Poslovni broj: K-358/2020-60

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Madlene Herak Tauković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog PL i II. optuženog BL, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; u daljnjem tekstu: KZ/97), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu; u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj K-DO-2439/2011 od 06. studenog 2012. godine, izmijenjene 09. lipnja 2017. godine i 13. listopada 2017. godine, nakon održane javne rasprave 12. ožujka 2025. godine u nazočnosti zamjenice OKDO-a Zagreb IL, I. optuženog PL uz odvjetnika Marka Sedla u zamjenu za branitelja, odvjetnika SL, II. optuženog JL i njegovog branitelja, odvjetnika NL, dana 12. ožujka 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08)

I. optuženi ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i B rođene I, rođen **.**.1951. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa] (dom za starije osobe ''Park''), državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju inženjer prometa, sa završenom VSS, u mirovini sa mirovinom od 1.320,00 eura , vlasnik poljoprivrednih zemljišta u Dalmaciji ukupne površine cca 10 do 15 tisuća kvadrata, vlasnik osobnog automobila marke Peugeot 308 godišta 2012., lošeg imovnog stanja, udovac, otac dvoje punoljetne djece, služio vojsku 1974./1975. godine u Valjevu, nema vojni čin, bez odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak, i

II. optuženi BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin PL i S rođene J, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju dipl. inženjer prometa, sa završenom VSS, zaposlen u TD Up2plan d.o.o. sa sjedištem u [adresa] sa mjesečnom plaćom u iznosu od 1.000,00 eura, rastavljen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, lošeg imovnog stanja, nije služio vojsku, nema vojni čin, niti odlikovanje, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

da bi :

- u vremenu od 08. srpnja 2008. do kraja siječnja 2009. u Zagrebu i Zaboku, I okr. ŠL kao prokurist i osoba koja je stvarno vodila poslove trgovačkog društva TL-Tome Lučić d.o.o. i II okr. BL kao direktor navedenog trgovačkog društva, zajedno i po dogovoru, u nakani da navedenom trgovačkom društvu pribave veliku nepripadnu materijalnu dobit, znajući da je trgovačko društvo TL-Tome Lučić d.o.o. sukladno Ugovoru o financijskom leasingu broj:1838/08 od 26. ožujka 2008. kojeg je s društvom BKS Leasing Croatia d.o.o. u ime društva TL -Tome Lučić d.o.o. zaključio II okr. BL, preuzelo na korištenje dizalicu marke Terex-Demag CC2200, serijskog broja: [serijski broj], a da je vlasnik navedene dizalice trgovačko društvo BKS Leasing Croatia d.o.o. koje je ujedno i davatelj leasinga, prilikom prijave štete do koje je došlo 08. srpnja 2008. na gradilištu Arene Zagreb ovlaštenim osobama u osiguravajućem društvu Croatia osiguranje d.d. Filijala Zabok neistinito predočili da je trgovačko društvo TL-Tome Lučić vlasnik navedene dizalice i tako prikrili vlasništvo trgovačkog društva BKS Leasing Croatia d.o.o., a potom prilikom nagodbe o visini štete ovlaštenim osobama u Filijali Zagreb osiguravajućeg društva Croatia osiguranje d.d. nastavili prikrivati vlasništvo na dizalici društva BKS Leasing Croatia, a koju je odštetu Croatia osiguranje d.d. priznalo po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], ugovaratelja osiguranja INGRA d.d, te potom II okr. BL u dogovoru sa I okr. PL **.**.2008. potpisao Zaključni sporazum o namirenju, temeljem kojeg je Croatia osiguranje d.d. u ugovorenim ratama trgovačkom društvu TL-Tome Lučića d.o.o. isplatilo odštetu u ugovorenoj visini od 9.144.720,00 kuna, koji su novac I okr. ŠL i II okr. BL iskoristili u poslovanju društva TL Tome Lučić d.o.o. za podmirenje tekućih obveza društva, iako su znali da odšteta za štetu na predmetnoj dizalici ne pripada društvu TL Tome Lučić d.o.o., već društvu BKS Leasingu Croatia d.o.o. kao njenom vlasniku, a primljeni novac nisu utrošili za popravak predmetne dizalice, na koji su način trgovačkom društvu TL Tome Lučić d.o.o. pribavili nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 9.144.720,00 kuna, za koji su iznos oštetili trgovačko društvo BKS Leasing Croatia d.o.o.,

- dakle, da bi kao odgovorne osobe u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu na drugi način lažnim prikazivanjem činjenica doveli nekoga u zabludu i time ga naveli da ovaj na štetu tuđe imovine što učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve koristi,

- pa da su time počinili kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 293. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03,105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; u daljnjem tekstu: KZ/97), a kažnjivo po članku 293. stavak 2. KZ/97.

II. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci I. optuženog PL BL i II. optuženog BL i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu zbog osnovane sumnje da su I. optuženi ŠL i II. optuženi BL ŠL počinili kazneno djelo zlouporabe u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 292. stavak 1. alineja 6. i stavak 2. KZ/97, koja optužnica je potom izmijenjena u pravnoj kvalifikaciji, te činjeničnom i zakonskom opisu na način da se I. optuženom PL i II. optuženom BL stavlja na teret kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 293. stavak 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po članku 293. stavak 2. KZ/97.

2. Dana 25. siječnja 2019. godine donesena je presuda broj KO-2367/12, kojom su I. optuženi ŠL i II. optuženi BL oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97, koja presuda je ukinuta presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-193/2019-8 od 07. veljače 2020. godine, te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.

3. Prije početka rasprave stranke su se suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.

4. Oštećeno trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. obavijestilo je sud podneskom po tadašnjem punomoćniku, odvjetniku Hrvoju Glogolji, podnesenom 10. ožujka 2022. godine (list 1233 spisa), da obavještava sud da nema više nikakvih potraživanja prema I. optuženom PL i II. optuženom BL, da u ovom postupku ne postavlja nikakav imovinskopravni zahtjev, odnosno, da isti povlači ukoliko ga je ranije u tijeku postupka postavio, kao i da predlaže da mu sud više ne dostavlja pismena i pozive vezano za ovaj kazneni postupak.

5. Pozvani da se očituju o optužbi, I. optuženi ŠL i II. optuženi CL izjavili su da se ne smatraju krivima za počinjenje kaznenog djela koje im stavlja na teret optužnicom.

6. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitan je i pregledan ugovor o financijskom leasingu od 26. ožujka 2008. godine s pripadajućim ispravama (list 4-8 spisa), dopis Croatia osiguranje d.d. od 08. travnja 2010. godine (list 9 spisa), dokumentacija Croatia osiguranja d.d. (list 10-19 spisa), bilješke oštećenog trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o. (list 45-49 spisa), ugovor o kupoprodaji od 26. ožujka 2008. godine (list 32-33 spisa), dokumentacija BKS- leasing Croatia d.o.o. vezano za dizalicu Terex-demag CC2200 (list 34-43 spisa), isprave Croatia osiguranja d.d. (list 44-49 spisa), dopis BKS-leasing Croatia d.o.o. od 26. veljače 2010. godine (list 50 spisa), preslike povratnica (list 51-57 spisa), prijava štete od 08. srpnja 2008. godine (list 58 spisa), dopis i dokumentacija oštećenog trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o. (list 59-64 spisa), prijedlog za ovrhu od 07. travnja 2010. godine (list 65-67 spisa), prijedlog radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere (list 68-70 spisa te list 71-72 spisa), tužba radi naknade štete (list 73-75 spisa), optužni akt u kojem je BKS-leasing Croatia d.o.o. oštećenik kao tužitelj (list 76-79 spisa), dopis trgovačkog društva Ingra d.d. s pripadajućom dokumentacijom (list 81-90 spisa), povijesni izvaci iz sudskog registra (list 91-141 spisa), očitovanje o štetama IZP 29 2008 Filijale Zagreb i LSP 506 2008 Filijale Zabok od 18. svibnja 2020. godine (list 150 spisa), isprave Croatia osiguranja d.d. (list 161-164 spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. od 24. studenog 2011. godine (list 165-167 spisa), isprave Croatia osiguranja d.d. (list 168-181 spisa), prijedlog za popravak krana Terex-Demag CC 2200, serijski broj [serijski broj] od 13. kolovoza 2008. godine (list 182-185 spisa), preliminarni izvještaj Instituta građevinarstva Hrvatske d.d. od 29. srpnja 2008. godine (list 186-187 spisa), isprave Croatia osiguranja d.d. (list 188-192 spisa), odštetni zahtjev temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] od 08. rujna 2008. godine i specifikacija (list 193-194 spisa), ugovor broj 072-A- 0087/07 o izvođenju radova s prilozima (list 195-207 spisa), vrši se uvid u isprave na engleskom jeziku (list 208-212 spisa) te u prijevode (list 213-214 spisa), ispis s Interneta (list 216-217 spisa), fotoelaborat od 10. srpnja 2008. godine (list 218-236 i 248-277 spisa), isprave vezane uz dizalicu Terex-Demag CC 2200 i zaposlenike na gradilištu (list 237-247 spisa), prijava štete s izjavom i nalogom za procjenu (list 278- 280 spisa), dopis Croatia osiguranja d.d (list 281-282 spisa), e-mail korespondencija (list 283 spisa), isprave vezane za regresni zahtjev (list 284-309 spisa), isprave vezane za isplatu štete od strane Croatia osiguranja d.d. (list 310-336 spisa), dopis HANFA-e (list 337-338 spisa), dopis Croatia osiguranje d.d. od 18. svibnja 2010. godine (list 339 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika (list 341-351 spisa), vrši se uvid u isprave na engleskom jeziku (list 352-356 spisa) te u fotoelaborat (list 358- 363 spisa), izvodi iz prometa banke (list 364-372 spisa), isprave o uvozu (list 373-374 spisa), izvadak o stanju i prometu na računu (list 375-383 spisa), zapisnik kolegija Filijale Zagreb i Izvršnog direktora Uprave trgovačkog društva Croatia osiguranje d.d. od 01. listopada 2008. godine (list 424-425 spisa), potvrda HZMO-a (list 437-438 spisa), ispis plaćanja (list 443 spisa), e-mail poruka (list 459 spisa), isprave Croatia osiguranja d.d. (list 460 spisa), dopis TL-TOME LUČIĆ d.o.o. od 17. travnja 2008. godine (list 461 spisa), izvješće stečajnog upravitelja (list 464-474 spisa), isprave iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu (list 582-780 spisa), dopis Ingre d.d. od 13. ožujka 2017. godine (list 815 spisa), polica osiguranja (list 817 spisa), privitak polici (list 819 spisa), klauzula za osiguranje ugovorne odgovornosti (list 829 spisa), dopis Ingre d.d. od 30. studenog 2011. godine (list 820-821 spisa), zaključni sporazum o namirenju (list 822 spisa), dopis HANFA-e od 22. ožujka 2017. godine (list 825 spisa) uz predstavku (list 826 spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. zaprimljen 27. ožujka 2017. godine (list 830-831 spisa), dopis Ingre d.d. od 05. travnja 2017. godine (list 842-843 spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. s pripadajućim ispravama (list 845-847 spisa), izvadak iz sudskog registra za Stečajnu masu iza trgovačkog društva TL-Tome Lučić d.o.o. u stečaju (list 857-858 spisa), dopis oštećenog od 29. rujna 2017. godine (list 860 spisa), prijedlog za ovrhu od 07. travnja 2010. godine (list 861-863 spisa), zapisnik o preuzimanju opreme (list 932-933 spisa), dopis trgovačkog društva TL-

TOME CL d.o.o. upućen Croatia osiguranje d.d. (list 934-935 spisa), podnesak odvjetnika PLF sa dokumentacijom (list 957-1004 spisa), te dokumentacija iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-282/2010 (lista 1006- 1034 spisa). Potom su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik o ispitivanju svjedoka VL od 28. rujna 2012. godine (list 453-455 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka KL od 28. rujna 2012. godine (list 456 -458 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČL od 23. svibnja 2014. godine (list 562 - 563 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆL od 21. studenog 2014. godine (list 574-576 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka DL od 11. veljače 2015. godine (list 577-578 spisa) i od 09. lipnja 2017. godine (list 850-851 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje TL od 16. rujna 2015. godine (list 795-796 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka FL od 16. rujna 2015. godine (list 796-797 spisa) i od 20. studenog 2018. godine (list 953-954 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka RL od 16. rujna 2015. godine (list 797 spisa) , zapisnici o ispitivanju svjedokinje LL od 26. rujna 2012. godine (list 448- 450 spisa) i od 01. listopada 2018. godine (list 948 spisa), te zapisnik o ispitivanju svjedoka PLF od 01. listopada 2018. godine (list 949-950 spisa). Potom je izvršen uvid u spise Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -819/2018 i broj P-1345/2011, te su pročitani izvadak iz kaznene evidencije za I. optuženog PL (list 1275-1276 spisa) i podaci o prekršajnoj nekažnjavanosti za I. optuženog PL (list 1273 spisa), kao i izvadak iz kaznene evidencije za II. optuženog BL (list 1277-1278 spisa) te podaci o prekršajnoj nekažnjavanosti za II. optuženog BL (list 1274 spisa).

7. U svojoj obrani na raspravi 12. ožujka 2025. godine I. optuženi ŠL je naveo da ostaje kod svoje obrane koju je iznio u ranijem tijeku postupka i da mu nije jasno zašto je Viši sud vratio predmet na ponovno odlučivanje i sada to opet dugo stoji, a troškovi se gomilaju. Predložio je da sud pročita sve ono što je rekao u svojoj obrani u dosadašnjem tijeku postupka. Nakon što je pročitana obrana I. optuženog PL sa zapisnika od 27. ožujka 2018. godine (list 928-931 spisa) te sa zapisnika od 25. siječnja 2019. godine (list 1138-1140 spisa), isti je naveo da ostaje kod svega što je rekao te da nema ništa drugo za dodati.

