Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-147/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja OPERETA d.o.o. iz Zagreba, Božidara Magovca 63, OIB 24059421894, zastupanog po punomoćnici Ani Doležal, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika SŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Barunu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3172/2020-39 od 12. listopada 2022., dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3172/2020-39 od 12. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Tomislava Matijevića poslovni broj Ovrv-30/2019 od 16. siječnja 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.906,25 kn/783,89 €[1] sa zateznom kamatom od 29. studenog 2017. do isplate. Pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Tomislava Matijević poslovni broj Ovrv-30/2019 od 16. siječnja 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosima od 979,00 kn/129,94 € te 862,50 kn /114,47 €. Nadalje, pod točkom III. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.675,00 kn/1.284,09 € sa zateznim kamatama od 12. listopada 2022. do isplate dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i III. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.906,25 kn/783,89 € na ime posredničke naknade u slučaju sklapanja ugovora posredovanjem tužitelja zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 29. studenog 2017. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka te trošak parničnog postupka.

6. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 5.906,25 kn/783,89 €, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP. U smislu odredbe čl. 458. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. ZPP). Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to proizlazi iz žalbe.

7. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Također, u odnosu na žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja neosnovano i bez razloga odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka LŠ, valja reći da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj jer odbijanje njegovog dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka koji se pozivima suda nije odazvao, a za kojeg sud smatra da nije od važnosti za donošenje odluke, jasno upućuje na činjenicu da je tuženiku bilo omogućeno raspravljanje, ali dokazni prijedlog nije usvojen. Pri tome valja reći da samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, jer u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom za ovrhu od 16. siječnja 2019. na temelju vjerodostojne isprave, podnesenim od strane ovrhovoditelja radi naplate glavnice u iznosu od 5.906,25 kn i troška ovršnog postupka, a povodom kojeg je javni bilježnik Tomislav Matijević donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-30/2019 od 16. siječnja 2019. kojim je određena predložena ovrha. Zatim, proizlazi da je protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik 1. ožujka 2019. podnio prigovor, nakon čega je prvostupanjski sud rješenjem od 28. ožujka 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a navedeno rješenje postalo je pravomoćno 26. travnja 2019.

10. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku uz obrazloženje da se tužitelj ugovorom o posredovanju obvezao nastojati naći i dovesti u vezu s tuženikom osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju pravnog posla glede stana na adresi u [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 22 k. o. [katastarska općina]. Isto tako je utvrđeno da iako je na ugovoru tiskano naznačeno da je riječ o ugovoru o posredovanju pri kupnji nekretnine, s time da iz iskaza svjedokinje te kasnije sklopljenog ugovora o najmu proizlazi da je volja stranaka bila posredovanje pri najmu nekretnine, a što ni tuženik nije osporavao, te je utvrđeno da je tužitelj izvršio prezentacije predmetne nekretnine tuženiku 14. studenog 2017., da su LŠ, kao vlasnik stana i najmodavac te tuženik kao najmoprimac sklopili ugovor o najmu predmetnog stana 16. studenog 2017. za mjesečnu najamninu od 625,00 eura te da je tužitelj napravio primopredajni zapisnik 17. studenog 2017. koji su potpisali LŠ kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj ispunio svoje obveze iz čl. 835. ZOO-a te mu pripada posrednička naknada prema čl. 845. st. 1. ZOO-a.

11. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je u općim uvjetima tužitelja, koji čine dio Ugovora posredovanju, naznačeno da se posrednička naknada utvrđuje samim ugovorom pa kako je tužitelj propustio dostaviti odgovarajući obrazac, već je omaškom podnio obrazac ugovora o posredovanju pri kupnji nekretnine, a stranke nisu pismenim putem ugovorile visinu posredničke naknade u samom ugovoru, te je po navodima svjedokinje SŠL, tuženik još tražio da pregovaraju o cijeni, to stranke nisu ugovorile visinu posredničke naknade, ali kako je agentica tužitelja omaškom donijela pogrešan formular pa su precrtali riječ "kupnji" i napisali "najmu" kao i da je tuženik izjavio da je svjestan da će trebati isplatiti agencijsku proviziju tužitelju u visini jedna ugovorene najamnine i da na to pristaje, imajući u vidu da je notorna činjenica da je uobičajena naknada jednaka visini jedne mjesečne najamnine, to prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev glede visine u utuženom iznosu.

