Broj: Ppž-992/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika JD, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika JD, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru od 14. prosinca 2021., poslovni broj: 71. Pp-4777/2021, na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika JD, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku JD za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), činjenično opisanog u izreci ove presude izriče novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset eura), s time da se okrivljeniku u izrečenu kaznu na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju od 25. listopada 2021. s početkom u 23,15 sati do dana 26. listopada 2021. do 11.15 sati, kao 79,64 (desmedesetdevet eura i šezdeset četiri centa,) tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima za platiti iznos od 1.240,36 (tisućudvjestočetrdeset eura i tridesetšest centi), te se okrivljeniku određuje da novčanu kaznu u preostalom iznosu plati u 6 (šest) obroka i to prvi obrok u iznosu od 240,36 (dvjestočetrdeset eura i tridesetšest centi), a ostalih 5 (pet) obroka, svaki u iznosu od po 200,00 (dvjesto eura), s time da prvi obrok plaća u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostalih 5 (pet) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, a ukoliko okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JD, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

III. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik JD oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec, u koju je uračunato vrijeme oduzimanja vozačke dozvole od strane policije.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, kao i trošak upotrebe alkotesta u iznosu od 80,00 kuna.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je svjestan da je pogriješio, te ističe da do sada nije počinio nikakav prekršaj, te da se ovo više neće dogoditi. Žao mu je zbog obitelji koja će trpjeti zbog njegovog prekršaja, te dodaje da mu je otac 100%-tni invalid od kada je imao moždani udar i vezan je za krevet te mjesečno izdvaja za lijekove koje ne može dobiti od HZZO-a. Majka mu ima mirovinu od 900,00 kuna i brine za oca, a on radi kao skladišni radnik u Intereuropi i ima primanja od 5.000,00 kuna do 5.500,00 kuna ovisno kako koji mjesec. Moli za razumijevanje za visinu novčane kazne, ali najviše za izrečenu zaštitnu mjeru jer ne može nikako drugačije otići po lijekove i druge potrepštine za kućanstvo jer je najbliža trgovina udaljena 5 km od kuće. Za obaviti bilo kakve potrebe vezane za oca i majku i kućanstvu ovise o osobnom vozilu jer jedini on ima položen vozački ispit.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), bila propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenika, jer je cit. Zakonom za navedeni prekršaj sada propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenika, smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njezinog odmjeravanja, te s obzirom na nedokumentirane navode okrivljenika nije bilo osnove za ublažavanje kazne.

10. Međutim, vodeći računa o visini izrečene novčane kazne, smatrajući to opravdanim, ovaj Sud preinačio je pobijanu presudu na način da je na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, odredio da okrivljenik izrečenu novčanu kaznu plati u 6 obroka na način opisan u izreci ove presude, smatrajući da će se ovako određenim plaćanjem olakšati okrivljeniku plaćanje novčane kazne.

11. Valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenika upozoriti da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne ovom odlukom, od dana primitka ove odluke, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku za plaćanje pojedinog obroka, smatrat će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.

12. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec nije prestroga, pogotovo ako se ima u vidu da je odredbom članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da sud može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

13. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa. Stoga je pobijanim presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, kako je to valjano obrazložio prvostupanjski sud, pri čemu ovaj sud nije našao osnove za ukidanjem zaštitne mjere.

14. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika.

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.