Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-118/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, po sutkinji toga suda Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužiteljice GH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dragan Crnković, odvjetnik iz Siska, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u OD Župić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete-osiguranje, nakon održane i zaključene glavne rasprave 3. veljače 2025. na kojoj su prisustvovali punomoćnik tužiteljice Dragan Crnković, odvjetnik iz Siska i zamjenica punomoćnika tuženika Marija Vučurević Tamburić, odvjetnica u OD Župić i partneri, dana 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da po osnovi imovinske štete isplati tužiteljici GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 50.766,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice IH koji glasi: " Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da po osnovi imovinske štete isplati tužiteljici GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 4.526,34 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

II. Tuženik Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Vatroslava Jagića 33, Zagreb, dužan je tužiteljici GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi trošak u iznosu od 10.892,15 eur sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 12. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana..

Obrazloženje

1. Tužiteljica GH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], G [adresa] (dalje: tužiteljica) u tužbi koju je ovom sudu podnijela dana 21. prosinca 2023. navodi da je tužiteljica zaključila višegodišnji ugovor o osiguranja sa tuženikom Croatia osiguranje d.d. broj ugovora: 078727004700, sklopljen za razdoblje 26. studenog 2015. do 26. studenog 2025. S tim u vezi tuženik je tužiteljici izdao policu „osiguranje imovine – građevinski dio i stvari u kućanstvu“, broj: 078627163585, za razdoblje 26. studenog 2020. do 26. studenog 2021. Predmet osiguranja između ostalog bili su:

-građevinski dio samostalnog pomoćnog objekta površine 110 m2, slabe građe sa iznosom osiguranja po tada važećoj valuti 1.000,00 kn po m2, sa dopunskim osiguranjem – potres na ukupan iznos tadašnjih 110.000,00 kn, odnosno po sadašnjoj valuti 14.599,51 eura

- građevinski dio, kuća površine 200 m2, slabe građe, iznos tadašnjih 2.000,00 kn po m2 – sa dopunskim osiguranjem – potres na ukupan iznos tadašnjih 400.000,00 kn, odnosno po sadašnjoj valuti 53.089,12 eura.

Naglašava se činjenica da je tuženik bio upoznat da se radi o objektu izgrađenom prije 1964., te je na predmetne objekte osiguranja, odnosno premiju zaračunao doplatak, odnosno uvećanje iznosa kojeg je tužiteljica morala platiti. Tužiteljica ističe da je dana 28. i 29. prosinca 2020. područje Banovine, kao i veći dio Sisačko- moslavačke županije pa tako i mjesto [adresa] gdje se nalaze predmetne nekretnine koje su predmetom osiguranja (kuća i pomoćni objekt) zadesio je katastrofalni potres te je Vlada Republike Hrvatske za ovo područje proglasila svojom Odlukom nastanak – katastrofe, te stoga nije potrebno posebno dokazivati sam nastanak štetnog događaja u kojem je došlo do oštećenja na nekretninama tužiteljice. Tužiteljica tvrdi da je tužiteljica nakon štetnog događaja uredno se javila tuženiku, odnosno izvršila prijavu štete, te je tuženik tužiteljici isplatio dobrovoljno 3. veljače 2021. tadašnjih 34.300,47 kn, odnosno po sadašnjoj valuti 4.552,45 eura. Tužiteljica je uložila prigovor, smatrajući navedenu isplatu neadekvatnom opsegu i visini štete koju je ista pretrpjela u vidu imovinske šteta na osiguranim objektima. Tuženik je dostavio tužiteljici dana 19. travnja 2022. obavijest temeljem koje je platio daljnjih tadašnjih 59.768,44 kn, odnosno po sadašnjoj valuti 7.932,64 eura. Dakle, sveukupno tuženik je platio tužiteljici 12.485,09 eura, te je i u odnosu na ovu isplatu tužiteljica uputila prigovor tuženiku. Navodi da je radi utvrđivanja stvarnog opsega i visine štete tužiteljica podnijela Općinskom sudu u Sisku Prijedlog za osiguranje dokaza, koji je sud prihvatio te donio Rješenje pod brojem: R1-153/2022 od 28. studenog 2020. te u konačnici proveden je uviđaj na licu mjesta na adresi [adresa], dana 17. siječnja 2023., uz sudjelovanje sudskog vještaka građevinsko vještaka Milene Polimac Rođak, dipl.ing.arh.. Imenovana vještakinja izradila je pismeni nalaz i mišljenje od 28. ožujka 2023. u kojem je utvrdila da ukupni radovi sanacije građevinskog objekta – kuće iznose 43.577,97 eura, a projekt i nadzor daljnjih 2.000,00 eura, odnosno sveukupno 45.577,97 eura. U odnosu na pomoćni objekt vještakinja je utvrdila da trošak sanacije iznosi 8.395,20 eura, dok projekt i nadzor košta 600,00 eura, odnosno sveukupno 8.995,20 eura. Prema tome stvarno utvrđena šteta koju je tužiteljica pretrpjela vezano za potres iznosi 66.216,43 eura. Ističe da nakon što je sud dostavio tužiteljici i tuženiku pismeni nalaz i mišljenje navedenog vještaka, tuženik je 4. svibnja 2023. uplatio tužiteljici još iznos od 438,86 eura. Prema tome tuženik je tužiteljici dobrovoljno isplatio ukupan iznos od 12.923,95 / 97.375,50 kn. Tvrdi da kako je tužiteljica po osnovi osiguranog slučaja – potresa na predmetnim objektima pretrpila imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 68.216,46 eura, a tuženik je tužiteljici isplatio iznos od 12.923,95 eura, to onda isti nije dobrovoljno naknadio tužiteljici stvarno pretrpljenu štetu i to za iznos od 55.292,51 eura / 416.601,42 kn. Tužiteljica navodi da kako je očito da tuženik ne želi mirnim putem i zaključenjem izvansudske nagodbe naknaditi tužiteljici stvaran iznos pretrpljene imovinske štete, jer i nakon saznanja od 20. travnja 2023. za opseg i visinu štete ne želi izvršiti isplatu, to ista ima pravni interes ustati s ovom tužbom s prijedlogom da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao što je navedeno u tužbenom zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33 (dalje: tuženik) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da nije sporna pasivna legitimacija tuženika, jer su tužitelj i tuženik dana 26. studenog 2015. zaključili višegodišnje osiguranje imovine za građevinski objekt i to građevinski dio samostalnog pomoćnog objekta površine 110 m2, slabe građe na iznos osiguranja od 1.000,00 kn/m2 sa dopunskim osiguranjem od rizika potresa sa osiguranom svotom od 110.000,00 kn, kao i građevinski dio kuće površine 200 m2, slabe građe na iznos osiguranja od 2.000,00 kn/m2 sa dopunskim osiguranjem od rizika potresa sa osiguranom svotom od 400.000,00 kn. Navedeni građevinski objekti nalaze se na adresi [adresa] (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Na predmetni ugovor o osiguranju primjenjuju se Opći uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana te Uvjeti za osiguranje kućanstva. Za obračunsko razdoblje od 26. studenog 2020. do 26. studenog 2021. izdana je polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Tuženik tvrdi da nije sporno da je dana 28. i 29. prosinca 2020. na području većeg dijela Sisačkomoslavačke županije pa tako i mjesta [adresa], zadesio katastrofalni potres, kojom prilikom je došlo do oštećenja kuće i pomoćnog objekta koji su predmetom osiguranja po polici osiguranja br. [broj police osiguranja]. Navodi da nije sporno da je tužiteljica dana 4. siječnja 2021. podnijela tuženiku prijavu štete u svezi sa nastalim oštećenjima na predmetu osiguranja osiguranim policom osiguranja br. [broj police osiguranja]. Po zaprimljenoj prijavi štete i obavljenom očevidu, tuženik je tužiteljici isplatio nesporni iznos štete u iznosu od 4.552,45 €/34.300,47 kn dana 3. veljače 2021., a po zaprimljenom troškovniku i projektu sanacije izrađenom od strane TD „Arhitekti Salopek“ d.o.o. i naknadnom očevidu, tuženik je isplatio daljnji iznos od 7.932,64 €/59.768,44 kn dana 19. travnja 2022. Dana 4. svibnja 2023. tuženik isplaćuje daljnji iznos od 438,86 €/3.306,59 kn. Dakle, tuženik je isplatio na ime sanacije štete sveukupni iznos od 12.923,95 €/97.375,50 kn. Ističe da je u cijelosti sporan osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 55.292,51 €/416.601,42 kn. Prvenstveno, tuženik ističe da se prilikom utvrđivanja opsega i visine štete imaju primijeniti odredbe Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana u primjeni od 1. svibnja 2015. a posebno odredbe čl. 16., 27. i 28. Uvjeta. U čl. 16. st. 3. citiranih Uvjeta osiguranja, određeno je da ako se ostvari osigurani slučaj opasnosti potresa, osiguravatelj plaća naknadu štete u visini nastale štete umanjene za odbitnu franšizu, a najviše do iznosa osiguranja. Odbitna franšiza iznosi 10% osiguranog iznosa, ali najmanje 597,25 €/4.500,00 kn i najviše 9.954,21 €/75.000,00 kn. Obzirom da je policom osiguranja br. [broj police osiguranja] ugovoren iznos osiguranja za građevinski dio kuće u iznosu od 400.000,00 kn, franšiza iznosi 40.000,00 kn, a za pomoćni objekt koji je osiguran na iznos od 110.000,00 kn, franšiza iznosi 11.000,00 kn. Međutim, tuženik je temeljem svoje poslovne odluke odlučio odbitnu franšizu od 10% obračunavati od iznosa pretrpljene štete, a ne od ugovorenog iznosa osiguranja. Nadalje, u odredbi čl. 27. st. 2. citiranih Uvjeta osiguranja propisano je da se osigurana vrijednost predmeta osiguranja koji su stariji od 100 godina (kao što se radi u konkretnom slučaju) izračunava na temelju mjesno uobičajene vrijednosti novogradnje umanjene za iznos izgubljene vrijednosti zbog amortizacije, starosti i izgubljene vrijednosti. Sukladno odredbi čl. 28. st.1. toč. 2. citiranih Uvjeta osiguranja tuženik je visinu štete za građevinski objekt -kuću priznao u iznosu od 29.190,97 € te je uz primjenu stope amortizacije od 63,01°% utvrdio stvarnu štetu od 10.797,74 €, dok je visinu štete za građevinski objekt - pomoćni objekt priznao u iznosu od 3.562,20 € bez odbitka amortizacije. Na sveukupni iznos od 14.359,94 € tuženik je obračunao franšizu od 10%, odnosno iznos od 1.435,99 €, slijedom čega je utvrdio i isplatio iznos stvarne štete od 12.923,95 €. Navodi da je tužiteljica pred Općinskim sudom u Sisku pod posl. br. R1-153/2022 pokrenula postupak osiguranja dokaza u kojem postupku je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke Mileni Polimac Rođak, dipl.ing.arh., a na temelju čijeg nalaza tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev. Tuženik se protivi da se u ovom postupku koristi navedeni nalaz i mišljenje iz razloga što je isti izrađen isključivo za potrebe osiguranja dokaza te ne može biti dokazom na okolnost visine osigurnine na koju bi tužiteljica imala pravo temeljem ugovorene police osiguranja br. [broj police osiguranja] i uvjeta osiguranja koji se na taj ugovor o osiguranju primjenjuju. Naime, zadatak vještaka u postupku osiguranja dokaza je isključivo ograničen na popisivanje oštećenja, fotografiranje i utvrđivanje stanja oštećene nekretnine na dan vještačenja, a ne utvrđivanje visine štete/osigurnine u skladu sa ugovorom o osiguranju i sa njime povezanim uvjetima osiguranja. Stoga tuženik smatra da visina štete utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka iz postupka osiguranja dokaza ne predstavlja ujedno i visinu osigurnine koju tužiteljica može osnovano potraživati temeljem ugovora o osiguranju. U svakom slučaju tuženik ističe da njegova obveza po predmetnom ugovoru o osiguranju ne može biti veća od iznosa osiguranja navedenih u ugovoru o osiguranju- polici br. [broj police], budući da iznos osiguranja predstavlja najviši iznos obveze osiguratelja po ostvarenju osiguranog slučaja. Tuženik osporava i zatraženi tijek zatezne kamate. Naime, radi se o nerepariranoj imovinskoj šteti koju tužiteljica potražuje prema cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja iz postupka osiguranja dokaza (20. travnja 2023.), slijedom čega tuženik smatra da tužiteljici zatezna kamata može pripadati tek od dana kada visina štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Temeljem svega iznesenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i tuženiku prizna prouzročeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u policu broj: [broj police] (str. 6 spisa), obavijest o isplati od 4. svibnja 2023. (str. 7 spisa), potvrde o isplati (str. 15-17 spisa), uvjete za osiguranje kućanstva u primjeni od 1. svibnja 2015. (str. 18-24 spisa), uvjete za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana u primjeni od 1. svibnja 2015. (str. 25-31 spisa), opće uvjete za osiguranje imovine u primjeni od 10. svibnja 2015. (str. 32-40 spisa), saslušao svjedokinju GHZ, saslušao tužiteljicu, saslušao sudsku vještakinju Milenu Polimac Rođak, nalaz i mišljenje sudske vještakinje Milene Polimac Rođak, fotografije dostavljene od strane tuženika (str. 91- 97 spisa), pisano očitovanje sudske vještakinje Milene Polimac Rođak (str. 116-120 spisa), saslušao svjedoka VH, te izvršio uvid u spis ovog suda R1-153/22.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice u djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- pasivna legitimacija tuženika,

