REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-508/2024-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, Leharova 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/1125, URBROJ: 443-02-05-12-24-5 od 9. veljače 2024..

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

i  r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/1125, URBROJ: 443-02-05-12-24-5 od 9. veljače 2024. do pravomoćnog okončanja ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/1125, URBROJ: 443-02-05- 12-24-5 od 9. veljače 2024. naređeno je investitoru TĐ, ovdje tužitelju, uklanjanje izgrađene drvene građevine, stambene namjene, tlocrtnih dimenzija 5,35 m x 6,80 m, na betonskim temeljima, visine prizemlja; uklanjanje drvene nadstrešnice tlocrtnih dimenzija 2,80 m x 2,85 m, visine prizemlja; uklanjanje betonskog otvorenog ognjišta postavljenog na betonskoj ploči, tlocrtnih dimenzija 2,00 m x 0,90 m, visine cca 3,00 m; uklanjanje metalne nadstrešnice na betonskim temeljima – samcima, tlocrtnih dimenzija 3,00 m x 4,90 m, visine prizemlja; uklanjanje limene građevine tlocrtnih dimenzija 1,80 x 2,80 m, visine prizemlja; uklanjanje zidnog spremišta s drvenom nadstrešnicom tlocrtnih dimenzija 1,25 m x 1,80 m, visine prizemlja, sve izgrađeno u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, u roku od 15 dana.

2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnom ne osporava da bi predmetnu građevinu izgradio bez građevinske dozvole, već najprije navodi da predmetni objekt predstavlja građevinu poljoprivredno-stambene namjene s mogućnošću prenamjene u robinzonski smještaj, u kojoj je sjedište registriranog samoopskrbnog poljoprivrednog gospodarstva, a potom da se radi o mobilnim objektima, i to stakleniku i skladištu, što da se sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima može graditi bez građevinske dozvole. Nadalje navodi da je prostornoplanskom dokumentacijom Općine Ližnjan propisana mogućnost gradnje građevina i poduzimanja drugih zahvata u prostoru izvan granica građevinskog područja na području, pa tako između ostalog i gradnje stambeno-gospodarskih građevina za vlastite potrebe na područjima vrijednog obradivog i ostalog obradivog tla te ostalih poljoprivrednih tla. Nadalje se poziva na svoje pravo na dom i pravo na dom njegove majke, te ističe da je Europski sud za ljudska prava postavio široko tumačenje pojma dom, pa da je u presudama Demades protiv Turske i Fägerskiöld protiv Švedske ustvrdio da se dom može odnositi i na sekundarne nekretnine te vikendice. Dodaje da je njegova majka teško narušenog zdravlja i iznimnog doprinosa u Domovinskom ratu te stambeno nezbrinuta i da nije u mogućnosti preseliti se iz predmetnog objekta. Također navodi da su u postupku povrijeđena temeljna načela Zakona o općem upravnom postupku i da je rješenje nije pravilno obrazloženo. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i isprave koje dostavlja uz tužbu (medicinsku dokumentaciju i dr.), očevidom te saslušanje tužitelja i svjedoka BĐ i FĐ, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Sud je održao ročište za raspravu 7. ožujka 2025., na koje je pristupio samo tužitelj zastupan po opunomoćenici, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

4.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi.

4.2. Pred ročište je Sud po službenoj dužnosti pribavio izvadak iz jedinstvenog registra osoba MUP-a za tužitelja TĐ i njegovu majku BĐ te zemljišnoknjižni izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su na ročištu predočeni opunomoćenici tužitelja, koja se na upit Suda u svezi predočenih isprava očitovala da prema njenom saznanju i uputi, tužitelj i njegova majka žive na nekretnini iz predmeta ovoga spora, a što da je vidljivo i prema utrošku energije, odvozu smeća i ostalim dokazima iz spisa predmeta.

5. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužitelju pravilno naloženo uklanjanje predmetne građevine.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128.-130. Zakona o gradnji, od kojih se članak 128. odnosi na jednostavne građevine i radove.

9. S tim u svezi u prvom redu, građevina iz predmeta ovoga spora, kako je opisana u osporenom rješenju i zapisniku o obavljanom inspekcijskom nadzoru od 26. listopada 2023., te prikazana na fotografijama koje se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka, ne može se podvesti pod nijednu građevinu koja bi se sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/2017, 34/2018, 36/2019, 98/2019, 31/2020, 74/2022, dalje: Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima) mogla graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta, pri čemu je neodlučno može li se predmetna građevina prenamijeniti u građevinu za robinzonski smještaj, koja se osim toga, prema odredbi članka 5.a stavka 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ionako ne može graditi bez glavnog projekta, za kojeg tužitelj niti ne tvrdi da ga ima.

10. Nadalje, odredbom članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

11. Stoga za donošenje rješenja o uklanjanju nije odlučno je li gradnja određene građevine predviđena prostornoplanskom dokumentacijom, nego isključivo je li za građevinu izdana građevinska dozvola.