7.1. Tako je u svojoj obrani na raspravi 27. ožujka 2018. godine I. optuženi ŠL naveo da je 1992. godine osnovao tvrtku TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a da je i prije toga bio 20 godina u gospodarstvu, te da su ga svi pitali zbog čega takav naziv društva, a da im je rekao da on ne namjerava ugroziti ugled svog imena, da u svom radu nikad nije koristio laži, obmane ili prijevare, niti ga je itko za tako nešto optužio, niti je bio za tako nešto optužen, a da je i humanitarno angažiran. Potom je naveo da je 1997. godine obolio od leukemije, te da je nakon tri godine saznao za eksperimentalni lijek u Americi te se podvrgnuo liječenju, njegova bolest je stavljena pod kontrolu te se on u tom pogledu danas osjeća zdravim čovjekom, što ga je sve motiviralo da postane predsjednik Hrvatske udruge leukemije i limfomi, te da je uspio postići da se taj lijek registrira u Republici Hrvatskoj i da ga danas mogu dobivati svi ljudi kojima je potreban, kao i da je iz iste humanitarne motivacije postao suosnivač i član zaklade Ana Rukavina. Nadalje je naveo da je njegovo najveće kršenje zakona prekoračenje brzine u prometu od 15 km/h. Pojasnio je da je njihova firma zapošljavala od 5 do 46 osoba pri kraju poslovanja, imala je godišnji promet u rasponu od 5 do 60 milijuna kuna, svake godine su imali inspekciju Ministarstva financija, nikad nije pronađena nikakva nepravilnost, svi njegovi zaposlenici su dobivali plaće preko računa i niti jedna kuna nije isplaćena m imo računa, koje okolnosti iznosi kako bi pokazao koliko mu znači riječ i poštivanje zakona. Nadalje je naveo da je njegova životna želja bila nabaviti stroj poput onog koji je predmet ovog kaznenog djela. Potom je naveo da mu se 2004. godine pridružio njegov sin, nakon školovanja u inozemstvu, na kojeg je prebacio 51 % udjela u trgovačkom društvu, te je njegov sin postao direktor, iako je on (I. optuženi ŠL) i dalje vodio poslovanje. Nadalje je naveo da je u cilju nabavke stroja podnio zahtjev za kredit kod Hrvatske banke za obnovu i razvoj (u daljnjem tekstu: HBOR), kojeg nisu dobili, te da su u to vrijeme od trgovačkog društva Sarens iz Belgije iznajmili 600-tonsku dizalicu na godinu dana, a da je njihovo društvo obavljalo najkompliciranije poslove u Republici Hrvatskoj jer nitko od drugih trgovačkih društava nije bilo u stanju obavljati tu vrstu poslova. Potom je naveo da se pojavio posao s izgradnjom Arene te da je njihovo društvo trgovačkom društvu Sarens vratilo dizalicu te da su uzeli u najam dizalicu Terex-Demag, koja je predmet ovog postupka, od nizozemske tvrtke, koja je bila kod njih dvije godine. Nadalje je naveo da su mjesec dana prije isteka najma saznali za gradnju sportske dvorane Arena te su se ponudili INGRI d.d. sudjelovati u tom poslu u prosincu 2007. godine, a 26. siječnja 2008. godine je isticao privremeni uvoz dizalice Terex-Demag te je njihovo društvo trebalo ili ocariniti dizalicu ili je vratiti vlasniku. Nadalje je naveo da su odlučili ocariniti dizalicu i postati njeni vlasnici, te su 23. siječnja 2008. godine postali vlasnici dizalice Terex-Demag, zbog čega su im trebala nova financijska sredstva te je pokušao ishoditi kredite, a BKS-leasing Croatia d.o.o. je pristao ući u taj posao tako da od njih kupi dizalicu, te su BKS-leasingu Croatia d.o.o. ispostavili fakturu s PDV-om te su nakon isplate novca on i njegov sin odletjeli u Rotterdam i ondje uplatili kupoprodajnu cijenu za dizalicu. Nadalje je naveo da su 23. ili 26. siječnja 2008. godine za tu dizalicu napravili policu osiguranja, a kao ugovaratelj i osiguranik bilo je društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., te da je nakon ugovaranja posla s BKS-leasingom Croatia d.o.o. dogovoreno da polica bude vinkulirana u njihovu korist, o čemu je u spis priložio ispravu iz koje je vidljivo da su od osiguravatelja CROATIA osiguranje d.d. tražili vinkulaciju u korist BKS-leasing Croatia d.o.o., a u potpisu je ĐL. Nadalje je istaknuo da su oni bili vlasnici dizalice i da nisu obmanuli INGRU d.d., a da su BKS-leasing Croatia d.o.o. obavijestili o polici osiguranja. Nadalje je naveo da radi ilustracije opsega posla koji je trebalo obaviti na gradilištu Arene ističe da se sportska dvorana trebala sastojati od 86 stupova, koje su kolokvijalno zvali "banane", težine između 150-220 tona te visine između 15 i nešto više od 20 metara, a da je zadatak njihovog trgovačkog društva bilo podizanje tih lamela, njihovo okretanje i balansiranje svih tih elemenata na gradilištu, te da su u lipnju 2008. godine obav ljali posao tako da su dnevno postavljali jednu lamelu, što je trebalo biti okončano do 20. srpnja 2008. godine, da se na gradilištu ništa nije moglo dalje raditi prije podizanja tih lamela, a da je četiri mjeseca kasnije trebalo biti svjetsko prvenstvo radi kojeg se gradila Arena, te da su on i njegov sin svaki dan bili na gradilištu i posao je išao svojim tijekom. Potom je naveo da je večer prije nesreće trebalo postavljati sedamdesetdrugu lamelu i da se tu noć spremalo nevrijeme, a da je on iduće jutro krenuo na kratki odmor u [adresa], dok je BL (II. optuženi) trebao biti na gradilištu. Potom je naveo da ga je tog dana u 08,05 sati nazvao sin i rekao mu da je pala dizalica, te da je njegova prva briga bila da li je netko ozlijeđen jer je u tom trenutku bilo oko 50 ljudi na gradilištu ispod dizalice, te se, sva sreća, nitko nije ozlijedio, ali da su lamele i kran bili oštećeni, te da je on odmah sjeo u vozilo i krenuo za Zagreb, da je odmah došla policija koja je napustila gradilište kad su vidjeli da nitko nije ozlijeđen, a da je on još tijekom vožnje nazvao FL koji mu je rekao da prijavi štetu CROATIA osiguranju d.d., nakon čega je nazvao VL i obavijestio ga o tom događaju, koji mu je rekao da se u prijavi navede neki razlog da CROATIA osiguranje d.d. može izaći na gradilište radi izvida, a da je u uredu bila ĐL, kojoj je rekao da s interneta skine obrazac prijave štete i da u njoj navede da je dizalica pala na gradilištu Arene. Istaknuo je da je ta dizalica bila dugotrajna imovina njegovog društva za koju se plaćao financijski leasing i nikome nije dao nikakvu uputu da nekoga obmani, a vezano za to razgovarao je i sa relevantnim ljudima u INGRI d.d. Potom je naveo da kada je došao na mjesto nesreće, da je policija već obavila očevid, ondje su se nalazili novinari, te ga je prizor koji je ondje ugledao šokirao i ne može opisati kako se osjećao, te da je krenuo u rješavanje problema nakon što se sabrao jer je prvenstveno trebalo raščistiti gradilište te je cilj bio da se što bezbolnije makne dizalica pa su odmah zvali ovlašteni servis Demag, te je uskoro došao njihov serviser, sa dizalice uzeo elektronički dio te ga odnio u tvornicu Demag, a da je ostatak stroja trebalo rezati radi čišćenja gradilišta. Potom je istaknuo da kroz cijelo to vrijeme nitko iz BKS -leasinga Croatia d.o.o. nije došao na gradilište vidjeti što se događa, kao i da je od tada nastao razumljiv, ali strašan pritisak, da se nastavi s radovima, te da su mu ponuđeni neki zamjenski strojevi, s time da je on imao drugo rješenje budući da su držali u rezervi dizalicu od 500 tona, vlasništvo društva Prangl iz Austrije, koju dizalicu je htio angažirati radi nastavka postavljanja lamela, što je koštalo 40.000,00 eura mjesečno za plaćanje leasinga, s time da su nastavili plaćati BKS-leasingu Croatia d.o.o. iznos od 32.000,00 eura. Nadalje je naveo da je po njegovom mišljenju BKS -leasing Croatia d.o.o. u tom trenutku trebao raskinuti ugovor i preuzeti dizalicu, no da je on htio očuvati radna mjesta i dovršiti ugovoreni posao na gradilištu , a da je trošak transporta dizalice Terex-Demag u tvornicu koštao 100.000,00 eura, a dizalica je od 10. kolovoza 2008. godine trebala biti angažirana na drugom gradilištu, za koji posao su morali angažirati treću dizalicu, što je izazvalo nove troškove i nove gubitke za njegovo trgovačko društvo. Potom je istaknuo da ga je "ubilo" proširenje optužnice jer prema njoj ispada da su se on i njegov sin zaključali i čekali novac od osiguranja, a oni su za to vrijeme "ginuli" na gradilištu i radili svaki dan do 22,00 sata, dva puta tjedno dolazio je gradonačelnik s novinarima i morali su ga izvještavati o poduzetim radovima, kao i da su morali angažirati dodatnih 20 radnika mimo ugovora jer su imali još dodatnih poslova, s time da niti ono što je bilo ugovoreno s INGROM d.d. nije bilo uredno plaćano, tako da je njihovom društvu nastao gubitak od 3 milijuna kuna, te im je INGRA d.d. ostala dužna još oko 3 milijuna kuna, te je cijelo vrijeme kasnila s plaćanjem 7-8 milijuna kuna radova koji su obavljeni i fakturirani. Nadalje je naveo da nije točno da bi on nešto krio ili lažno prijavljivao, da je ĐL bila njihova financijska voditeljica te da je od nje zatražio da prijavi štetu, nakon čega više nikad s njom nije progovorio. Zatim je naveo da je dijelove dizalice trebalo transportirati u Veliko Trgovišće do transporta u tvornicu Demag te da je on prihvatio ponudu od Demaga za popravak dizalice i molio da se to što prije obavi, o čemu je bio obaviješten FL, a da popravak nije mogao biti gotov prije lipnja 2009. godine. Nadalje je naveo da je na jednom od sastanaka s CROATIA osiguranjem d.d. njegovom društvu bila ponuđena odšteta od 7 milijuna kuna, što nisu mogli prihvatiti te je CROATIA osiguranje d.d. uputio da kontaktiraju radi odštete sa BKS-leasingom Croatia d.o.o., te su na taj sastanak u središtu njegovog društva bile pozvane osobe iz BKS-leasinga Croatia d.o.o., ali nitko nije došao. Potom je istaknuo da niti on niti njegov sin nisu dalje pregovarali sa BKS-leasingom Croatia d.o.o., time da su bili okupirani poslovima na gradilištu. Također je naveo da on n ikada nije primio obavijest od CROATIA osiguranja d.d. da je otklonjena isplata jer se radilo o totalnoj šteti s obzirom na strahovitu štetu na gradilištu i s obzirom da je njegovo trgovačko društvo bilo vlasnik police kojom se osigurala gradnja i koja je zaključena s INGROM d.d., a koju policu su redovito plaćali. Potom je naveo da ga je vezano za to početkom listopada nazvao ČL, kojeg je vidio svega jedanput prije toga, koji mu je rekao da je INGRA d.d. prijavila štetu CROATIA osiguranju d.d. te ga je pitao da li je on (I. optuženi) voljan potpisati zapisnik o namirenju koji se odnosio na policu koju je zaključila INGRA d.d., te da mu je pročitao tekst nagodbe u kojem se n igdje ne spominje dizalica niti BKS-leasing Croatia d.o.o., niti vinkulirana polica. Nadalje je naveo da budući da je on bio na gradilištu, da je uputio sina, koji je potpisao zapisnik o namirenju, te da je o svemu bio obaviješten FL. Potom je istaknuo da on nije radio prijavu štetu po toj polici, a da mu je ČL iz CROATIA osiguranja d.d. rekao da oni njih moraju obeštetiti. Nadalje je I. optuženi ŠL istaknuo da su na prošlom ročištu tražili priklapanje predmeta Trgovačkog suda, iz kojeg je vidljivo što sve BKS-leasing Croatia d.o.o. traži te da ističe da jedna i druga polica nemaju veze, a da je BKS-leasing Croatia d.o.o. uzeo izlučno pravo od dizalice u stečaju, prijavio potraživanje od 16 milijuna kuna u stečaj i pored toga tražio 9 milijuna kuna odštete od CROATIA osiguranja d.d., zbog čega je sva njegova imovina, uključujući i zemlju njegovih predaka, blokirana, a BKS-leasing Croatia d.o.o. na pet mjesta traži naknadu štete. Nadalje je naveo da kada je dobio od CROATIA osiguranja d.d. prijedlog za isplatu odštete u dvije rate, da je o tome obavijestio tvornicu Demag koji su tražili da se isplate izvrše odjednom nakon što popravak bude obavljen jer nisu htjeli nikakav avans. Istaknuo je da je BKS-leasing Croatia d.o.o. znao za taj novac, ali da nikada nije tražio isplatu tog novca. Zatim je naveo da je njegova namjera bila popravak stroja jer je za njega smatrao da je njegovo životno djelo, dok je BKS- leasing Croatia d.o.o. jedino bio zainteresiran za isplatu rata leasinga. Potom je naveo da vezano za otklon štete CROATIA osiguranje d.d. nije imalo pravo to učiniti na temelju njegove ekspertize jer je on naručio tu ekspertizu, te da je posao na gradilištu završen u roku sa svim pohvalama od strane INGRE d.d., a da su zbog drugih ugovorenih poslova morali uzimati u najam druge dizalice i istovremeno plaćati rate BKS-leasingu Croatia d.o.o. Nadalje je naveo da je svaki tjedan dolazio u BKS-leasing Croatia d.o.o. na sastanak, na kojem je uvijek bio FL, a nekada ĆL i TL, koji su sa svime bili upoznati. Istaknuo je da je sve što je radio bilo u duhu dobrog gospodarstvenika, a da je zbog svega toga njegovo društvo padalo u sve veće financijske probleme, pa je molio ĆL da ishodi plaćanja od INGRE d.d., firma Prangl iz Austrije je s ĆL razgovarala u više navrata jer su i oni htjeli ući u partnerski odnos u njihovu firmu i otkupiti dizalicu, a da je kasnije shvatio da je ĆL bio zainteresiran jedino za plaćanje rata. Istaknuo je da BKS-leasing Croatia d.o.o. nisu došli prilikom ugovaranja leasinga pogledati dizalicu te da su znali da je njegovom društvu CROATIA osiguranje d.d. isplatila novac, ali da taj novac nikad nisu tražili, a da je njegova intencija bila popraviti stroj i nastaviti s poslovanjem, te da je htio tužiti INGRU d.d. s ciljem ishođenja plaćanja njihovog dugovanja zbog duga prema njegovom društvu, te da su tri rate leasinga iskompenzirane s INGROM d.d. Nadalje je naveo da su u lipnju 2009. godine on i njegov sin otišli u Njemačku u društvo Demag te da je stroj bio popravljen i još su se vršila ispitivanja, objasnili su im njihove financijske probleme i oni su predložili plaćanje 50 % cijene popravka u roku od godine dana, ali da BKS-leasing Croatia d.o.o. nije pristao na to, kao što nije pristao niti na druge njegove ponude za rješavanje problema. Potom je naveo da su do kraja 2009. godine imali drugih poslova s drugom dizalicom koja je također bila u leasingu, no da su i tu imali problema, i na toj dizalici je bilo štete, koje probleme su kasnije riješili na obostrano zadovoljstvo, a radilo se o suradnji s SG Leasingom, u kojoj situaciji je ta leasing kuća, za razliku od BKS-leasing Croatia d.o.o., korektno postupila i preuzela popravak. Nadalje je naveo da je njegovo trgovačko društvo početkom 2010. godine počelo lagano "tonuti" te je odmah prijavljen stečaj jer nije htio to odugovlačiti, s time da su ga njegovi radnici nagovarali da pokrene novo trgovačko društvo s ciljem da mogu nastaviti s radom kod njega. Potom je istaknuo da ne osporava vlasništvo dizalice od strane BKS-leasinga Croatia d.o.o., te da predaje u spis elektronsku poruku iz koje je vidljivo da BKS-leasing Croatia d.o.o. nije imao primopredajni zapisnik, već su u ožujku 2010. godine od njih tražili potpisivanje i antidatiranje primopredajnog zapisnika, na što je on pristao, a koju činjenicu navodi da je istaknuo radi prikaza njihove korektnosti u ovoj cijeloj situaciji.

7.2. U obrani na raspravi dana 25. siječnja 2019. godine, I. optuženi ŠL je naveo da ostaje kod obrane koju je dao na raspravi 27. ožujka 2018. godine, te je na upit suca, a nakon što su mu predočene odredbe koje reguliraju vlasništvo i ovlasti u vezi predmeta leasinga, te Općih uvjeta za zaključenje Ugovora o financijskom leasingu, na koji način je komunicirao sa CROATIA osiguranjem d.d. na temu vlasništva predmetne dizalice, odnosno, da je li rekao da se radi o predmetu u vlasništvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., odgovorio je da nisu rekli da su vlasnici dizalice, odnosno, da tvrtka nije vlasnik, te je pojasnio da on nije podnosio prijavu štete, već da je to učinila ĐL koja je podatke u prijavu unijela temeljem relevantne knjigovodstvene dokumentacije i činjenice da je predmetna dizalica evidentirana kao dugotrajna imovina, kao i da on njoj nije dao nikakve upute u tom smjeru kako da se očituje vezano za vlasništvo dizalice u prijavi. Nadalje je naveo da on ni na koji način nije utjecao na evidentiranje dizalice u imovinu društva, obzirom je na ime te dizalice tvrtka platila određeni iznos PDV-a, koji je otpisivan svaki mjesec, sukladno knjigovodstvenim pravilima, dizalica je unesena u imovinu d ruštva kao dugotrajna imovina. Potom je naveo da uopće nije smatrao niti uočio važnost prijave štete, niti je razumio u čemu je problem vezano za popunjavanje iste, te da je tu ispravu prvi put vidio u sudskom spisu, te da je, kada mu je zastupnik optužbe objasnio, shvatio da se od strane oštećenog problematizira činjenica da je zaokruženo vlasništvo u za to predviđenoj rubrici u odnosu na dizalicu. Nakon što mu je predočen dio iskaza ĆL sa lista 575 spisa u dijelu da mu je u jednom od kontakata rekao da novac koji mu je isplatila CROATIA osiguranje d.d. potrošen na ime najma zamjenske dizalice i za neke druge poslovne troškove, a da oštećeni neće imati nikakve štete jer će dizalica biti popravljena i vraćena u Republiku Hrvatsku te da će sa istom nastaviti raditi i plaćati rate leasinga, odgovorio je da je to točno i da je oštećeni bio upoznat sa cijelim tijekom vezano za njegovo postupanje s dizalicom. Nadalje je naveo da njega CROATIA osiguranje d.d. nije obavijestilo da je umjesto s jedne police novac isplaćen s druge, te da je mišljenja da je oštećeni trebao odmah u rujnu 2009. godine podnijeti tužbu protiv CROATIA osiguranja d.d. zbog činjenice da šteta nije isplaćena po polici osiguranja koja je vinkulirana u njihovu korist. Na daljnji upit suca odgovorio je da se nezgoda s dizalicom dogodila u srpnju 2008. godine, a da je tvrtka nastavila plaćati najam dizalice do listopada 2009. godine, kada su prestali s plaćanjem jer tvrtka nije bila likvidna obzirom na velike troškove na ime radova koje je tvrtka obavljala na gradilištu Arene, morali su iznajmljivati druge strojeve kako bi izveli poslove na tom gradilištu, ali i na drugim gradilištima , na što su se obvezali po završetku radova na Areni, zbog koje nelikvidnosti su zatražili zatvaranje stečaja u lipnju 2010. godine. Na daljnji upit suca odgovorio je da je novac isplaćen po polici osiguranja korišten dijelom za pokrivanje troškova radova o kojima je prethodno govorio, da su podmirivane rate leasinga te je plaćen prijevoz dizalice na popravak. Potom je istaknuo da je INGRA d.d. ostala dužna iznos od oko 500.000,00 eura, 3 milijuna kuna, te da je on predlagao ĆL, obzirom na dobre kontakte koje je imao u INGRI d.d., da se dogovori da od tog duga koji je INGRA d.d. imala prema njegovoj tvrtki, naplate dospjele rate leasinga, te da je on to i realizirao u odnosu na tri rate, a da je INGRA d.d. u konačnici ostala dužna prethodno navedeni iznos, zbog čega je on pokrenuo sudski postupak protiv INGRE d.d. te da mu je ĆL rekao da se u INGRI d.d. zbog toga ljute na njega (I. optuženog PL), te da ako povuče tužbu, da će se onda možda i njemu platiti iz tog duga određene iznosi kako je on (I. optuženi ŠL) to predložio, ali da on (I. optuženi ŠL) tužbu nije povukao. Nadalje je istaknuo da su djelatnici oštećenog odmah po izvršenoj isplati njegovoj tvrtki na osnovu police osiguranja znali za tu isplatu, da je FL odmah s tim bio upoznat i da je on (I. optuženi ŠL) rekao kasnije ĆL da ako se on s time nije slagao, da zašto to odmah nisu isticali. Nadalje je naveo da kada su prestali plaćati leasing rate, da je oštećeni poslao zadužnicu na naplatu na žiro-račun firme i na njihove osobne račune, čime je blokiran žiro-račun firme sa iznosom većim od 16 milijuna kuna, a prethodno su bili aktualni pregovori s tvrtkom Prangl, o čemu je prethodno iskazivao, sa tijekom kojih pregovora su bili upoznati djelatnici oštećenog, na istima su sudjelovali, ali da se u trenutku blokade ta firma povukla te više nije bila zainteresirana za stjecanje vlasništva trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a da je jasno da oštećeni nije bio zainteresiran za kompletan stroj, već im je bilo bitno da se plaća leasing. Na daljnji upit suca odgovorio je da je policu osiguranja po kojoj je izvršena isplata, ugovorila INGRA d.d., a oni podizvođači su plaćali mjesečno osiguranje na način da im se taj dio na ime troška osiguranja odbijao od ispostavljene fakture za obavljene poslove. Na daljnji upit suca odgovorio je da je njegova namjera bila, kada se dogodio kvar dizalice i kada je organizirao prijevoz na popravak iste, platiti popravak iste, te da nije imao saznanja da nije izvršena isplata CROATIA osiguranja d.d. po polici osiguranja vinkuliranoj u korist oštećenog, odnosno, da je znao da do te isplate nije došlo, ali da nije znao da je CROATIA osiguranje d.d. otklonila isplatu po istoj polici, te da u slučaju da je INGRA d.d. platila trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. dužan iznos na ime obavljenih radova na gradilištu Arena, da bi imao dovoljno sredstava za plaćanje popravka dizalice. Dodao je da su bili aktualni dogovori s tvrtkom Demag te je pokušavao pronaći rješenje, ali u tome nije uspijevao, zbog čega je angažirao i odvjetnika Devide Vincentia, a da je iz dokumentacije i korespondencije razvidno da su ĆL slali ponude i prijedloge, na što se on oglušio. Na pitanje branitelja II. optuženog BL, I. optuženi ŠL odgovorio je da je bilo izuzetno zahtjevno organizirati prijevoz dizalice na popravak, da je bilo potrebno osigurati više od 30 šlepera, od kojih su neki bili specijalnih dimenzija, takozvane "labudice", koji prijevoz je plaćen 90.000,00 eura. Na pitanje zastupnika optužbe i nakon što mu je predočen, odgovorio je da nije upoznat i da nikada nije vidio dopis CROATIA osiguranja d.d. - Filijale Zabok sa obaviješću o otklonu isplate štete po polici osiguranja vinkuliranoj oštećenom, sa lista 334 spisa, te je naveo da u slučaju da je bio upoznat s tim dopisom, da bi on reagirao. Nadalje je istaknuo da nema osnove za otklon isplate obzirom na uvjete koji su ugovoreni tom policom, a da je rujan 2008. godine bio vrlo intenzivan period kada su se završavali radovi na Areni zbog skorog rukometnog prvenstva, zbog čega je jasno bio aktualno velik pritisak radi završetka radova. Nadalje je naveo, a nakon što mu je predočeno da je ĆL u iskazu naveo da je tek početkom 2010. godine upoznat da je isplaćeno osiguranje po drugoj polici osiguranja, da to što je isti rekao nije točno i da je ĆL svakako bio upoznat prije toga sa tom činjenicom, što je potvrdio i FL, kao i da je prilikom jednog sastanka toliko bio revoltiran da je, između ostalog, rekao da će uništiti njega (I. optuženog PL) i njegovu obitelj, i strpati ga u zatvor. Na upit punomoćnice oštećenog odgovorio je da on nije prije isplate štete rekao djelatnicima CROATIA osiguranja d.d. da je vlasnik iste oštećeni, te da nije smatrao da je to potrebno obzirom je polica glasila na INGRU d.d. i odnosila se na gradilište Arene. Nadalje je naveo da je on smatrao da je navedeni iznos osiguranje isplatilo temeljem procjene štete na dizalici, da osiguranje to nije tako reklo, te da je INGRA d.d. prijavila štetu po toj polici i da osiguravajuće društvo nije reklo da je to zamjena za isplatu po vinkuliranoj polici, te da je očekivao da će uslijediti isplata i po toj drugoj polici. Nakon što mu je predočen dio iskaza svjedoka DL sa zapisnika od 20. studenog 2018. godine u dijelu u kojem je naveo da je bila otklonjena mogućnost isplate po zabočkoj polici, što da je optuženima bilo poznato, odgovorio je da je već prethodno naveo, kod čega ostaje, da njemu ta okolnost nije bila poznata.

8. Na raspravi 12. ožujka 2025. godine II. optuženi BL je u svojoj obrani naveo da ostaje kod obrane koju je iznio u ranijem tijeku postupka i da nema ništa drugo za dodati. Nakon što je reproducirana snimka prvog ispitivanja II. optuženog BL, te nakon što je pročitana njegova obrana sa zapisnika od 25. siječnja 2019. godine (list 1140 spisa), isti je izjavio da ostaje kod svega što je rekao te da nema ništa drugo za dodati.

8.1. Tako je na raspravi 25. siječnja 2019. godine II. optuženi BL u svojoj obrani naveo da se slaže sa svime što je rekao njegov otac, da sve njegove navode prihvaća i da nema tome ništa za dodati, pa kada bi iznosio obranu , da bi to bilo ponavljanje onog što je rekao njegov otac.

8.2. Prilikom prvog ispitivanja II. optuženi BL je naveo da se nezgoda na gradilištu dogodila 08. srpnja 2008. godine, o čemu je obavijestio oca, a da je otac obavijestio oštećenog. Potom je II. optuženi BL suglasno I. optuženom PL opisao kontakt sa LL i postupanje djelatnika CROATIA osiguranja d.d., te je suglasno I. optuženom PL iskazivao o okolnostima isplate temeljem police osiguranja koju je sklopila INGRA d.d., ističući da nema saznanja zbog čega nije izvršena isplata po polici osiguranja vinkuliranoj u korist oštećenog, te navodeći da su bili cijelo vrijeme u kontaktu s djelatnicima oštećenog, koji su bili upoznati sa svim vezano za isplatu osiguranja. Također je naveo da obzirom su oni plaćali osiguranje temeljem police koju je ugovorila INGRA d.d., da su smatrali da im pripada novac isplaćen temeljem te police, koji su koristili za rad na gradilištu. Potvrdio je da je upoznat sa uvjetima Ugovora o leasingu vezano za namirenje štete, ali je objasnio da se to odnosi na drugu policu koja je vinkulirana u korist oštećenog. Također je istaknuo da je CROATIA osiguranje d.d. moralo znati da je oštećeni vlasnik dizalice, a da je oštećeni obaviješten o isplati po polici kroz mjesec, dva, dana, te da je oštećeni znao da je dizalica odvezena na popravak u Njemačku.

9. U svom iskazu svjedok ČL je u bitnome naveo da je bio zaposlen u CROATIA osiguranju d.d. na radnom mjestu Filijala Zagreb, te da je putem medija saznao za nesreću na gradilištu Arena gdje je bila uništena dizalica, a u kojem trenutku nije imao saznanja o čijoj dizalici se radi, ali je znao da CROATIA osiguranje d.d. preko Filijale Zagreb osigurava glavnog izvođača INGRU d.d. Nadalje je naveo da mu je poznato da je istog dana kada se nesreća dogodila njihovoj Filijali podnesen odštetni zahtjev od strane INGRE d.d., povodom čega je formirano Povjerenstvo pri Generalnoj direkciji CROATIA osiguranja d.d., koje je obavljalo konačni izvid i procjenu štete na dizalici. Potom je naveo da je 11. kolovoza 2008. godine Filijala Zagreb zaprimila predmet Filijale Zabok, iz kojeg je proizlazilo da je Filijali Zabok također podnesen odštetni zahtjev za štetu na dizalici od strane trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o., te da je u dostavljenom dopisu uz taj predmet bilo navedeno da je Filijala Zabok otklonila isplatu štete po polici koju je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. imalo zaključenu u toj Filijali iz razloga što je odgovornost za štetu bila na strani glavnog izvođača radova na gradilištu, kao i da je vlasnik dizalice trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., tako da se za njih u Filijali Zagreb nikada nije kao sporno postavilo pitanje vlasništva predmetne dizalice. Nadalje je naveo da je većinu radnji vezanih za naknadu štete obavljalo Povjerenstvo iz Generalne direkcije, koja njega osobno nije obavještavalo o tijeku postupka pa da se ne može izjasniti da li su oni vršili dodatne provjere vlasništva predmetne dizalice ili da li su imali saznanja da eventualno trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. ne bi bio vlasnik. Potom je naveo da je od strane DL obaviješten da je postignut dogovor sa trgovačkim društvom TL-TOME LUČIĆ d.o.o. o visini i načinu isplate štete te da je sačinjen pisani sporazum koji su po njegovom ovlaštenju kao direktora Filijale potpisali GL i ML, a da ga je DL o postignutom dogovoru obavijestio putem telefona, te da je dan nakon toga 01. listopada 2008. godine održan kolegij na kojem su bili prisutni DL, direktori službi u Filijali Zagreb, izvršni direktor za Filijalu Zagreb i on, o kojem sastanku je sačinjen zapisnik te mu je poznato da je CROATIA osiguranje d.d. u cijelosti isplatilo štetu sukladno zaključenom sporazumu. Nadalje je naveo da je on o tome da bi u sve bio uključen BKS-leasing Croatia d.o.o. saznao tek nakon dvije godine kada je uslijedila tužba, tako da nije imao informaciju da postoji neka veza između trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. i BKS-leasinga Croatia d.o.o.

9.1. Na pitanje branitelja II. optuženog BL da li ga je netko na tim sastancima obavještavao da BKS-leasing Croatia d.o.o. ima bilo kakve veze sa spornim događajem, odnosno, o vinkuliranoj polici, odgovorio je da je već naveo da je o tome saznanje dobio tek nakon dvije godine kada je podnesena tužba. Nakon što je svjedoku od strane branitelja II. optuženog BL predočena polica osiguranja sa lista 11 spisa u kojoj je naveden broj ugovora 1838/08, na pitanje na što se odnosi taj broj ugovora, isti je odgovorio da bi se to odnosilo na to da pravo po toj polici pripada banci. Na pitanje branitelja I. optuženog PL koja je razlika između financijskog i operativnog leasinga, svjedok je odgovorio da nije stručnjak za to i da bi o tome trebalo pitati vještaka, no da kod financijskog leasinga nakon isteka leasinga predmet ostaje u vlasništvu korisnika leasinga, dok se kod operativnog leasinga predmet vraća kući. Na daljnje pitanje da li mu je poznato koliko je bilo reosiguranje police iz Zaboka, odgovorio je da nema saznanja o tome. Na pitanje zastupnika optužbe kakva je praksa sazivanja kolegija, odgovorio je da kada je on bio direktor da se kolegij sazivao svaki dan, a da konkretni kolegij nije bio sazvan samo zbog tog slučaja, već je na tom kolegiju tema bila pet ili šest točaka, te da je on na početku izvijestio direktore da mu je od strane gospodina DL rečeno da je postignut sporazum između njih i osiguranika trgovačkog društva TL -TOME LUČIĆ d.o.o., te da bi po istome trebalo osiguraniku isplatiti nešto preko 9.000.000,00 kuna, kao i da je dogovorena isplata štete u dvije rate . Također je naveo da mu je poznato da u slučaju kada se neko vozilo ili radni stroj nalaze u leasingu, da je vlasnik leasing kuća, u kojem slučaju je pravilo da je leasing kuća kao vlasnik predmeta leasinga ujedno na polici osiguranja evidentirana kao osiguranik, te nije uobičajeno da bi kao osiguranik bio naznačen korisnik leasinga, a da bi polica samo bila vinkulirana u korist vlasnika, odnosno, leasing kuće. Istaknuo je nadalje da vinkulacija police osiguranja ne znači da je subjekt u čiju korist je polica vinkulirana vlasnik predmeta osiguranja, tako da može reći da u konkretnom slučaju kada je polica osiguranja bila vinkulirana u korist BKS-leasing Croatia d.o.o., po kojoj nije došlo do isplate štete, nije postojala nikakva procedura ili postupak koji bi djelatnike CROATIA osiguranja d.d. obvezivao da provjeravaju zašto je polica osiguranja vinkulirana kada po istoj nije došlo do isplate štete. Na pitanje I. optuženog PL da li mu je poznato da li su osigurane pokretne dizalice na gradilištu, odgovorio je da je bila osigurana cjelokupna mehanizacija i oprema, a na pitanje da li mu je poznato i da li se sjeća u kojoj visini, odgovorio je da se ne sjeća, da mu je ostalo u sjećanju da je za mehanizaciju i opremu bio limit oko 2.000.000,00 eura, misli, ali da nije siguran zbog proteka vremena. Na daljnje pitanje odgovorio je da je teoretski nemoguće da se isplati veća šteta od limita koji je u polici. Potom je na pitanje branitelja I. optuženog PL odgovorio da je najviše posla odradio Sektor za osiguranje i reosiguranje imovine, te da su oni obavili razgovor s gospodinom PL i postignut je sporazum o navedenoj isplati, koji mu je tek kasnije na kolegiju usmeno predočen od strane DL. Nadalje je istaknuo da je Sektor imovine unutar Generalne direkcije, no da nema službu za likvidaciju štete, pa nema likvidatora, prijavitelja za štetu niti procjenitelja, tako da se cjelokupni tehnološki proces formalno u konkretnom slučaju odvijao preko Filijale Zagreb. Zatim je naveo da je direktno o isplati ove štete bio upoznat osiguranik i DL, kao dio Sektora imovine, koji je onda sa odlukom o zaključenju sporazuma upoznao kolegij i njega (svjedoka), te su onda oni morali provesti dogovoreni i postignuti sporazum, s time da nema saznanja tko je vršio procjenu štete, da to treba pitati DL. Na pitanje punomoćnice oštećenog tko je formalno donio odluku o isplati štete, svjedok je u bitnome odgovorio da je na prijedlog, odnosno, obavijest DL, Sektor za osiguranje i imovinu dogovorio nagodbu za konkretnu dizalicu, a da su akt o isplati štete potpisali on i DL iza tog kolegija, dok su Sporazum o namirenju potpisali ML i GL.

10. U svom iskazu svjedok ĆL je u bitnome naveo da je zaposlen na mjestu predsjednika Uprave oštećenog trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., te da je krajem 2007. godine, kada je bio član Uprave, počela procedura oko sklapanja Ugovora o leasingu s trgovačkim društvom TL-TOME LUČIĆ d.o.o., te da je ugovor sklopljen u proljeće 2008. godine, a da je Ugovoru o leasingu prethodio Ugovor o kupoprodaji koji je zaključen između trgovačkog društva TL -TOME LUČIĆ d.o.o. i BKS-leasing Croatia d.o.o., kojim ugovorom od 26. ožujka 2008. godine je BKS-leasing Croatia d.o.o. kupilo od trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. dizalicu Terex-Demag, koja je bila u vlasništvu prodavatelja i za koju su isplatili prodavatelju svotu koja je bila ugovorena u članku 3. Ugovora, umanjenu za učešće, što se ugovora Ugovorom o leasingu, a koji je sklopljen istog dana sa korisnikom leasinga TL-TOME LUČIĆ d.o.o., tako da su oni, BKS-leasing Croatia d.o.o., bili vlasnici dizalice. Potom je naveo da je negdje u ljeto 2008. godine obaviješten od djelatnika svog društva da je na gradilištu Arena Zagreb došlo do prevrtanja dizalice koju je kao korisnik leasinga koristilo trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., o čemu je ŠL osobno obavijestio njihovo društvo, a za koju dizalicu je postojala polica osiguranja koja je sklopljena sa CROATIA osiguranjem d.d. Zabok, koja je onda vinkulirana u korist BKS-leasing Croatia d.o.o. te je na polici osiguranja kao ugovaratelj bio naveden korisnik i osiguranik leasinga, a polica je samo bila vinkulirana u korist leasing kuće. Nadalje je naveo da mu je poznato da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. podnijelo prijavu štete po toj polici osiguranja te da nakon toga nije imao osobno saznanja o postupku koji se provodio u CROATIA osiguranju d.d. vezano za rješavanje odštetnog zahtjeva. Istaknuo je da iako su predstavnici trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. imali više sastanaka u BKS- leasingu Croatia d.o.o., da niti na jednom od njih njihovo društvo nije bilo obaviješteno da je CROATIA osiguranje d.d. otklonilo isplatu štete po polici koja je bila vinkulirana u njihovu korist, kao niti da je uopće CROATIA osiguranje d.d. štetu na predmetnoj dizalici rješavalo u okviru prijave štete po drugoj polici osiguranja, već da je tek naknadno saznao da je CROATIA osiguranje d.d. štetu na dizalici priznala i isplatila po polici koju je INGRA d.d. sklopila kao glavni izvođač radova na Areni Zagreb. Nadalje je naveo da su u veljači 2010. godine, nakon sastanka s PL, odlučili raskinuti Ugovor o leasingu, nakon čega su trgovačkom društvu TL - TOME LUČIĆ d.o.o. blokirali račun radi nepodmirenih dospjelih obveza, te da rate leasinga nisu plaćane od listopada 2009. godine, a nakon toga da je saznao za otklon isplate štete po polici osiguranja koja je bila vinkulirana u njihovu korist. Potom je naveo da se intenzivnije u kontakt s trgovačkim društvom TL-TOME LUČIĆ d.o.o. uključio nakon što je došlo do problema plaćanja rata leasinga, te da ga je I. optuženi ŠL u jednom trenutku obavijestio o velikim nepodmirenim potraživanjima od INGRE d.d. pa da se on onda osobno angažirao i dogovorio da se dio rata leasinga zatvori kompenzacijama ili cesijama potraživanja koje je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. imalo prema INGRI d.d., na koji način su plaćene rate za otprilike šest mjeseci tijekom 2009. godine, a nakon što se iscrpila potencijala takvog načina zatvaranja dospjelih rata leasinga, da trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. nije samostalno nastavilo podmirivati rate, pa se on ponovno angažirao i kontaktirao sa PL, te je saznao da je dizalica već krajem 2008. godine izvezena u Njemačku radi popravka, o čemu formalno BKS-leasing Croatia d.o.o. nije bilo obaviješteno, ali da se sjeća da je od kolega koji su kontaktirali sa N saznao da su oni neformalno i usput rekli da će dizalicu popravljati kod društva Demag u Njemačkoj. Potom je svjedok naveo da niti on, a niti itko drugi u BKS-leasingu Croatia d.o.o., ni u jednom trenutku nije znao da CROATIA osiguranje d.d. uopće ima prijavu štete na predmetnoj dizalici po bilo kojoj drugoj polici, osim po polici koja je bila vinkulirana u njihovu korist, iz kojeg razloga su očekivali obavijest iz CROATIA osiguranja d.d. o visini procijenjene štete ili o tome da ne prihvaćaju isplatu štete, koju obavijest su očekivali i od PL. Istaknuo je da je on osobno tek početkom 2010. godine saznao da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. sa CROATIA osiguranjem d.d. postiglo sporazum o isplati štete u visini oko 9.300.000,00 kuna za štetu na dizalici, te da je navedeni iznos plaćen trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. u dva navrata na njihov račun, i to prva rata krajem 2008. godine, a druga u siječnju 2009. godine. Nadalje je naveo da kada je to saznao, da je ponovno kontaktirao sa PL koji mu je rekao da je novac koji mu je isplaćen od CROATIA osiguranja d.d. potrošen jer je morao unajmiti zamjensku dizalicu te na neke druge poslovne troškove koje je imao, ali da BKS- leasing Croatia d.o.o. neće imati nikakve štete jer će dizalica biti popravljena i vraćena u Republiku Hrvatsku, te da će istom nastaviti raditi i nastaviti plaćati rate leasinga, što se nije dogodilo, dizalica nije vraćena u Republiku Hrvatsku, niti je ŠL njima nastavio plaćati rate leasinga, tako da su oštećeni za taj iznos od 9.300.000,00 kuna koji je isplaćen trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a ne BKS-leasingu Croatia d.o.o., kao vlasniku dizalice, odnosno, serviseru na ime popravka dizalice, a kako bi serviser Demag u Njemačkoj vratio nakon popravka tu dizalicu u Republiku Hrvatsku. Zatim je naveo da je u međuvremenu počeo istraživati cijeli slučaj te je saznao da je do isplate štete od strane CROATIA osiguranja d.d. došlo po polici koju je sklopila INGRA d.d. za osiguranje gradilišta, nakon kojeg saznanja je kontaktirao odgovorne osobe u INGRI d.d. koji su mu rekli da o isplati nemaju nikakvih saznanja, kao i da je naknadno na uvid dobio prijavu štete po polici INGRE d.d. gdje je doista bilo navedeno da je oštećena i dizalica, koja prijava štete je bila ispisana rukom, te mu je OL priznao da je njegov potpis na prijavi štete, ali da se ne može sjetiti kada je to potpisao, kao i da je prijava štete vjerojatno sastavljena na gradilištu. Nadalje je naveo da je nakon toga imao nekoliko sastanaka i u CROATIA osiguranju d.d. te da je CROATIA osiguranje d.d. provela postupke kako bi utvrdila da li je do isplate došlo zbog propusta njihovih djelatnika, no da su u konačnici oni otklonili svoju odgovornost i nisu pristali na nagodbu sa BKS -leasingom d.o.o., o kojem događaju je BKS-leasing Croatia d.o.o. obavijestilo i HANFA-u, koja je provela postupke iz svoje nadležnosti i obavijestila ih da nisu našli elemenata za daljnje postupanje prema CROATIA osiguranju d.d. Ponovio je da CROATIA osiguranje d.d., niti bilo tko u ime trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. nikada nije BKS-leasing Croatia d.o.o. obavijestio da je šteta priznata po polici osiguranja INGRE d.d., niti da je šteta isplaćena, jer da su o tome imali saznanja ne bi dozvolili isplatu trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. jer isti nisu vlasnici dizalice, te je uobičajeno da se šteta isplati njihovom društvu koje bi popravak dizalice platilo Demagu. Nadalje je također napomenuo da je kontaktirao i Demag koji je vršio popravak dizalice i da je u razgovoru s njima obaviješten o tome da je dizalica popravljena, no da popravak nije plaćen, a u kojem razgovoru je on njih obavijestio da je trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. vlasnik te dizalice, a da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o korisnik leasinga, te da su u više telefonskih kontakata pokušali doći do rješenja kako podmiriti troškove popravka, no da na kraju to nije uspjelo iz razloga što je cijena popravka bila previsoka preko 1.100.000,00 eura, te da su odlučili da dizalica ostane u Njemačkoj i da onda Š odluči što će učiniti. Istaknuo je da je u tim kontaktima sa Demagom shvatio da od strane trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. nije plaćeno ništa na ime popravka predmetne dizalice od iznosa koji je trgovačko društv TL-TOME LUČIĆ d.o.o. primilo od CROATIA osiguranja d.d. po polici koju je sklopila INGRA d.d. sa CROATIA osiguranjem d.d. Zatim je naveo da oni vode postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu za naknadu štete prema CROATIA osiguranju d.d.

10.1. Na pitanje branitelja da li je ikada trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. bilo obaviješteno od strane CROATIA osiguranja d.d.- Podružnica Zabok zbog čega je otklonjena isplata štete trgovačkom društvu BKS-leasing Croatia d.o.o. po vinkuliranoj polici, odgovorio je da on direktno nikada nije dobio dopis od CROATIA osiguranja d.d., nego da je posredno čuo da se govorilo o nemaru i da iz tog razloga nije postojala obveza CROATIA osiguranja d.d. da isplati štetu po toj vinkuliranoj polici, a isto tako da se pričalo da se više isplatila nadoknaditi šteta po polici koja je reosigurana, nego po njihovoj polici. Na daljnje pitanje da li je u vrijeme kada je INGRA d.d. sklopila sa CROATIA osiguranjem d.d. Ugovor o osiguranju gradilišta, dizalica bila u vlasništvu trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. ili tgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., svjedok je odgovorio da je dizalica tada još bila u vlasništvu strane firme iz Nizozemske i da nije bila u vlasništvu trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o., već da je bila u statusu privremenog uvoza i u najmu trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o Na daljnje pitanje branitelja da li se svjedok od trenutka kada je saznao za štetu na dizalic i od sedmog mjeseca 2008. godine pa do 2010. godine na bilo koji način obraćao sa upitima prema CROATIA osiguranju d.d. u vezi naknade štete, odgovorio je da on osobno nije, ali da su se telefonskim putem u nekoliko navrata obraćale njegove kolegice koje su zaposlene u trgovačkom društvu BKS-leasing Croatia d.o.o., i to EL, HL, da je za EL siguran, a da za kolegicu HL i ŽL nije siguran, kao i da ne može sada odgovoriti da li postoji neki pisani trag, ali da može provjeriti i ukoliko postoji, isti dostaviti u spis. Na daljnje pitanje da li je kolegica koja je kontaktirala sa CROATIA osiguranjem d.d. obavještavala njega o tome, isti je odgovorio da koliko se sjeća da su joj rekli da ukoliko im klijent plaća, da ne moraju brinuti. Na daljnje pitanje da li je trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. pokrenulo postupak vraćanja dizalice od strane nizozemske firme, isti je odgovorio da su angažirali odvjetničko društvo u Njemačkoj da ispita okolnosti vezane uz dizalicu i kako dizalicu vratiti, no da to odvjetničko društvo nije pokrenulo nikakav sudski postupak u vezi toga, već da su na kraju od svega odustali iz razloga što bi troškovi bili preveliki, te da je on kontaktirao i sa firmom P. van Adrighem u Nizozemskoj i dobio od njih saznanja da oni smatraju kako trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. nije u cijelosti podmirilo obvezu prema njima što se tiče kupnje sporne dizalice od navedene firme, iako mu je ŠL tvrdio, a i dokumentirao, da je u cijelosti podmirio obvezu prema nizozemskoj firmi. Nadalje je naveo da je u razgovoru sa C saznao da se dizalica više ne nalazi kod njih budući nitko nije platio trošak popravka, već da se najvjerojatnije nalazi kod nizozemske firme. Na daljnje pitanje branitelja da li ima bilo kakav dokument da je nizozemska firma pokrenula bilo kakav postupak zabrane raspolaganja dizalicom, novčano potraživanje prema trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. ili slično, odgovorio je da nema takav podatak te je napomenuo da njemu nitko nije osporavao vlasništvo nad predmetnom dizalicom, niti od strane V, niti od strane K. Na posebno pitanje I. optuženog PL svjedok je odgovorio da i kod financijskog i kod operativnog leasinga, ako se uzme vozilo na leasing, da u knjižici vozila piše u oba slučaja da je vlasnik trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o., nakon čega je I. optuženi ŠL naveo da kod financijskog leasinga piše da je on vlasnik leasinga, a da na drugoj strani piše da se predmet leasinga ne smije otuđivati, dok kod operativnog leasinga piše da je vlasnik leasinga davatelj leasinga. Na posebno pitanje zastupnika optužbe svjedok je odgovorio da se po isteku financijskog leasinga predmet leasinga prenosi na korisnika leasinga, a da se kod operativnog leasinga objekt vraća davatelju leasinga i nikad nije predviđeno prenošenje vlasništva na korisnika leasinga.

11. U svom iskazu svjedok DL je u bitnome naveo da je u vrijeme inkriminiranog događaja bio zaposlen kao pomoćnik direktora Sektora za osiguranje imovine generalne direkcije CROATIA osiguranja d.d. te da se sjeća događaja kada je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. prijavilo štetni događaj CROATIA osiguranju d.d. kada je došlo na gradilištu Arena Zagreb do oštećenja dizalice prilikom izvođenja radova. Nadalje je naveo da su po tom štetnom događaju bile podnesene dvije prijave štete, i to jedna u Filijali Zabok, a druga u Poslovnici u Zagrebu, a kako se radilo o velikoj šteti, da su u slučaj bile uključene obje Filijale, te da su tražili preliminarno vještačenje od IGH da bi se utvrdilo zbog čega i na koji način je došlo do oštećenja stroja. Potom je naveo da prema polici koja je bila zaključena u Filijali Zabok šteta nije bila pokrivena isključivo ako je do štetnog događaja došlo uslijed grubog nemara, a što je u konkretnom slučaju bio njihov zaključak budući je dizalicom upravljano na mekom terenu pa je voditelj dizalice trebao poduzeti mjere da provjeri stabilnost terena i da li uopće u takvim uvjetima može upravljati dizalicom. Nadalje je naveo da je polica u Zaboku bila vinkulirana u korist trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., a da polica koju je sklopila INGRA d.d. sa CROATIA osiguranjem d.d. nije bila vinkulirana u korist trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., iz kojeg razloga nije postojala nikakva obaveza CROATIA osiguranja d.d. da u tom slučaju obavijesti trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. o tome da je isplaćena šteta po toj polici. Zatim je naveo da je polica koju je sklopila INGRA d.d. bila puno šira i da su po njoj bili osigurani svi izvođači i podizvođači, kao i trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., te da za isplatu štete nije bilo bitno da li se radi o grubom nemaru jer je i to bilo pokriveno po Uvjetima za osiguranje izgradnje građevina. Nadalje je naveo da se on u cijeli postupak tek uključio kada je utvrđeno da postoji obveza CROATIA osiguranja d.d. za isplatu štete, i to nakon naknadnog očevida u Velikom Trgovišću gdje je utvrđeno i procijenjeno da se radi o totalnoj šteti na dizalici, nakon čega su počeli pregovori o visini iznosa koji treba isplatiti, te da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. prvo tražilo da im se isplati 10.000.000,00 kuna, a da je ponuda CROATIA osiguranja d.d. bila 8.500.000,00 kuna, da bi se na kraju dogovorili za iznos od oko 9.150.000,00 kuna, na koju ponudu je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. pristalo, te je šteta po navedenom sporazumu u cijelosti isplaćena, a CROATIA osiguranje d.d. je provjerila tko je vlasnik dizalice, i to iz izjave koju su dali PL i BL, gdje su izjavili da su vlasnici dizalice, zatim iz izlista duga trajne imovine, iz ugovora sa glavnim izvođačem radova i same prijave Filijali Zabok, gdje su se prijavili kao vlasnici, što je za CROATIA osiguranje d.d. bilo dovoljno prema Pravilniku o obradi imovinskih šteta. Potom je naveo da su b ili upoznati da je polica koja je zaključena u Filijali Zabok vinkulirana u korist trgovačkog društva BKS- leasing Croatia d.o.o., no kako je isplata štete po toj polici otklonjena, da oni u Filijali Zagreb nisu više imali obvezu kontaktirati trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. jer po polici po kojoj je šteta isplaćena oni ni na koji način nisu bili navedeni . Nadalje je naveo da kada je neka polica vinkulirana u korist druge osobe ili firme, da postoji obveza CROATIA osiguranja d.d. da kontaktira tu osobu i da onda pita kome da se isplati iznos štete, da li osiguraniku ili nositelju prava na vinkulaciju, a da on nema nikakvih konkretnih saznanja da li je nakon toga obavljen razgovor između trgovačkog društva BKS-leasing d.o.o. i CROATIA osiguranja d.d. Zagreb. Također je naveo da mu je poznato da je gospodin ĆL došao u Generalnu direkciju i da je tamo razgovarao sa gospodinom RL i gospođom UL, no da, koliko je njemu poznato, ništa konkretno nije dogovoreno jer bi o tome imali saznanja.

11.1. Na pitanje punomoćnice oštećenog na koji način je utvrđena visina naknade koju je CROATIA osiguranje d.d. isplatila osiguranicima, svjedok je odgovorio da je visina naknade utvrđena na temelju ponuda koje su im dostavili optuženi, a koje su oni dobili od ovlaštenih servisera u inozemstvu, te su se kretali unutar limita ispod dva milijuna eura, a visina isplaćene štete je odgovarala iznosu popravka dizalice. Na daljnje pitanje da li je na bilo koji način otvorio pitanje sa optuženima oko vinkulacije police u korist trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., odgovorio je da nije o tome razgovarao sa optuženima. Na pitanje suda da li je CROATIA osiguranje d.d. Zagreb u trenutku isplate štete imala saznanje da je vlasnik dizalice BKS -leasing Croatia d.d., a ne trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. i što bi se u tom slučaju dogodilo sa isplatom i cijelim postupkom, svjedok je odgovorio da su imali takvo saznanje, da bi cijeli postupak bio zaustavljen i da bi postupali prema trgovačkom društvu BKS-leasing Croatia d.o.o. kao osiguraniku, odnosno, nositelju prava na isplatu štete, a da to govori o slučaju da su o tome znali prije isplate štete, te da nakon što je CROATIA osiguranje d.d. isplatila štetu, da oni po tome više ne mogu napraviti ništa, već da bi o tome trebalo odlučiti na sudu. Na daljnje pitanje branitelja da li svjedok ima saznanja tko je po prvoj polici koju je zaključila INGRA d.d. sa CROATIA osiguranjem d.d. bio vlasnik predmetne dizalice, odgovorio je da je prema njihovim saznanjima vlasnik bilo trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Na daljnje pitanje suda što je osiguranik dužan sa iznosom koj i mu je isplaćen na ime štete i da li postoji ikakva konkretna obveza sa tim novčanim iznosom, odgovorio je da osiguranik nije dužan taj iznos upotrijebiti za popravak dizalice, već da sa tim iznosom može napraviti što želi.

11.2. U iskazu na raspravi dana 09. lipnja 2017. godine svjedok DL je naveo da ostaje kod svega što je rekao u ranijem iskazu. Potom je dodao da on od 2012. godine nije zaposlen u CROATIA osiguranju d.d., tako da nema kontakt s predmetom, a na koji se odnosi inkriminirani događaj. Na upit branitelja I. optuženog PL odgovorio je da je nakon ovog događaja u CROATIA osiguranju d.d. bila poduzeta kontrola postupka CROATIE osiguranja d.d., a vezano za isplatu štete, te da ta kontrola, koliko je njemu poznato, nije našla nikakve nepravilnosti na strani CROATIA osiguranja d.d. Na upit branitelja II. optuženog BL svjedok je odgovorio da je on sasvim slučajno i neformalno saznao da postoji postupak između BKS-leasinga Croatia d.o.o. i CROATIA osiguranja d.d. - Filijala Zabok, vezano za ovaj događaj, budući da je njemu tom prilikom direktor Filijale to spomenuo i rekao da mora držati rezervu, što znači da CROATIA osiguranje d.d. mora imati u pričuvi iznos novca u slučaju da bude usvojen tužbeni zahtjev te da CROATIA osiguranje d.d. bude u situaciji da mora isplatiti taj iznos BKS-leasingu Croatioa d.o.o., ali da ponavlja da se doista radi o neformalnim i slučajnim informacijama koje je on saznao prije otprilike dvije godine.

11.3. U iskazu na raspravi 20. studenog 2018. godine svjedok Č je na poseban upit suca odgovorio da je u konkretnom slučaju isplata po jednoj od sklopljenih polica osiguranja takozvanoj "zabočkoj" bila dvojbena jer nisu bili ispunjeni svi relevantni parametri da bi šteta po njoj bila isplaćena, za razliku od druge police po kojoj je šteta u konačnici isplaćena, koja polica se odnosila na izvođača radova na građevini Arena, INGRU d.d., ali i na sve podizvođače od kojih je jedan bio i tvrtka optuženih, te da se radilo o polici sa vrlo širokim osigurateljnim pokrićem, prema Općim uvjetima u odnosu na tu policu, te da su bili ispunjeni svi uvjeti za isplatu i točno je kada ga se pita upravo u tom kontekstu, da je smisao te police bio da se osigura dovršetak radova na konkretnom gradilištu. Nadalje je pojasnio da iz sadržaja u popunjenom Upitniku za osiguranje izgradnje, koji je sastavni dio Ugovora o osiguranju, proizlazi da je osigurana i sva mehanizacija na gradilištu, da je ukupna osigurana svota 15 milijuna kuna na ime građevinske opreme i mehanizacije na gradilištu, neovisno o svoti osiguranja za izvođenje radova izgradnje Arene Zagreb, koja je iznosila 53 milijuna eura, kao i da iz podataka naznačenih u Upitniku proizlazi stvarna volja stranaka prilikom sklapanja tog ugovora i preuzimanja obveza iz police osiguranja, a što je prethodno pojasnio. Na poseban upit punomoćnice oštećenog odgovorio je da je, koliko se sjeća, tijekom pregovora o isplati temeljem interno nazvane "zagrebačke" police, već bila otklonjena mogućnost isplate po "zabočkoj" polici, što je optuženima bilo poznato, a da u vezi činjenice da je polica bila vinkulirana u korist oštećenog, pa da li je CROATIA osiguranje d.d. obzirom na istu činjenicu utvrđivalo vlasništvo, odnosno, uzelo u obzir tu okolnost kada se utvrđivalo vlasništvo dizalice, odgovara da su isto utvrđivali temeljem druge relevantne dokumentacije iz koje je utvrđeno da je društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. vlasnik dizalice, pri čemu napominje da se inače postupa na način da se isplata automatski vrši na ime osiguranika naznačenog na polici, a da su u ovom slučaju vršene određene provjere obzirom na značajni iznos osigurane svote. Nadalje je naveo da isplata nije izvršena u korist INGRE d.d. obzirom je bilo ugovoreno da će se ista isplatiti, ovisno o eventualno nastupjeloj šteti, onome na čijoj strani je šteta nastala, to je u konkretnom slučaju bio podizvođač trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Također je naveo da ne zna tko je obaviješten o činjenici da isplata po polici osiguranja tzv. "zabočkoj" neće biti izvršena, odnosno, po onoj koja je vinkulirana u korist oštećenog.