- da su tužitelj i tuženik dana 26. studenog 2015. zaključili višegodišnje osiguranje imovine za građevinski objekt i to građevinski dio samostalnog pomoćnog objekta površine 110 m2, slabe građe na iznos osiguranja od 1.000,00 kn/m2 sa dopunskim osiguranjem od rizika potresa sa osiguranom svotom od 110.000,00 kn, kao i građevinski dio kuće površine 200 m2, slabe građe na iznos osiguranja od 2.000,00 kn/m2 sa dopunskim osiguranjem od rizika potresa sa osiguranom svotom od 400.000,00 kn, a koji objekti se na adresi [adresa] (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina])

- da je za obračunsko razdoblje od 26. studenog 2020. do 26. studenog 2021. izdana je polica osiguranja br. [broj police osiguranja]

- da je dana 28. i 29. prosinca 2020. na području većeg dijela Sisačkomoslavačke županije pa tako i mjesta [adresa], zadesio katastrofalni potres, kojom prilikom je došlo do oštećenja kuće i pomoćnog objekta koji su predmetom osiguranja po polici osiguranja br. [broj police osiguranja].

- da je tužiteljica dana 4. siječnja 2021. podnijela tuženiku prijavu štete u svezi sa nastalim oštećenjima na predmetu osiguranja osiguranim policom osiguranja br. [broj police osiguranja],

- da je po zaprimljenoj prijavi štete i obavljenom očevidu, tuženik je tužiteljici isplatio nesporni iznos štete u iznosu od 4.552,45 €/34.300,47 kn dana 3. veljače 2021., a po zaprimljenom troškovniku i projektu sanacije izrađenom od strane TD „Arhitekti Salopek“ d.o.o. i naknadnom očevidu, tuženik je isplatio daljnji iznos od 7.932,64 €/59.768,44 kn dana 19. travnja 2022, te dana 4. svibnja 2023. tuženik isplaćuje daljnji iznos od 438,86 €/3.306,59 kn, dakle ukupno da je tuženik je isplatio na ime sanacije štete sveukupni iznos od 12.923,95 €/97.375,50 kn. .

6. Obzirom na nesporne činjenice iz toč. 5. ove presude sud nije provodio dokaz na nesporne okolnosti.

7. Sporna je visina štete – način utvrđivanja iste – kao i tijek zateznih kamata na neisplaćenu štetu.

8. U odnosu na navode tuženika da se protivi da sud u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, a koje mišljenje je dano u postupku osiguranja dokaza kod ovog suda R1-153/2022, ovaj sud ističe da je takav prigovor tuženika u cijelosti neosnovan i promašen jer vještačenje u predmetu ovog suda R1- 153/2022 i to građevinsko radi utvrđivanja visine štete koja je nastala na osiguranoj imovini tužiteljice, je provedeno upravo, a u smislu čl. 272. ZPP, radi potreba predmetnog postupka (a kako je to vidljivo iz prijedloga za osiguranje dokaza upravo radi pokretanja postupka radi isplate štete po predmetnom osiguranju protiv tuženika). Kako se osiguranje dokaza, a u smislu čl. 272. st. 1. ZPP i provodi ukoliko postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano i to prije pokretanja parnice, to je takav dokaz upravo proveden i potrebe ovog postupka slijedom čega ga je sud i cijenio tijekom ovog postupka. Kako se u konkretnom slučaju radilo o imovinskoj šteti na stambenom objektu i pomoćnom objektu, jasno je da je izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem a radi utvrđivanja obima štete bilo neophodno jer je nekretnina svakim daljnjim danom izložena utjecaju vremena a time i povećanju obima štete. Stoga upravo takvo vještačenje koje je provedeno za potrebe ovog postupka je vještačenje koje ovaj sud je dužan ocijeniti, po potrebi dopuniti, a ne bez osnovanog razloga odbaciti samo zbog prijedloga tuženika. Dakle, radi se o sudskom vještačenju, određenom od strane samog suda za potrebe ovog postupka, te sama činjenica da je takvo vještačenje odrđeno po prijedlogu ovdje tužitelja (a koji u konačnici je u smislu čl. 219. ZPP i dužan predlagati dokaze kojim dokazuje svoje navode) ne kompromitira niti diskreditira isti nalaz (protivno tuženik nije dokazao).

9. U smislu čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osiguraninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

10. Prije svega ovaj sud ističe da se u konkrentom slučaju radi o ugovornom osiguranju slijedom čega za određivanje visine štete te obveza i prava stranaka su relevantne prvenstveno odredbe konketnog ugovora o osiguranju, a u slučaju nedostatka istih, ZOO kao općeg propisa koji regulira spone odnose, te podredno i Zakon o osiguranju (Narodne novine br. 30/2015, 112/2018, 63/2020, 133/2020, 151/2022, 152/2024 dalje. ZOS) i to parcijalno vezano za odredbu čl. 375. ZOS a koji se odnosi na zaštitu potrošača. U odnosu na primjenu Zakona o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda (Narodne novine br: 16/2019, dalje: Zakon) a na odredbe kojeg se poziva sam tuženik kao i procjenitelj tuženika prilikom utvrđivanja istrošenosti osigurane stvari, ovaj sud ističe da u smislu čl. 1. Zakona istim se Zakonom uređuju kriteriji i ovlasti za proglašenje prirodne nepogode, procjena štete od prirodne nepogode, dodjela pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda nastalih na području Republike Hrvatske, Registar šteta od prirodnih nepogoda (u daljnjem tekstu: Registar šteta) te druga pitanja u vezi s dodjelom pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogod, a čl. 5. i 6. Zakona su propisana i nadležna tijela i postupak pa je tako čl. 5. istog određeno da nadležna tijela za provođenje Zakona su Vlada RH, povjerenstva za procjenu šteta od prirodnih nepogoda, nadležna ministarstva, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb (u daljnjem tekstu: nadležna tijela), dok je čl. 6. određeno da Hrvatski sabor u skladu s odredbama ovoga Zakona: 1. imenuje članove Državnog povjerenstva za procjenu šteta od prirodnih nepogoda

2. usvaja godišnje izvješće o konačnoj procjeni šteta i utrošku sredstava pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda i radu Državnog povjerenstva za procjenu šteta od prirodnih nepogoda

3. provodi i druge aktivnosti u skladu sa svojim nadležnostima i odredbama ovoga Zakona.

Nadalje, čl. 16. Zakona propisano je da se radi ublažavanja i djelomičnog uklanjanja posljedica prirodne nepogode osiguravaju i planiraju novčana sredstva, određuje njihova namjena i način dodjele. Čl. 23.-30. Zakona određen je način postupanja nadležnim tijela nakon prirodnih nepogoda kao postupak procjene štete, a radi, u konačnici, dodjele pomoći pogođenim građanima (čl. 34. Zakona). Dakle, iz citiranih odredaba vidljivo je da je Zakon specijali zakon a koji uređuje materiju postupanja državnih tijela radi utvrđivanja štete kao i njezine visine nastale od prirodnih nepogoda u cilju dodjele pomoći za ublažavanje i uklanjanje posljedica takvih štete. U konkretnom slučaju, dakle u predmetnom pravnom odnosu, ne radi se o nikakvoj bespovratnoj i besplatnoj pomoći a koja bi se financirala iz sredstava određenih čl. 16. Zakona, već o dvostranoobveznom pravnom odnosu u kojem je s jedne strane tužiteljica kao osiguranik platila premiju radi osiguranja imovine (kuće i pomoćnog objekta) a s druge strane se tuženik obvezuje u slučaju nastupa osiguranog slučaja, isplatiti tužiteljici ugovorenu osiguraninu. Slijedom iznesenog pozivanje tuženika na Zakon i primjenu Zakona prilikom procjene predmetne štete je neosnovan i nezakonit jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti upravo predmetni dvostranoobvezni ugovor i odredbe koje su vezano za njega ugovorene. Stoga razloga ovaj sud ističe da i navodi procjenitelja tuženika (svjedokinje BH) a u dijelu u kojem ista poziva na Zakon prilikom utvrđivanja stupnja dotrajalosti objekta (istrošenosti) koji su osigurani, su neosnovani, a i sama svjedokinja navodi da nije pravnik slijedom čega nije niti stručna tumačiti odredbe istog zakona. Slijedom toga u tom dijelu iskaz iste svjedokinje sud ne smatra isnitim niti obvezujućim, već isti smatra u tom dijelu vlasitim nestručnim mišljenjem (a obzirom na primjenu prava a ne pravila građenja) same sjedokinje. Primjena Zakona od strane tuženika učinjena je isključivo iz razloga povoljnijeg utvrđivanja visine štete odnosno obveze samog tuženika jer u konkretnom slučaju nema osnove, niti zakonske niti ugovorene, da se primjene odredbe Zakona. Stoga je prigovor tuženika i u tom smisu ocijenjen neosnovnim.

11. Radi utrđivanja načina sklapanja ugovora o osiguranju sud je sasušao tužiteljicu i svjedoka VH.

12. U svome iskazu tužiteljica je iskazala da je bila dugogodišnji osiguranik tuženika, 40-50 godina, te su joj oni ponudili ugovor o osiguranju predmetne nekretnine a u svezi kojeg su i procijenili objekt i odredili su visinu te procjene, a tužiteljica je pristala na njihovu ponudu i dogovorili su obračun plaćanja. Tužiteljica je iskazala da joj je prilikom sklapanja ugovora rečeno da se za objekt koji je stariji od 1964. mora plaćati dodatno, zbog starosti objekta, a tužiteljica je tad pitala ukoliko ona to plati što će biti ako se desi osiguran slučaj, na što je tužiteljici rečeno, od strane gospodina s kojim je sklapala ugovor, da koliko plaća da će toliko i dobiti odnosno iznos na koji je osigurana nekretnina. Tužiteljica je iskazal da je kuća, koja je predmet ovog postupka, redovno održavana, a koju kuću je tužiteljica naslijedila od svoje mame. Iskazala je da je kuća građena po saznanju tužiteljice 1929. jer je ta godina napisana na bunaru. Tužiteljica je iskazala da se radilo o dugogodišnjem osiguranju, a na policama je pisalo da je kuća uredno održavana. Navela je da se ne sjeća da je prilikom pregovaranja bila razgovarala o odbitnoj franšizi. Iskazala je da ne zna koji je bio procjenitelj prilikom sklapanja ugovora o osiguranju, a da je osiguranu svotu odredio tuženik. Tužiteljica je navela da joj je prilikom sklapanja ugovora rečeno da ako je objekt stariji od 1964. da mora plaćati dodatnu premiju zbog starosti objekta, a na što je tužiteljica pristala. Tužiteljica je iskazala da su joj uručeni opći uvjeti osiguranja koje je tužitelja proučila i pročitala i to 2015. kada je sklapala ugovor o osiguranju.

13. Saslušan kao svjedok VH (dalje: svjedok) je iskazao da da tužiteljicu poznaje, odnosno zna ju iz viđenja i da ju je vidio prilikama kada je dolazila u zgradu tuženika u [adresa] odnosno kada je došla plaćati premiju osiguranja. Svjedok je iskazao da on osobno sa tužiteljicom nije sklapao ugovor o osiguranju niti vodio pregovore u svezi tog ugovora već je sa tužiteljicom policu odnosno ugovor sklapala kolegica svjedoka, koja više nije djelatnica tuženika, slijedom čega se svjedok vodi kao zastupnik vezano za tu policu. Iskazao je da mu nikakve okolnosti nisu poznate vezane za sklapanje konkretnog ugovora o osiguranju. Iskazao je da moguće da je unazad dvije godine koji puta tužiteljica uplatila premiju osiguranja kod tuženika, a kojom prilikom je i svjedok bio prisutan te preuzeo tu uplatu. Svjedok je naveo da ono čega se sjeća je da je jednom tužiteljica bila radi uplate premije, a koja se može uplatiti na šalteru tuženika, a čega se svjedok sjeća iz razloga što je upozorio tužiteljicu da ne padne na stepenicama tuženika. Svjedok je iskazao da je posljednji puta vidio tužiteljicu prije godinu i pola ili dvije, a da je zadnji puta imao poziv telefonski od strane tužiteljice u studenom 2024., a koja je tražila da svjedok provjeri je li uplaćena premija u cijelosti za 2024.. Naveo je da se radi o polici osiguranja za imovinu odnosno osiguranje imovine odnosno nepokretne imovine u [adresa]. Iskazao je da prilikom plaćanja premije tužiteljica nije tražila nikakvo pojašnjenje od svjedoka.

14. Dakle, iz iskaza svjedoka je vidljivo da isti nema nikakvih neposrednih saznanja vezano za okolnosti pod kojim je sklopljen konkretni ugovor o osiguranju, osim što je svjedoku samo poznato da je isti sklopljen za nepokretnu imovinu u Starom Fakrašiću a za koje osiguranje je tužiteljica i plaćala premiju. S druge strane iz iskaza tužiteljice vidljivo je da se tužiteljica ne sjeća je li se odbitna franšiza spominjala, no isto tako iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su opći uvjeti, vezani za konkretni ugovor, tužiteljici i uručeni i koje opće uvjete je tužiteljica i pročitala. Ono što tužiteljica navodi da joj je prilikom sklapanja ugovora samo rečeno da obzirom da je kuća starija od 1964. da mora dodatno platiti premiju na što je tužiteljica i pristala te joj je rečeno da će joj u slučaju nastupa osiguranog rizika biti ispaćena osigurana svoda do visine ugovorenog. Isto tako iz iskaza tužiteljice vidljivo je da je kuća, koja je bila predmet osiguranja, sagarađena 1929. a što u konačnici potvrđuje i građevinska vještakinja.