12. Takav zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

13. Tuženik žalbenim navodima osporava pobijanu presudu navodeći u žalbi da Ugovor o posredovanju, koji faktično predstavlja samo obrazac za razgledavanje nekretnine koji je tuženik potpisao, ne može nikako smatrati pravnom osnovom za kreiranjem bilo kakve obveze tuženika prema tužitelju s osnove posredovanja, a pogotovo se ne može smatrati sklopljenim ugovorom o posredovanju pri najmu nekretnine, a ističe i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

14. Na razrješenje predmeta spora u konkretnom slučaju primjenjuju se osim odredaba Zakona o obveznim odnosima i odredbe Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (Narodne novine, broj 107/07, 144/12, 14/14, 32/19 - dalje: ZPPN) prema kojem se ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa u pisanome obliku i na određeno vrijeme (čl. 15. st. 2. ZPPN), a kojim se ugovorom obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezi s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini. Nadalje, nalogodavac se obvezuje da će posredniku isplatiti određenu posredničku naknadu ako posao o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini bude sklopljen (čl. 15. st. 1. ZPPN).

15. Neosnovano žalitelj navodi da sklopljeni Ugovor o posredovanju, predstavlja samo obrazac za razgledavanje nekretnine koji je tuženik potpisao i da nije pravna osnova prema kojoj bi tužitelj mogao potraživati naknadu za obavljene usluge posredovanja. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je sklopio sa tužiteljem Ugovor o posredovanju od 14. studenog 2017. kojeg je tužitelj u izvorniku prezentirao na ročištu 9. ožujka 2021., za što valja napomenuti da prilikom razgledavanja istog tuženik nije istaknuo nikakav prigovor u vezi valjanosti navedenog Ugovora o posredovanju, a i sam tuženik nije osporavao da ga je potpisao. Osim toga, iz priloženog primopredajnog zapisnika od 17. studenog 2017. razvidno je da je tužitelj sudjelovao kao posrednik između najmodavatelja i najmoprimatelja, te je zapisnik potpisan od tuženika, a isto tako sklopljen je i Ugovor o najmu između LŠ i tuženika na određeno vrijeme od 12 mjeseci.

16. Nadalje, neosnovane su tvrdnje tuženika da Ugovor o posredovanju ne sadrži odredbe koje su propisane čl. 15. st. 2. Zakona o posredovanju i čl. 15. st. 6. Zakona o posredovanju jer je vidljivo da je Ugovor o posredovanju sklopljen u pisanom obliku pri čemu s obzirom da nije navedeno vrijeme trajanja, treba smatrati da je sklopljen na godinu dana, u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o posredovanju. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika ispunjeni su i uvjeti iz odredbe čl. 15. st. 6. Zakona o posredovanju jer iz odredbe čl. 4. Ugovora o posredovanju proizlazi da su Opći uvjeti poslovanja tužitelja od 2. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), sastavni dio Ugovora i potpisom nalogodavac potvrđuje da je upoznat s odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su javno dostupni na služenoj web stranici tužitelja www.opereta.hr, slijedom čega je Ugovorom o posredovanju i Općim uvjetima koji su njegov sastavni dio uređeno sve što Zakon o posredovanju propisuje u čl. 15. st.6. Zakona o posredovanju, pogotovo uzimajući u obzir naknadnu intervenciju ugovornih strana i njihovo dopisivanje na samom Ugovorom o posredovanju, a što niti tuženik nije osporio jer je naveo da je tužitelj na njegovo traženje prekrižio riječ kupoprodaja i napisao riječ najam.

17.U odnosu na navode žalitelja u vezi određivanja posredničke naknade, valja reći da iako je i prema čl. 835. ZOO posrednička provizija (naknada) bitan sastojak ugovora, sukladno odredbi čl. 844. st. 1. i 2. tog Zakona posrednik ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena, a u slučaju ako visina provizije nije određena ni tarifom ili kojim drugim općim aktom, ni ugovorom, a ni običajem, odredit će je sud prema posrednikovu trudu i učinjenoj usluzi.

18. Stoga, kako iz iskaza svjedokinje LŠL, zaposlenice tužitelja proizlazi da se tuženik nije protivio posredničkoj proviziji i kako je uobičajena naknada jednaka visini jedne mjesečne najamnine, a što proizlazi i iz Cjenika tužitelja na stranici www.opereta.hr, a što je i u skladu sa važećim Pravilima Hrvatske gospodarske komore o poslovanju posrednika u prometnu nekretninama, iz kojih proizlazi da provizija iznosi postotak od mjesečne najamnine 100% za najam ili zakup trajanja od 12 do 59 mjeseci, to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev glede visine u utuženom iznosu od 5.906,25 kn/783,89 € dok tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi posrednička naknada u konkretnom slučaju trebala biti drugačija odnosno nije dokazao postojanje drugačijeg dogovora među strankama u odnosu na visinu same usluge posredničke provizije tako da pravilno sud prvog stupnja izvodi zaključak o visini pripadajuće naknade tužitelju, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

19. Ostale žalbene navode koji u svojoj naravi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije razmatrao (čl. 476. st. 1. ZPP).

20. Odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini, dok tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak jer je izgubio parnicu (čl. 154. st. 1. ZPP.)

21. Zbog navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić