REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1651/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o., OIB: 87910130484, Knin, Kralja Držislava 5, kojeg zastupa punomoćnica Suzana Trputac, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu, radi trpljenja i sklapanja ugovora o prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-154/2021-28 od 23. listopada 2023. i dopunskog rješenja poslovni broj P-154/2021-37 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-154/2021-28 od 23. listopada 2023. i dopunsko rješenje poslovni broj P-154/2021-37 od 1. ožujka 2024. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u svojoj konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Dužan je tuženik LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude trpjeti podjelu poslovnog udjela kojeg drži u društvu Calcit bila strana d.o.o., [adresa], OIB: 0151401969, i to na način da se poslovni udjel nominalnog iznosa od 3.408.000,00 kuna koji čini 100% temeljnog kapitala društva dijeli na dva poslovna udjela, svaki nominalnog iznosa od 1.704.000,00 kuna, od kojih svaki čini 50% temeljnog kapitala u društvu Calcit bila strana d.o.o., [adresa], OIB: 0151401969 i upis tako podijeljenih poslovnih udjela u knjigu poslovnih udjela i osnivački akt društva. II. Nalaže se tuženiku LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana od donošenja ove presude s tužiteljem Transport beton Lubina d.o.o., Knin, Kralja Držislava 5, OIB: 87910130484, sklopi u obliku javnobilježničkog akta ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela u društvu Calcit bila strana d.o.o., kojeg za slučaj nesklapanja u tom roku zamjenjuje ova presuda, a temeljem sadržaja navedenim u izreci ......“
2. Iz obrazloženja proizlazi da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje poslovnog udjela u društvu Calcit bila strana d.o.o., odnosno da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23; dalje: ZTD) i odbio je tužbeni zahtjev. Sud je ujedno na ročištu održanom 12. rujna 2023. odlučio da neće izvoditi druge dokaze predložene po tužitelju (saslušanje svjedoka LĆF, CĆ, ZĆ, UĆ, RĆ i MĆ te uvid u elaborat nultog stana kamenoloma izrađen od strane Modul d.o.o.) iz razloga što to nisu odlučna dokazna sredstva za dokazivanje činjenice stjecanja poslovnog udjela. Odluka o trošku postupka donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).
3. Dopunskim rješenjem u točki I. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 2.125,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana. U točki II. izreke odbija se tuženikov zahtjev za naknadu prouzročenog parničnog troška za daljnjih 2.125,00 EUR.
4. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u cijelosti i dopunskog rješenja u točki I. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U odnosu na presudu u žalbi u bitnome navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi t. 8. ZPP-a, te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, uslijed kojih se pobijana presuda ne može ispitati. Tvrdi da je sud potpuno pogrešno ocijenio činjeničnu osnovu tužbe, ali i sam pravni odnos stranaka (i dostavljene isprave), temeljem kojeg je tužitelj postavio tuženi zahtjev. Naime, u točki 4. obrazloženja sud navodi da je predmet spora zahtjev tužitelja „za stjecanje“ poslovnog udjela trgovačkog društva Calcit bila strana d.o.o., a što je potpuno pogrešno i suprotno činjeničnom osnovu tužbe i sadržaju isprava i dokaza predloženih u tužbi. Naime, u činjeničnom osnovu tužbe (točka II tužbe) tužitelj je vrlo jasno naveo da su parnične strane sporazumno i zajedno, svaki u 50% udjela, prethodno stekle i kupile 100% poslovni udjel u društvu Calcit bila strana d.o.o., da je tužitelj isplatio polovicu ugovorene naknade (cijene), te da su u suglasju samo formalno i prividno sklopili ugovor samo na ime tuženika, iako nije sporno da su oboje stjecatelji. Upravo radi utvrđenja tih odlučnih činjenica, da su sklopljenim ugovorom o kupoprodaji poslovnog udjela od 22. srpnja 2019. (koji je nedvojbeno sklopljen u formi javnobilježničkog akta), oboje stekli poslovni udio u društvu Calcit bila strana d.o.o., predloženo je niz dokaza, prije svega saslušanje ovlaštene osobe prodavatelja, stranaka, zatim svjedoka koji su bili prisutni sklapanju ugovora, javnog bilježnika, te uvidom u isprave iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužitelj stekao članstvo u društvu. Upravo popis članova društva, izvadak iz knjige poslovnih udjela i obavijest registarskom sudu, u smislu čl. 