REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-701/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Lui iz Zagreba, protiv tuženice VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Anđelka Kasum iz Zagreba, radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 12. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Vlaste Zajec iz Zagreba, poslovni broj poslovni broj Ovrv-76015/2023 (sudski predmet), Ovrv- 1090/2023 (javnobilježnički predmet) od 1.12.2023., kojim je tuženoj naloženo da tužitelju plati iznos od 418,39 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 89,75 EUR od 2.10.2020. do isplate ,

- 33,80 EUR od 3.11.2020. do isplate ,

- 13,69 EUR od 2.12.2020. do isplate ,

- 14,19 EUR od 5.1.2021. do isplate ,

- 7,93 EUR od 2.2.2021. do isplate ,

- 8,11 EUR od 2.3.2021. do isplate ,

- 8,90 EUR od 2.4.2021. do isplate ,

- 8,50 EUR od 4.5.2021. do isplate ,

- 35,30 EUR od 2.6.2021. do isplate ,

- 44,31 EUR od 2.7.2021. do isplate ,

- 30,54 EUR od 3.8.2021. do isplate ,

- 14,55 EUR od 2.9.2021. do isplate ,

- 26,71 EUR od 2.10.2021. do isplate ,

- 43,24 EUR od 3.11.2021. do isplate ,

- 38,87 EUR od 2.12.2021., pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 200,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12.3.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 27.9.2023. godine podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženice (prije ovršenika) isplatu iznosa od 418,39 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 149,38 eura, također sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku 8 dana.

2. Javni bilježnik Vlasta Zajec iz Zagreba je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-76015/2023 (sudski predmet), Ovrv-1090/2023 (javnobilježnički predmet), dana 1.12.2023., te je protiv istog rješenja tužena uložila pravovremeni prigovor kojim osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, te u bitnom navodi da je frizerski salon na koji se odnosi potraživanje zatvoren još 23.10.2019., dakle prije utuženog razdoblja, te da od tada tužena nije u posjedu predmetnog poslovnog prostora u Balokovićevoj ulici 41, niti bilo gdje drugdje obavlja djelatnost, a što je tužitelju poznato, jer da je zatražila da se provede promjena korisnika. Isto tako navodi da je ishodila rješenje o odjavi obrata sa danom 8.11.2019. godine. Poziva se na ranije pokrenute postupke protiv nje od strane tužitelja, ali tvrdi da su isti povučeni i „stornirani“. Ističe i prigovor zastare. Predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi u cijelosti, ukinuti provedene radnje, te odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

3. Rješenjem posl. br. Povrv-701/2024-2 od 20.11.2024., ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vlaste Zajec, poslovni broj Ovrv-1090/2023 od 1.12.2023. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici, pred ovim sudom kao nadležnim.

4. Podneskom od 27.11.2024. (uz koji dostavlja račune i podatke o mjernom mjestu), tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženice, te je isti ocijenio kao netočne, a time i neosnovane. Navodi da se tražbina tužitelja odnosi na razdoblje od 9/2020 do 11/2021. godine, te da je usluga tužitelja pružena za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti tužene. Stoga smatra da se primjenjuje zastarni rok od 3 godine, pa kako je najstarije utuženo potraživanje dospjelo na naplatu 1.10.2020., a prijedlog za ovrhu je podnesen 27.9.2023., to tražbina tužitelja nije zastarjela.

Nadalje navodi da su na adresi [adresa] u [adresa] ugrađeni interni vodomjeri, koji nisu u nadležnosti tužitelja već korisnika, odnosno ovlaštenika za raspodjelu vode koji očitava glavni i ugrađene interne vodomjere, te vrši raspodjelu i dostavlja o tome podatke tužitelju kao isporučitelju usluge koji onda vrši obračun potrošnje svih zasebnih cjelina potrošača u zgradi, bez obzira imaju li ili ne ugrađene vodomjere u zgradi, a sukladno čl. 205. Zakona o vodama i čl. 32. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Nadalje navodi da tužena u sustavu tužitelja evidentirana od 1993. godine pod šifrom 0774923, a da je od 2017. godine, zbog uvođenja sustava internih vodomjera dobila šifru kupca 3486251. Također navodi da je frizerski salon za žene-vl. VO i dalje upisan u obrtni registar na dan 4.1.2024. godine, pa da su netočni navodi tužene da ne obavlja djelatnost i da nije posjedu poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa]. Navodi da visina potraživanja proizlazi iz dostavljenih računa, te da je tužena kao korisnica usluge tužitelja (koja nije ni na koji način obavijestila tužitelja o promjeni korisnika), obveznica plaćanja istih sukladno čl. 11. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, koje i citira u tom podnesku. Tužitelj nadalje spori da bi povukao ovršne prijedloge protiv tužene i stornirao dugovanja.

5. Tužena u podnesku od 19.12.2024. ponavlja navode o tome da je obrt tužena odjavljen 8.11.2019., dakle prije utuženog razdoblja, o čemu dostavlja dokumentaciju, te s obzirom na navedeno prigovara pasivnoj legitimaciji, jer da nakon odjave obrta ne može biti više korisnik usluge tužitelja. Također predlaže odbaciti tužbu a s obzirom, da je obrt odjavljen prije pokretanja ovršnog postupka. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na odredbu čl. 11. Općih uvjeta, te da tužitelj nije dostavio dokaz da bi s tuženom sklopio ugovor o isporuci vodne usluge. Osporava i visinu potraživanja, te ustraje na prigovoru zastare, jer da bi se za utuženo razdoblje primjenjivao zastarni rok od godine dana, budući je već tada obrt bio odjavljen, pa bi se jedino moglo uzeti da je usluga korištena za potrebe domaćinstva.

6. Valja reći da se radi o sporu male vrijednosti i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461 a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. U konkretnom slučaju, niti jedna od stranka nije predložila održavanje ročišta, a sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta koje bi bilo i nesvrsishodno, a s obzirom da su odlučne činjenice ili nesporne ili proizlaze iz pisane dokumentacije dostavljene u spis.

7. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženih iznosa, za usluge opskrbe vodom na potrošačkom mjestu na adresi u [adresa] (poslovna djelatnost), mjerno mjesto 1023040, šifra kupca 3486251, za razdoblje od 17.7.2020. do 31.12.2021. godine, na kojoj je registriran kupac tužena, vlasnica obrta frizer za žene.

8. Radi utvrđenja osnovanosti i visine tužiteljevog potraživanja sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 15 spisa), Izjavu tuženice od 27.5.2022. (list 29 spisa), rješenje o odjavi obrta od 11.11.2019. (list 30 spisa), račune (list 567-89 spisa), Izvadak iz obrtnog registra (list 91 i 158 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 93-105 spisa), stanje kupca (list 150-154 spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga i priloge (list 102-175 spisa).

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

10. Dakle, sporna je pasivna legitimacija, zastara i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz dokumentacije u spisu - Izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je frizerski salon za žene, vlasnice VO osnovan 1.8.1992. i to sa sjedištem obrta na adresi [adresa] u [adresa], dok je u obrtni registar s danom 8.11.2019. upisan prestanak obrta zbog odjave.

12. Prije svega valja reći da u smislu odredbe čl. 1. st. 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj 143/13, 127/19, 41/20 - u nastavku teksta: ZO), obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštene gospodarske djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, a prema čl. 1. st. 3. istog Zakona obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz st. 1. u svoje ime i za svoj račun.

12.1. Slijedom navedenoga, obrt u smislu tog Zakona ne može biti stranka u postupku, već je stranka fizička osoba koja je vlasnik određenog obrta. Tužena je u obavljanju djelatnosti obrta preuzela određene obveze kao fizička osoba i to kao vlasnik obrta, a obrt je samo način obavljanja gospodarske djelatnosti, dok za obveze nastale u obavljanju te gospodarske djelatnosti odgovara vlasnik obrta za obveze nastale u obavljanju obrta i nakon prestanka obrta (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Revt-5/2013-2 od 5. ožujka 2014.).

12.2. Stoga prestankom obrta nije prestala postojati tuženica kao njegova vlasnica, pa iako je prestala obavljati gospodarsku djelatnost u okviru registriranog obrta i nadalje odgovara za obveze nastale u obavljanju obrta, a što je u ovom konkretnom slučaju plaćanje isporučene vodne usluge.

13. Nadalje, čl. 11. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga koji su bili na snazi u spornom razdoblju je propisano je da Korisnik usluge može otkazati korištenje vodnih usluga zbog preseljenja, odnosno trajnoga prestanka korištenja stana odnosno poslovnoga prostora (st. 2.) Za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novog obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio Isporučitelja o promjeni korisnika (st. 3.). Korisnik usluge i novi korisnik iz odredbe stavka 3. ovoga članka dužni su o nastaloj promjeni obavijestiti Isporučitelja usluge u roku od 8 dana, te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika (st. 4). Ukoliko korisnik usluge, kojeg Isporučitelj usluge vodi u evidenciji korisnika odnosno s kojim je Isporučitelj sklopio ugovor o korištenju vodne usluge, pravodobno ne dostavi Isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz stavka 3. ovoga članka, ostaje u obvezi podmiriti pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene.

14. Tužena iako tvrdi da je obavijestila tužitelja o promjeni korisnika, isto ne dokazuje.

14.1. Izjava tužene ovjerena kod javnog bilježnika 27.5.2022., (koju tužitelj ne smatra relevantnom), u kojoj tužena navodi da nije korisnik prostora u Balokovićevoj ulici 41 u Zagrebu, te da je obrt odjavljen, nema nikakvu dokaznu snagu u ovom postupku u smislu čl. 230. ZPP-a.

15. Stoga je tuženica, imajući u vidu naprijed navedene odredbe Općih uvjeta (koji obvezuju tuženu kao evidentiranu korisnicu tužiteljevih usluga), s obzirom da nije dokazala da je izvršila promjenu korisnika vodnih usluga kod tužitelja, bez obzira što je odjavila obrt u obrtnom registru i dalje kao fizička osoba koja odgovara za obveze nastale u poslovanju obrta, obveznica plaćanja usluga tužitelja sve dok tužitelju ne prijavi nastalu promjenu, pa tako i u utuženom razdoblju.

15.1. Svi navodi tužene gdje tvrdi suprotno i prigovara svojoj pasivnoj legitimaciji nisu osnovani.

16. Visinu potraživanja, koju tuženica samo paušalno osporava, tužitelj je dokazao dostavljenim računima za utuženo razdoblju koji sadrže detaljnu specifikaciju potraživanja. Okolnost je li tužena iste zaprimila ili nije ne eksulpiraju ju obveze plaćanja.

Ovdje valja reći da su računi s obzirom na obračunsko razdoblje izraženi u kunama, ali s obzirom na važeću valutu euro, izvršena je konverzija kunskih iznosa iz utuženih računa u valutu euro i to prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna.

17. Neosnovan je i prigovor zastare. Naime, potpuno su promašene tvrdnje tužene o primjeni jednogodišnjeg zastarnog roka u konkretnom slučaju, sa njenim obrazloženjem da je obrt tužena odjavila prije utuženog razdoblja, pa da se može smatrati da je usluga u utuženom razdoblju pružena za fizičku osobu, odnosno za kućanstvo. To stoga što tužena nije dokazala da je izvršila promjenu korisnika kroz cijelo utuženo razdoblje.

17.1. Stoga je u pravu je tužitelj kada tvrdi da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok jer da je usluga pružena za obavljanje gospodarske djelatnosti, budući je u spornom periodu ista bila registrirana kod tužitelja.

17.2. Stoga kako je najstarije utuženo potraživanje dospjelo na naplatu 1.10.2020., a tužba kojom je prekinuta zastara je podnesena 27.9.2023., to nije protekao zastarni rok od tri godine, niti za potraživanje dospjelo 1.10.2020., a niti za kasnije dospjela utužena potraživanja.

18. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo održati na snazi za iznos od 418,39 EUR, kao i za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu kako istu potražuje tužitelj od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, kao što je odlučeno u izreci pod I., a sve sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a. Naime, s obzirom da je tuženik u zakašnjenju sa ispunjenjem svoje obveze dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do plaćanja, a sukladno čl. 183. u vezi sa čl. 29 ZOO-a.

19. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

19.1. Odluka o troškovima postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu i odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23 - dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora u iznosu od 418,39 eura, te Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021, 18/2022, 154/2022; dalje: Pravilnik) i zahtjev tužitelja.

19.2. Tako je tužitelju priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 99,50 eura, sastava podneska od 27.11.2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/1), što je ukupno 199,50 eura, uvećano za 25% PDV-a od 49,88 eura, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 eura i trošak naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura (sa PDV- om), što sve iznosi ukupno 200,92 eura, koji iznos je dosuđen tužitelju.

Zakonska zatezna kamata na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a

U Zagrebu, 12. ožujka 2025. godine

Sudac

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA

1. Pun. tužitelja uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura.

2. Pun. tužene