12. Nadalje, točno je da je Europski sud za ljudska prava u predmetima Demades protiv Turske (presuda 31. srpnja 2003., br. 16219/90) i Fägerskiöld protiv Švedske (odluka 26. veljače 2008., br. 37664/04) iznio pravno shvaćanje da pojam doma u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencija), u određenim okolnostima koje ovise o činjenicama slučaja, može obuhvati i kuću za odmor. Međutim, ni u jednom od dva navedena predmeta se nije radilo o nezakonitoj gradnji, nego su u predmetu B protiv Turske turske oružane snage podnositelju zabranile pristup do njegove kuće za odmor na području Cipra, dok se su predmetu Fägerskiöld protiv Švedske radilo o prekomjernoj buci, a osim toga je Sud u tom predmetu zahtjev ocijenio nedopuštenim.

12.1. S tim u svezi nadalje, čak i kada bi se u konkretnom slučaju radilo o pravu na dom u smislu članka 8. Konvencije, te da su tužitelj i njegova majka ostvarili dostatnu i trajnu vezu s predmetnom građevinom, u smislu odluka Europskog suda za ljudska prava Gillow protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, 24. studenog 1986., br. 9063/80), Brežec protiv Hrvatske (presuda 18. srpnja 2013., br. 7177/10) i dr., na što se tužitelju u inspekcijskom postupku nisu pozivali, odnosno da je i trebalo provesti test razmjernosti, prema ocjeni Suda, radilo bi se o miješanju u eventualno pravo na dom koje je zakonito, koje ima legitiman cilj i koje je nužno u demokratskom društvu.

12.2. Naime, kao što je navedeno, uklanjanje nezakonito izgrađenih građevina propisano je citiranom odredbom članka 113. stavka 1. točke 1. i drugim odredbama Zakona o državnom inspektoratu, a legitiman cilj koji se uklanjanjem nezakonite gradnje želi postići je, između ostalog, red u prostornom uređenju i zdrav okoliš. I naposljetku, kako je iz izvadaka iz jedinstvenog registra osoba MUP-a za tužitelja TĐ i njegovu majku BĐ te zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je pribavio po službenoj dužnosti, Sud utvrdio da osim građevine iz predmeta ovoga spora tužitelj ima u vlasništvu kuću na adresi u [adresa], izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojoj tužiteljeva majka ima prijavljeno prebivalište, a imao ga je i tužitelj do 30. rujna 2021., i u kojoj tužiteljeva majka i otac imaju upisano pravo plodouživanja, prema ocjeni Suda, donošenje rješenja o uklanjanju predmetne građevine je razmjerno legitimnom cilju i bilo je nužno u demokratskom društvu, jer javno deklarirani interes za uklanjanjem nezakonite gradnje prevladava pojedinačni privatni interes za zadržavanjem nezakonito izgrađene građevine, koja k tome nije ni jedina stambena građevina u vlasništvu tužitelja i njegove obitelji.

12.3. Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odlukama broj U-III-2000/2021 od 14. rujna 2023. i dr. iznio pravno shvaćanje da kada je riječ o bespravnoj gradnji, pri ocjeni je li došlo do povrede prava na dom pri ocjeni razmjernosti mjere iseljenja, treba uzeti u obzir je li dom izgrađen nezakonito ili ne, ako jest, jesu li osobe koje su ga izgradile bile svjesne nezakonite gradnje, kakva je priroda i stupanj nezakonitosti u pitanju, koja je priroda interesa koji se želi zaštititi rušenjem, je li osobama koje su pogođene mjerom rušenja dostupan odgovarajući alternativni smještaj i postoje li blaži načini rješavanja slučaja, te druge bitne okolnosti, a koje pravno shvaćanje je ponovio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž- Usž-3929/2023- 3 od 23. svibnja 2024. i dr. S tim u svezi, prema ocjeni ovoga Suda, kriteriji na koje su ukazali Ustavni sud Republike Hrvatske i Visoki upravni sud Republike Hrvatske također potvrđuju da u predmetu ovoga spora nije došlo do povrede konvencijskog i ustavnog prava na dom.

13. Nadalje, Sud nije našao ni da bi u predmetu ovoga spora bilo povrijeđeno neko od načela iz Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21) ili da osporeno rješenje ne bi bilo obrazloženo u skladu s odredom članka 98. stavka 5. istog Zakona.

14. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti Sud je koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne i nepotrebne.

15. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 2. 500,00 eura, međutim kako je odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev muj je odbijen kao neosnovan.

17. Nadalje, tužitelj je uz tužbu podnio prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

17.1. Člankom 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud može odrediti da tužba ima odgodni učinak ako bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu.

17.2. Međutim, Sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem predmetne odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, budući da u vlasništvu ima još jednu zgradu prikladnu za stanovanje pa mu uklanjanjem mu neće biti ugrožen egzistencijalni interes, a u slučaju da se rješenje građevinskog inspektora izvrši, a tužitelj nakon toga u žalbenom postupku uspije u ovom upravnom sporu, moći će tražiti naknadu štete.

U Rijeci 12. ožujka 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Aleksandru Puhu, Leharova 1, Pula

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, Pazin