12. U svom iskazu svjedokinja TL je navela da je zaposlena u BKS- leasing Croatia d.o.o. kao član Uprave društva i da joj je poznato sve u vezi pravnog posla koji je zaključen između trgovačkih društava BKS-leasing Croatia d.o.o. i TL- TOME LUČIĆ d.o.o., navodeći da su 2008. godine zaključili Ugovor o leasingu sa trgovačkim društvom TL-TOME LUČIĆ d.o.o. vezano za dizalicu koja je tada bila u njihovom vlasništvu, a kojim ugovorom su oni postali vlasnici dizalice, kao i fakturom koju je prema njima izdalo trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., nakon čega su oni tu dizalicu ponovo iznajmili od njih (oštećenog). Potom je navela da su se u to vrijeme izvodili radovi na gradilištu Arena Zagreb i da je došlo do štete na dizalici, nakon čega dizalica više nije bila u funkciji, a da se o toj nezgodi znalo i putem medija, kao i da ih je isto tako o šteti koja je nastala obavijestio i I. optuženi ŠL. Nadalje je navela da kada su zaključili Ugovor o financijskom leasingu sa trgovačkim društvom TL-TOME LUČIĆ d.o.o., da su vinkulirali policu koja je već postojala u njihovu korist kod CROATIA osiguranja d.d. - Filijala Zabok, te da su nakon što je došlo do štete na dizalici, kontaktirali osobe iz CROATIA osiguranja d.d.- Filijala Zabok, koji su im rekli da je po polici koja je vinkulirana u njihovu korist, šteta prijavljena, a da su nakon nekog vremena saznali kako nije isplaćena šteta po toj polici, već da je bila prijavljena i isplaćena šteta po polici koju je zaključila INGRA d.d. kao glavni izvođač radova, a koja polica nije bila vinkulirana u njihovu korist, već da su po njoj mogli štetu dobiti drugi podizvođači. Nadalje je navela da su nakon toga saznali da je šteta isplaćena po toj drugoj polici trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a o tome da im je novac na ime štete isplaćen da ih optuženi nisu odmah izvijestili, već da su to saznali nakon šest mjeseci, otprilike kada su počeli problemi u plaćanju rata leasinga, kada su oni rekli da ne mogu plaćati rate leasinga, a da su novac koji su dobili na ime štete koji im je isplaćen utroš ili na iznajmljivanje druge dizalice, i to u svrhu da bi se mogao završiti posao na gradilištu Arene. Zatim je navela da su naknadno doznali da je dizalica bila prebačena u Njemačku na popravak i da popravak košta milijun eura, koji novac trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. nije moglo isplatiti, te da su oni tada kontaktirali servisera u Njemačkoj, Demag, koji je rekao da postoji i treća strana od koje su zapravo optuženi i kupili tu dizalicu, te da nisu riješeni imovinskopravni odnosi, odnosno, da dizalica nije do kraja isplaćena prvotnom vlasniku od strane trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o., zbog čega su oni ocijenili da je riskantno da plate popravak budući nije bilo sigurno da su isti vlasnici te dizalice, a dizalicu nisu imali u posjedu. Nadalje je napomenula da kada je isplaćena šteta optuženima po drugoj polici, da ih oni nisu o tome odmah obavijestili, niti su se konzultirali s njima u vezi popravka dizalice, kao ni o tome da je dizalica već u Njemačkoj, iako su oni u tom trenutku bili vlasnici dizalice. Također je napomenula da je šteta po toj drugoj polici INGRE d.d. isplaćena trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. upravo zato što oni nisu rekli da nisu vlasnici dizalice, već su se predstavili kao vlasnici dizalice, što nije odgovaralo istini.

12.1. Na posebno pitanje branitelja I. optuženog PL da li su tim novcem koji je bio isplaćen optuženima bile isplaćene neke rate trgovačkom društvu BKS- leasing Croatia d.o.o., odgovorila je da ne zna da li su bile isplaćene tim novcem, da zna da su posljednje rate naplaćivali cesijama od INGRE d.d., a da je to bilo u vezi iz razloga što je dizalica bila upotrijebljena za izvođenje radova na gradilištu. Napomenula je da pretpostavlja da su radovi koje je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. izvodilo na tom gradilištu bili vezani isključivo na tu dizalicu jer je prema njenim saznanjima trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. izvodilo radove s tom dizalicom na predmetnom gradilištu. Na posebno pitanje branitelja II. optuženog BL je li svjedokinja, odnosno, trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o., kontaktirala CROATIA osiguranje d.d. - Filijalu Zabok, odgovorila je da su kontaktirali Filijalu Zabok, samo telefonski, i da tada još nisu dobili nikakvu konkretnu informaciju jer je šteta tek bila prijavljena, dok je na pitanje koji je bio razlog neisplate štete od strane CROATIA osiguranja d.d. - Filijala Zabok po toj polici, odgovorila da ne zna točno, ali da pretpostavlja da sredstva nisu bila dostatna za pokrivanje štete koja je nastala na toj dizalici. Na daljnje pitanje odgovorila je da nije bila upoznata sa izvješćem IGH vezano za preliminarno vještačenje vezano za konkretan događaj. Potom je navela da oni vode postupak protiv CROATIA osiguranja d.d. zbog neisplate štete vlasniku dizalice, odnosno, trgovačkom društvu BKS-leasing Croatia d.o.o. Na posebno pitanje branitelja II. optuženog BL kakve ima veze prva polica koja je bila vinkulirana u korist trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o. sa drugom policom po kojoj je bila isplaćena šteta trgovačkom društvu TL- TOME LUČIĆ d.o.o., odgovorila je da nije imala nikakve veze.

13. U svom iskazu svjedok FL je u bitnome naveo da je zaposlen u BKS- leasing Croatia d.o.o. kao direktor prodaje, te da zna da je BKS-leasing Croatia d.o.o. financirao dizalicu proizvođača Demag koja je bila prvo u vlasništvu PL i BL, koji su se njima javili upravo s tim upitom, a tu dizalicu su već koristili na gradilištu Arena Zagreb. Nadalje je naveo da je u vrijeme kada je zaključen Ugovor o financijskom leasingu, dizalica već bila ocarinjena, provjerili su originalnu carinsku deklaraciju, a isto tako je bila uvedena u poslovnim knjigama trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a da su prije nego što su konačno sklopili Ugovor o leasingu sa trgovačkim društvom TL-TOME LUČIĆ d.o.o još izvršili sve druge potrebne provjere koje obavljaju prije odobravanja financiranja, te da je nakon svih tih provjera njihovo društvo odobrilo sklapanje ugovora, koji je zaključen u ožujku 2008. godine, a radilo se o poslu "sale and lease back". Potom je naveo da je cijena koja je bila ugovorena za stroj, isplaćena trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., te da je dizalica već ranije bila osigurana kod CROATIA osiguranja d.d., a kako je ranije bila u vlasništvu trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o., da se ne radi raskid postojeće police, oni su u dogovoru sa PL i BL odobrili da se postojeća polica vinkulira u korist BKS-leasing Croatia d.o.o. Nadalje je naveo da kada su sklopili ugovor, da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. plaćalo rate leasinga, no da ne zna točno kada. Nakon što mu je predočen njegov iskaz koji je dao pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, gdje je rekao da su uredno plaćali rate do siječnja 2009. godine, svjedok je naveo kako se sada točno ne sjeća do kada su plaćali, no ako je to tada rekao, da stoji iza toga, a da je podatak dobio od djelatnica koje vode naplatu. Potom je naveo da kada je došlo do oštećenja dizalice u srpnju 2008. godine, da je on bio na godišnjem odmoru pa je o nesreći saznao iz vijesti, a isti dan kontaktirao ga je i ŠL, koji ga je obavijestio o nesreći, te je naveo da su u tom razgovoru dogovorili da oni prijave štetu CROATIA osiguranju d.d., što je bila njihova obaveza po Ugovoru o leasingu, te da mu je poznato da je to ŠL i učinio. Nadalje je naveo da je bilo uobičajeno da osiguravajuće društvo obavijesti njih kao vlasnike o visini procijenjene štete ili o tome da ne priznaje obvezu isplate štete, no da ih CROATIA osiguranje d.d. o tome nije obavijestila, tako da nisu imali saznanja da je odbijena isplata štete po polici koja je bila vinkulirana u njihovu korist, a isto tako niti da je šteta isplaćena optuženima po polici koju je zaključila INGRA d.d. sa CROATIA osiguranjem d.d., što su saznali naknadno nakon nekih mjesec ili dva od PL. Nadalje je naveo da su prije isplate štete održavali više sastanaka sa optuženima, te da su na sastancima bili prisutni ĆL i TL, te da su razgovarali o mogućnosti popravka štete, kao i da su ih isti obavještavali da prikupljaju ponude i rekli su da je najpovoljnije dizalicu popraviti kod proizvođača, njemačke firme Demag, na što su oni pristali, ali su i dalje očekivali da će ih CROATIA osiguranje d.d. izvijestiti o izvidu štete i visini odštete koju su spremni isplatiti. Potom je naveo da pretpostavlja da su optuženi novac od štete koji su dobili po ovoj drugoj polici, koristili u poslovanju svog društva, a da su rate leasinga zatvarali cesijama svojih potraživanja, tako da su zadnje dvije ili tri rate leasinga plaćene cesijama potraživanja prema INGRI d.d. Zatim je naveo da on ne zna gdje su novac koji su dobili na ime štete utrošili, da su možda unajmili drugu dizalicu, no da su to sve njegove pretpostavke. Također je naveo da je ŠL predlagao da BKS-leasing Croatia d.o.o. refinancira jedan drugi stroj koji je njegovo društvo imalo u vlasništvu, a kako bi novcem iz tog posla platio popravak dizalice Demagu, u koju svrhu im je dostavio i prijedlog ugovora koji je već ranije prihvatio Demag, međutim, da nisu ušli u taj posao jer bi to za njih financijski bilo nepovoljno, time bi povećali volumen zaduženosti klijenta koji je već u financijskim problemima. Nadalje je naveo da kada su saznali da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. potrošilo novac koji su primili od CROATIA osiguranja d.d., da nisu znali na koji način da dođu do novca koji je njima kao vlasniku dizalice trebao pripasti, te da mu je bilo čudno da CROATIA osiguranje d.d. njih nije uopće kontaktirala niti izvještavala o nemogućnosti isplate štete po vinkuliranoj polici, kao i o tome da su štetu isplatili BL i PL po polici koju je zaključila INGRA d.d. Nadalje je istaknuo da iako je dizalica odvezena na popravak u Njemačku te je popravljena, da nije plaćen njen popravak, niti novcem kojeg je CROATIA osiguranje d.d. isplatila optuženima, niti bilo kojim drugim novcem, te da oni tu dizalicu više nisu dobili, već da je Demag istu prodao, a da su njima rate plaćane od strane optuženih do datuma koji je gore naveo, dok da preostale rate nisu plaćene, ali ne zna koliko iste iznose.

13.1. Na pitanje suda zašto je podnesena prijava protiv optuženih, svjedok je odgovorio da on to ne zna, da je o tome odlučila Uprava, i to gospodin ĆL i TL. Na posebno pitanje branitelja I. optuženog PL da li ima saznanja da je INGRA d.d. podnijela policu na naplatu CROATIA osiguranju d.d., svjedok je odgovorio da je njegovo prvo saznanje bilo i to je čuo u razgovoru između gospodina ĆL koji je kontaktirao INGRU d.d. telefonski, da INGRA d.d. nije podnijela nikakav zahtjev za isplatu štete po polici koju je zaključila sa CROATIA osiguranjem d.d., da bi kasnije saznao preko HANFA-e da je podnesena polica na naplatu i da je predsjednik Uprave INGRE d.d. gospodin OL to i potpisao. Na pitanje branitelja I. optuženog PL da li je vidio dokument pod nazivom "ispis uplata društva TD TL Tome Lučić d.o.o. po ugovoru o financijskom leasingu broj 1838/08“, odgovorio je da je on taj dokument i predao u spis i tamo je vidljivo do kada su plaćene rate. Na posebno pitanje branitelja II. optuženog BL ima li saznanja zbog čega nije isplaćena šteta po polici koja je bila vinkulirana u korist BKS-leasing Croatia d.o.o., odgovorio je da nema konkretnih saznanja i da bi samo mogao nagađati o tome. Na posebno pitanje zastupnika optužbe da li ostaje kod toga što je rekao prilikom ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu da je saznao za isplatu štete po polici koju je zaključila INGRA d.d. u vremenskom razdoblju od prosinca 2008. godine do veljače 2009. godine, svjedok je odgovorio da je to bilo u tom periodu.

13.2. U svom iskazu na raspravi 20. studenog 2018. godine svjedok FL je naveo, a nakon što mu je sudac predočio okolnosti o kojima ima iskazivati, a vezano za predmet optužbe, uz napomenu da je prethodno kod ovog suda, ali drugog raspravnog suca, o tim okolnostima već iskazivao, da se ne može sjetiti svih okolnosti o kojima je tada iskazivao zbog proteka vremena, slijedom čega mu je pročitan njegov raniji iskaz, nakon čega je naveo da je to sve točno i da dalje stoji kod toga. Na poseban upit suca je odgovorio da je njegovo očekivanje, odnosno, očekivanje djelatnika oštećenog, a temeljem razgovora koje je sa I. optuženim PL u najvećoj mjeri vodio ĆL, bilo da se temeljem isplaćene naknade štete po polici osiguravajućeg društva namiri trošak popravka dizalice. Napomenuo je da je on imao dobre kontakte s INGROM d.d., a da su tek naknadno shvatili da je zapravo aktivirana polica osiguranja INGRE d.d., što nisu očekivali. Također je napomenuo da on o tim okolnostima nema osobno neposrednih saznanja, te da on obzirom na funkciju koju je obnašao i obnaša kod oštećenog, nije bio involviran u kontaktima s optuženima nakon što je završio svoj dio posla kao direktor prodaje, ali da je obzirom na opseg posla bio upoznat s tim što se događa nakon što je dizalica oštećena.

14. Svjedok RL je u svom iskazu u bitnome naveo da je bio zaposlen u CROATIA osiguranju d.d., i to u Generalnoj direkciji, te da je bio direktor Direkcije za poslove osiguranja u vremenskom razdoblju od sedmog mjeseca 2010. godine do 01. prosinca 2012. godine. Nadalje je naveo da je u sve uključen već nakon što je šteta bila isplaćena trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. po polici koju je zaključila INGRA d.d. sa CROATIA osiguranjem d.d., i to za osiguranje štete na gradilištu Arena Zagreb. Potom je naveo da je njega kontaktirao ĆL iz trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o. sa upitom zbog čega je šteta isplaćena trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a ne njima kao vlasnicima predmetne dizalice, nakon kojeg upita da je sve provjerio te je tražio izvještaj od osoba koje su bile upućene u taj postupak i koje su znale nešto više o isplati štete, te mu je rečeno da je šteta isplaćena po navedenoj polici i da je sve bilo u skladu sa uvjetima. Nadalje je naveo da mu je isto tako poznato da nije bilo uvjeta za isplatu štete po drugoj polici koja je bila zaključena u Filijali Zabok i koja je bila vinkulirana u korist trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o. iz razloga što po uvjetima tog osiguranja nije bila plativa šteta, a da kako je do štetnog događaja došlo 2008. godine, a razgovor između ĆL i njega se vodio dvije, tri godine kasnije, on (svjedok) ga je pitao zbog čega ranije nisu reagirali ukoliko su smatrali da šteta ne bi smjela biti isplaćena po drugoj polici, na što mu je on rekao da nisu reagirali zato što su optuženi uredno nastavili plaćati rate leasinga pa nisu imali razloga reagirati jer nisu imali nikakvu štetu. Potom je svjedok naveo da pretpostavlja da su prema CROATIA osiguranju d.d. reagirali u onom trenutku kada više trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. njima nije plaćao rate leasinga. Također je naveo da je ĆL pokušavao dogovoriti sa CROATIA osiguranjem d.d. isplatu štete još jednom jer je smatrao da je prvotna isplata neregularna, te da se šteta treba isplatiti njima, no da mu je on (svjedok) rekao da mora, ukoliko to smatra, pokrenuti neki postupak jer oni ne mogu isplatiti dva puta istu štetu, ali da nema saznanja o tome da li je postupak pokrenut.

15. Svjedokinja LL je u svom iskazu u bitnome navela da je u to vrijeme bila zaposlena na radnom mjestu Voditelja računovodstveno-financijskih poslova u trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., do kada je to društvo otišlo u stečaj 31. listopada 2010. godine, te da je radila na operativnim poslovima, a da je sa optuženima komunicirala uglavnom telefonom jer su se oni nalazili na terenu, na gradilištima. Nadalje je navela da zna da je došlo do oštećenja dizalice koja je bila u leasingu na gradilištu Arena Zagreb, zbog čega je došlo do operativnih i financijskih problema obzirom se radovi nisu mogli nastaviti, a leasing se i dalje plaćao, te da je šteta bila prijavljena kod CROATIA osiguranja d.d., te da misli da je polica bila vinkulirana u korist leasing društva, a da je šteta isplaćena temeljem police osiguranja gradilišta, a ne temeljem osiguranja same dizalice. Nadalje je navela da je točno da je prilikom ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu utvrdila da se na prijavi štete nalazi njen potpis. Potom je navela da joj je I. optuženi ŠL dao usmenu uputu da popuni prijavu štete i dostavi CROATIA osiguranju d.d. jer da to zahtijeva osiguravajuća kuća, što je i učinila.

