REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-673/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Plodine d.d. (OIB: 92510683607), Rijeka, Ružićeva 29, kojeg zastupa opunomoćenica Ines Mandekić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Rijeci, Školjić 10, protiv tuženika Državnog inspektorata (OIB: 33706439962), Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, kojeg zastupa službena osoba VC, radi inspekcijskog nadzora – poslovanja s hranom, 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-322- 07/23-01/15, URBROJ: 443-01-17-01-24-2 od 19. ožujka 2024., radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Bjelovaru, KLASA: UP/I-322-07/23-06-198, URBROJ: 443-02-05-14-23-1 od 3. svibnja 2023., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u [adresa], Veterinarske inspekcije, KLASA: UP/I-322-07/23- 06/198, URBROJ: 443-02-05-14-23-1 od 3. svibnja 2023., naređeno je tužitelju, u svojstvu subjekta poslovanja s hranom, da za objekt Supermarket Bjelovar (u [adresa]), poduzme sljedeću mjeru: osigurati oružanje podataka o pošiljkama hrane životinjskog podrijetla drugim subjektima u poslovanju s hranom krajnjeg potrošača putem reference kojom se identificira partija, serija ili pošiljka, kako je odgovarajuće na otpremnice / R1 račun u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 931/2021 od 19. rujna 2011. o zahtjevima sljedivosti. Ujedno je određen rok za izvršenje od 30 dana od zaprimanja rješenja, te je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Rješenje je doneseno nakon provedbe inspekcijskog nadzora 19. travnja 2023. u navedenom tužiteljevu supermarketu.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-322-07/23-01/15, URBROJ: 443-01- 17-01-24-2 od 19. ožujka 2024. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće.

„Rješavajući u žalbenom postupku uvidom u stanje spisa utvrđeno je da je dana 19. travnja 2023. viša veterinarska inspektorica Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u [adresa], veterinarske inspekcije (dalje u tekstu: inspektorica), obavila inspekcijski nadzor u objektu mesnica evidencijskog broja R- 5142 u Supermarketu Bjelovar na adresi [adresa] koji posluje u sastavu žalitelja (dalje u tekstu: Mesnica R-5142), o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru, KLASA: 322-07/23-06/1116, URBROJ: 443-02-05-14-23-2 (dalje u tekstu: Zapisnik). Iz sadržaja Zapisnika u bitnom proizlazi da je inspekcijski nadzor obavljen povodom prijave koja je proslijeđena veterinarskoj inspekciji na daljnje postupanje zbog nedostataka na računu broj: 16453-026-6, od 22. ožujka 2023. (dalje u tekstu: RN 16453-026-6) u odnosu na podatke o sljedivosti hrane životinjskog podrijetla, a koji je žalitelj izdao subjektu u poslovanju s hranom KOOPEXPORT j.d.o.o., [adresa], OIB: 30349611038. U Zapisniku je navedeno da je za Mesnicu R-5142 predočen Izvod o registraciji objekta, KLASA: UPA-322- 03/1501/2170, URBROJ: 525-10/1431-15-2, od 29. listopada 2015. izdan od strane Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, da se u istoj obavlja djelatnost rasijecanje mesa, mljevenje mesa na zahtjev kupca, proizvodnja mljevenog mesa i mesnih pripravaka od sirovine meso papkara te da se u Mesnici R- 5142 opskrbljuju krajnji potrošači i drugi subjekti u poslovanju s hranom koji opskrbljuju krajnjeg potrošača u količini do 25% od ukupne sirovine. Također, u Zapisniku je navedeno da žalitelj nije osigurao sljedivost i informacije o hrani životinjskog podrijetla subjektima u poslovanju s hranom koje on opskrbljuje hranom životinjskog podrijetla, a odnosi se na svježe meso kako je propisano člankom 8. i člankom 10. točka 15. Pravilnika o pravilima uspostave sustava i postupaka temeljenih na načelima HACCP sustava („Narodne novine”, broj 68/15). Osim toga, navedeno je da je inspektorici tijekom inspekcijskog nadzora predočena kopija RN-a 16453-026-6 izdanog na „info pultu” Supermarketa na zahtjev kupca na kojem su navedeni sljedeći podaci: točan opis hrane (svinjski kare bez kosti I. kat); volumen ili količina hrane (22,09 kg); naziv i adresa subjekta u poslovanju s hranom od kojeg se hrana otprema (PLODINE d.d., [adresa]); naziv i adresa pošiljatelja (vlasnika) ako je različit od subjekta u poslovanju s hranom od kojega se hrana otprema (PLODINE d.d., Ružićeva 29, Rijeka); naziv i adresa subjekta u poslovanju s hranom kojemu se hrana otprema (KOOPEXPORT j.d.o.o., [adresa], OIB: 30349611038). Dalje je navedeno da je uvidom u RN 16453026-6 utvrđeno da na istom nije istaknut podatak za referencu kojom se identificira partija, serija ili pošiljka, kako je odgovarajuće, što je protivno odredbi članka 3. stavka 1. podstavka (g) Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011. Jednako tako iz sadržaja Zapisnika proizlazi da se u isti očitovala ĐC, poslovođa poslovnice žalitelja (dalje u tekstu: Đ) koja je u ime stranke nazočila inspekcijskom nadzoru i koja je vezano za utvrđeno činjenično stanje izjavila da je RN 16453-026-6 koji je inspektorici predočen tijekom inspekcijskog nadzora „izdan na zahtjev kupca na „info pultu” Supermarketa Bjelovar, dok se maloprodajni R1 račun izdaje na bilo kojoj blagajni Supermarketa". Osim toga, iz sadržaja Zapisnika proizlazi da je bio pročitan, da Đ nije imala primjedbi na rad i postupak službene osobe, kao niti na utvrđeno činjenično stanje, te da ga je u znak suglasnosti vlastoručno potpisala.

