REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-915/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirta Trninić, odvjetnica iz Slavonskog Broda, Naselje Slavonija II 3/3, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupaju opunomoćenici BŽH i ĆŽ, službene osobe, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/211, URBROJ: 512- 2501-24-2 od 12. lipnja 2024. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 560-01/23-01/1659, URBROJ: 512M2-76-24-5 od 26. travnja 2024. te za priznavanjem traženog statusa.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/211, URBROJ: 512-2501-24-2 od 12. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 560-01/23-01/1659, URBROJ: 512M2-76-24-5 od 26. travnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 10. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi osporava tvrdnju tuženika kako se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije tvrdeći kako su za isto dovoljne i tzv. indicije te da se u upravnom postupku mora omogućiti dokazivanje svim raspoloživim sredstvima. Pri tome se poziva na izjave saslušanih svjedoka, činjenicu da je raspolagao oružjem, kalašnjikovim kojeg je zadužio od tadašnjeg načelnika Policije u Slavonskom Brodu budući da je bio pripadnik pričuvnog sastava policije od 15. rujna 1990. do 28. lipnja 1991. Poziva se i na člansku iskaznicu Udruge hrvatskih dragovoljaca iz Domovinskog rata br. 043662 te spomenicu Domovinskog rata kojom je odlikovan. Smatra da neosnovano nisu prihvaćene izjave saslušanih svjedoka koje voditelj postupka nije detaljno ispitao čime je povrijedio načelo obveze pomoći neukoj stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku. Predložio je Sudu poništiti osporavana rješenja i priznati mu traženi status.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje u cijelosti ponavlja. Smatra da su tužbeni navodi tužitelja neutemeljeni, da je u provedenom postupku utvrđeno kako tužitelj nije evidentiran na službenom i ovjerenom popisu pripadnika Narodne zaštite. Upućuje na stajalište zauzeto u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3683/22-2 od 24. svibnja 2023. prema kojem se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a tužitelj nesporno nije evidentiran niti raspolaže bilo kakvim materijalnim dokazima, niti saslušani svjedoci istima raspolažu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 19. veljače 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS).

4.1. Opunomoćenica tužitelja je na raspravi ostala pri navodima tužbe te je istaknula činjenicu da je tužitelj evidentiran kao osoba koja je zadužila oružje pri Mjesnim zajednicama. Predložila je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe i pristup na ročište od po 1000 eura za svaku radnju.

4.2. Opunomoćenici tuženika su ostali pri do tada iznesenim navodima te su predložili odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave priložene istima.

5.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 29. travnja 2022. kojim traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Bebrina za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 10. prosinca 1991.

6.1. Iz zahtjeva proizlazi da je vršio ophodnje i noćna dežurstva, te je priložio izjave svjedoka HŽ i VŽ.

7. Povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo provelo je postupak, te je uvidom u službene evidencije utvrdilo da tužitelj ima priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, osim u traženom razdoblju, da je regulirao obvezu služenja vojnog roka te da je u traženom razdoblju imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske. Uvidom u arhivu utvrđeno je da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik odreda Narodne zaštite MZ Bebrina.

8. Iz iskaza tužitelja danog na zapisnik KLASA: 560-01/23-01/1659, URBROJ: 512M2-76-24-4 od 19. travnja 2024., a koji je priložen spisu upravnog postupka, proizlazi da je pristupio mjesnoj zajednici [adresa] 30. srpnja 1991. do 10. prosinca 1991., da je išao na stražu i u naoružane ophodnje te vršio svakodnevno motrenje i nadzor prostora. Zapovjednik je bio HŽ. Imao je vojničku pušku. U to vrijeme je bio zaposlen, te je bio pripadnik pričuvnog sastava MUP-a.

9. Nadalje, iz izjave svjedoka HŽ, zapovjednika Narodne zaštite Bebrina, dane na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom KLASA: 560-01/23-01/1659, URBROJ: 512M2-76-24-3 od 19. travnja 2024., proizlazi da je tužitelj bio angažiran u istom razdoblju kao i on, koji je 29. studenog 1991. prešao u 139. brigadu. Zajedno su stražarili, vršili nadzor i motrenje prostora i išli u naoružane ophodnje te je imao zaduženo oružje. Nema materijalnih dokaza za svoje tvrdnje i ne zna zašto tužitelj nije na popisu.

10. Iz izjave svjedoka VŽ dane na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom KLASA: 560-01/23-01/1659, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 19. travnja 2024., proizlazi da je tužitelj bio angažiran u istom razdoblju kao i on, do 31. prosinca 1991. te da su bili u istoj desetini. Zajedno su stražarili kod važnih objekata u selu, vršili nadzor i motrenje prostora te je imao zaduženo oružje. Nema materijalnih dokaza za svoje tvrdnje i ne zna zašto tužitelj nije na popisu.

11. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. točki b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR).

12. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12.1. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12.2. Također, prema stavku 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

13. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b) ZOHBDR-a jer tužitelj nije bio pripadnik borbenog sektora, budući da nije evidentiran na popisu naoružanih odreda MZ [adresa] niti posjeduje materijalne dokaze o toj pripadnosti, koje ne posjeduju niti ispitani svjedoci. Zaduženje oružja i Spomenica Domovinskog rata nisu dokaz o traženoj pripadnosti budući da je tužitelj priznati hrvatski branitelj u drugim razdobljima. Stoga nije ispunjen preduvjet institucionalne pripadnosti tužitelja predviđene navedenom odredbom.

14.1. Nadalje, iz iskaza tužitelja, te izjava svjedoka i dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je tužitelj u vremenskom periodu za koji traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata obavljao zadaće stražarenja, vršenja nadzora i motrenje prostora te naoružanih ophodnji, te stoga u traženom razdoblju nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama ni u izravnom oružanom sukobu ili u svezi s time. Stoga je pravilno tuženik zaključio, ocjenjujući karakter zadaća koje je tužitelj obavljao da nisu ispunjeni niti zakonski uvjeti iz članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju.

14.2. Kriteriji vezani za način sudjelovanja u Domovinskom ratu jasno su određeni odredbom članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a prema kojoj se sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., a tužitelj je obnašao zadaće stražarenja, vršenja nadzora i motrenje prostora te naoružanih ophodnji.

15. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava niti jedan od dva kumulativna uvjeta određena člankom 3. stavkom 1. i 2. ZOHBDR-a Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

16. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku