da je takvo postupanje javnobilježničkog prisjednika dovelo do gubitka pravne snage javne isprave – Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Stoga protupravne radnje stegovnog optuženika, ovako kako su opisane, ne sadrže sva bitna obilježja inkriminiranog stegovnog prijestupa.

11. Upravo je u tom pravcu prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, nakon što je nespornom utvrdio činjenicu da stegovni optuženik potvrdu o vanjskom uredovanju nije izradio u cijelosti s odredbom članka 44. stavka 2. ZJB-a, naveo da je za postojanje stegovnog pristupa za koje se stegovni optuženik tereti bilo potrebno utvrditi je li takav njegov propust utjecao na valjanost predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju kao javnobilježničke isprave.

12. Pritom je prvostupanjski sud pravilno uočio da se ni jedno od tri zakonom taksativno propisana protupravna postupanja koja dovode do oduzimanja ili umanjenja vjerodostojnosti javnobilježničkog akta odnosno do gubitka pravne snage javne isprave (članak 49. stavak 1. ZJB-a, članak 70. stavak 1. ZJB-a i članak 104. stavak 1. ZJB-a), ne odnosi na propust u postupanju prema odredbi članka 44. stavka 3. ZJB-a.

13. Slijedom iznesenog, imajući na umu da je ovdje stegovni optuženik, u skladu s odredbom članka 126. stavka 2. i 5. ZJB-a, bio ovlašten potvrditi (solemnizirati) predmetni ugovor te da je predmetni ugovor prema odredbi članka 580. Zakona o obveznim odnosima sastavljen u propisanom obliku, prvostupanjski je sud s pravom zaključio da u optužnom aktu opisani propust u postupanju stegovnog optuženika nije doveo u pitanje valjanost javnobilježničke isprave, slijedom čega javnobilježnički prisjednik ĆŠ nije počinio stegovni prijestup iz članka 145. stavka 3. točke 3. ZJB-a.

14. Budući da je stegovni optuženik solemnizaciju predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju kao i predmetnu potvrdu izvršio samostalno, u skladu s ovlastima koje je kao javnobilježnički prisjednik imao po zakonu, a kod stegovne odgovornosti ne postoji mogućnost odgovornosti za drugoga, prvostupanjski je sud s pravom zaključio i da stegovno optužena ABC nije počinila stegovni prijestup iz članka 145. stavka 3. točke 3. ZJB-u. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 5. ZJB-a svi poslovi koje javnobilježnički prisjednik obavlja imaju isti pravni učinak kao da ih je neposredno obavio sam javni bilježnik. Javni bilježnik za obavljanje tih poslova može isključivo odgovarati kroz eventualnu naknadu (ne)materijalne štete, a ni u kojem slučaju u vidu (solidarne) odgovornosti za stegovni prijestup, kako se to pogrešno tvrdi u žalbi državnog odvjetnika.

15. Kraj takvog stanja stvari, bez značaja su žalbeni prigovori državnog odvjetnika kojima se ističe da se prvostupanjski sud "nije osvrnuo na okolnost teške, terminalne faze karcinoma debelog crijeva 79 godišnjeg FŠ uslijed koje je preminuo svega sedam dana nakon takvog potpisivanja sporog ugovora" te da je "s obzirom na terapiju brojnih lijekova koja su mu propisani za umirenje bolova … stegovni optuženik trebao … ustrajati i osigurati dvoje svjedoka kako bi otklonio svaku sumnju u stvarnu njegovu pravnu volju tim više što je ovim ugovorom ŠŠ svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu …ostavio u vlasništvo nećaku EŠ, davatelju uzdržavanja".

16. Na pravilnost zaključivanja prvostupanjskog suda nije od utjecaja ni sadržaj rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 31. listopada 2017. broj Gž Zk-474/16., dostavljenog u privitku žalbe državnog odvjetnika, s obzirom na to da nije riječ o identičnoj pravnoj situaciji u kojoj se odlučivalo o stegovnoj odgovornosti javnog bilježnika nego o zemljišnoknjižnom predmetu u kojem se ocjenjivala valjanost Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kao pravnom temelju za upis prava vlasništva.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 12. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos