REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-678/2024-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko – upravni odjel, Dubrovnik, Dropčeva 1, Biskupije Dubrovačke – Popovski zbor u Dubrovniku, [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Antun Kisić i Katija Njirić, Dubrovnik, Između Polača 18, protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, klasa: UP/II-942-01/20-01/42, urbroj: 514-04-02-01- 01/07-23-02 od 20. ožujka 2023., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja Biskupije Dubrovačke – Popovskog zbora u Dubrovniku protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1030/2023-10 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1030/2023-10 od 27. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/20-01/42, urbroj: 514-04-02-01- 01/07-23-02 od 20. ožujka 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko – neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko - pravne poslove, klasa: UP/I-943-01/97-01/1935, ur.broj: 2117-03-02/1-19-38 od 23. prosinca 2019. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja utvrđuje se da je tužitelj, Popovski zbor sa sjedištem u [adresa], ovlaštenik naknade za čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se utvrđuje da se nekretnine ne mogu vratiti u naturi već će se za iste odrediti zamjenske nekretnine ili naknada na temelju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", broj: 18/98.). Za određene nekretnine navedene u točki 3. izreke rješenja tijela prvog stupnja određeno je da će se o zahtjevu za naknadu odlučiti posebnim rješenjem.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je intencija Zakona o naknadi odnosno zakonodavca bila ispravljanje pravnih nepravdi bivšeg režima. Ističe da se Republika Hrvatska međunarodnim ugovorom obvezala vratiti Katoličkoj crkvi u razumnom roku u naravi imovinu koju je moguće vratiti bivšim vlasnicima. Kao vlasnica predmetnih nekretnina danas je upisana Republika Hrvatska, a odredbe međunarodnog ugovora i Zakona o naknadi koje se odnose na nemogućnost vraćanja u prvom redu usmjereni su na situaciju u kojima je naturalna restitucija nemoguća. Također navodi da se o istima nekretninama vodi postupak po zahtjevu KČ zbog čega smatra da se radi o prethodnom pitanju jer bi jedino odluka kojom se KČ u vlasništvo daju predmetne nekretnine mogla predstavljati prepreku za naturalni povrat. Predlaže presudu poništiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.
6. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19. – dalje: Zakon o naknadi) propisano je da se ovim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su prijašnjim vlasnicima Skupštine Prečasnih popova u Dubrovniku predmetne nekretnine oduzete na temelju Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske uz istodobni prijenos kmetskog prava upisanog u korist KČ. Nadalje, odlukom Narodnog odbora Kotara Dubrovnik, broj: 4269/54 na temelju propisa o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 13. prosinca 1946., rješavajući po službenoj dužnosti, dosuđeno je vlasništvo predmetnih nekretnina KČ i članovima njegove obitelji iz čega proizlazi da je predmetna imovina istima prenesena na temelju valjanog pravnog osnova te da su te osobe stekle pravo vlasništva. Naknadno je predmetno zemljište, a pozivom na razvlastbenu odluku od 5. srpnja 1917. bivšeg Dalmatinskog namjesništva u Zadru upisano kao društveno vlasništvo s organom upravljanja Državni sekretarijat za poslove narodne obrane te potom 13. siječnja 1994. uknjiženo kao vlasništvo Republike Hrvatske u cjelini na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 52/91.).
8. Odredbom članka 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima ("Narodne novine", broj: 18/98. – Međunarodni ugovori) propisano je da se Republika Hrvatska obvezuje Katoličkoj crkvi vratiti imovinu koja je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, ako je moguće vratiti prema zakonskim odredbama, a ako istu nije moguće vratiti naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara odnosno isplaćivati pravnim osobama Katoličke crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a koje proizlazi iz povijesnih zemljišno – knjižnih izvadaka, osnovano je zaključio prvostupanjski sud da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, predmetne nekretnine oduzete su od strane jugoslavenske komunističke vladavine u više navrata od više prijašnjih vlasnika odnosno od Popovskog zbora te dosuđene u vlasništvo obitelji KČ od koje su naknadno oduzete i prenesene u društveno vlasništvo. S obzirom na tako nesporno utvrđeno činjenično stanje nije bilo mjesta prekidu upravnog postupka jer ne postoji pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar. Naime, ukoliko bi i bio moguć naturalni povrat predmetnih nekretnina to bi pravo pripadalo zadnjem vlasniku kojem je imovina oduzeta.
10. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