15.1. Nakon što je svjedokinji predočeno da je također kod Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu navela da su postojale dvije police osiguranja, i to polica osiguranja stroja i polica osiguranja gradilišta, ista je navela da ništa detaljnije o tome ne može navesti, osim što je već prethodno rekla da je šteta isplaćena po polici gradilišta. Na poseban upit zastupnika optužbe odgovorila je da je u to vrijeme financijsko stanje društva bilo dobro, da se dobro poslovalo, postojala su potraživanja od INGRE d.d., kao i tekuće obveze, ali da je stanje bilo pozitivno po žiro računu, te da je iznos isplaćen na ime naknade štete korišten za tekuće poslovanje i likvidnost , te da je dizalica odvezena na servis, a da sada ne zna koliki je bio trošak servisa, iznos je bio u milijunima kuna. Na poseban upit branitelja I. optuženog PL svjedokinja je odgovorila da je počela raditi u navedenom društvu na tom radnom mjestu 02. travnja 2007. godine, da je bila samostalna u svom dijelu rada, da su optuženi ponekad dolazili u firmu, a da su uglavnom komunicirali telefonom, imali su operativne sastanke te su raspravljali o onome što je bilo dvojbeno, a kao poslodavci su bili ugodni. Potom je navela da se temeljem knjigovodstvene kartice dizalica vodila u imovini društva kao dugotrajna imovina, da navedenu karticu popunjava knjigovođa i da je temeljem te dokumentacije radila prijavu štete, te da joj je I. optuženi ŠL rekao da se uslijed skliskog terena dogodila havarija vezano za kvar dizalice, i da je jedino to bila uputa I. optuženog PL vezano za prijavu štete, a da je odluka CROATIA osiguranja d.d. bila po kojoj polici će se onda temeljem navedene prijave šteta isplatiti. Nadalje je navedena da je dizalica dovezena u poslovni prostor društva i onda odvezena na popravak, te da je ona već bila u najmu društva kad se zaposlila, da je istu onda firma kupila, da bi se zatim u financiranje uključio i oštećeni i da je tada tvrtka plaćala najam leasing kući, kao i da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. postalo vlasnik dizalice između 2007. godine i 2010. godine, a da je isplata osiguranja uslijedila u dva navrata, a iako je jedan dio bio namijenjen za popravak dizalice, da ta sredstva nisu isplaćena za popravak. Potom je navela da je oštećeni zahtijevao dostavu police, a da je polica njemu već bila predana u trenutku ugovaranja najma, te da se radi o polici kojom je osigurana dizalica. Na poseban upit branitelja II. optuženog BL odgovorila je da dopis koji joj se predočava s lista 657 spisa jest dopis o kojem je prethodno iskazivala vezano za zahtjev za vinkuliranje polica osiguranja u korist oštećenog. Na pitanje I. optuženog PL odgovorila je da unatoč činjenici da šteta nije od strane osiguravajućeg društva isplaćena po polici osiguranja za dizalicu, već po polici osiguranja gradilišta, odluka društva je bila da se dio tako isplaćenih sredstava rezervira za plaćanje popravka dizalice. Na pitanje II. optuženog BL odgovorila je da je dizalica kao predmet najma financijskog leasinga vođena u knjigovodstvenim karticama kao imovina društva sukladno pravilima knjigovodstva i Zakona o računovodstvu, te da je to razlog da je u prijavama štete naznačeno da je konkretna dizalica imovina vlasništva trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Na poseban upit punomoćnika oštećenog odgovorila je da je prijava štete prijavljena po polici osiguranja dizalice, a da za prijavu štete po polici osiguranja gradilišta ona nema saznanja. Nadalje je navela da se ona ne može očitovati o pojmu imovine društva u nekom pravnom okviru kada se nju pita vezano za konkretnu dizalicu, te da je ono što je prethodno navela vezano za knjigovodstveno-računovodstvenu regulativu, te da se u slučaju da je predmet u najmu temeljem Ugovora o operativnom leasingu, da se takav objekt najma ne bi vodio u imovini društva.

16. Svjedok PLF je u svom iskazu u bitnome naveo da je krajem 2009. godine ostvario suradnju sa optuženima i trgovačkim društvom TL-TOME LUČIĆ d.o.o., dok se havarija dizalice dogodila 2008. godine, te da se dizalica nalazila na popravku u Njemačkoj, a da je istovremeno jedna firma iz Nizozemske polagala pravo na dizalicu tražeći da ista nakon popravka bude njoj dopremljena pokušavajući osporiti da ona bude vraćena u Republiku Hrvatsku. Nadalje je naveo da je obzirom na takvu situaciju komunicirao s odvjetnicima njemačke firme koja je radila servis i odvjetnicima nizozemske firme, kao i da se u zastupanju trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. obratio i trgovačkom društvu BKS-leasing Croatia d.o.o. smatrajući da im je isti interes u tome da popravljena dizalica bude vraćena u Republiku Hrvatsku jer bi tada njihove pozicije u odnosu na nizozemsku firmu bile puno bolje, a pored toga bi mogli ostvarivati i neki financijski profit korištenjem iste. Nadalje je naveo da je radi dogovora u tom smjeru sa više djelatnika oštećenog, među ostalim i ĆL, FL i TL, održao više sastanaka, ostvarena je i pisana komunikacija, ali da je oštećeni imao negativnu poziciju prema njima, nisu bili spremni ići u takvu vrstu suradnje, već su htjeli ići prema optuženima i samoj firmi pravnim sredstvima te su pokrenuli razne postupke. Nadalje je naveo da su predlagali nekoliko varijanti nagodbi, i to dogovor sa njemačkom firmom radi određenih rokova za otplatu radova na ime popravka , s tim da bi društvo optuženih prepustilo potraživanje prema INGRI d.d. u vrijednosti oko tri milijuna kuna trgovačkom društvu BKS-leasing Croatia d.o.o., ili drugu varijantu da njemačka firma otkupi dizalicu, a da ostatak vrijednosti iste uplati trgovačkom društvu BKS-leasing Croatia d.o.o., na koje prijedloge se oštećeni uopće nije očitovao. Zatim je naveo da se na jednom od sastanaka sa spomenutim djelatnicima trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o. pojavilo pitanje naplate po polici osiguranja kada je ĆL problematizirao okolnost da su se optuženi naplatili po nekoj polici osiguranja, ističući da im to pravo ne pripada i da onda zbog toga on nije bio spreman na dogovor. Nadalje je svjedok naveo da je njemu I. optuženi ŠL rekao da je bilo aktualno više polica osiguranja i da je naplata izvršena po jednoj od njih, napominjući da je to bilo aktualno prije nego je on počeo zastupati navedeno društvo. Nadalje je naveo da su istovremeno bili aktualni pregovori s jednim od investitora koji je htio otkupiti trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., radilo se o austrijskoj firmi Prangl, da su pregovori već bili uznapredovali, i da je sa istima bio upoznat predstavnik oštećenog, pri čemu da je on (svjedok) bio stava da je takva situacija u interesu oštećenog, ali da to nije bilo pozitivno prihvaćeno od strane oštećenog, te da je njegov dojam da je postojao osobni revolt predsjednika Uprave oštećenog prema I. optuženom PL, te da je oštećeni aktivirao sredstvo osiguranja, zbog čega je žiro račun trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. blokiran i u tom trenutno je jasno da je tvrtka Prangl odustala od pregovora.

16.1. Na poseban upit branitelja II. optuženog BL svjedok je odgovorio da raspolaže sa dokumentacijom koja potvrđuje navode o komunikaciji sa oštećenim, o čemu je prethodno iskazivao, i sa dokumentacijom vezanom za namjeru društva Prangl da otkupi trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., koju na zahtjev suda može dostaviti u spis. Na poseban upit punomoćnika oštećenog odgovorio je da se od oštećenog očekivalo vezano za kontakte sa društvom Terex Demag, njemačkim serviserom, da ima isti stav prema navedenom društvu , kao i trgovačko društvo optuženih, da zajedno pregovaraju s tom tvrtkom, kao i da je točno da je od oštećenog tražena isplata na ime popravka dizalice, koji iznos sada ne može točno navesti, a da se radilo otprilike o iznosu do milijun eura, te da je on obzirom na dokumentaciju vezanu za trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. da isto nije dobro stajalo u financijskom smislu, imalo je velike operativne troškove, zbog čega nije moglo podmiriti troškove popravka dizalice, zapravo prezentirao predstavnicima oštećenog okolnosti da će imati veću korist od korištenja navedene dizalice ako ona bude u posjedu trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. ovdje u Republici Hrvatskoj, te da će u protivnom dizalica biti isporučena u Nizozemsku pa da takva eksploatacija dizalice u toj varijanti neće biti moguća i da će biti teža naplata oštećenog vezano za troškove iste. Nadalje je pojasnio da se radilo o tome da bi se oštećeni svakako lakše naplatio temeljem eksploatacije dizalice, nego od fizičkih osoba, konkretno obitelji PL, vezano uz istu dizalicu. Potom je naveo da nije upoznat sa činjenicom da li je oštećeni imao otvorenih potraživanja prema trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Na poseban upit branitelja I. optuženog PL odgovorio je da je, koliko mu je poznato, troškove prijevoza dizalice na servis u Njemačku snosilo društvo optuženih. Na pitanje punomoćnika oštećenog odgovorio je da nema saznanja o tome je li oštećeni tražio da trgovačko društvo TL- TOME LUČIĆ d.o.o. snosi troškove spomenutog prijevoza ili je navedeno društvo na vlastitu inicijativu platilo te troškove. Na pitanje I. optuženog PL odgovorio je da su se pregovori vezani za spomenutu nagodbu odvijali tijekom 2010. godine i da je prijedlog prve nagodbe bio početkom 2010. godine, a drugi prijedlog u ljeto 2010. godine.

16.2. Svjedok PLF je podneskom od 26. studenog 2018. godine dostavio sudu dokumentaciju o kojoj je iskazivao, a koja potvrđuje ostvarene kontakte s predstavnicima društava Terex Demag iz Njemačke, . van Adrighem iz Nizozemske i oštećenim trgovačkim društvom BKS-leasing Croatia d.o.o. vezano za dizalicu, te sa predstavnicima društva Prangl iz Austrije u vezi dogovora o kupnji trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o., iz koje dokumentacije je razvidno da su sa pregovorima koji su vođeni u ime trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. sa spomenutim stranim trgovačkim društvima bili upoznati predstavnici oštećenog.

17. U svom iskazu svjedok VL je u bitnome naveo da je direktor Filijale Zabok CROATIA osiguranja d.d. te da mu je poznato da je CROATIA osiguranje d.d. vršila obradu štete na dizalici koja je oštećena na gradilištu Arene Zagreb. Nadalje je naveo da je o oštećenju dizalice obaviješten od djelatnika CROATIA osiguranja d.d. obzirom se radilo o većoj šteti, te da je, koliko se sjeća, slijedeći dan osobno pristupio na gradilište Arene Zagreb, gdje se susreo s PL, kojom prilikom mu je on odmah rekao da je do prevrtanja dizalice došlo zbog mekanog terena gradilišta uslijed obilne kiše, te da je već zatražio vještačenje uzroka nesreće po ovlaštenoj instituciji. Potom je naveo da kako je u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva utvrđeno da je uzrok štete na strani glavnog izvođača radova na gradilištu, da je Filijala Zabok predmet dostavila na rješavanje Filijali Zagreb kod koje je bio osiguran glavni izvođač radova. Nadalje je naveo da je bio na nekoliko sastanaka sa N, da se uglavnom sastajao sa PL, a da je nekoliko puta bio prisutan i BL, te da su ti sastanci održavani kasnije u jesen i zimu 2008. godine, a na kojima je s istima razgovarao vezano za dio nepodmirenih obveza koje je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. imalo prema Filijali Zabok, a koja potraživanja prije otvaranja stečaja nad navedenim društvom nisu u cijelosti naplatili.

17.1. Na pitanje zastupnika optužbe na koji način je Filijala Zabok utvrđivala tko je vlasnik predmetne dizalice, odgovorio je da o tome detaljnih saznanja nema jer je vlasništvo utvrđivano u trenutku kada je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. osiguralo predmetni stroj, a koji posao je radio netko iz Službe prodaje za pravne osobe u njihovoj Filijali. Nakon što mu je predočen dopis sa lista 367 spisa, naveo je da je on takav dopis potpisao, ali da kao direktor Filijale nije bio uključen u postupak likvidacije štete, te da je sadržaj tog dopisa vjerojatno sastavio netko iz Službe za likvidaciju šteta, a da ga je on samo potpisao. Nakon što mu je predočeno da je na polici osiguranja broj [broj police osiguranja] navedeno da su ugovaratelj i osiguranik trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a da je polica vinkulirana u korist trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o. i da je na istoj naznačen broj ugovora 1838/08, naveo je da on nije sudjelovao u postupku likvidacije štete te da želi napomenuti da je na prijavi štete koja je podnesena njihovoj poslovnici naznačeno da je vlasnik predmetne dizalice trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a da nakon što je predmet poslan na rješavanje u Filijalu Zagreb da ne zna da li su isti znali da je polica zaključena u Filijali Zabok vinkulirana u korist trgovačkog društva BKS -leasing Croatia d.o.o. Potom je naveo da su održavani sastanci u Generalnoj direkciji, na kojima su sudjelovali predstavnici Filijale Zabok, Filijale Zagreb te Generalne direkcije, na kojima je raspravljano o načinu na koji će šteta biti likvidirana, te da je on bio prisutan samo na prvom sastanku i da se ne sjeća da li je bilo spominjano da je polica zaključena u Filijali Zabok vinkulirana. Potom je naveo da mu nije poznato da li postoji informatičko rješenje temeljem kojeg bi druga Filijala mogla vidjeti sve podatke iz police zaključene zvan te Filijale, kao što mu nije niti poznato da li je u Filijalu Zabok prilikom stavljanja zahtjeva za vinkulaciju police dostavljen i sam Ugovor o leasingu. Na daljnji upit odgovorio je da okolnost da je na polici osiguranja kao osiguranik navedeno trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. ne mora nužno značiti da je isti vlasnik osiguranog stroja, ali da je prilikom njihovog dostavljanja predmeta na rješavanje Filijali Zagreb po pitanju vlasništva bilo mjerodavno da je na prijavi štete koju je podnijelo trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. bilo naznačeno da je upravo to društvo vlasnik predmetnog stroja. Na daljnji upit odgovorio je da mu je ŠL naknadno, nakon što je već otvoren stečaj, rekao kako je trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. od samog početka zna lo za štetu te je bilo uključeno u rješavanje isplate odštete.

18. U svom iskazu svjedok KL u bitnome je naveo da je zaposlen na radnom mjestu direktora Službe za obradu šteta u CROATIA osiguranju d.d. - Filijala Zabok, te da je u srpnju 2008. godine u njihovoj Filijali telefonskim putem zaprimljena dojava o šteti na predmetnoj dizalici na gradilištu Arene Zagreb, te da ih je o tome, koliko mu je poznato, obavijestio ŠL. Nadalje je naveo da je sljedeći dan osobno zajedno sa ZL, koji je likvidator šteta u njihovoj Filijali, otišao na gradilište Arene Zagreb na preliminarni izvid te da je odmah utvrđeno da se radi o velikoj šteti, moguće i totalnoj šteti na stroju, te da je putem e-maila obavijestio Generalnu direkciju da je nastala šteta na predmetnoj dizalici, da je osiguranik trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. i da je polica osiguranja vinkulirana u korist trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., koji e-mail je dostavio u spis. Potom je naveo da budući je štetni slučaj bio prijavljen po dvije police osiguranja, a i iz razloga što se radilo o velikoj šteti, da je održan sastanak u Generalnoj direkciji, gdje su bili prisutni predstavnici Filijale Zabok, Filijale Zagreb i Generalne direkcije, Sektora osiguranja imovine, na kojem sastanku je usuglašeno da će se zatražiti ekspertiza IGH o mogućem uzroku štete jer je bilo važno utvrditi da li postoji odgovornost rukovatelja strojem za prevrtanje dizalice budući je prema međunarodnim uvjetima osiguranja za lom stroja isključena odgovornost osiguravatelja za isplatu štete u slučaju nemara rukovatelja strojem. Nadalje je naveo da je, a nakon što su zaprimili nalaz IGH iz kojeg je proizlazilo da je vjerojatni uzrok pada dizalice mekani teren po kojem se ista kretala, Filijala Zabok otklonila isplatu štete i o tome obavijestila trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., kao i da je upućena obavijest Filijali Zagreb o tome da po njihovoj polici trgovačko društvo TL - TOME LUČIĆ d.o.o. nema pravo na odštetu te da se spis dostavlja na daljnje postupanje Filijali Zagreb jer uzrok nesreće podrazumijeva odgovornost glavnog izvođača, s time da mu je poznato da je kasnije došlo do isplate odštete trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Na upit zastupnika optužbe odgovorio je da Filijala Zabok nije vršila posebne provjere u pravcu utvrđivanja vlasništva predmetne dizalice te da je na polici osiguranja navedeno da je osiguranik trgovačko društvo TL -TOME LUČIĆ d.o.o., a što podrazumijeva da je isti vlasnik osiguranog stroja. Potom je naveo da je na polici doista navedeno da je ista vinkulirana u korist trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., ali da to jedino znači da je vlasnik, odnosno, osiguranik ustupio pravo na eventualnu odštetu u korist trgovačkog društva BKS - leasing Croatia d.o.o., kao i da je u prijavi štete koju je ŠL dostavio Filijali Zabok izrijekom navedeno da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. vlasnik stroja, uz naglasak da se police osiguranja uvijek sklapaju u dobroj vjeri. Zatim je naveo da on osobno nije kontaktirao sa PL i BL. Potom je pojasnio da je bio prisutan na sastanku sa PL, dok nije 100 % siguran da li je bio prisutan i BL, a na kojem sastanku su sa PL dogovarali koje su daljnje radnje koje oni trebaju poduzeti da bi se omogućio izvid štete, te koji sastanak je održan prije nego što je izvršen konačni izvid štete.

19. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-819/2018 utvrđeno je da je tužitelj BKS-leasing Croatia d.o.o. po punomoćniku dana 26. siječnja 2012. godine protiv tuženika TL-Tome Lučić d.o.o. u stečaju podnijelo tužbu radi utvrđenja da postoji tražbina tužitelja BKS-leasing Croatia d.o.o. prema tuženiku TL-Tome Lučić d.o.o. u stečaju s osnove naknade štete u iznosu od 18.900.698,31 kuna, koja tražbina je svrstana u tražbine II-Višeg isplatnog reda. Nadalje je razvidno da je na pokretanje parničnog postupka tužitelj upućen rješenjem stečajnog suca broj St - 282/10 od 16. siječnja 2012. godine, kao i da tužitelj svoje pravo temelji na obavijesti o izlučnom pravu kojim zahtijeva izlučenje iz stečajne mase dužnika dizalice Terex - Demag, podredno prijave tražbine u iznosu od 18.900.698,31 kuna s naslova pretrpljene štete kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Nadalje je uvidom u spis utvrđeno da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -428/12 od 23. svibnja 2013. godine odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, protiv koje presude je tužitelj podnio žalbu, ali je spis vraćen od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Trgovačkom sudu u Zagrebu radi donošenja rješenja o utvrđenju prekida postupka budući je tuženik 23. studenog 2015. godine brisan iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu rješenje tog suda Tt-15/31457-1, koje rješenje je doneseno dana 20. siječnja 2016. godine, a dana 29. prosinca 2016. godine doneseno je rješenje kojim se nastavlja postupak u odnosu na stečajnu masu iza TL -TOME LUČIĆ d.o.o. u stečaju. Nadalje je utvrđeno da je presuda od 23. svibnja 2013. godine ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1848/2017-5 od 15. veljače 2018. godine te je predmet vraćen na ponovno suđenje, a spis je dobio novi poslovni broj P-819/2018, u kojem je dana 17. svibnja 2019. godine donesena presuda kojom je u točki 1. izreke utvrđeno da postoji tražbina tužitelja BKS -leasing Croatia d.o.o. prema tuženiku Stečajna masa iza TL-Tome Lučić d.o.o. u stečaju s osnove naknade štete u iznosu od 9.144.720,00 kuna, koja tražbina je svrstana u tražbine drugog višeg isplatnog reda, dok je tužitelj u točki 2. izreke odbijen s zahtjevom za utvrđenje tražbine u iznosu od 9.755.978,31 kune, a u točki 3. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4572/2019-2 od 12. siječnja 2021. godine u točkama 1. i 3. njene izreke, dok je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

20. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1345/2011 utvrđeno je da je tužitelj trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. dana 08. veljače 2011. godine po punomoćniku podnijelo tužbu protiv tužitelja Croatia osiguranje d.d. radi naknade štete u iznosu od 9.144.780,00 kuna vezano za štetni događaj od 08. srpnja 2008. godine na gradilištu Arena. Nadalje je iz spisa razvidno da je na ročištu održanom dana 30. listopada 2020. godine između tužitelja BKS -leasing Croatia d.o.o. i tuženika Croatia osiuranje d.d. sklopljena sudska nagodba kojom su tužitelj i tuženik u točki I. iste suglasno utvrdili da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1345/2011 vodi spor radi naknade štete vezano za štetni događaj od 08. srpnja 2008. godine za utuženi iznos od 9.144.780,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka. U točki II. nagodbe navedeno je da su tužitelj i tuženik suglasni riješiti predmetni spor na način da tuženik isplati tužitelju iznos od 4.572.390,00 kuna, u koji iznos su uključene zakonske zatezne kamate. Nadalje, u točki III. nagodbe navedeno je da se Croatia osiguranje d.d. obvezuje navedeni iznos nagodbe isplatiti trgovačkom društvu BKS -leasing Croatia d.o.o. u roku od petnaest dana od dana zaključenja nagodbe, na račun tužitelja. U točki IV. nagodbe navedeno je da će isplatom navedenog iznosa tužitelj biti u potpunosti namiren sa potraživanjem vezanim za ovaj sudski spor i za štetni događaj opisan u tužbi, dok je u točki VI. nagodbe navedeno da stranke suglasno izjavljuju da nemaju nikakvih daljnjih međusobnih potraživanja vezano za ovaj spor, a u točki VII. je navedeno da je prisutnima nagodba pročitana i protumačena te da je isti u znak suglasnosti i vlastoručno potpisuju.

21. Obzirom na sve navedeno, nesporno je da je I. optuženi ŠL bio prokurist i osoba koja je stvarno vodila poslove trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a da je II. optuženi BL u inkriminiranom periodu bio direktor tog trgovačkog društva kada se dogodila havarija dizalice koja je bila u posjedu trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. temeljem Ugovora o financijskom leasingu sklopljenog sa oštećenim trgovačkim društvom BKS-leasing Croatia d.o.o., a što je razvidno iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, kao i iz obrane optuženih, iz kojih također proizlazi da nije sporno da su I. optuženi ŠL i II. optuženi BL znali da je vlasnik dizalice davatelj leasinga, odnosno, oštećeno trgovačko društvo. Također je nesporno da je između I. optuženog PL i II. optuženog BL s jedne strane, i djelatnika osiguravajućeg društva CROATIA osiguranje d.d. s druge strane, postignuta nagodba o visini štete temeljem police osiguranja koju je ugovorilo trgovačko društvo INGRA d.d., temeljem kojeg Zaključnog sporazuma o namirenju je trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. u dvije rate isplaćen iznos od 9.144.720,00 kuna, koji novac je nesporno iskorišten u poslovanju trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. za podmirenje tekućih obveza društva, a ne za plaćanje popravka oštećene dizalice.

22. Sporno je da li su I. optuženi ŠL i II. optuženi BL poduzimajući navedene opisane radnje postupali sa namjerom kako bi pribavili trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. veliku nepripadnu materijalnu dobit, odnosno, sporno je da li su pri tome neistinito predočili prilikom prijave štete u vezi oštećenja dizal ice, da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. vlasnik dizalice, prikrivajući da je vlasnik oštećeno trgovačko društvo, kao što je i sporno da li su znali da odšteta za štetu pripada oštećenom kao vlasniku dizalice, koji novac nisu utrošili za popravak dizalice.

22.1. Naime, iz obrana I. optuženog PL i II. optuženog BL proizlazi da je prijavu štete temeljem naloga I. optuženog PL sastavila i podnijela CROATIA osiguranju d.d. djelatnica trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o., LL, što je ista potvrdila u svojem iskazu. Također je iz njihovih obrana, kao i iz njenog iskaza, razvidno da je temeljem knjigovodstvenih propisa i Zakona o računovodstvu dizalica bila unesena u dugotrajnu imovinu trgovačkog društva budući je sklopljen Ugovor o financijskom leasingu. Svjedokinja je također navela da je zbog toga u prijavi štete naznačeno da je dizalica imovina društva, a da je dio iznosa isplaćenog na ime osiguranja bio namijenjen za popravak dizalice. Nadalje je utvrđeno da je iz prijave štete osiguranika trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. (list 278 spisa), razvidno da je šteta prijavljena dana 08. srpnja 2008. godine, te da je u rubrici u kojoj treba navesti podatak tko je vlasnik oštećenih, otuđenih ili uništenih stvari, naznačeno da je to trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Tako je i svjedok DL, koji je iskazivao suglasno ostalim svjedocima, zaposlenicima CROATIA osiguranja d.d. o okolnostima isplate štete po polici osiguranja INGRE d.d., naveo da je činjenica da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. bilo vlasnik predmetne dizalice, bila utvrđena temeljem izjave trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. u kojoj je navedeno da je to društvo vlasnik predmetne dizalice, kartice osnovnih sredstava tog društva iz koje je proizlazilo da je ta dizalica zavedena u osnovna sredstva društva i iz Ugovora sa glavnim izvođačem radova. Isti je istaknuo da se polica osiguranja po kojoj je isplata izvršena, odnosila na izvođača radova na građevini Arena, dakle, na INGRU d.d., kao i na sve podizvođače, od kojih je jedan bio i trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a da je smisao te police osiguranja bilo osigurati dovršetak radova na tom gradilištu, te da isplata nije izvršena u korist INGRE d.d. jer je bilo dogovoreno da će se isplatiti šteta onome na čijoj strani je nastala, a to je bio podizvođač trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Iz dopisa trgovačkog društva INGRA d.d. od 30. studenog 2011. godine je razvidno da je isto zaključilo policu osiguranja kojom je osiguralo građevinski objekt u izgradnji Arena Zagreb, kao i dopunske rizike, koja polica je ugovorena u korist INGRE d.d. te svih izvoditelja i podizvoditelja na tom gradilištu, pa tako i trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Nadalje se u dopisu ističe da se 08. srpnja 2008. godine dogodila nesreća u kojoj se dizalica, koju je koristilo navedeno društvo prevrnula, te je oštećena, temeljem čega je prijavljena šteta, povodom koje prijave je izašao procjenitelj CROATIA osiguranja d.d. te da INGRA d.d. nije imala nikakvih saznanja o vlasniku dizalice, niti saznanja o isplati štete trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., sve dok ih o tome nije obavijestilo oštećeno trgovačko društvo.

22.2. Nadalje je svjedok VL, direktor Filijale Zabok, naveo da je uzrok štete utvrđen na strani glavnog izvođača radova na gradilištu, zbog čega je odštetni zahtjev rješavala Filijala Zagreb kod koje je bio osiguran glavni izvođač radova , ali da ne zna na koji način je utvrđivano vlasništvo dizalice jer je ono utvrđivano u trenutku kada je stroj osiguran, a osiguratelj je bio trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. te je na prijavi štete koja je podnesena u njihovoj poslovnici naznačeno da je vlasnik dizalice trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Također je i svjedok ČL naveo da je razlog otklona isplate štete po polici vinkuliranoj u korist oštećenog bio u tome što je zaključeno da je odgovornost za štetu bila na strani glavnog izvođača na gradilištu, a u dopisu je navedeno da je vlasnik dizalice trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. pa nije problematizirana ta okolnost, a da je oštećeno trgovačko društvo tek naknadno podnijelo tužbu radi otklona isplate po toj polici te da je on tek tada, protekom dvije godine, dobio informaciju da postoji veza između trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. i oštećenog trgovačkog društva. Svjedok KL je također iskazivao da je osobno otišao na gradilište Arene Zagreb te da se utvrdilo da se radilo o velikoj šteti, zbog čega je održan sastanak u Generalnoj direkciji, o čemu je iskazivao suglasno svjedoku VL, dodajući da je zatražen nalaz IGH o uzroku štete, iz kojeg je proizlazilo da je uzrok pada dizalice meki teren po kojem se kretala, temeljem čega je Filijala Zabok otklonila isplatu štete, o čemu su obaviješteni trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. i Filijala Zagreb, te je spis dostavljen toj Filijali na daljnje postupanje jer uzrok nesreće podrazumijevao odgovornost glavnog izvođača, a da je vlasništvo dizalice utvrđeno iz police osiguranja na kojoj je navedeno da je osiguranik trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., što podrazumijeva da je onda isto vlasnik stroja, a činjenica da je polica vinkulirana u korist nekog drugog, ne znači da je taj vlasnik stroja. Također je naveo da je u prijavi štete navedeno da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. vlasnik stroja.

22.3. Dakle, oboje optuženih su u obrani naveli, a isto proizlazi i iz pročitane materijalne dokumentacije, kao i iz iskaza ispitanih svjedoka, da su postojale dvije police osiguranja sklopljene kod CROATIA osiguranja d.d., i to jedna koju su sklopili u vrijeme kad je dizalica bila u njihovom vlasništvu, koja je onda nakon sklapanja Ugovora o financijskom leasingu s oštećenim vinkulirana u korist oštećenog trgovačkog društva koje je u tom trenutku postalo vlasnik dizalice, i druga, po kojoj je u konačnici isplata štete izvršena, a koju je sklopilo trgovačko društvo INGRA d.d. kao glavni izvođač radova na gradilištu Arena Zagreb, a za koju su mjesečne rate osiguranja plaćali podizvođači, pa tako i trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Navodi optuženih potvrđeni su pročitanom materijalnom dokumentacijom iz koje proizlazi da je dana 26. ožujka 2008. godine sklopljen Ugovor o leasingu između trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. i trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., kao i da je u Općim uvjetima za zaključenje Ugovora o financijskom leasingu u točki "osiguranje" navedeno da je ugovaratelj svih osiguranja - primatelj leasinga, da je osiguranik - oštećenik, dok je u točki "postupak kod štete" navedeno da primatelj leasinga ne smije davati nikakve izjave o namirenju u vezi sa štetom na vozilu, odnosno predmetu leasinga jer da je to isključivo pravo oštećenika. Također je iz pročitane materijalne dokumentacije razvidno da je predmetna dizalica Terex-Demag postala vlasništvo oštećenog trgovačkog društva temeljem Ugovora o kupoprodaji sa trgovačkim društvom TL-TOME LUČIĆ d.o.o., s time da je prvo sklopljen Ugovor o kupoprodaji, da bi potom istog dana bio sklopljen već spomenuti Ugovor o leasingu kojim je trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. predmetnu dizalicu kao predmet leasinga dalo u leasing kao korisniku leasinga trgovačkom društvu TL - TOME LUČIĆ d.o.o., s time da se radilo o financijskom leasingu , kod kojeg predmet leasinga ostaje u vlasništvu korisnika leasinga nakon isteka leasinga. Svjedokinja LL je u svojem iskazu navela da je u to vrijeme, kad se dogodila nesreća sa dizalicom, financijsko stanje društva bilo dobro, da su postojala potraživanja od INGRE d.d., kao i tekuće obaveze, ali da je stanje po žiro računu bilo pozitivno.

22.4. Iz dokumentacije CROATIA osiguranja d.d. razvidno je, a o čemu su iskazivali i zaposlenici tog trgovačkog društva ČL, DL, VL, KL i RL, da je CROATIA osiguranje d.d. otklonila isplatu po polici osiguranja vinkuliranoj u korist oštećenog trgovačkog društva, a da je osiguranje isplaćeno temeljem police koju je sklopila INGRA d.d., i to u iznosu od 9.144.720,00 kuna, u kojem iznosu je navedeno isplaćeno u dvije rate trgovačkom društvu TL- TOME LUČIĆ d.o.o., s time da prijava štete podnesena putem telefaksa CROATIA osiguranju d.d., koju je 08. srpnja 2008. godine podnijela INGRA d.d., prileži spisu na listu 83. Oboje optuženih su u obranama istaknuli da je opisani otklon isplate CROATIA osiguranja d.d. po polici vinkuliranoj u korist oštećenog neosnovan i neutemeljen, kao i da su zaposlenici oštećenog trgovačkog društva bili upoznati sa radnjama poduzetima od strane optuženih, te činjenicom da je šteta isplaćena po polici osiguranja koju je INGRA d.d. zaključila s CROATIA osiguranjem d.d., s time da je iz dopisa HANFA-e od 01. travnja 2010. godine, a koji je upućen CROATIA osiguranju d.d., razvidno da je isto tijelo postupalo temeljem predstavke punomoćnika oštećenog radi preispitivanja rješenja o odštetnom zahtjevu osiguranika TL-TOME LUČIĆ d.o.o. i INGRE d.d., te da je zaključilo da CROATIA osiguranje d.d. nije postupalo protivno dobrim poslovnim običajima kako je to propisano u članku 268. stavak 2. Zakon o osiguranju.

22.5. Suprotno navodima optuženih, svjedok ĆL, predsjednik Uprave oštećenog trgovačkog društva, naveo je da zna da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. podnijelo prijavu štete nakon kvara dizalice po polici, ali da onda nije imao saznanja kako je taj zahtjev riješen, ističući da oštećeni nije bio obaviješten o otklonu isplate štete po toj polici, niti da je isplata izvršena po drugoj polici osiguranja, već da je to saznao tek naknadno. Naveo je da rate leasinga nisu plaćane od listopada 2009. godine, a nakon toga da je saznao za otklon isplate štete, kao i da je naknadno saznao da je krajem 2008. godine dizalica izvezena u Njemačku radi popravka, o čemu da nije bio formalno obaviješten, ali da su ga kolege o tome obavijestili jer da su to neformalno saznali. Suglasno njegovom iskazu o okolnostima kontakata sa zaposlenicima CROATIA osiguranja d.d., o tome kad su ih optuženi obavijestili o isplati novca na ime štete i o tome što im rekli o tome na što su potrošili novac koji im je isplatilo osiguranje, kao i o kontaktima sa serviserom dizalice, iskazivala je svjedokinja TL, koja je član Uprave oštećenog trgovačkog društva, koja je također navela da su nakon nekog vremena saznali da šteta nije isplaćena po polici vinkuliranoj u njihovu korist, već da je isplaćena po polici koju je zaključila INGRA d.d., a po kojoj su odštetu mogli dobiti podizvođači.

22.6. Optuženi su u svojim obranama opisali poslovne poteškoće u koje su zapali nakon havarije dizalice koja je odvezena na popravak u Njemačku, te su iznijeli razloge zbog kojih nisu imali sredstava za plaćanje dužnog iznosa popravka , spominjući i da im trgovačko društvo INGRA d.d. nije platilo radove koje su izveli, te da u slučaju da im je dugovani iznos plaćen, da bi imali dovoljno sredstava za podmiriti popravak dizalice. Nadalje su naveli da su nastavili plaćati rate leasinga i nakon kvara dizalice u mjesečnom iznosu od 32.000,00 eura do listopada 2009. godine, pri čemu da se oštećeni nije interesirao za stroj, odnosno, za popravak istog, već da im je bilo bitno plaćanje rata leasinga, a o tome da su rate leasinga bile isplaćivane i nakon oštećenja predmetne dizalice iskazivali su svjedoci ĆL, TL, kao i LL. Nadalje su optuženi opisali svoja nastojanja u vezi rješavanja problema nelikvidnosti trgovačkog društva, do kojeg je došlo jer su imali izvanredne troškove na ime korištenja drugih dizalica umjesto one koja je oštećena, kao i da je u konačnici otvoren stečaj nad trgovačkim društvom. Njihove navode potvrdio je svjedok PLF koji je naveo da je surađivao sa optuženima krajem 2009. godine, tijekom pregovora u vezi plaćanja popravka dizalice obzirom je jedna nizozemska tvrtka polagala pravo na dizalicu, a da se tijekom pregovora obratio i djelatnicima oštećenog trgovačkog društva, pa da je tako i kontaktirao s ĆL, FL i TL, ali da su isti imali negativnu poziciju prema njima i da nisu bili spremni na takvu vrstu suradnje, već da su pokrenuli razne postupke protiv optuženih, s time da je ĆL jednom prilikom problematizirao okolnost da su se optuženi naplatili po nekoj polici osiguranja koja im ne pripada pa da zbog toga nije bio spreman na dogovor. Nadalje je svjedok iskazivao i o pregovorima s austrijskom firmom Prangl, sa kojima je bio upoznat i predstavnik oštećenog, koji to nije pozitivno prihvatio, te je u konačnici aktivirao sredstvo osiguranja pa je žiro račun trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. blokiran, zbog čega je onda tvrtka Prangl odustala od pregovora. Navodi svjedoka su potvrđeni materijalnom dokumentacijom koju je isti dostavio u spis, a koja potvrđuje ostvarene kontakte s predstavnicima društva Terex Demag iz Njemačke, Ć iz [adresa] i oštećenim BKS-leasing Croatia d.o.o. vezano za dizalicu i sa predstavnicima društva Prangl iz Austrije u vezi dogovora o kupnji trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. Iz navedene dokumentacije je razvidno da su sa pregovorima koji su vođeni u ime trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. sa spomenutim stranim trgovačkim društvima bili upoznati predstavnici oštećenog trgovačkog društva.

22.7. Nadalje, iz dopisa oštećenog trgovačkog društva od 26. veljače 2010. godine, a koji prileži listu 78 spisa, te koji je kod trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. zaprimljen dana 04. ožujka 2010. godine s obaviješću o raskidu ugovora zbog nepodmirenja mjesečnih rata leasinga od listopada 2009. godine, razvidno je da je zatraženo plaćanje iznosa od 16.942.347,72 kune, odnosno, povrat predmeta leasinga, a čitanjem dokumentacije oštećenog trgovačkog društva, kao i podnesenog prijedloga za ovrhu utvrđeno je da je pokrenut ovršni postupak zbog neplaćanja dužnog iznosa nakon raskida Ugovora o leasingu, kao i da je podnesen ovršni prijedlog protiv II. optuženog BL na ime iste tražbine, temeljem izdane mjenice kao sredstva osiguranja navedenog ugovora.

23. Dovodeći u vezu obrane optuženih sa iskazima ispitanih svjedoka, i to posebice sa iskazima svjedoka PLF, AL, LL i RL, kao i sa pročitanom materijalnom dokumentacijom, sud je ocijenio da u provedenom postupku nije dokazano da su I. optuženi ŠL i II. optuženi BL postupali s namjerom da trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. pribave veliku nepripadnu materijalnu dobit, niti je dokazano da su namjerno prikrili činjenicu da je vlasnik dizalice oštećeno trgovačko društvo, a s ciljem kako bi oštetili trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o.

23.1. Naime, nije sporno da je u prijavi štete koju je CROATIA osiguranju d.d. dostavila LL, a po kojoj prijavi u konačnici nije izvršena isplata trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., te koja prijava se odnosila na policu osiguranja koja je vinkulirana u korist oštećenog leasing društva, upisano da je vlasnik dizalice tvrtka TL-Tome Lučić, ali navedeno, po ocjeni ovog suda, samo za sebe ne dovodi do zaključka o postojanju prijevarne namjere na strani I. optuženog PL i II. optuženog BL jer tu prijavu štete nisu ispunjavali optuženi, već po nalogu I. optuženog PL, LL, koja je samo dobila uputu da popuni prijavu i dostavi je CROATIA osiguranje d.d., s time da je objasnila razloge navođenja spornog podatka u prijavi štete, argumentirajući isto okolnošću da je dizalica unesena u imovinu društva temeljem relevantne zakonske regulative pa da je onda i stoga taj podatak unesen u prijavu.

23.2. Da optuženi nisu postupali sa prijevarnom namjerom, sud je zaključio i analizirajući njihovo postupanje nakon što je podnesena prijava štete, a vezano za odnos sa predstavnicima oštećenog trgovačkog društva. Naime, iako isti tvrde da su o isplati štete po drugoj polici obaviješteni tek kasnije, sud je poklonio vjeru navodima obrane optuženih, koje je doveo u vezu sa iskazima ispitanih svjedoka AL, TL i ĆL. Naime, valja naglasiti da je od strane CROATIA osiguranja d.d. otklonjena isplata štete po polici vinkuliranoj u korist oštećenog, te da je ista isplaćena trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. temeljem druge police osiguranja koju je sklopila INGRA d.d. kao glavni izvođač. ĆL je u svom iskazu naveo da nakon što rate leasinga više nisu plaćane, a to je bilo u listopadu 2009. godine, saznao za otklon isplate štete po polici vinkuliranoj u korist oštećenog, što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja TL. Međutim, svjedok FL, također zaposlenik oštećenog trgovačkog društva, u svom je iskazu naveo da ga je o nesreći u kojoj je dizalica oštećena, odmah obavijestio I. optuženi ŠL, te da su dogovorili da on prijavi štetu CROATIA osiguranju d.d., što je isti i učinio, a da ih CROATIA osiguranje d.d. nije obavijestila da je odbijena isplata štete po polici vinkuliranoj u njihovu korist, niti da je isplaćena po drugoj polici, već da su to saznali nakon nekih mjesec ili dva od I. optuženog PL, u periodu od prosinca 2008. godine do veljače 2009. godine, a da su prije isplate štete održavali više sastanaka sa optuženima, na kojima su prisustvovali ĆL i TL, a koji su održavani na temu mogućnosti popravka dizalice, kada su optuženi obavještavali o prikupljanju ponuda i o tome da je najpovoljnije dizalicu popraviti kod proizvođača i to njemačke firme Demag, na što su pristali, kao i da su očekivali da će ih CROATIA osiguranje d.d. izvijestiti o isplati štete i visini odštete. Također je naveo da im je bilo čudno što ih CROATIA osiguranje d.d. nije kontaktiralo o isplati štete po vinkuliranoj polici, niti da su štetu isplatili optuženima po polici koju je zaključila INGRA d.d. Tu valja naglasiti i da je svjedok RL, zaposlenik CROATIA osiguranja d.d., u svom iskazu naveo da ga je ĆL kontaktirao dvije ili tri godine nakon štetnog događaja, a da kada ga je pitao zašto nisu ranije reagirali ako su smatrali da šteta nije trebala biti isplaćena po drugoj polici, da je ĆL odgovorio da je to bilo stoga što su optuženi uredno nastavili plaćati rate leasinga, pa da nisu imali razloga reagirati jer nisu trpili nikakvu štetu. Istodobno je svjedok ĆL u svom iskazu naveo da osobno nije kontaktirao CROATIA osiguranje d.d. od trenutka saznanja za štetu na dizalici pa do 2010. godine, ali da su to činili drugi djelatnici, te da mu je preneseno da su u CROATIA osiguranju d.d. rekli da ako im klijent plaća rate na ime leasinga, da ne moraju brinuti. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka ĆL i TL o tome da su optuženi prikrivali relevantne informacije u vezi isplate osiguranja po drugoj polici osiguranja budući je neživotno i nelogično da bi isti sudjelovali na sastancima i bili svjesni da je došlo do štete na predmetu leasinga, a da nisu imali nikakvih saznanja o isplati štete, kao i da se o istome nisu informirali, što bi u najmanju ruku bilo poslovno neodgovorno, a uzimajući u obzir vrijednost dizalice i iznos štete, iz čega sud zaključuje o nevjerodostojnosti tih njihovih navoda, tim više što je dizalica oštećena u srpnju 2008. godine, rate leasinga su uredno plaćane do listopada 2009. godine, da bi onda Ugovor o leasingu bio raskinut u veljači 2010. godine , a 08. veljače 2011. godine je oštećeno trgovačko društvo podnijelo protiv trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o. tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu, dok je kaznena prijava podnesena tek 12. listopada 2011. godine, dakle, protekom dosta vremena nakon što je oštećeni saznao za isplatu štete po drugoj polici.

23.3. Nesporno je da je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. nastavilo i nakon havarije plaćati rate leasinga za dizalicu koja se više nije mogla koristiti za rad dok ne bude popravljena, te je isto organiziralo prijevoz na popravak u Njemačku, a djelatnicima oštećenog su rekli da će dizalicu popraviti i vratiti u Republiku Hrvatsku te je potom i dalje koristiti te nastaviti sa plaćanjem rata leasinga, koje postupanje optuženih, a prema ocjeni ovog suda, ukazuje da isti nisu postupali sa namjerom da oštete trgovačko društvo BKS-leasing Croatia d.o.o., tim više što su radi havarije dizalice, koju su onda otpremili u Njemačku na popravak, imali povećane troškove u cilju osiguranja radova na koje su se obvezali kao podizvođač na gradilištu sportske dvorane Arena u vidu korištenja drugih dizalica za obavljanje radova na tom gradilištu. Također valja napomenuti da je u konačnici ĆL, a o čemu je iskazivao, doprinio tome da su dospjele rate leasinga kompenzirane sa dijelom potraživanja koje je trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. imalo prema INGRI d.d. na ime obavljenih radova, pa kada se sve te okolnosti povežu i stave u korelaciju sa aktualnim zbivanjima u vrijeme havarije dizalice, glede isplate iznosa osiguranja i pritisaka radi završetka radova na sportskom objektu Arena, dolazi se do zaključka da kod optuženih nije postojala prijevarna namjera postupati na štetu oštećenog trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., a vezano za okolnost da iznos isplaćene svote osiguranja nije bio iskorišten za popravak dizalice. Sud je sve navedene okolnosti razmatrao ne samo u odnosu na utvrđivanje da li je u trenutku podnošenja prijave štete postojala prijevarna namjera, kao i za vrijeme pregovora i kontakata vezanih za isplatu štete, već je sud uzeo u obzir i da se radilo o vrlo složenom poslovnom odnosu, tijekom kojeg je došlo do nepredviđenih poteškoća i problema, što je sve utjecalo na tijek radova na gradilištu, a koje su probleme optuženi nakon isplate osiguranja i nakon popravka dizalice pokušali riješiti na više načina, u čemu nisu u cijelosti uspjeli jer zbog lošeg financijskog stanja trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. u konačnici nije imalo sredstava za plaćanje popravka dizalice, s time da iz svega navedenog proizlazi da su optuženi ozbiljno shvatili svoje obveze na ime namirenja troška popravka dizalice, te su angažirali i odvjetnika kako bi se sa drugim zainteresiranim pravnim osobama postigao neki dogovor, ali koji pregovori u konačnici nisu rezultirali uspjehom unatoč poduzetom i uloženom trudu i naporu. Također valja napomenuti da je i iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu i sudske nagodbe oštećenog i CROATIA osiguranja d.d. od 30. listopada 2020. godine, kao i sadržaja podneska oštećenog od 10. ožujka 2022. godine, a kojim oštećeno trgovačko društvo povlači imovinskopravni zahtjev postavljen u ovom postupku uslijed Sporazuma od 07. ožujka 2022. godine, a kojim su razriješeni svi međusobni imovinskopravni odnosi oštećenog i optuženih utemeljeni na Ugovoru o financijskom leasingu od 26. ožujka 2008. godine te vezani za havariju dizalice 08. srpnja 2008. godine, razvidno da optuženi, a uzimajući u obzir sve ranije opisane okolnosti, nisu postupali sa prijevarnom namjerom na štetu oštećenog, a u korist trgovačkog društva TL-TOME LUČIĆ d.o.o.

24. Razmatrajući sve navedene okolnosti, a koje se odnose na postupanje optuženih tijekom inkriminiranog razdoblja, te potom tijekom 2009. godine i 2010. godine, sve do otvaranja stečaja nad trgovačkim društvom TL-TOME LUČIĆ d.o.o., sud smatra da nije dokazano da je kod I. optuženog PL i II. optuženog BL postojala prijevarna namjera da trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o. pribave nepripadnu materijalnu dobit i na taj način oštete trgovačko društvo BKS -leasing Croatia d.o.o. vezano za isplatu štete po polici osiguranja koju je ugovorila INGRA d.d., a nakon havarije dizalice, i onda postupanja sa novčanim sredstvima koja su isplaćena po polici osiguranja trgovačkom društvu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., a koja novčana sredstva su iskorištena za tekuće poslovanje.

25. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, to jest povezujući i cijeneći sve provedene dokaze, po ocjeni ovog suda nije dokazano da bi I. optuženi ŠL i II. optuženi PJ počinili terećeno kazneno djelo. Prema članku 455. stavak 1. ZKP/08 presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je optužena osoba počinila kazneno djelo za koje je optužena. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti, posebice za ovakvo kazneno djelo. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je okrivljeni počinio kazneno djelo za koje je optužen. Kako u konkretnom slučaju, nakon vrlo detaljnog provedenog dokaznog postupka, nije dokazano da bi isti počinili kazneno djelo iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97, sud je iste temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe .

26. Iskaze svjedoka zaposlenika CROATIA osiguranja d.d., i to ČL, DL, RL, VL i KL, sud je ocijenio vjerodostojnima budući su isti međusobno suglasni u bitnim okolnostima vezan ima za odluku o tome po kojoj od dviju polica osiguranja će se šteta isplatiti, a koji njihovi iskazi su potvrđeni i materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, a koja se odnosi na postupanje CROATIA osiguranja d.d., te isti nemaju razloga neistinito iskazivati.

27. Nadalje, sud je iskaz svjedoka AL također ocijenio istinitim i vjerodostojnim. Isti je iskazivao detaljno, životno logično i uvjerljivo, tim više što je zaposlen u oštećenom trgovačkom društvu, tako da isti nema razloga neistinito iskazivati u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti optuženih, uz naglasak da je njegov iskaz potvrđen pročitanom materijalnom dokumentacijom, kao i iskazima svjedoka, a uzimajući u obzir dinamiku i sadržaj komunikacije sa optuženima, sud je ocijenio da je njegov iskaz istinit i u dijelu u kojem navodi da su o izvršenoj isplati štete po drugoj polici osiguranja saznali mjesec ili dva nakon isplate štete.

28. Također je sud i iskaz svjedokinje LL ocijenio u cijelosti vjerodostojnim, budući je isti životno logičan i uvjerljiv, ista je iskazivala o okolnostima koje su joj poznate, životno i logično je objasnila razloge svojeg postupanja, te sud smatra da ista nije imala razloga neistinito iskazivati, a i njeni navodi su potvrđeni ostalim provedenim dokazima.

29. Nadalje je sud iskaz svjedoka PLF cijenio vjerodostojnim i istinitim, budući je isti objektivan i logičan, a radi se o odvjetniku kojeg je angažiralo trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o., te je isti iskazivao o onome što je poduzimao po uputi stranaka, temeljem vlastitog znanja i spoznaja, a koje radnje je poduzimao kao stručna osoba, što je sve potkrijepljeno dokumentacijom koju je predao u spis i koja je pročitana u postupku.

30. Nadalje, dijelove iskaza ĆL i TL o tome da su saznali da je isplata izvršena po drugoj polici osiguranja kasnije, te da o toj okolnosti nisu imali saznanja, sud ne prihvaća jer nisu logični niti uvjerljivi, i to iz svih razloga zbog kojih je iskaz svjedoka FL cijenjen istinitim, kao i uzimajući u obzir iskaz svjedoka RL, koji je potvrdio da je ĆL naveo da nisu imali nikakvu štetu vezanu za trgovačko društvo TL-TOME LUČIĆ d.o.o. jer su optuženi uredno nastavili plaćati rate leasinga pa da nisu ranije reagirali. Ostale dijelove iskaza navedenih svjedoka, sud je cijenio vjerodostojnim budući su potvrđeni iskazima ostalih svjedoka.

31. Obrane optuženih u vezi okolnosti koje su dovele do sklapanja Ugovora o financijskom leasingu, kao i u vezi okolnosti vezanih za havariju dizalice te postupak prijave štete, te u vezi organiziranja prijevoza dizalice na popravak i okolnosti do kojih je došlo u poslovanju društva zbog čega popravak nije plaćen, sud je cijenio vjerodostojnima budući su suglasne iskazima ostalih svjedoka. Navodima optuženih da je njihova namjera bila platiti popravak dizalice, zatim je vratiti u Hrvatsku i s njom nastaviti raditi je sud povjerovao budući je iz provedenih dokaza razvidno da su organizirali prijevoz dizalice na popravak, pronašli su društvo koje je popravilo dizalicu, a nedostatak sredstava za popravak iste zbog okolnosti poslovanja je bio razlog da popravak nisu platili. Sud je ocijenio životnim, a uzimajući u obzir sve opisane okolnosti, da su optuženi sredstva koja im je isplatilo osiguranje koristili za tekuće troškove, očekujući da će iz priljeva sredstava koja su bila izvjesna i realna, podmiriti trošak popravka kada dizalica bude popravljena, te sud smatra da se iz te okolnosti ne može zaključivati o postojanju prijevarne namjere, pogotovo kada se uzme u obzir da je njihovo trgovačko društvo imalo potraživanja prema drugim pravnim osobama pa su tako i potraživanja prema INGRI d.d. dijelom bila kompenzirana na način da su vršene isplate nekih rata leasinga, a navodi I. optuženog PL da je planirao platiti popravak dizalice, a da je novac od osiguranja potrošio na ime najma zamjenske dizalice i druge poslovne troškove, što potvrđuje svjedok ĆL da mu je isti rekao, potvrđuju da nije postojala prijevarna namjera kod njega niti kod II. optuženog BL.

32. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je ocijenio da nije dokazano da su I. optuženi ŠL i II. optuženi BL počinili terećeno kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju budući nije dokazano da su postupali sa prijevarnom namjerom, odnosno, nije dokazano da su lažno prikazivali činjenice kako bi nekoga doveli u zabludu i time ga naveli da postupa na štetu trgovačkog društva BKS-leasing Croatia d.o.o., a sve kako bi pribavili protupravni imovinsku korist za pravnu osobu TL-TOME LUČIĆ d.o.o., slijedom čega je donesena oslobađajuća presuda.

33. Odluka o troškovima donesena je temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08, koja propisuje da će se u presudi kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe izreći da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. tog zakona, nužni izdaci okrivljenog, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenog, padaju na teret proračunskih sredstava.

Zagreb, 12. ožujka 2025. godine

Sudac:

Ivana Milički

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sud u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb broj KO-DO-2439/2011

2. I. optuženom PL - [adresa] (Dom za starije osobe)

3. branitelju I. optuženog – SL, odvjetnik

4. II. optuženom BL – [adresa]

5. branitelju II. optuženog – NL, odvjetnik

6. oštećenom trgovačkom društvu BKS-leasing Croatia d.o.o. – Zagreb, Ivana Lučića 2a (po pravomoćnosti)