(…)

Nastavno tome, Sektor za drugostupanjski upravni postupak (dalje u tekstu: Sektor) je rješavajući u žalbenom postupku, ispitujući zakonitost pobijanog rješenja na temelju stanja spisa ocijenio kako nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari navod žalitelja iz kojeg proizlazi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem obzirom da je u izreci pobijanog rješenja umjesto Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 od 19. rujna 2011. navedena Uredba (EZ) br. 931/2021 od 19. rujna 2011. koja „ne postoji”.

Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je pobijano rješenje doneseno, između ostalog, na temelju odredbe članka 36. stavak 1. podstavak 5. Zakona (riječ je o Zakonu o hrani, nap. Suda), kojom je propisano da osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola iz članka 35. stavka 2. ovoga Zakona u obavljanju službenih kontrola ima pravo i dužnost, narediti uspostavu sljedivosti sukladno odredbama Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011.

Dakle, iako u izreci pobijanog rješenja nije napisan točan naziv Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 od 19. rujna 2011. Sektor ocjenjuje da iz obrazloženja pobijanog rješenja nesporno proizlazi da je naređena mjera temeljena upravo na odredbi članka 3. stavka 1. podstavka (g) Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011.

Daljnji navod žalitelja da prvostupanjsko tijelo pogrešno tumači odredbe članka 3. Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 obzirom da žalitelj kao subjekt u poslovanju s hranom ne opskrbljuje druge subjekte u poslovanju s hranom, ne može se prihvatiti kao osnovan. Naime, iz sadržaja Zapisnika, između ostalog, proizlazi da se u Mesnici R-5142 obavlja djelatnost rasijecanje mesa, mljevenje mesa na zahtjev kupca, proizvodnja mljevenog mesa i mesnih pripravaka od sirovine meso papkara, da se u istoj opskrbljuju krajnji potrošači i drugi subjekti u poslovanju s hranom koji opskrbljuju krajnjeg potrošača u količini do 25% od ukupne sirovine te da Đ nije imala primjedbi na utvrđeno činjenično stanje što je u znak suglasnosti potvrdila vlastoručnim potpisom u Zapisniku. Osim toga iz stanja spisa i RN-a_16453-026-6 koji prileži spisu, nesporno proizlazi da je isti izdan drugom subjektu u poslovanju s hranom koji opskrbljuje krajnjeg potrošača (KOOPEXPORT j.d.o.o., [adresa], OIB: 30349611038).

S tim u vezi, upućujemo na odredbe članka 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002 kojim je između ostalog propisano da subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje uvode sustave i postupke za identifikaciju drugih subjekata kojima su isporučivali svoje proizvode. Ova je informacija dostupna nadležnim tijelima na njihov zahtjev (stavak 3.); da je hrana ili hrana za životinje koja se stavlja na tržište ili je vjerojatno da će se staviti na tržište Zajednice odgovarajuće označena ili na drugi način identificirana kako bi se omogućila sljedivost putem odgovarajuće dokumentacije ili drugih informacija u skladu s odgovarajućim zahtjevima određenijih odredaba (stavak 4.).

Također, člankom 3. stavkom 2. Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 propisano je da se podaci navedeni u stavku 1. istoga članka iste Uredbe pružaju dodatno uz sve podatke koje traže odgovarajući propisi zakonodavstva Unije o sljedivosti hrane životinjskog podrijetla.

Dakle, iz stanja spisa nesporno proizlazi da je u konkretnom slučaju žalitelj opskrbljivao subjekta u poslovanju s hranom koji opskrbljuje krajnjeg potrošača (KOOPEXPORT j.d.o.o., [adresa], OIB: 30349611038), slijedom čega je bio obvezan postupati sukladno naprijed citiranim odredbama članka 3. Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 931/2011.

Kako je inspektorica neposrednim uvidom u RN 16453-026-6 utvrdila da isti ne sadrži sve podatke propisane člankom 3. stavkom 1. Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 931/2011, odnosno ne sadrži podatak propisan člankom 3. stavkom 1. točkom (g) iste Uredbe tj. referencu kojom se identificira partija, serija ili pošiljka, kako je odgovarajuće, Sektor ocjenjuje daje inspektorica postupila zakonito i pravilno kada je donijela pobijano rješenje.

Nastavno tome, nije točno da je žalitelj kao subjekt u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla svim potrošačima osigurao i ima dostupne sve potrebne podatke o hrani budući da se u mesnicama žalitelja može obavljati narezivanje mesa, da je mljevenje mesa dozvoljeno isključivo na zahtjev kupca, da je u konkretnom slučaju potrošač-kupac kupio upakirani proizvod (meso), obzirom se u mesnicama žalitelja rasječeno i mljeveno meso te mesni pripravci moraju odmah nakon proizvodnje upakirati u maloprodajna pakiranja i kao takvi staviti na tržište, a sve sukladno članku 22. Pravilnika.

Osim već naprijed obrazloženog ističe se kako je sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 22. stavka 4. Pravilnika, žalitelj obvezan rasječeno meso te mljeveno meso i mesne pripravke staviti na tržište isključivo u maloprodajnom pakiranju kada opskrbljuje hranom životinjskog podrijetla druge subjekte u poslovanju s hranom koji opskrbljuju krajnjeg potrošača te da u tom slučaju činjenica da se radi o maloprodajnom pakiranju nije razlog za izuzeće od obveza propisanih člankom 3.

Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 931/2011.

Jednako tako, Sektor na temelju stanja spisa ocjenjuje da nije točno da je prvostupanjsko tijelo tijekom inspekcijskog nadzora obavljenog dana 19. travnja 2023. utvrdilo da žalitelj ne obavlja djelatnost veleprodaje već maloprodaje, da je žalitelj prvostupanjskom tijelu dostavio sve potrebne i zatražene podatke o sljedivosti hrane te da se na mesnice u supermarketima žalitelja primjenjuje članak 22. stavak 7. Pravilnika. Naime, u Zapisniku je, između ostalog, konstatirano da žalitelj nije osigurao sljedivost i informacije o hrani životinjskog podrijetla subjektima u poslovanju s hranom koje on opskrbljuje hranom životinjskog podrijetla, a odnosi se na svježe meso kako je propisano člankom 8. i člankom 10. točka 15. Pravilnik o pravilima uspostave sustava i postupaka temeljenih na načelima HACCP sustava („Narodne novine”, broj 68/15) te da je navedene činjenice u znak suglasnosti vlastoručnim potpisom potvrdila Đ koja je u ime stranke nazočila inspekcijskom nadzoru. Jednako tako, odredba članka 22. stavka 7. Pravilnika na koju se poziva žalitelj ni na koji način ne utječe na propisane zahtjeva za sljedivost hrane životinjskog podrijetla budući je istom propisano da sanitarni prostor za radnike te prostor za sredstva za čišćenje i dezinfekciju proizvodnog pogona može biti dislociran od radnog dijela ako se nalazi u krugu objekta ili u sklopu tržnice.

Na zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti daljnji navodi žalitelja iz kojih proizlazi da je račun RN 16453-026-6 izdan na „info pultu” na zahtjev kupca za svježe crveno meso, da isti sadrži sve potrebne podatke propisane člankom 9. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom te daje prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo daje isti nepravilan, jer ne sadrži podatak koji se odnosi na referencu kojom se identificira partija, serija ili pošiljka hrane životinjskog podrijetla. Naime, u ovom upravnom postupku odlučuje se o zakonitosti pobijanog rješenja u odnosu na propisane zahtjeve o sljedivosti hrane životinjskog podrijetla, a ne o zahtjevima propisanim člankom 9.

Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

Vezano za navod kako pobijano rješenje ne sadrži vrijeme, mjesto i način izvršenja, da je stoga nerazumljivo, nejasno i proturječno, odnosno da nije u skladu s odredbom članka 139. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (…), Sektor ukazuje da se odredbe članka 139. ZUP-a primjenjuju u slučaju donošenja rješenja o izvršenju, odnosno ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, a što nije slučaj u ovom upravnom postupku.“

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove i predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 6.250,00 eura (PDV uključen). Tužitelj tvrdi, u bitnome, sljedeće

(izostavljena su posebna označavanja teksta):

„Tužitelj prvenstveno ističe kako Državni inspektorat u prvostupanjskom rješenju te tuženik u drugostupanjskom rješenju pogrešno nalažu tužitelju da svoje postupanje uskladi s nepostojećim propisom tj. Uredbom EZ broj 931/2021 od 19.9.2011.g.

Navedena Uredba ne postoji.

Na isto je ukazivao i sam tužitelj u žalbi, međutim, tuženik je taj žalbeni razlog odbio navodeći da je u obrazloženju pobijanog rješenja navedena ispravna uredba. U obrazloženju se pak navodi kako je člankom 33 stavkom 1 Zakona o hrani propisano da subjekti u poslovanju s hranom moraju uskladiti svoje poslovanje s tim Zakonom te uredbama i odlukama iz čl. 2 stavak 1 istog Zakona. U Zakonu o hrani, konkretno čl. 2 stavak 1 istog ne spominje se Uredba EZ broj 931/2021.

Činjenica jest, međutim, da obrazloženje ne stječe svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti već isključivo izreka.

Izreka je stoga nejasna, nezakonita i neprovediva odnosno neizvršiva za tužitelja.

Također je time počinjena i bitna povreda upravnog postupka jer je izreka protivna obrazloženju.

Nadalje se ističe kako pobijano rješenje uopće ne sadrži valjano obrazloženje, već se čitavo obrazloženje temelji samo na paušalnom nabrajanju relevantnih zakonskih odredbi, ali bez suštinske ocjene istih u odnosu na žalbene navode te uz apsolutni izostanak navođenja odlučnih razloga zbog čega je tuženik donio pobijano rješenje odnosno odbio žalbu tužitelja.

Također obrazloženja su proturječna sama sebi i dokumentaciji u spisu (izvatkom iz sudskog registra za Plodine d.d.).

Naime, vezano uz uredbu EU br. 931/2011 od 19.9.2011. o zahtjevima sljedivosti ističe se kako slijedi:

U preambuli (uvodnom dijelu) uredbe jasno je navedeno pod točkom (1) da se „sljedivost hrane mora utvrđivati u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije“, dok je pod točkom (3) izričito navedeno kako se uredba ne primjenjuje u slučaju prodaje „konačnom potrošaču“.

Kako je potpuno jasno da je račun 16453-026-6 od 22.03.2023.g. izdan na blagajni u supermarketu Plodine u [adresa], koji supermarket je registriran kao maloprodaja odnosno prodaja krajnjim/konačnim potrošačima, a što je i glavni predmet djelatnosti okrivljene pravne osobe što je razvidno iz sudskog registra, posve je jasno kako se tužitelj nije dužan pridržavati spomenute uredbe kada hranu prodaje u maloprodaji.

Pritom se ističe činjenica da, iako je za Mesnicu tužitelja u sklopu supermarketa tužitelja u [adresa] R-5142 predočen Izvod o registraciji objekta Klasa: UP/I-322- 03/15-01/2170, URBROJ: 525-10/1431-15-2 od 29.10.2015. u kojem stoji da se u mesnici opskrbljuju krajnji potrošači i drugi subjekti u poslovanju s hranom koji opskrbljuju krajnjeg potrošača u količini do 25% od ukupne sirovine, ostaje kao nesporna činjenica da mesnica djeluje u okviru supermarketa tj. maloprodajnog objekta.

(…)

Na strani 2 zapisnika vidljivo je da se radi o maloprodajnom računu, dok se na strani 3 zapisnika navodi da „na računu nedostaje naziv i adresa subjekta u poslovanju s hranom kojemu se hrana doprema i nije naveden lot broj“, međutim, hranu – meso, tužitelj nije nikome dopremao, isto je bilo izloženo u prostoru supermarketa u maloprodaji prethodno zapakirano u maloprodajna pakiranja, na polici u frižideru dostupnoj kupcima – krajnjim potrošačima koji se opskrbljuju u maloprodaji. Na računu je jasno navedeno da je izdan od strane supermarketa Plodine u [adresa].

(…)

Pa tako Pravilnik o klasifikaciji prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo NN 46/15 propisuje što se smatra supermarketom:

(…)

Dakle, temeljem Zakona o trgovini i citiranog pravilnika potpuno je jasno da je račun izdan u maloprodaji te da je objekt u kojem je izdan račun maloprodajni objekt koji ne opskrbljuje „profesionalne korisnike, odnosno druge pravne ili fizičke osobe koje obavljaju neku registriranu ili zakonom određenu djelatnost” već kupce odnosno krajnje potrošače.

Također je bitno za napomenuti kako objekt mesnice djeluje u sklopu supermarketa Plodine u [adresa], objekt mesnice ne izdaje račune već pakira i reže meso na zahtjev kupca, a koje meso kupci plaćaju na blagajni supermaketa. Dakle, jasno je kako tužitelj nije u mogućnosti niti je zakonski ovlašten usluživati profesionalne korisnike pa tako niti izdavati veleprodajne račune poslovnim korisnicima odnosno drugim subjektima u poslovanju s hranom za račun i u okviru njihove profesionalne djelatnosti odnosno usluga.

Ako bi tužitelj u supermarket u [adresa] izdavao veleprodajne račune, a što mu se de facto nalaže pobijanim rješenjem, isti bi bio odgovoran za prekršaj temeljem Zakona o trgovini jer obavlja djelatnost – veleprodaju – za koju nije registriran i nije ispunio zakonom propisane uvjete, a prijeti mu i zabrana obavljanja djelatnosti: (…)

Nadalje, kao što je i u žalbi tužitelj ranije isticao posebno se napominje slijedeće: U obrazloženju prvostupanjskog rješenja (koje je potvrđeno drugostupanjskim) izreka rješenja je nerazumljiva, nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem, obzirom je u izreci pobijanog rješenja navedeno da je „subjekt u poslovanju s hranom dužan osigurati pružanje podataka o pošiljkama hrane životinjskog podrijetla drugim subjektima u poslovanju s hranom koji opskrbljuju hranom krajnjeg potrošača putem reference kojom se identificira partija, serija ili pošiljka kako je odgovarajuće na otpremnice /R1 račun u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 931/2021 od 19.09.2011. o zahtjevima sljedivosti“

Naime, provedbena Uredba komisije (EU) br. 931/2011 od 19. rujna 2011.g. izričito propisuje;

„

Članak 3.

Zahtjevi sljedivosti

(…)“

Iz navedenog je očito da tuženik pogrešno navodi i tumači cit. odredbu obzirom ovdje tužitelj kao subjekt u u poslovanju s hranom ne opskrbljuje druge subjekte u poslovanju s hranom, obzirom je inspekcijsko tijelo tijekom nadzora dana 19.04.2023.g. utvrdilo da ovdje tužitelj ne obavlja djelatnost veleprodaje, već maloprodaje, odnosno na mesnice u supermarketima tužitelja primjenjuje se čl. 22. st. 7. Pravilnika o registraciji i odobravanja objekata te o registraciji subjekata u poslovanju s hranom, te je tužitelj nadležnom inspekcijskom tijelu dostavio sve potrebne i zatražene podatke o sljedivosti hrane.

Tužitelj ističe da je nadležno prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo da je nepravilan izdani račun R1 broj: 16453-026-6 od 23.03.223.g. jer na istom koji se izdaje na info pultu na zahtjev kupca za svježe crveno meso nisu pruženi podaci koji se odnose na referencu kojom se identificira partija, serija ili pošiljka hrane životinjskog podrijetla, sve obzirom citirani račun ispunjava sve potrebne podatke koji se odnose na sadržaj računa sukladno čl. 9. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, te se ponovno ističe da se u mesnicama tužitelja može obavljati narezivanje mesa, a mljevenje mesa dozvoljeno je isključivo na zahtjev kupca, dakle u konkretnom slučaju potrošač-kupac je kupio upakirani proizvod (meso), obzirom se u mesnicama tužitelja rasječeno i mljeveno meso te mesni pripravci moraju odmah nakon proizvodnje upakirati u maloprodajna pakiranja i kao takvi staviti na tržište, a sve sukladno čl. 22. Pravilnika o registraciji i odobravanja objekata te o registraciji subjekata u poslovanju s hranom.

Iz navedenog je razvidno da tužitelj kao subjekt u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla svim potrošačima osigurao i imao dostupne sve potrebne podatke o hrani.

Tužitelj također ističe da odredba čl. 139. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku izričito propisuje da: „Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja.“

Tužitelj stoga ukazuje da pobijano rješenje ne sadrži vrijeme, mjesto i način izvršenja i time nije u skladu sa propisanim zakonskim odredbama i kako je već prethodno navedeno cit. pobijano rješenje je stoga nerazumljivo, nejasno i proturječno. Stoga tužitelj ističe da istome nije cilj izbjegavati postupanje po rješenju, već upravo zbog naprijed navedenih razloga ne zna na koji način postupiti, obzirom se odredbe Uredbe na koju se pogrešno poziva i tumači prvostupanjskog tijelo ne odnose na tužitelja, pa time ostaje nejasno na koji način postupiti i izvršiti rješenje, a sve obzirom na nejasnoću, nerazumljivost i proturječnost izreke pobijanog rješenja. Zaključno, tužitelj u cijelosti ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva na poništaj rješenja tuženika kao i da Naslov obveže tuženika da tužitelju naknadi troškove upravnog postupka.

Na temelju svega iznijetoga, razvidno je da je prvostupanjski organ, postupajući na naprijed opisani način, postupio suprotno zakonu, povrijedio načelo zakonitosti zajamčeno čl. 5 Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), povrijedio načelo razmjernosti iz čl. 6 ZUP-a, povrijedio načelo utvrđivanja materijalne istine iz čl. 8 ZUP- a te povrijedio načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza iz čl. 9. st. 2 ZUP-a, što prvostupanjsko rješenje čini neosnovanim i nezakonitim u cijelosti, a tuženik je neosnovano odbio tužiteljevu žalbu na isto što drugostupanjsko rješenje čini neosnovanim i nezakonitim u cijelosti, (…).“