411. st. 1. ZTD-a dokazuju da je i tužitelj bio stjecatelj udjela predmetnim ugovorom i da je stekao članstvo u društvu. Prvostupanjski sud uopće nije proveo niti jedan dokaz, nije niti mogao bez provođenja predloženih dokaza pravilno ocijeniti pravni odnos stranaka i utvrditi što je predmet zahtjeva, pa se ukazuje da je ocjena pravnog odnosa od strane suda u točki 4. obrazloženja presude proizvoljna, koja nema uporišta u stvarnom pravnom odnosu i provedenim dokazima, jer dokazi nisu niti provedeni. Nadalje, sve i da je predmetom tužbenog zahtjeva stjecanje udjela (a nije) za stjecanje udjela i članstva u društvu se ne zahtijeva ugovor u formi javnobilježničkog akata. Ta forma se zahtijeva samo za prijenos poslovnog udjela, a kako to jasno i izričito propisuje odredba čl. 412. st. 1. ZTD-a, koji prijenos uopće nije predmetom tužbenog zahtjeva, jer se tužbenim zahtjevom ne zahtijeva prijenos poslovnog udjela. Nadalje, prvi tužbeni zahtjev tužitelja je kondemnatorne prirode i to radi trpljenja podjele poslovnog udjela, radi čega je i podnesen tužbeni zahtjev na trpljenje podjele poslovnog udjela. U odnosu na taj prvi i osnovni tužbeni zahtjev sud prvog stupnja nije naveo u obrazloženju presude nikakve razloge, čak nije niti naveo da je sud uopće ocjenjivao taj zahtjev. Pobija i odluku o trošku sadržanu u dopunskom rješenju. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu uz nadoknadu troškova cjelokupnog postupka tužitelju, uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 13.892,50 eura uvećano za trošak sudske pristojbe od 663,61 eura.
6. Žalbe su osnovane.
7. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje u pobijanom dijelu na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da se pobijana presuda i rješenje za sada ne mogu ispitati.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da je tuženik LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti podjelu poslovnog udjela kojeg drži u društvu CALCIT BILA STRANA d.o.o., [adresa], OIB: 0151401969, i to na način da se poslovni udjel nominalnog iznosa od 3.408.000,00 kuna koji čini 100% temeljnog kapitala društva dijeli na dva poslovna udjela, svaki nominalnog iznosa od 1.704.000,00 kuna, od kojih svaki čini 50% temeljnog kapitala u društvu CALCIT BILA STRANA d.o.o., [adresa] i da se tako podijeljeni poslovni udjeli upišu u knjigu poslovnih udjela i osnivački akt društva, te da se tuženiku LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloži da s tužiteljem Transport beton Lubina d.o.o., Knin, Kralja Držislava 5, OIB: 87910130484, sklopi u obliku javnobilježničkog akta ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela u društvu Calcit bila strana d.o.o., kojeg za slučaj nesklapanja u tom roku zamjenjuje presuda sadržaja navedenog u tužbi.
9. Kao što je prethodno navedeno, a kako to proizlazi i činjeničnog stanja tužitelj traži da se utvrdi da je on suovlaštenik poslovnog udjela nominalnog iznosa od 1.704.000,00 kuna što čini 50% temeljnog kapitala u društvu Calcit bila strana d.o.o.,. i da je tuženik dužan trpjeti podjelu poslovnog udjela kojeg drži u društvu Calcit bila strana d.o.o., [adresa].
10. Sud u obrazloženju svoje odluke navodi da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje poslovnog udjela u društvu Calcit bila strana d.o.o., odnosno da nisu ispunjenje pretpostavke iz odredbe čl. 412. st. 3. ZTD-a i odbio je tužbeni zahtjev.
11. Među strankama nije sporno da je tuženik 22. srpnja 2019. sklopio Ugovor o kupoprodaji poslovnog udjela sa QUADA-PROJEKT komanditno društvo za projektni menadžment sada Calcit bila strana d.o.o. (str.19.-25. spisa) te da je Ugovor sklopljen u formi javnobilježničkog akta.
12. Sporno je, jesu li parnične strane iz ovog postupka sporazumno i zajedno svaki u 50% udjela, već prethodno stekle i kupile 100% poslovni udjel u društvu Calcit bila strana d.o.o., odnosno je li tužitelj isplatio polovicu ugovorene naknade – cijene za taj poslovni udio tuženiku, te je li postojala suglasnost stranaka da samo tuženik sklopi ugovor o kupoprodaji poslovnog udjela 22. srpnja 2019.
13. Po mišljenju ovog suda prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio činjeničnu osnovu tužbe temeljem kojeg je tužitelj postavio tužbeni zahtjev, te je zbog pogrešnog pravnog pristupa odbio tužbeni zahtjev na što pravilno upire žalitelj s obzirom na to da sud u obrazloženju svoje odluke navodi da je predmet spora zahtjev tužitelja za stjecanje poslovnog udjela trgovačkog društva Calcit bila strana d.o.o., a što je pogrešno.
14. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je s tuženikom imao dogovor za kupnju poslovnog udjela u društvu Calcit bila strana d.o.o., da se s tuženikom dogovorio da će on sam sklopiti ugovor 22. srpnja 2019. i da je za kupnju tog poslovnog udjela tuženiku na njegov račun isplatio ukupno 6.112.500,00 kuna i to: iznos od 4.700.000,00 19. i 22. srpnja 2019., te dodatno u gotovini 22. srpnja 2019. iznos od 150.000,00 eura.
15. Upravo radi utvrđenja tih odlučnih činjenica, da su sklopljenim ugovorom o kupoprodaji poslovnog udjela od 22. srpnja 2019. koji je nedvojbeno sklopljen u formi javnobilježničkog akta i tužitelj i tuženik stekli poslovni udio u društvu Calcit bila strana d.o.o., predloženo je niz dokaza, saslušanje svjedoka LĆF, CĆ, ZĆ, UĆ, RĆ i MĆ te uvid u elaborat nultog stana kamenoloma izrađen od strane Modul d.o.o., koje dokazne prijedloge je ročištu održanom 12. rujna 2023. sud odbio kao suvišne.
16. Naime, prvostupanjski smatra da je za stjecanje poslovnog udjela potreban ugovor u formi javnobilježničkog akta i poziva se na odredbu čl. 412. st. 3. ZTD-a.
17. Odredba na koju se sud poziva govori o tome da je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Nedostatak propisanog oblika ugovora kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio otklanja se sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora.
18. Međutim da bi se odlučivalo o prijenosu spornog poslovnog udjela prethodno je potrebno utvrditi, a što je predmet tužbenog zahtjeva, je li tužitelj stekao poslovni udio u društvu Calcit bila strana d.o.o., odnosno je li suovlaštenik poslovnog udjela nominalnog iznosa od 1.704.000,00 kuna što čini 50% temeljnog kapitala u društvu Calcit bila strana d.o.o., te je li tuženik dužan trpjeti podjelu poslovnog udjela kojeg drži u društvu Calcit bila strana d.o.o., [adresa]. Na odnose između tuženika i tužitelja kao prikrivenog člana primjenjivali bi se propisi kojima se uređuju obvezni odnosu o ortaštvu.
19. Ukoliko bi se utvrdilo da je tužitelj suovlaštenik u poslovnom udjelu što sud nije utvrđivao jer je zbog pogrešnog pravnog pristupa odbio sve dokazne prijedloge tužitelja tek tada bi se tuženiku LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], moglo naložiti da sklopi u obliku javnobilježničkog akta ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnog udjela, a što bi u slučaju nesklapanja zamijenila presuda.
20. Dakle, odlučnu činjenicu koju je trebalo utvrditi, a o kojoj ovisi utvrđenje stvarnog pravnog odnosa, odnosno činjenice je li ugovorom od 22. srpnja 2019. tužitelj već stekao poslovni udjel u društvu, a o kojoj činjenici ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud nije utvrdio. Uzimajući u obzir navedeno, ovaj sud za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda i nema mogućnosti za postupanje sukladno odredbi čl. 373.a ZPP-a, s obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze tužitelja. U takvoj procesno- pravnoj situaciji kada sud nije izveo sve dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje, odnosno nepostojanje odlučnih činjenica, sud nije u mogućnosti primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP-a (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 214/2018 i Rev-950/2021-2 od 14. rujna 2021.). Stoga se presuda za sada ne može ispitati.
21. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije raspravio sve odlučne činjenice, odnosno je li sklapanjem kupoprodajnog ugovora 22. srpnja 2019., tužitelj postao suovlaštenik (50%) poslovnog udjela valjalo je presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a).
22. S obzirom na to da je ukinuta odluka u glavnoj stvari valjalo je ukinuti i dopunsko rješenje u točki I. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka u korist tuženika.
23. Budući da je ovaj sud ukinuo pobijanu presudu to je u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP-a prvostupanjskom sudu ostavljeno da o troškovima ovog žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci (točka II. izreke ovog rješenja).
24. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pravilno ocijeniti sve izvedene dokaze i izvesti predložene dokaze jer je izvođenje tih dokaza svrsishodno radi utvrđivanja odlučne činjenice je li ugovorom od 22. srpnja 2019. tužitelj već stekao poslovni udjel u društvu, nakon toga će donijeti pravilnu i zakonitu odluku uz pravilnu primjenu materijalnog prava i odlučit će o troškovima postupka ujedno vodeći računa o istaknutom prigovoru vezano za vrijednost predmeta spora.
Zagreb, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Nevenka Marković