REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Kristini Knežević Červar, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Pavlović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene CN, zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisanog i kažnjivog po čl. 215. st. 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj: K-DO-136/13 od 30. listopada 2013., nakon javne rasprave održane i zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti zastupnika optužbe – višeg državnoodvjetničkog savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, okrivljene CN i branitelja okrivljene Milana Jelovca, odvjetnika iz [adresa], istog dana objavio i

p r e s u d i o  j e

I.Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-186/13 od 31. listopada 2013. u odnosu na okrivljenu JN.

II.Na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08

okrivljena HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca ON i majke Marije, rođ. C, rođena **.**.1935. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, J, umirovljenica, s mjesečnom mirovinom od oko 200,00 eura, sa završena četiri razreda osnovne škole, razvedena, majka jednog punoljetnog djeteta, vlasnica stana veličine 40 m2 u Gospiću, bez druge vrjednije imovine, kazneno neosuđivana, prekršajno nekažnjavana,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

točno neutvrđenog dana početkom mjeseca ožujka 2013., u [adresa], u [adresa], došla do dimnjaka koji se nalazi u potkrovlju stambene zgrade u koji je moguće pristupiti samo iz njezinog stana, te u dimnjak gurala aluminijsku foliju u koju se pakira vino od 3 litre, a potom ulijevala vodu u dimnjak, iako svjesna da time ugrožava sigurnost stanara koji žive u zgradi i pristajući na to, uslijed čega je dana 14. ožujka 2013. u jutarnjim satima u stanu vlasništvo NN koji se nalazi u prizemlju zgrade počelo intenzivno dimiti, čime je ugrozila tjelesni integritet osoba koje su se nalazile u stanu NN,

da bi, dakle, općeopasnom radnjom ili sredstvom izazvala opasnost za život i tijelo ljudi,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenja u

opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisano i kažnjivo po čl. 215. st. 1. KZ/11.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljene te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljene padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj: K-DO-136/13 od 29. listopada 2013., koja je na Općinskom sudu u Gospiću zaprimljena 30. listopada 2013., okrivljena HN (dalje u tekstu: okrivljena) tereti se za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisanog i kažnjivog po čl. 215. st. 1. KZ/11. Optužnicom je ujedno predloženo da sud u odnosu na okrivljenu izda kazneni nalog

2. Sud je već u dva navrata donosio oslobađajuće presude međutim iste su ukinute rješenjima Županijskog suda u Zagrebu, potonja rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-499/2023-3 od 12. rujna 2023. kojim je prvostupanjskom sudu dana uputa da provede očevid.

3.Prilikom ponovnog očitovanja o osnovanosti optužbe okrivljena je na raspravi održanoj 12. ožujka 2025. izjavila da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela iz optužnice te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

6. Tijekom dokaznog postupka, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6., 7. i 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka DN (listovi 15-17 i 100-103 spisa), AN (listovi 103-104 spisa), NN (listovi 12-14 spisa), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ iz Zagreba (listovi 29-31 spisa) te iskaz svjedokinje SN sa zapisnika od 15. listopada 2020. (listovi 106-109 spisa). Nadalje, pročitan je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, u dijelu podataka koji se odnose na mjesto i vrijeme podnošenja prijave, podnositelja i kome je podnesena (listovi 8-9 spisa), prigovor protiv presude s kaznenim nalogom (listovi 41-42 spisa), dopis okrivljene (list 54 spisa), medicinska dokumentacija (listovi 55-60 spisa), izvršen je uvid u fotografije (listovi 93-96 spisa), očitovanje i skicu (listovi 112-13 spisa), reproduciran je DVD medij pohranjen u koverti na listu 162 spisa te je pročitano očitovanje ODO Pula-Pola (list 165 spisa). Zaključno, nakon čitanja podataka iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenu (listovi 121-122 spisa), okrivljena je iznijela svoju obranu, nakon čega je, uz suglasnost stranaka, na temelju čl. 430. st. 3. u vezi čl. 330. ZKP/08, reproducirana snimka prvog ispitivanja okrivljene s lista 25 spisa, a potom i obrana okrivljene izložena u prigovoru (listovi 41-42 spisa), očitovanju (listovi 173-175 spisa) i na raspravi održanoj 15. listopada 2020. (list 118 spisa).

6. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 3. ZKP/08 odbijen je kao neprikladan dokazni prijedlog optužbe za provođenjem uviđaja na licu mjesta to iz razloga koje će sud iznijeti u nastavku obrazloženja.

7.Naime, tijekom postupka nije bilo sporno kako je okrivljena tijekom ožujka 2013. živjela u stanu koji se nalazi na trećem katu stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa]. Nije sporno i da se iz tavanske prostorije (prikazane na fotografiji na listu 93 spisa) do koje je moguće doći iz stana okrivljene može pristupiti vertikali dimnjaka koji vodi do stana NN. Sporno je, međutim, da li se do te prostorije, odnosno do vertikale dimnjaka koja vodi u stan NN, može doći isključivo iz stana u kojem je živjela okrivljena, kako se to tvrdi optužnicom, s obzirom da je okrivljena u svojoj obrani tvrdila da postoje drugi alternativni pristupi dimnjaku koji vodi do stana NN u prizemlju iste zgrade. Također, sporno je da li je upravo okrivljena u taj dimnjak, svjesna da time ugrožava sigurnost drugih stanara koji žive u zgradi, gurala aluminijsku foliju u koju se pakira vino te potom ulijevala vodu u dimnjak, što okrivljena u svojoj obrani izrijekom osporava.

8.Okrivljena u svojoj obrani navodi kako se u tavanskom dijelu koji je u sastavu njenog stana nalaze vratašca od četiri dimnjaka za koje ona ne zna kojim stanovima pripadaju. U taj tavanski dio moguće je ući iz prostora stubišta, zatim, iz preostala tri stana koja se nalaze na trećem katu zgrade, i to preko zajedničkog tavanskog dijela, kao i preko krovišta s obzirom da je krovni prozor moguće otvoriti s vanjske strane. Tom krovnom prozoru (krovištu), prema tvrdnjama okrivljene, moguće je pristupiti putem drugog krovnog prozora koji pripada drugom stanu na istoj etaži zgrade. Dakle, okrivljena tvrdi da se tom tavanskom prostoru može pristupiti na druge načine, a ne samo iz njenog stana kako se to tvrdi optužnicom, a time i da se na iste načine može pristupiti vertikali dimnjaka koja vodi u stan NN. Navodi i kako se u više navrata obraćala policiji zbog ulazaka u tavanski dio njenog stana, tražila je zaštitu svoje imovine i svoje osobne sigurnosti. Ti ulasci u njen stan započeli su prije tri ili četiri godine kada je zahtijevala da se utvrdi gdje su završila sredstva koja su bila namijenjena za obnovu (sanaciju) zgrade i njenog krovišta. Njen susjed NN imao je problema s dimnjakom i prije nekoliko godina, a tada je dimnjačar očistio dimnjak bez prolaska kroz njen stan. Glede događaja opisanog u optužnici, osporava da je lijevala vodu ili stavljala tetrapak u dimnjak. Taj isti dimnjak je, prema njenim tvrdnjama, oštećen tijekom ratnih razaranja i nije saniran, što je u više navrata ukazivala predstavnicima stanara, stanarima i upravitelju zgrade, a upravitelj zgrade je osobno utvrdio da na zidu postoje mrlje vode koje potječu s krovišta.

9.Kao dokaz tvrdnjama da je u tavanski prostor preko kojeg se dolazi do dimnjaka zgrade moguće pristupiti iz drugih stanova, preko zajedničkog tavanskog prostora i stubišta zgrade, okrivljena spisu prilaže fotografije (listovi 93 do 96 spisa) na kojima se jasno vidi kako se voda (fotografija na listu 93 spisa) slijeva iz krovišta do vrata za pristup dimnjacima, odnosno (fotografija na listu 96 spisa) kako je na zidovima stana u kojem je živjela primjetno curenje vode s vrha zidova (krovišta) prema otvoru dimnjaka.

10.Svjedok NN u svom iskazu navodi da živi u stanu u prizemlju zgrade na adresi [adresa] u [adresa], da je jednog dana naložio vatru koja je kraće vrijeme gorila i da je nakon otprilike sat vremena u stanu počelo strašno dimiti. Odmah je pozvao dimnjačara da dođe očistiti dimnjak jer je tog dana kod njega boravila unuka pa se bojao da se dijete ne prehladi. Dimnjak je bilo moguće očistiti jedino iz podruma i potkrovlja u kojeg se ulazi iz stana okrivljene. Dimnjačar je oko 10 sati ujutro zvonio na vrata okrivljene, a kada mu je otvorila vrata nije ga htjela pustiti u stan, odnosno nije mu dozvolila prolazak kako bi očistio dimnjak. Zbog toga je pozvan djelatnik komunalnog poduzeća „Usluga“ koje upravlja zgradom, a potom je taj djelatnik o svemu izvijestio policiju. Potom su policajci kucali na vrata okrivljene koja se više nije htjela javiti, iako se čulo njeno kretanje po stanu. Nakon toga, osobno je otišao na policiju i prijavio sumnju na pokušaj ubojstva. Tek oko 15,00 sati istog dana, nakon što su djelatnici policije telefonom kontaktirali kćer od okrivljene koja živi u [adresa] i radi u policiji, okrivljena je otvorila vrata i dozvola prolazak dimnjačaru radi čišćenja dimnjaka. Dimnjačar je te prigode ipak uspio očistiti dimnjak iz podruma, tada je izvukao foliju u koju se pakira vino od 3 litre, a ujedno je utvrđeno da je sve bilo puno od vode. Pretpostavlja da je okrivljena lijevala vodu u dimnjak jer je to prethodnih dana čula susjeda koji živi kat ispod nje. Tvrdi da tu foliju nije bilo moguće ugurati niti postaviti iz bilo kojeg drugog stana u zgradi osim iz stana okrivljene.

11.Svjedok DN u svom iskazu navodi da je došao u zgradu na poziv NN kako bi mu očistio dimnjak jer jako dimilo u stanu. Kako se dimnjak na toj vertikali može čistiti samo iz potkrovlja koje se nalazi iznad stana okrivljene, odnosno kako je u potkrovlje moguće doći jedino prolaskom kroz njen stan, pozvonio je na vrata okrivljene. Nakon što joj je rekao da mora očistiti dimnjak, da ne može ići na krov jer je sve zaleđeno te da je iz podruma teško čistiti, okrivljena mu nije dozvolila prolazak u stan i rekla mu da je nije briga, da se NN može i ugušiti. Potom je u svom iskazu pojasnio kako okrivljena tada nije ništa posebno govorila protiv susjeda NN, samo je govorila da ne želi nikome dati da uđe u stan da joj ne bi nešto ukrali. Nakon toga je NN o svemu izvijestio djelatnika komunalnog poduzeća „Usluga“ koji je pokušao kontaktirati okrivljenu zvonjenjem i kucanjem na vrata. Pošto okrivljena nije otvarala vrata stana pozvali su policiju. To je trajalo gotovo cijeli dan, sve dok djelatnici policije nisu kontaktirali kćer od okrivljene koja ne živi u [adresa]. Njena kćer je dobila okrivljenu na telefon te je na njen nagovor okrivljena tijekom popodneva otvorila vrata. U međuvremenu, s obzirom da je bilo jako hladno, uz velike je napore uspio očistiti dimnjak iz podrumskog prostora, pri čemu je izvukao foliju u koju se pakira vino od 3 litre koja je bila čađava i puna vode. Sa sigurnošću tvrdi da tu foliju nije bilo moguće ugurati iz nekog drugog prostora osim iz stana okrivljene, kao i da je okrivljena najvjerojatnije lijevala vodu u dimnjak jer je tog popodneva, kada je konačno ušao u njen stan, primijetio kako je pored dimnjaka sve bilo mokro, kao da je netko zalijevao vodom. Tvrdi kako nije moguće da je voda curila s krova jer bi onda bile mokre grede i gornji dio dimnjaka. Svjedok potom navodi kako je prilikom ulaska u stan okrivljene na dan inkriminiranog događaja primijetio vodu (mokre mrlje) na zidovima i oko otvora u dimnjaku, ali i da se nitko od stanara te zgrade nije žalio na problem prodiranja vode kroz dimnjak ili na prokišnjavanje krova. Naveo je i kako radi kao dimnjačar u [adresa] već dvadeset godina, da dva puta godišnje dolazi u tu zgradu kako bi čistio dimnjak, da je okrivljena nekada dobre volje i bez problema ga pušta u stan, a da je nekada pravila probleme i nije ga puštala u stan.

12.Iako svjedok DN isprva u svom iskazu tvrdi kako se do vertikale dimnjaka koji vodi do stana NN može pristupiti isključivo kroz stan okrivljene ili sa krova zgrade (vertikale koje su prikazane na fotografiji s lista 93 spisa), isti svjedok u svom iskazu potom navodi da se u potkrovlje, a time i do vertikale dimnjaka koja vodi do stana NN može ući kroz tavanski prostor, ali i da se do tog tavanskog prostora može doći s krova putem krovnog prozora, kao i da je pristup toj vertikali moguć kroz podrumske prostorije. Kada su navedenom svjedoku predočene tvrdnje okrivljene prema kojima je pristup u tavansku prostoriju u kojoj se nalaze vertikale dimnjaka moguć putem prostora koji razdvaja strop stanova od krovišta, isti je naveo da je ta zgrada prilično stara, da se ne radi o čvrstom/betonskom pokrovu na stropu stanova i da se on nije usudio tuda prolaziti. Kada su svjedoku predočene fotografije na kojima je vidljiva kondenzacija i vlaga u stanu okrivljene i na vertikalama dimnjaka, isti je naveo kako je to normalno, kako se to događa jer dimnjak „diše“. Konačno, navedeni svjedok, kao uostalom i svjedok NN, potvrđuju da je vertikala dimnjaka koja vodi u stan NN očišćena 14. ožujka 2013. upravo putem otvora na vertikali koji se nalazi u podrumu zgrade.

13. Vezano za dio iskaza svjedoka DN, odnosno njegove tvrdnje prema kojima sumnja da je upravo okrivljena stavila tetrapak u dimnjak i pritom lijevala vodu, odnosno kako smatra da se to moglo učiniti samo iz njenog stana, bitno je istaknuti i kako navedeni svjedok u svom iskazu, iako isprva tvrdi suprotno, kasnije potvrđuje da se dimnjak mogao čistiti (vertikalama pristupiti) iz podrumskih prostorija i sa krovišta, dakle, da je dimnjaku bilo moguće pristupiti na alternativne načine, a ne isključivo kroz stan okrivljene. Također, iako svjedok isprva tvrdi da je okrivljena znala biti dobre volje i puštati ga u stan, kasnije u svom iskazu tvrdi kako mu je okrivljena učestalo uskraćivala da prolazi kroz njen stan do vertikale (što bi mu znatno olakšalo čišćenje dimnjaka koje je obavljao dva puta godišnje), da mu je uvijek pravila probleme prilikom intervencija, da mu je češće uskratila nego dozvolila prolazak, ali i da mu je u jednom navratu prijetila da će ga politi solnom kiselinom zbog čega je s bratom morao otići na krov zgrade kako bi čistio dimnjak.

14.Iz iskaza svjedoka AN, voditelja sredstva zajedničke pričuve u Gradu Gospiću, sud nije utvrdio bitne činjenice za odlučivanje o osnovanosti optužbe u ovom predmetu jer je potvrdio nespornu činjenicu da je u dimnjaku nađen karton

(tetrapak), pri čemu nije imao saznanja o tome kako je taj predmet dospio u dimnjak.