15. Uvidom u Policu osiguraja za obračunsko razdoblje broj 078627163585, osiguranje imovine – građevisnki dio i stvari u kućanstvu, utvrđeno je da je osiguratelj ovdje tuženik, a ugovaratelj i ujedno osiguranik tužiteljica, da se radi o višegodišnjem osiguranju počevši od 26. studenog 2015. do 26. studenog 2025. (dalje Polica), da premija dospjela na naplatu svake godine 26. studenog, da je osiguranje sklopljeno po: Općim uvjetima za osiguranje imovine u primjeni od 10. svibnja 2015., Uvjetima za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana u primjeni od 1. svibnja 2015., Uvjetima za osiguranje kućanstva u primjeni od 1. svibnja 2015.. U polici se navodi predmet osiguranja u mjestu [adresa] i to: i to građevinski dio samostalnog pomoćnog objekta površine 110 m2, slabe građe na iznos osiguranja od 1.000,00 kn/m2 s dopunskim osiguranjem od rizika potresa sa osiguranom svotom od 110.000,00 kn, kao i građevinski dio kuće površine 200 m2, slabe građe na iznos osiguranja od 2.000,00 kn/m2 sa dopunskim osiguranjem od rizika potresa sa osiguranom svotom od 400.000,00 kn. U odnosu a osiguranje stvari u kućanstvu sud nije posebo cijenio taj dio ugovora jer nije predmet ovog postupka. U polici se navode i doplaci za potres i to objekta prije 1964. a koji dopolatak je ugovoren u iznos od 99,95 odnosno +50% sa iznosom premije od 49,98 kn, te su u končanici tužiteljici i zaračunati popusti na zajedničko ugovaranje, popust za višegodišnji ugovor te komercijalni popust te je u konačnci ugovorena premija za razdoblje od 26. studenog 2020. do 26. studenog 2021. u ukupnom iznosu 2.547,64 kn a koja premija nije sporno da je plaćena.

16. Dakle, iz samog ugovora o osiguranju, odnosno izdanoj polici za ugovoreno razdoblje u kojem je i nastupio osigurani rizik, vidljivo je da su relevantni uvjeti osiguranja a koji se primjenjuju na sporni odnos među strankama (koji su i citirani u polici i za koje tužiteljica u svom iskazu navodi da su joj uručeni i da ih je pročitala u vrijeme sklapanja ugovora 2015.) Opći uvjeti za osiguranje imovine u primjeni od 10. svibnja 2015., Uvjeti za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana u primjeni od 1. svibnja 2015. te Uvjeti za osiguranje kućanstva u primjeni od 1. svibnja 2015..

17. Kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj uručeni opći uvjeti vezani za sporno osiguranje a koje je i pročitala, ovaj sud nije imao razloga smatrati da su odredbe ugovora o osiguranju (u cijelosti ili djelomično) a vezano za zaštitu potrošača (čl. 375. ZOS a u svezi čl. 49. st. 1. i st. 2. i čl. 50. st. 1. toč. 10. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine br. 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022 dalje: ZZP, a koji se obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju ima primijeniti) ništetne, jer je tužiteljica bila upoznata s uvjetima osiguranja kao i načinom utvrđivanja štete, a time i čl. 16. st. 3. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana, tim više što se niti sama tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje protivno.

18. Slijedom iznesenog upravo su Opći uvjeti za osiguranje imovine u primjeni od 10. svibnja 2015., Uvjeti za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana u primjeni od 1. svibnja 2015. te Uvjeti za osiguranje kućanstva u primjeni od 1. svibnja 2015. (potonje ovaj sud nije posebno cijenio jer stvari u kućanstvu a čije osiguranje je uređeno tim uvjetima, nisu predmet ovog postupka) relevantni za predmetni pravni odnos.

19. U odnosu na činjenicu da se u Polici osiguranja ne ističu odredbe o odbitnoj franšizi ovaj sud ističe da u smislu čl. 3. st. 1. Općih uvjeta za osiguranje imovine od 10. svibnja 2015. u polici osiguranja moraju biti navedeni: ugovorne stranke, osigurana osoba odnosno osigurana stvar ili drugi predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija, nadnevak izdavanja police i potpisi ugovornih stranaka. Među strankama nije sporno da je Polica sklopljena a iz sadržaja iste (vidi toč.15.) vidljivo je da sadrži sve potrebne podatke. Dakle, sama odredba o odbitnoj franšizi vezano za potres nije obvezni sadržaj takve police. Iz čl. 21. Općih uvjeta za osiguranje imovine vidljivo je da ako je ugovoreno da osiguranik snosi sam dio štete (ugoreni samopridržaj, franšiza) osiguranina će se, ako nastupio osigurani slučaj , utvrditi tako da na osiguranika otpad dio štete u visini ugovorenog samopridržaja.

20. Uvidom u Uvjete za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 1. svibnja 2015. čl. 16. utvrđeno je da je st. 3. istih ugovoreno da ako se ostvari osigurani slučaj opasnosti potresa, osiguratelj plaća naknadu u visini nastale štete umanjenu za odbitnu franšizu, a najviše od iznosa osiguranja. Odbitna franšiza izosi 10% osiguranog iznosa (u konkrtnom slučaju za kuću 400.000,00 k a za dvorišni objekt 110.000,00 kn), ali najmanje 4.500,00 kn a najviše 75.000,00 kn. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tuženik donio poslovnu odluku da visinu franšiže obračuna od iznosa pretrpljene štete, a ne od ugovorenog iznosa. Obzirom da u smislu čl. 27. st. 4. Uvjete za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 1. svibnja 2015. osiguratelj je obvezan isplatiti osiguraninu najviše do iznosa osiguranja navedenog u polici (dakle osigurane svoge) jasno je da je poslovna odluka tuženika donesena u interesu same tužiteljice jer u konačnici ukupna šteta ne može biti veća od ugovorene svote osiguranja (dakle maksimalnog iznosa z a obračun franšize) ali u slučaju utvrđenja da je šteta manja od osiugranog iznosa, tada je svakako u interesu tužiteljice kao potrošača da se odbitna franšiza obračunava od utvrđene štete odnosno osiguranine.

21. Radi utvređnja visine same štete odnosno koliko iznosi osiguranina za predmetni osigurani slučaj, sud je saslušao svjedokinju GHZ te vještačenje po vještakinji građevinske struke Mileni Polimac Rođak.

22. U svome iskazu svjedokinja GHZ (dalje: svjedokinja, ing. građevine) je iskazala da je tužiteljicu jednom vidjela prilikom očevida vezano za štetu na imovini, kući i pomoćnom objektu od potresa 29. prosinca 2020.. Svjedokinja je iskazala da je ona procjenitelj štete već osam godina, a za tuženika radi više od tri godine. Navela je da u konkretnom slučaju svjedokinja nije pozvana radi procjene nakon što je procjenitelj tuženika već bio na licu mjesta, a uobičajeno ju se poziva ukoliko stranka ima prigovor na procijenjenu štetu. Iskazala je da prije njezinog izlaska na teren i procjene, svjedokinji putem e-maila od strane tuženika dostavljen nalaz i mišljenje sudske vještakinje iz predmeta osiguranja dokaza. Svjedokinja je navela kako je na licu mjesta u travnju 2022. utvrdila da je stanje na objektu i prije potresa bilo dosta loše, kuća je bila drvene gradnje, dosta dotrajala, drvo je bilo tvrdo, temelji kuće nisu bili betonski u suvremenom smislu već naslagani kamen, krovište je bilo također dotrajalo, a po procjeni svjedokinje crijep je bio star 50 godina, i više. Svjedokinja je iskazala da prije izlaska na teren i procjene, svjedokinja uvijek pogleda stanje objekta kako je bilo prije štetnog događaja, a u konkretnom slučaju je izvršila uvid u snimke sa Google Maps-a objekta tužiteljice i to iz 2011. godine kao i pregled tih snimaka objekta izvana. Slijedom toga, navela je da je pregledala stanje krova prije potresa, a uobičajeno je provjeriti ravninu krova odnosno je li krov bio ulegnut, a temeljem Google Maps snimaka za objekt tužiteljice, svjedokinja je utvrdila da je krov imao istu ravninu 2011. kao i u trenutku uviđaja svjedokinje. Iskazala je da jedina razlika između snimaka sa Google Maps-a i na licu mjesta koje je svjedokinja utvrdila je da je na snimkama crijep bio iste boje i vrste, a prilikom uviđaja je nekoliko crjepova promijenjeno koji su oštećeni prilikom pada dimnjaka. Svjedokinja je navela da se prilikom uviđaja popela u potkrovlje kuće kako bi pregledala krovnu konstrukciju te je utvrdila da krovna konstrukcija nema vidljivih oštećenja osim uobičajenih pukotina na drvnoj građi zbog utjecaja proteka vremena. Svjedokinja je iskazala da na krovištu nije bilo razmicanja rogova, greda, podružnica, nisu bile izmaknute sa greda, a jedino oštećenje koje je bilo vidljivo su komadi dimnjaka koji su se nalazili u potkrovlju kao i što je bilo vidljivo pregledom iznutra da su nekoliko crjepova promijenjeni i da su novi. Navela je da je unutarnjim pregledom kuće utvrdila da su doista nastala sva oštećenja kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka odnosno da je oštećena žbuka, da su pločice oštećene odnosno podne i zidne obloge, a sva ta oštećenja su priznata i u nalazu i mišljenju svjedokinje. Iskazala je da je također vanjskim pregledom utvrdila da drvena obloga (lamperija) izvan kuće je bila izmaknuta, pomaknuta što je također priznato u nalazu i mišljenju svjedokinje. Svjedokinja je navela, a što se tiče krovne limarije, to su opšani odvodni žljebovi i vertikale, svjedokinja tu također nalazi neslaganje sa nalazom i mišljenjem vještaka. Naime, svjedokinja je iskazala da je uviđajem na licu mjesta na limariji utvrdila jedno jedino oštećenje i to na odvodnoj vertikali na kojoj se koljeno izmaklo odnosno razdvojilo se. Navela je da je u svom nalazu svjedokinja odobrila zamjenu te jedne vertikale. Iskazala je da za razliku od procjene svjedokinje, sudska vještakinja u postupku procjene dokaza tužiteljici je u naknadi štete procijenila zamjenu sve limarije tj. cjelokupne limarije u kući, a u sklopu zamjene cijelog krova sa kojom procjenom u svezi krova se također mišljenje svjedokinje razlikuje od sudskog vještaka. Svjedokinja je navela da glavna razlika između metode procjene sudskog vještaka i procjene svjedokinje kao procjenitelja osiguratelja je u tome što sudski vještak procjenjuje te daje troškovnik cjelokupne sanacije u skladu sa današnjim uvjetima gradnje te predlaže cjelovitu sanaciju za razliku od procjenitelja osiguratelja gdje je svjedokinja, a u smislu uvjeta osiguranja, procijenila samo štete koje su nastale vezane za štetni događaj odnosno potres. Primjerice, svjedokinja je iskazala da je sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju predvidjela zamjenu cjelokupnog crijepa pod pretpostavkom da se takav crijep danas više ne može nabaviti iako procjenitelj ne vidi razloga zašto se ne bi promijenilo cca. 30-50 komada oštećenog crijepa. Primjerice, navela je da u praksi postoji slučaj da se određena vrsta crijepa ne može nabaviti više, a kako se u tom slučaju radi o preslagivanju crijepa te se stari crijep preslaguje na mjesto gdje je nastalo oštećenje dok se novi crijep stavlja samo u jednoj liniji, često puta se osiguranici s time ne slažu, ali u skladu s uvjetima osiguranja osiguratelj naknađuje samo nastalu štetu od osiguranog slučaja. Dakle, iskazala je da zaključno u skladu sa procjenom svjedokinje, tužiteljici je odobreno sve, a kako je to procijenjeno od strane sudske vještakinje izuzev cjelokupne zamjene krovišta te zamjena limarije cjelokupne. Svjedokinja je navela, a što se tiče pomoćnog objekta, na licu mjesta je utvrdila da se radi o objektu koji je puno novije gradnje i to zidana konstrukcija sa betonskom pločom koja je otpornija na potres na sitna oštećenja u unutrašnjosti objekta. Svjedokinja je iskazala da je na licu mjesta i u svojoj procjeni priznala pukotine koje je utvrdila i sudska vještakinja, no razlika između procjene svjedokinje i sudske vještakinje je u tome što je postojalo jedno procurenje unutar objekta, a koje je nastalo zbog oštećenja crijepa na pomoćnom objektu te po procjeni svjedokinje je bilo potrebno samo preslagivanje 50% površine krova, dok je sudska vještakinja procijenila preslagivanje cijelog krova u zamjenu 25% crijepa. Navela je da se još želi osvrnuti na zaključak nalaza i mišljenja sudske vještakinje gdje je sudska vještakinja procijenila troškove sanacije kuće u iznosu od 43.600,00 eura + PDV za kuću, a svjedokinja je procijenila 29.200,00 eura dok PDV priznaju samo pri dostavi računa, za pomoćnu zgradu je procjena vještakinje bila 8.400,00 eura + PDV, a po procjeni svjedokinje 3.500,00 eura. Iskazala je da je na licu mjesta na uviđaju kod tužiteljice bila u travnju 2022. dok se na nalaz sudske vještakinje očitovala u travnju 2023.. No svjedokinja je navela da u konačnici iznos koji je isplaćen po osnovi osiguranine tužiteljice je bio rezultat umanjenja osiguranine zbog istrošenosti objekta. U odnosu na ostale troškove, svjedokinja je iskazala, a kako to sudska vještakinja navodi u nalazu stupnju oštećenja, projektu obnove i nadzoru izvođenja radova osiguratelj te troškove priznaje, ali po dostavi računa za takve troškove, a razlog za to je što često puta osiguranici ne idu u cjelovitu obnovu te nemaju niti nadzor niti projekt i dr. već samostalno vrše radove. Navela je da razlog umanjenja isplate osigurane svote uslijed istrošenosti, a u skladu sa policom osiguranja tuženika je umanjenje koje se odbija samo u slučaju ukoliko je objekt istrošen 60 i više posto, u protivnom se istrošenost ne odbija. Iskazala je da je svjedokinja procjenitelj, a ne pravnik te ne tumači ugovore već radi po nalogu. Svjedokinja je navela da je konkretno postotak istrošenosti obračunavan temeljem Vernerove metode, a to je 0,8 x starost nekretnine kroz očekivani rok trajanja nekretnine. Naime, svjedokinja je iskazala da postoje propisi o tome i to Zakon o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda NN 16/19 i na to vezan Pravilnik o registru šteta od prirodnih nepogoda NN 65/19, a prema kojima bi postotak istrošenosti bio još i veći nego li je svjedokinja procijenila pa su slijedom toga tu išli u korist osiguranice. Navela je, a što se tiče starosti nekretnine prilikom uviđaja nije bilo nikakvih podataka o točnoj starosti nekretnine, slijedom čega je pretpostavljena starost nekretnine od 85 godina, jer drvene nekretnine imaju maksimalni vijek trajanja 100 godina. Iskazala je da Zakon o gradnji čak predviđa za konstrukcije manjeg značaja koje su obiteljske kuće rok trajanja 50 godina. Naime, svjedokinja je navela da realno nekretnine drvenih konstrukcija mogu trajati i duže ukoliko se dobro održavaju, ali zakonski propisi su takvi po kojima se postupa. Svjedokinja je iskazala da su slijedom svega navedenog utvrdili koeficijent istrošenosti 0,68, a sukladno tome su isplatili 32% procijenjene štete. Navela je da se PDV priznaje po dostavi računa, ali konačno odluku o tome donosi osiguratelj, a ne procjenitelj. Iskazala je da je prilikom procjene imala na uvid ugovor o osiguranju no da nema nikakvih saznanja o načinu i sklapanju ugovora o osiguranju u konkretnom slučaju niti je istom prisustvovala. Svjedokinja je navela da svjedokinja procjenjuje štetu prema pravilima građevinarstva te obračunava istrošenost, a na osiguratelju je hoće li i kako isplatiti eventualno svotu bez obzira na eventualni uplaćeni dodatak prilikom sklapanja ugovora na istrošenost objekta.

23. Uvidom u nalaz i mišljenje sudske vještakinje građevinske struke Milene Polimac Rođak dipl. ing građevine ovaj sud je utvrdio slijedeće:

Utvrđeno je da je vještakinja izradila okvirni troškovnik za sanaciju štete koja joj je bila vidljiva prilikom očevida. Iskazala je da procijenjeni troškovi sanacije i obnove građevine iznose ukupno 68.216,46 eura i to, kako to proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja (u premetu ovog suda R1 -153/22) troškovi sanacije i obnove za kuću iznose 45.577,97 eur + PDV te za pomoćnu zgradu 8.995,20 eur + PDV odnosno ukupno iznos od 54.573,17 eur te PDV na taj iznos od 13.643,29 eura odnoso sveukupno iznos od 68.216,46 eur. Sudska vještakinja je navela da je štetu na pokrovu kuće procijenila da je potrebno u potpunosti napraviti odnosno staviti novi pokrov jer je na licu mjesta bilo vidljivo da crijep nije stajao na svome mjestu, a većina krova je procurivala. Sudska vještakinja je iskazala da je crijep bio dotrajao i nije ga bilo smisla ponovno vraćati i slagati na krov. Navela je da je dio krova bio popravljen a dio nije, jer vjerojatno stranka nije mogla dohvatiti taj dio krova slijedom čega su na tim dijelovima bila veća procurivanja. Iskazala je da crijep nije imalo smisla preslagivati iz razloga dotrajalosti usred vremena nevezano za potres. Sudska vještakinja je navela da krov kuće nije ravan već ima na više mjesta krovne kućice i na tim mjestima je došlo do pomicanja limarije i veće štete na letvama, a možda i krovnoj građi. Sudska vještakinja je iskazala da je zbog procurivanja došlo do truljenja letve koje je sudska vještakinja u svom nalazu i procijenila. Nastavno je iskazala da je u stavci 18. pisanog nalaza odnosno troškovnika vještakinje je došlo do greške te umjesto jedinične mjere "komad" treba stajati "m3" te se ta stavka odnosi ne samo na krovnu konstrukciju nego općenito na drvenu nosivu konstrukciju kuće jer je u donjem djelu kuće bilo oštećenih stupova i horizontalnih greda pa je tako dio građe obuhvaćen tom stavkom, a pogrešno je sudska vještakinja napisala samo krovne konstrukcije. Iskazala je da u stavci 21. su procijenjene letvanje samo oštećenih letvi krova. Sudska vještakinja je iskazala da je nekretnina, kuća, bila adaptirana i useljiva prije potresa. Navela je da su zidne, stropne i podne obloge bile obloga gips pločama unutra po kojima je negdje bilo farbano negdje tapete i sudska vještakinja ne vjeruje da je to staro više od 15 godina. Iskazala je da je konstrukcija kuće bila stara, no ukoliko nema utjecaja vlage takve vrste nekretnina dugo traju. Sudska vještakinja je navela da je kuća bila dobro održavana s obzirom na starost. Iskazala je da joj se čini da je na licu mjesta stranka imala projekt sačinjen od strane inžinjera I za potrebe financiranja obnove kuće putem Ministarstva kulture pa vještakinja navodi da se postavlja pitanje je li realizirano taj projekt odnosno obnova putem Ministarstva kulture. Sudska vještakinja je navela da se ne sjeća otkada je datirao taj projekt ali se sjeća da je dobila mjere objekta istog projekta. Naime, sudska vještakinja je pojasnila da ukoliko je po projektu Ministarstva kulture rađena obnova kuće tužiteljice i to prije potresa u roku od nekih 15 godina, tada se na drugačiji način računa dotrajalost nekretnine. Sudska vještakinja je iskazala da činjenicu je li takva obnova provedena se nije mogla utvrditi vizualnim pregledom vještakinje. Vještakinja se očitovala o dopuni i na činjenicu koliko bi uklanjanje štete na način kako je to procijenjeno u nalazu i mišljenju osiguranja u postupku osiguranja dokaza povećalo vrijednost nekretnine u odnosu na vrijednost nekretnine prije takve obnove. Navela je da je takvo proširenje zadatka dodatno komplicirano jer se ne može utvrditi paušalno već procjenom tržišne vrijednosti nekretnine sa nekim datumom prije potresa i tržišne vrijednosti po učinjenoj obnovi, a prema troškovniku kako je to utvrdila vještakinja u ovom postupku. Iskazala je da nije moguće izvršiti takvu procjenu tržišne vrijednosti sada, jer obnova nije izvedena. Po prijedlogu tuženika sud je dopunio nalaz i mišljenje vještakinje a radi utvrđenja umanjenje zbog dotrajalosti objekta te je temeljem dopune utvršeo da isto iznosi za:

