Broj: Ppž-2136/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SN, kojeg brane odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog SN podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-3573/2021-48 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog SN, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-3573/2021-48 od 13. studenog 2024., proglašen je krivim okrivljeni SN da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana. Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) primijenjena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Osim toga, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 30,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako proizlazi iz sadržaja žalbe. U žalbi, u bitnome, navodi kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog da se saslušaju predloženi svjedoci, kao i da se provede psihološko vještačenje ZN.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je pobijana presuda, za sada, preuranjena, jer prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.
4. 1. Naime, odluku o krivnji okrivljenika prvostupanjski sud temelji na iskazima svjedoka TN, vanjske suradnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Donja Stubica, te svjedoka RN, oca žrtve ZN (sada RN). Međutim, predmetni svjedoci nisu neposredni očevici inkriminiranog događaja koji je okrivljeniku stavljen na teret. Odnosno, isti nisu neposredno opažali da bi okrivljenik počinio nasilje u obitelji na način da bi tjelesno kažnjavao svog pastorka, maloljetnog ZN tako da je istoga otvorenim dlanom desne ruke udario po stražnjici. Navedeni svjedoci predstavljaju tzv. ''svjedoke po čuvenju'' odnosno isti su iskazivali o onome što su čuli od maloljetne žrtve, a koja je u vrijeme inkriminiranog događaja napunila 4 godine života.
4. 2. S druge strane, okrivljenik je tijekom cijelog postupka osporavao da bi počinio prekršaj, a čije tvrdnje potvrđuje i majka žrtve UN (ujedno i izvanbračna supruga okrivljenika), koji tvrde kako do tjelesnog kažnjavanja žrtve od strane okrivljenika nije nikada došlo.
4. 3. Stoga, opravdano u žalbi ističe žalitelj kako je prvostupanjski sud pogriješio kada je odbio dokazne prijedloge obrane za saslušanjem žrtve, njegovog brata KN te da se provede psihološko vještačenje na okolnost sklonosti izmišljanju žrtve, uz obrazloženje kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.
4. 4. Dakle, u situaciji u kojoj okrivljenik poriče da bi počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, a njegove tvrdnje potvrđuje i svjedokinja koja je gotovo cijelo vrijeme spornog događaja bila uz maloljetnu žrtvu i vjerojatno ima neposredna saznanja o spornom događaju, odluka o krivnji okrivljenika ne može se isključivo temeljiti na iskazima svjedoka koji nisu bili nazočni spornom događaju.
4. 5. I po stanovištu ovog suda, olako je prvostupanjski sud odustao od daljnjeg provođenja dokaza u ovom prekršajnom postupku, što je imalo za posljedicu manjkavo, a time i, za sada, pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Dužnost je suda da izvođenjem dokaza raspravi sve sporne odlučne činjenice, što znači da je sud, ovlašten, a i dužan, izvoditi dokaze koji su od važnosti za donošenje zakonite odluke, a što sud u ovom prekršajnom postupku nije učinio.
4. 6. Slijedom svega naprijed iznijetog, proizlazi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno i da je žalba okrivljenika osnovana, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
5. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, ponovno ispitati okrivljenika, provesti do sada provedene dokaze, te provesti dokaze na koje mu je ukazano u ovoj odluci, pri čemu će prilikom ispitivanja maloljetne žrtve postupiti sukladno članku 292. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku, uz primjenu članka 115. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež, a po potrebi provesti i druge, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
6. Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 12. ožujka 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.