15.Svjedokinja LN, kćerka okrivljene, u svom iskazu navodi da je njena majka živjela u [adresa] sve do kraja 2014., da se nakon toga preselila u [adresa] te da joj je dobro poznat stan u kojem je živjela okrivljena u [adresa]. Ta zgrada se sastoji od podruma, prizemlja i tri kata, a stan u kojem je živjela okrivljena nalazi se na trećem katu. Zgrada ima ukupno 14 stanova, svaka etaža ima po četiri stana, s time da se u prizemlju nalaze dva stana i dva poslovna prostora. Okrivljena se u tom stanu grijala na drva, postojala su dva mjesta u stanu, dvije lokacije s pristupom dimnjaku na kojima se moglo ložiti, jedna se nalazi u dnevnom boravku, a druga u sobi. Na predočenje fotografije s lista 93 spisa svjedokinja navodi da se radi o prostoriji koja je sastavni dio stana u kojem je živjela okrivljena. Za inkriminirani događaj saznala je kada ju je majka obavijestila da je dobila kaznu od suda. Poznato joj je da se dimnjak u toj zgradi mora čistiti, ali se ne sjeća da bi dimnjačar zvao nju ili okrivljenu da im moraju omogućiti pristup u potkrovlje, da ih je netko tražio da otvore nekakve prostorije stana da bi se moglo doći do dimnjaka. Svjedokinja je potvrdila da se prostoriji prikazanoj na fotografiji s lista 93 spisa može pristupiti iz stana okrivljene, ali i da se toj istoj prostoriji može pristupiti putem krovnog prozora kojeg je moguće otvoriti s vanjske strane. Osim toga, istaknula je i kako se na fotografiji s lista 95 spisa vidi da su u toj prostoriji stalno postavljene ljestve (pokretne drvene skale), a kad se u tu prostoriju pristupi preko tih ljestvi dolazi se u jedan mali međuprostor, to je jedna rupa koja se proteže između krova i stana, a putem te rupe (prolaza) osoba prosječnih tjelesnih proporcija može se provući preko cijelog tavanskog prostora (cijele dužine krova) zgrade iznad trećeg kata. Dakle, tamo gdje završava stambeni prostor, gdje su plafoni od stana, tamo se nalazi prostor između stropa stana i krovišta koji se proteže cijelom dužinom krova iznad svih stanova na trećem katu zgrade. Svjedokinja je pojasnila i da se putem bilo kojeg drugog stana na tom trećem katu može pristupiti u prostor između stropa trećeg kata i krovišta zgrade, a time i u prostoriju koja je prikazana na listu 93 spisa. Osim toga, navela je i kako je pristup toj tavanskoj prostoriji moguć i putem stubišta, kroz otvor koji se nalazi na vrhu zgrade. Sve moguće pristupe svjedokinja je sudu skicirala na prikazu koji je priložen spisu (list 113 spisa).

16. Glede mogućnosti pristupa potkrovlju zgrade iz stubišta, svjedokinja LN tvrdi kako se prolaz na potkrovlje („tavan“) zgrade prije rata zaključavao, s time da su svi stanari (predstavnik stanara) imali ključ. Kasnije, nakon rata, taj je prolaz bio stalno otvoren, nije se više zaključavao. Sjeća se kako joj je okrivljena govorila da gore netko ulazi, da joj prolazi kroz stan, više puta joj se na to žalila. Naglasila je i da su vrata zgrade uvijek širom otvorena, da se ne zaključavaju i da svatko može ući. Također, tvrdi da joj se nitko od stanara nikada nije žalio da bi okrivljena ulijevala vodu u dimnjak ili da je poduzimala bilo kakve radnje s ciljem da nekome „začepi dimnjak“. Navodi i kako je nikada nije pozivao dimnjačar radi otvaranja vrata stana jer to njena majka nije htjela sama učiniti. Sjeća se da ju je zvao jedan kolega iz policije, on ju je molio da proba telefonski nazvati majku jer nije otvarala vrata policiji. Međutim, njoj nije poznato kome nije htjela otvoriti vrata, ne može se točno sjetiti kad je to bilo. Pojasnila je i kako je znala pozivati majku telefonom, da ju je znala pozivati i po stotinu puta, a ona joj se nije javljala. Onda bi nazvala susjedu da provjeri da li gori svjetlo, da li je netko živ u stanu, a poznato joj je i da zvono na ulaznim vratima stana nije u funkciji, da uopće ne radi. Misli da se sve to događalo jer njena majka ima problema sa sluhom, odnosno jer nekad čuje, a nekad ne čuje. Glede krova zgrade u kojoj je živjela okrivljena, tvrdi kako je krov oštećen tijekom rata zbog direktnog udara granate u krov, da krov zbog toga prokišnjava i da to nikad nije sanirano, iako su ona i njena majka u više navrata tražile i pisala nadležnim tijelima kako bi se krov popravio. Tvrdi da ju je u jednom navratu tijekom 2016., dok je njena majka bila kod nje u stanu u [adresa], kontaktirao susjed iz zgrade navodeći da mu je voda prodrla u stan, i to baš iz tavanske prostorije u kojoj se nalaze vertikale.

17. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ iz Zagreba (listovi 29-31 spisa), kojim je trebalo utvrditi da li je postupanjem okrivljene izazvana konkretna opasnost za život i tijelo osoba, proizlazi da se na temelju podataka priloženih spisu nije moglo utvrditi da li je izazvana konkretna opasnost za život i tijelo osoba pošto se radilo o peći na kruta goriva, odnosno jer nije bilo moguće utvrditi koliko je ugljičnog monoksida takva peć mogla proizvesti prilikom nekontroliranog izgaranja. U mišljenju se ujedno navodi i kako uslijed zatvaranja dimnjaka dolazi do povrata dimnih plinova u prostoriju uslijed čega se može pojaviti određena koncentracija ugljičnog monoksida koja može biti opasna za ljudsko zdravlje, te da bi uslijed dugotrajnog izlaganja povratu dimnih plinova došlo do trovanja osoba ugljičnim monoksidom.

18. Ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjenjujući vjerodostojnost obrane okrivljenice i iskaza svjedoka ispitanih tijekom postupka, dovodeći ih u vezu sa utvrđenjima koja proizlaze iz materijalnih dokaza, ovaj sud nije našao sa dostatnom izvjesnošću utvrđenim da je okrivljenica počinila kazneno djelo za koje se tereti.

19. Naime, ispitan u svojstvu svjedoka dimnjačar DN je samo isprva iskazao tvrdio da je jedino okrivljenica mogla počiniti radnju stavljanja tetrapaka u vertikalu dimnjaka, međutim iskazao je i kako se osim iz stana okrivljenice, do prostorije prikazane na fotografiji s lista 93 spisa može pristupiti na još tri dodatna načina; kroz stubište, putem krovnog prozora, i prolaskom iz drugih stanova koji se nalaze na trećem katu zgrade (prolaskom kroz prostor ispod krovišta). Svjedok DN u svom iskazu navodi i da je po dolasku u stan okrivljene, onog dana kada je provodio intervenciju u stanu NN, primijetio mrlje vode oko otvora za dimnjak u tavanskoj prostoriji, ali i vodu (mrlje od vode) i po zidovima stana. Pritom okolnost da je okrivljenica istom uskraćivala prolaz kroz svoj stan, prema ocjeni ovog suda, sama po sebi ne znači da je ista tempore criminis počinila kazneno djelo. Uostalom ovaj svjedok je iskazao i da je po dolasku u stan okrivljenice, onog dana kada je provodio intervenciju u stanu NN, primijetio mrlje vode oko otvora za dimnjak u tavanskoj prostoriji, ali i vodu (mrlje od vode) i po zidovima stana što pak obeskrjepljuje iskaz ovog svjedoka jer jer nije jasno zašto bi ona tog dana lijevala vodu (i) u dimnjak svog stana (koji njoj služi za grijanje) i po svojim zidovima.

23. Uz to, fotografije koje je okrivljena priložila spisu potvrđuju da je krovište zgrade u kojoj je živjela derutno te da je zgrada imala problem s propuštanjem (kondenzacijom) vode s krovišta, o čemu najbolje svjedoče tragovi vode na zidovima stana u kojem je živjela. Konačno, podaci o mogućim pristupima vertikalama dimnjaka u potkrovlju zgrade izneseni od strane svjedoka DN i svjedokinje SN, uz fotografije koje je spisu priložila okrivljena dodatno su potkrijepljeni videosnimkom koju je sačinila LN (pohranjenom u koverti iza lista 161 spisa). Iako ovlašteni tužitelj u svom očitovanju od 24. ožujka 2022 (listovi 165 do 166 spisa) tvrdi da iz snimke nije vidljivo vrijeme kada je nastala, da se iz snimke ne može utvrditi kakve su promjene nastale na građevini od 2013. pa do danas, odnosno da se ne može tvrditi da je takva mogućnost prolaska iz stubišta zgrade u potkrovlje, a time i do prostorije u kojoj se nalazi vertikala dimnjaka koja vodi do stana NN, postojala i u vrijeme inkriminacije, ovaj sud je stava da takve tvrdnje i okolnosti, ukoliko smatra da takva mogućnost prolaska nije postojala nejasno je zašto se ustraje na provođenju očevida na licu mjesta provođenje kojeg je sud odbio upravo zbog vremena koje je proteklo od inkriminirajućeg događaja a koje je zasigurno utjecalo na stanje lica mjesta. Upravo predmetna snimka pokazuje da se vrata na zajedničkom stubištu zgrade kojima se pristupa u prostorije potkrovlja otvaraju bez ikakvih prepreka i poteškoća, zatim, da kroz ta vrata odrasla osoba može proći bez problema, da je tavanski prostor dovoljno visok da odrasla osoba može uspravno stajati, odnosno da kretanje tavanskim prostorom nije nemoguće, iako je donekle otežano zbog smeća koje se tamo nalazi. Isto tako, obrana osnovano ukazuje da se iz navedene snimke jasno vidi da se odmah pored otvora, na ulazu u zajednički tavanski prostor, nalaze drvene ljestve koje su bile na dispoziciji svim stanarima zgrade, a uobičajeno su se znale koristiti za premještanje i namještanje antene na krovu.

24. Konačno, sud je radi utvrđivanja raspravne sposobnosti okrivljenice proveo sudskomedicinsko vještačenje. Okrivljenica sada ima gotovo devedeset godina, njezino zdravlje je teško narušeno, njezina sposobnost djelovanja u vremenu i prostoru je ograničeno na kućne uvjete i uz uporabu ortopedskih pomagala, odnosno njezina sposobnost djelovanja je bitno smanjena. Vještak je utvrdio da ista može prisustvovati raspravama tijekom ove godine pod uvjetom da joj se omogući sanitetski prijevoz od adrese boravka do suda, uz korištenja dolaktičnih šaka ili invalidskih kolica, uz pratnju druge osobe i učestalije pauze tijekom rasprave. Kraj takvog stanja stvari, ovaj je sud ocijenio, uza svo dužno poštovanje uputa više suda, kako provođenje očevida na licu mjesta osiguravanjem prisutnosti i pokazivanja okrivljenice ne bi bilo prikladno zdravstvenom stanju okrivljenice koja već godinama i živi kod svoje kćeri u [adresa] a ne u predmetnom stanu u [adresa], te je navedeni dokazni prijedlog kao neprikladan i odbio.

26. Nadalje, sukladno odredbi čl. 3. st. 2. ZKP/08, koja odredba propisuje primjenu pravnotehničkog pomagala „in dubio pro reo“, sve činjenice koje se stavljaju na teret okrivljeniku, moraju biti izvjesno utvrđene i dokazane, a ukoliko se pojavi sumnja u njihovo postojanje, ima se smatrati da te činjenice ne postoje, odnosno ukoliko se činjenice i okolnosti koje idu u prilog optuženiku, ne mogu otkloniti s potpunom izvjesnošću, ima se smatrati da takve činjenice postoje.

27.Cijeneći navedeno načelo, a uzimljući u obzir opisana utvrđenja koja proizlaze analizom raspoloživog dokaznog materijala, a na temelju kojih ovaj sud ocjenjuje kako je dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom od strane okrivljenice ostalo na razini sumnje (to stoga što je dokazima obrane umanjena uvjerljivost dokaza optužbe), ovaj sud je konkretnu situaciju razriješio na način koji je za okrivljenicu povoljniji te ju uz primjenu pravnotehničkog pomagala in dubio pro reo, a na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08, oslobodio optužbe, sve kao u t. I. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi iz čl. 149. st.1. ZKP/08.

29. Konačno, na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 uslijed donošenja aktualne presude određeno je da se kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-186/13 od 31. listopada 2013. u odnosu na okrivljenicu stavlja izvan snage.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u t. I-III. izreke ove presude.

U Puli 12. ožujka 2025.

S u d a c:

Kristina Knežević Červar,v.r.

Za točnost otpravka Ovlašteni službenik

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljena i branitelj okrivljene, a u korist okrivljene i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.

Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja.

DNA:

Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola broj: KO-DO-738/20 (spis ODO Gospić broj: K-DO-136/13)

okrivljena HN

branitelj okrivljene Milan Jelovac, odvjetnik iz Pule