- za kuću 46 % (gađevinska vrijednost objekta iznosi 54 % od nove vrijednosti)

- za dvorišnu zgradu 46 % (građevinska vrijednost objekta iznosi 54 % od nove vrijednosti). Nadalje je utvrđeno da je u prvom izrađenom troškovniku, koji je sastavni dio nalaza i mišljenja u postupku osiguranja dokaza R1-153/2022, obuhvaćena zamjena pokrova, letvi i opšavnih limova na kući zbog oštećenja istih elemenata u potresu, te nastanka dodatne štete zbog procurivanja krova usljed atmosferskih utjecaja. U odnosu na limariju za odvodnju, u svojoj dopuni vještakinja je navela da ista je obuhvaćena na način da se demontira i da se prilikom ponovne montaže uključi 25 % nove limarije, zato što je realna mogućnost oštećenja dijela limarije prilikom demontaže i deponiranja (uobičajeno je da se predvidi cca. 25 % zamjene novom). Nadalje vještakinja u dopuni navodi da je iz priložene fotodokumentacije je vidljivo da su opšavni limovi doživjeli oštećenja i deformacije, te da nisu uporabljivi pri montaži novog pokrova. Novi pokrov je predviđen u cijeloj količini jer je znatna površina na kojoj dolazi do procurivanja, a sve zbog deformacija ne samo crijepa nego cijele konstrukcije. Također, vještakinja procjenuje da nije moguće kombinirati više tipova crijepa a postojeći crijep više nije moguće nabaviti na tržištu. Istakla je da kada se pokrov zamjenjuje u cijelosti, potrebno je zamijeniti i letve na cijeloj površini. Nadalje je sudska vještakinja iskazala da na dvorišnoj zgradi je također evidentno procurivanje krova i dodatna šteta zbog istog. Troškovnikom je predviđeno preslagivanje crijepa uz zamjenu od 25 % količine što je uobičajeno prilikom preslagivanja (statistički podatak). U konačnici je vještakinja istakla da ako bi se u navedenim stavkama: pokrov i limarija, uključilo umanjenje stavki zbog starosti postojećeg pokrova i limarije, umanjenje prethodno iskazanog troškovnika bi bilo u iznosu 10.254,35 Eur + PDV 25 % = 12.817,94 Eur. Vezano uz navode tuženika u podnesku od 28.06.2024. sudska vještakinja se očitovala i navela da:

a) Vjerojatno trajanje zgrade za tradicijski način gradnje drvenih kuća nije obuhvaćeno današnjim propisima jer se više ne prakticira taj način gradnje i u literaturi ne postoji pojam vjerojatno trajanje zgrade za takav način gradnje.

O trajnosti navedenih građevina, može se jedino zaključivati iz podataka o gradnji postojećih sačuvanih građevina na kojima je obično urezana godina gradnje. U Registru kulturnih dobara i Geoportalu kulturnih dobara su vidljivi podaci o načinu gradnje i starosti za slijedeće građevine koje su usporedive za kućom koja je predmet ovog sudskog postupka:

- kuća [adresa], reg.br. kulturnog dobra Z-6303, god. gradnje 1780.

- kuća [adresa]. reg.br. kulturnog dobra Z-6276, god. gradnje 1763.

- kuća [adresa], reg.br. kulturnog dobra Z-5209, god.gradnje 1773.

- kuća [adresa], reg.br. kulturnog dobra Z-4821, god.gradnje 1888.

- kuća [adresa], reg.br. kulturnog dobra Z-5539, god.gradnje 1879.

- kuća [adresa], reg.br. kulturnog dobra Z-5858, vrijeme gradnje 18. st. - kuća [adresa], reg.br. kulturnog dobra Z-4409, vrijeme gradnje 18. st.

Eurocod su europske norme za projektiranje konstrukcija i razvijaju se od 1985. godine do danas. Ne odnose se na tradicijski način gradnje drvenih kuća u [adresa].

Nadalje, Zakon o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda NN 16/19 i s njim u vezi Pravilnik o registru šteta od prirodnih nepogoda NN 65/19 (tablica 2) odnose se na utrošak sredstava za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda dodijeljenih iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Vještakinja navodi da iako postoji predmetna regulativa, za poseban slučaj obnove od potresa iz 2020. godine primjenjuje se Zakon o obnovi zgrada ošećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (NN 21/23, ranije NN 102/20, 10/21, 117/21). Vezano uz navode o stupnju i načinu održavanja predmetne građevine, navodi da nije poznato temeljem kojih činjenica je tuženik u podnesku trajnost hrastove građe smanjio sa 200 na 100 godina. Vještakinja navodi da navod, „izgled drveta koje je redovno bojano i održavano“ ne definira trajnost drvene hrastove građe na način kako to izjavljuje tuženik. Radi ilustracije prilaže fotodokumentaciju koja se odnosi na jedan hrastov stup sa drvene kuće koji je uklonjen jer je netko pogrešno zaključio temeljem vanjskog izgleda da treba ukloniti predmetni stup, a iz piljenog presjeka se vidi da svojstva drveta nisu promijenjena niti je oslabljen poprečni presjek drvenog elementa:

b) Istaknuti zahtjev da se istrošenost objekta iskaže u kompletu kao istrošenost svih dijelova i elemenata nije realan, jer trajnost konstrukcije nipošto se ne može jednako tretirati kao trajnost instalacija, završnih obloga zidova, podova i sl. Naime, niti starost svih elemenata na kući nije jednaka. Stoga vještakinja navodi da je u prethodnom nalazu izrazila prosječno umanjenje (istrošenost) koje je rezultat izračuna umanjenja u odnosu na postotak učešća pojedinog elementa u cijeni građenja odnosno trošku gradnje.

c) Zadatak vještaka u postupku R1-153/2022 vještakinja navodi da je bio: „utvrditi opseg i visinu štete (nastalu od potresa 28.i 29 prosinca 2020.) na nekretnini predlagateljice u [adresa]“. Ističe da u dopunskom nalazu u predmetu Pn-118/2023 je bio zadatak : očitovati se o načinu utvrđivanja štete vezano za predmetni štetni događaj uzročno – posljedično vezano za predmetni štetni događaj, potres 28. i 29. prosinca 2020. u dijelu krovišta kuće, limarije kuće i količine pokrova na pomoćnom objektu vodeći pritom računa o uvjetima osiguranja i osiguranoj svoti. Vještakinja je istakla da u razornom potresu i nizu dodatnih potresa koji se se dogodili na području SMŽ, pa i na lokaciji kuće tužiteljice, većina objekata je doživjela deformacije krovnih ploha i elemenata krova a dodatno i usljed rušenja dimnjaka u nivou tavana i potkrovlja kuća. Osim deformacija na krovnim elementima, došlo je do pomaka i padanja elemenata pokrova (crijepa). Također, do oštećenja crijepa je došlo i zbog padanja dijelova dimnjaka.

Istakla je da ukoliko se popravak izvede na način da se pokrpaju dijelovi krovne plohe gdje je oštećen crijep, time nije riješen problem deformacija elemenata krova. Takvom izvedbom popravka se ne osigurava nalijeganje crijepa i vjerojatno je da će doći do procurivanja krova.

Nadalje, vještakinja je istakla da ako se skine postojeći pokrov i popravlja krovna konstrukcija do postizanja jedne ravnine za svaku krovnu plohu, pretpostavka za taj posao je skidanje postojećeg pokrova i letvi. Nadalje, zbog nemogućnosti pokrivanja sa istim materijalom, razmak letvi za novi pokrov ne može biti kao postojeći razmak letvi. Jednom demontirane letve nije moguće ponovno ugrađivati, jer se prilikom demontaže redovito oštete.

Pomak i padanje crijepa nije se dogodio zbog neodržavanja.

Ističe da razlog za zamjenu crijepa i sanaciju krovne konstrukcije nije tamnija boja crijepa i pojava mahovine, kao što se navodi u podnesku tuženika. Naime, vhještakinja navodi da ovisno o sastavu atmosferilija, tamnija boja crijepa i pojava mahovine nastaje već u prvoj godini nakon postavljanja novog crijepa na krov. Vezano uz zahtjev iz podneska a u kojem tužeik navodi da predlaže da se vještak očituje o mogućnosti i trošku sanacije krova kuće na način da se izvrši zamjena dijela crijepa (25% površine krova, uključujući letvanje na tom dijelu krova) uz preslagivanje postojećeg crijepa na ostale ¾ krova pri čemu se na spoju starog i novog crijepa može napraviti dilatacija od lima, vještakinja navodi da je segmentno moguće izvesti 62,10 m2 krova (jedna polovina najvećih krovnih ploha) sa novim letvanjem i sanacijom krovišta, a da se postojeći pokrov presloži na ostatku krovnih ploha pod pretpostavkom da je moguća sanacija bez skidanja letvi na ostatku krova. d) Kosi rubovi krova i rubni limovi su izvedeni na dijelu krovnih ploha i označeni na donjoj fotografiji:

Na ostatku krovnih ploha su izvedene drvene profilirane vjetar lajsne: Budući da prilikom skidanja postojećeg pokrova i letvi dolazi nužno do potrebe skidanja i postojećih rubnih vjetar lajsni, a najčešće i do oštećenja istih na način da nije moguća njihova ponovna ugradnja, vještakinja je procijenila ponovnu ugradnju limenih lajsni po rubovima krova zato što je to danas uobičajen način izvođenja, a izvedba novih ili sanacija postojećih profiliranih drvenih lajsni od hrastovine bi bila daleko skuplja od limenih rubnih lajsni.

Prilikom demontaže limarskih stavki kod preslagivanja ili novog pokrivanja krova, zbog demontaže spojnih elemenata (vijci, kuke) i specifičnih dimenzija lima (vrlo dugi savitljivi elementi), najčešće nije moguće ponovno montirati iste limarske elemente na krov. Zato je uobičajeno da se prilikom svakog preslagivanja i letvanja krova, izvodi i nova krovna limarija.

Kod uvalnih limova, najčešće širina i profilacija ne odgovara novom pokrovu i rasporedu letvi, a u postojećem stanju limovi više nisu funkcionalni.

e) Na vanjskim fotografijama krova dvorišne zgrade vještakinja navodi da nije vidljivo oštećenje pokrova, iako na rubovima krova ima vidljivih promjena u geometriji krova i pomaka na rubnim limenim lajsnama. Međutim, ističe da je evidentno da postoji procurivanje krova i da navedeno procurivanje nije bilo dugotrajno do mjere da bi postojala velika oštećenja od vlage u unutrašnjem prostoru. Zbog toga procjenjujem da je nužno preslagivanje pokrova na krovnim plohama dvorišne zgrade. Kod preslagivanja pokrova se uvijek u opisu stavke predviđa cca. 25 % novog pokrova jer se dio crijepa ošteti prilikom demontaže, a dio je već oštećen ako postoji procurivanje. Istakla je da na lesonitu i drvenoj građi stropne konstrukcije nema starih mrlja od procurivanja krova i nema pojave truleži na građi, što bi bilo vidljivo kod dugotrajnog procurivanja. Kod nagiba krova većeg od 33 stupnja, nije vjerojatno da će doći do prodora vode u unutrašnji prostor zbog vjetra i kišnih oborina istovremeno (tuženik u podnesku koristi pojam „zapuh vjetra“). Sudska vještakinja je iskazala da se upire u starost odnosno procjenu starosti građevine od tesane hrastovine za koju ponavlja da je trajnost u slučaju solidne izvedbe prosječno 200 godina, a primjeri koje je sudska vještakinja navela nisu građevine za koje se može reći da su redovito održavane na način kako tuženik opisuje u svom podnesku u smislu završne zaštite. Navela je da u fotodokumentaciji sudska vještakinja je priložila vanjski izgled jednog konstruktivnog elementa i njegov presjek koji je nakon više od 100 godina u potpuno nosivom stanju, a predmetna građevina nije bila održavana i elementi su bili obrađeni na način da se pretvori u ogrjevno drvo. Što se tiče literature koju je sudska vještakinja koristila, a radi se o Hrvatskom tradicijskom graditeljstvu, iskazala je da je istu literaturu posudila od konzervatora i nakon izrade nalaza vratila konzervatoru te joj ista sad više nije dostupna. Sudska vještakinja je navela da nadalje ne može se istrošenost svih stavki troškovnika obračunavati na isti način, jer se jednako ne troše, primjerice vodovodne instalacije u odnosu na konstruktivne elemente ili podne obloge itd.. Što se tiče segmentnog izvođenja krovnih ploha odnosno konkretno pokrova, navela je da smatra da nije moguća kombinacija raznih pokrova na jednoj krovnoj plohi na solidan način. Što se tiče konstatacije da vjetar može unijeti oborinsku vodu u unutrašnjost gospodarskog objekta, iskazala je da prema položaju tragova procurivanja u unutrašnjost objekta, smatra da uzrok nije prodor vode uslijed vjetra. Sudska vještakinja je navela, a što se tiče postupka zamjene crijepa da je uobičajeno da se određena količina prilikom preslagivanja, čak i kada nije došlo do oštećenja mora zamijeniti, a naročito u rubnim područjima i dijelovima gdje se postavlja piljani crijep, stoga je sudska vještakinja procijenila da se radi o zamjeni 25% crijepa. Sudska vještakinja je iskazala da kad je govorila da je moguće segmentna zamjena pokrova da je navela zamjenu na jednoj krovnoj plohi te preslagivanja na drugoj krovnoj plohi. Navela je da nije moguće segmentno solidno zamijeniti crijep na jednoj plohi na način da se djelomično stavi novi, a djelomično preslaže stari, jer kod kombinacije više različitih pokrova na jednoj krovnoj plohi nemoguće je solidno izvesti spojeve, a da pritom ne dođe do procurivanja krova niti izvođači mogu garantirati za takvo izvedeni rad. Iskazala je da se takav način stavljanja pokrova radi iznimno interventno i izvodilo se konkretno nakon pokrova, ali ne radi se o trajnom rješenju. Sudska vještakinja je navela da ostaje u cijelosti kod izračuna iz nalaza i mišljenja dopune nalaza, a u djelu istrošenosti kuće.

24. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje građevinske struke Milene Peša Morožin ovaj sud smatra danim potpuno, istnito i u skladu s pravilima struke, a obzirom da je vještakinja podrobno i opetovano svojim očitovanjima otklonila prigovore tuženika (koji prigovori osim samih navoda tuženika nisu niti jednim dokazom potvrđeni) ovaj sud je osnovom istog nalaza utvrdio visinu sporne štete.

25. Naime, i svjedokinja GHZ (procjeniteljici tuženika) a i sudska vještakinja suglasne su u svojoj procjeni u svim dijelovima osim u procjeni štete u odnosu na pokrov i limariju kuće kao i zamjenu crijepova na dvorišnom objektu u omjeru od 25% jer svjedokinja smatra da se šteta mogla ukloniti i samim preslagivanjem. U odnosu na takve prigovore tuženika sud upućuje na očitovanje same vještakinje a kojim ista podrobono uklanja takve prigovore tuženika te navodi da prilikom svakog preslagivanja dolazi do oštećenja određenog broja crijepa koji se procjenuje, po pravilima struke od 25 %, jednako kao i mogučnost vraćanja stare limarije nazad na preslagivani krov (odnosno rekonstruirani i obnovljeni). Stoga ovaj sud u cijelosti upućuje na razloge vještakinje zbog kojih je procjenu učinila, a upravo iz razloga što i unatoč samo oštećenu određenog dijela crijepa zbog procurenja krova je bilo potrebno i neophodno rekonstrukciju istog krova učiniti u omjeru kako je to vještakinja navela. U odnosu na procurenje krova iz nalaza vještaka vidljivo je da procurenja nisu bila dugotrajna, dakle vezana su isključivo za osigurani rizik, tim više što je vještakinja navela da je kuća prije potresa bila useljiva slijedom čega sigurno i održavana (kako i sama vještakinja u svom nalazu naovdi farbana i oblagani su zidovi ne starije od 15 godina). Slijedom iznesenog ovaj sud u cijelosti prihvaća procjenu sudske vještakinje Milene Peša Morožin i u dijelu procjene štete u odnosu na sanaciju štete na pokrovu kuće i dvorištenog objekta (odosno sporog dijela). Ovdje sud ističe da i sama vještakinja navodi da bi i na kući bilo eventulano moguće zamijeniti crijep samo na jednom dijelu (strani krova) a drugi presložiti, ali vještakinja ističe da se na taj način ne može uspješno i funkcionalno presložiti dvije vrste crijepa na jednoj plohi, no i rješenje preslagivanja jedne plohe krova a zamjena pokrova druge novim je samo privremeno ali ne i trano rješenje (takav način stavljanja pokrova se radi iznimno interventno i izvodilo se konkretno nakon pokrova, ali ne radi se o trajnom rješenju).

26. U odnosu na procjenu istrošenosti, ovdje sud smatra da niti saslušana svjedokina niti sama vještakinja, a koja takvu istrošenost procjenuje obzirom na sam vijek trajanja određenih segmenta (primjerice različito se obračunava istrošenost krova u odnosu na istrošenost primjerice vodovodnih instalacija) unatoč pravilima primjeni građevinske struke nisu ispravno ocijenile, jer konkreni pravni odnos treba promatrati u okviru ugovorenog odnosa (obzirom da se isključivo radi o obezama iz ugovornog odnosa) pa tako i pravila koje su ugovorene između samih stranaka, a ne pravila koje vrijede na slobodnom tržištu.

27. Slijedom iznesenog način umanjenja zbog dotrajalosti ovaj sud smatra da treba procjenjivati upravo sam sud a temeljem primjene materijalih propisa odnosno konkretno ugovornih odredaba ugovora o osiguranju.

28. Naime, u smislu čl. 27. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 1. svibnja 2015. st. 1. osigurana vijednost predmeta osiguranja je nova građevinska vrijednost odnosno mjesno uobičajena građevinska vrijendnost novog objekta i to upravo onog opisanog u polici osiguranja s potpuno istom konstrukcijom. U osiguranu vrijednost uključeni su i troškovi arhitekata te ostali troškovi projektiranja i planiranja. St. 2. istog čl. propisano je da bez obzira na sadržaj prethodnog stavka, osigurana vrijednost predmeta osiguranja koji su stariji od 100 godina izračunava se na temeju mjesno uobičajene vrijednosti novogradnje umanjene za iznos izgubljene vrijednosti zbog amortizacije, starosti i izgubljene vrijenosti.

29. U konkretnom slučaju utvrđeno je, kako iskazom tužiteljice tako i temeljem nalaza i mišljenja vještakinje građevinske struke, da sporna nekretnina, kuća, je izgrađena 1929. godine dok je dvorišni objekt izgrašen i kasnije. Dakle, u konkrentom slučaju nema primjene čl. 27. s.t 2. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana, a same stranke nisu prigovarale utvrđenoj vrijednosti predmeta osiguranja.

30. Nadalje, u smislu čl. 28. st. 1. toč. 2. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana u slučaju nastanka osiguranog slučaja nadoknađuje se kod oštećenih objekata ili druge oštećene imovine nužni troškovi popravaka u trenutu nastanka osiguranog slučaja potrebni da se osigurani predmet na novu vrijednost dovede u stanje u kojem je bio prije oštećenja po cijenama materijala i rada umanjenim za vrijednost ostatka. Ako je vrijednost predmeta osiguranja iz čl. 1. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana (dakle kuća, stan ili vikendica) u trenutku zaključenja ugovora o osiguranja bila niža od 40% od nove vrijednosti, tada se troškovi popravka smanjuju za iznos procijenjene istrošenosti (amortizacije) i vrijednosti ostatka.

31. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 5. lipnja 2024. vještakinja je, a u skladu sa uvjetima osiguranja pocijenila umanjenje zbog dotrajalosti te je utvrdila da je isto za kuću, ali i za dvorišu zgradu, je 46% odnoso istakla je da građevinska vrijednost objekta iznosi 54% od nove vrijednosti (kako kuće tako i dvorištne zgrade). Dakle, vidljivo je vrijednost predmeta osiguranja u trenutku zaključenja ugovora o osiguranja nije bila niža od 40% od nove vrijednosti slijedom čega se troškovi popravka, u konkretnom slučaju, ne umanjuju za iznos procijenjene istrošenosti (amortizacije) i vrijednosti ostatka. Da bi stupanj istrošenosti bio veći nego ili je to podrobno i primjerima potvrđeno, iznijela sama sudska vještakinja, sam tuženik nije ničim dokazao (a kako svjedokinja navodi 68% koja je u konačnici u svojoj procjeni pogrešno primjenila materijalno pravo).

32. Dakle, u konačnici ukupan iznos utvrđene štete po čl. 27. i 28. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 1. svibnja 2015. (a koji se odnose na novonabavnu cijenu nužnih popravaka kuće i dvorišne zgrade, čija građevinska vrijednost iznos 54% nove vrijednosti) u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka iznosi 68.216,46 eur odnosno za kuću iznos od 45.577,97 eur + PDV odnosno ukupno iznos od 56.972,46 eur (a koja je u svom iznosu veća od ukupno osigurane svote od 400.000,00 kn odnosno 53.089,12 eur) te za pomoćnu zgradu iznos od 8.995,20 eur + PDV odnosno ukupno iznos od 11.244,00 eur. Obzirom da iznos procijenjene štete na kući premašuje ugovoreni iznos osiguranine tužiteljici pripada ukupno šteta do maksimalno ugovarene svote, a u smislu čl. 27. st. 4. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana od 1. svibnja 2015. u iznosu od 53.089,12 eur dok joj u odnosu na dvorišti objekt pripada prema procjeni vještakinje. Navedeni iznos štete, dakle u odnosu na kuću maksimalno osigurani iznos, a u odnosu na dvorišni objekt procijenjenu šteta, naknadno valja umanjiti za odbitnu franšizu u iznosu od 10% od visine štete (prema poslovnoj odluci tuženika a u svezi čl. 16. st. 3. Uvjeta za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana) odnosno ukupno za kuću umanjiti za iznos od 531 eur a u odnosu na dvorišni objekt za iznos od 112 eur tako da tužiteljici u konačnici pripada osiguranina (naknada štete) za kuću u iznosu od 52.558,12 eur a u odnosu na dvorišni objekt u iznosu od 11.132,00 eur odnosno ukupno iznos od 63.690,12 eur. Kako je među strankama nesporno da je tužiteljici po predmetnom osiguranju i predmetnom osiguranom riziku već isplaćen iznos štete od ukupno 12.923,95 eur, a za koji iznos je valjalo umanjiti pripadajući iznos osiguranine, u konačnici tuženik je dužan tužiteljici isplatiti neisplaćenu razliku u iznosu od 50.766,17 eura. Stoga je odlučeno kao u izreci toč. I dok je višak zahtjeva tužiteljice kao neosnovan u iznosu od 4.526,34 eur (zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos) odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

33. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici je valjalo dosuditi i zakonsku zateznu kamatu koja teče od 20. travnja 2023., kako je to tužiteljica i potraživala i kojim zahtjevom je sud vezan u smislu čl. 2. ZPP, i to u visini određenoj čl. 29. ZOO, a obzirom da u smislu čl. 943. st. 4. ZOO bi takva kamata tužiteljici pripadala od dana tuženikova pimitka obavijesti o osiguranom slučaju (u konkretnom slučaju nesporno odštetnom zahtjevu odnoso prijavu štete koji je podnesen dana 4. siječnja 2021. kako to i sam tuženik u svome odgovoru potvrđuje). Naime, iako se u dopisu tuženika od 4. svibnja 2023. navodi da je obračun štete (isplata iznos od 438,86 eur) učinjena po zahtjevu tužiteljice koji je zaprimljen 21. travnja 2023., iz izvatka o transakcijskom računu tuženika vidljivo je da je prvi dio isplate štete uslijedio već 3. veljače 2021. a u kojem trenutku je tuženik već primio zahtjev tužiteljice i bio obaviješten o osiguranom slučaju. Stoga, obzirom da i sam tuženik čini nespornim da je zahtjev tužiteljice zaprimio 4. siječnja 2021., jasno je da tužiteljica sada osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu teuću od 20. tavnja 2023.(kao dana sastavljanja pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje građevinske struke) a koji dan je svakako nakon dana kada je tužiteljica izvijestila tuženika o osiguranom slučaju. Slijedom iznesenog prigovor tuženika u tom dijelu ocijenjen je neosnovanim te je odlučeno kao u izreci.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5 ZPP a obzirom da je tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (uspjeh tužiteljice je u omjeru od 92% a obzirom da je bila sporna samo visina zahtjeva).

35. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 1250,00 eur (Tbr 28, 52/3, 54 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa) zastupanja na ročištu od 12. ožujka 2024., 29. travnja 2024. (pritom sud ističe da se radi samo o jednom ročištu zakazano isti dan a koje je određeno sa pauzom radi odmora) pristup na ročište od 10. prosinca 2024. te 3. veljače 2025. u iznosu od 1250,00 eura za svako (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), trošak sastava podneska od 10. srpnja 2024. i 28. studenog 2024. za svaki u iznosu od 1250,00 eur (Tbr 8/1, 52/3, 46 i 54 Tarife), te sastav prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od 625,00 eur (Tbr 16/1 52/3, 46 i 54 Tarife u svezi čl. 168. st. 2. ZPP). Tužiteljici je priznat i materijalni trošak građevinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 911,13 eur (kako u postupku osiguranja dokaza a temeljem čl.168 st. 2. ZPP tako i tijekom ovog postupka, dok o materijalnom trošku uviđaja na licu mjesta sud nije odlučivao jer takav zahtjev tužiteljica u smislu čl. 164. u svezi čl. 2. ZPP nije postavila) kao i materijalni trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 299,69 eur (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18, 51/23 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 37/23, dalje Uredba), te predvidljivi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 299,69 eur (čl. 4/4 ZOSP te Tbr 2/1 Uredbe) kao i sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza u zatraženom iznosu od 6,64 eur (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18, 51/23 dalje: ZOSP te tbr 1/2 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 37/23, dalje Uredba), odnosno u konačnici dosudio tužiteljici ukupan trošak u iznosu od 10.892,15 eur a koji je naloženo da plati tuženik.

36. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška te temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

37. Stoga je odlučeno kao u izreci toč. III izreke.

U Sisku, 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka pismeno putem ovoga suda nadležnom Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punonomoćniku