4. Tuženik u odgovoru na tužbu kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Osporavano rješenje je jasno, zakonito i provedivo. I sam tužitelj napominje da u sklopu navedenog supermarketa posluje mesnica evidencijskog broja R-5142, u kojoj se, pored krajnjih potrošača, opskrbljuju i drugi subjekti u poslovanju s hranom koji opskrbljuju krajnjeg potrošača i to u količini do 25% od ukupne sirovine. Iz zapisnika o provedenom nadzoru nesporno proizlazi da je u konkretnom slučaju tužitelj za hranu životinjskog podrijetla (svinjski kare bez kosti I. kategorije, mase 22,09 kg), kupljenu u spomenutoj mesnici, izdao račun R1 drugom subjektu u poslovanju s hranom (Koopexport j.d.o.o.) koji opskrbljuje krajnjeg potrošača. Taj račun, dakle, nije izdan krajnjem / konačnom potrošaču, već drugom subjektu u poslovanju s hranom koji opskrbljuje krajnjeg potrošača. Kada se u mesnici rasječeno meso prodaje drugom subjektu u poslovanju s hranom meso mora biti rasječeno u maloprodajna pakiranja. U predmetnom slučaju tužitelj je hranom životinjskog podrijetla opskrbljivao drugi subjekt u poslovanju s hranom kojem nije osigurao podatak o referenci kojom se identificira partija, serija ili pošiljka, tj. na izdanom računu nije osigurao sve podatke propisane člankom 3. stavkom 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) broj 931/2011. Stavkom 2. toga članka propisano je da se podaci iz stavka 1. pružaju dodatno uz sve podatke koje traže odgovarajući propisi zakonodavstva Unije o sljedivosti hrane životinjskog podrijetla. U dotičnom slučaju nisu relevantne odredbe Zakona o trgovini i Pravilnika o klasifikaciji prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, odnosno Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 10. srpnja 2024. tužitelj dostavlja presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Prekršajnog odjela, kojom je tužitelj oslobođen optužbe da je za konkretni proizvod izdao račun manjkavog sadržaja. Tuženik u podnesku od 10. prosinca 2024. odgovara da je riječ o nepravomoćnoj presudi, na koju se tuženik žalio, te da su upravni postupak i prekršajni postupak odvojeni postupci.

6. Na prvom ročištu za raspravu (20. studenoga 2024.) i podneskom od 22. studenoga 2024. tužitelj dodatno elaborira dio svoje argumentacije koji se odnosi na registraciju subjekata u svjetlu veterinarskih propisa, te da iz s time povezane dokumentacije ne proizlazi zapisnički navod o opskrbljivanju drugih subjekata u poslovanju s hranom, koji navod tuženik ničime nije dokazao.

7. U podnesku od 12. prosinca 2024. tuženik upire na dio izvoda iz Upisnika iz kojeg, u kontekstu mjerodavnih propisa, proizlazi da tužitelj može opskrbljivati i druge subjekte u poslovanju s hranom koji opskrbljuju krajnjeg potrošača u količini do 25%. Tuženik dodaje da je tužitelj obvezan provoditi propisane zahtjeve o sljedivosti hrane životinjskog podrijetla primjenjive u djelatnosti za koju je tužitelj registriran. Tužitelj je opskrbljivao i subjekte koji nisu krajnji potrošači proizlazi iz spomenutog računa, izdanog subjektu u poslovanju hranom, čija registrirana djelatnost obuhvaća, između ostalog: pripremanje i usluživanje jela, pića i napitaka i pružanje usluga smještaja; pripremanje jela, pića i napitaka za potrošnju na drugome mjestu sa ili bez usluživanja (u prijevoznom sredstvu, na priredbama i sl.); opskrba tim jelima, pićima i napicima (catering). Stoga irelevantnim smatra raspravni navod tužitelja kako se nije moglo znati hoće li spomenuto meso biti iskorišteno za roštilj kojim direktor želi počastiti svoje zaposlenike ili za opskrbu drugog subjekta.

8. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U osporavanom rješenju citirane su mjerodavne odredbe Zakona o hrani („Narodne novine“, broj 18/23), Pravilnika o registraciji i odobravanju objekata te o registraciji subjekata u poslovanju s hranom („Narodne novine“, broj 123/19, 3/21, 52/21 i 83/22), Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane, te Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 od 19. rujna 2011. o zahtjevima sljedivosti utvrđenima Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća za hranu životinjskog podrijetla (Tekst značajan za EGP).

10. Sud, ponajprije, utvrđuje da greška u pisanju naziva Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 u izreci prvostupanjskog rješenja, koja se sastoji u navođenju brojke „2021“ umjesto brojke „2011“, ne proizvodi pravne učinke koji bi doveli do nezakonitosti tog rješenja. O kojoj je europskoj uredbi riječ jasno proizlazi iz obrazloženju prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, kao i iz ostatka naziva Uredbe u izreci rješenja. Usto, s obzirom na tužiteljevu djelatnost i opseg poslovanja, nema uvjerljive osnove za zaključak da tužitelju nije poznato koja je uredba posrijedi. Na koncu, pogreška u pisanju može uvijek biti ispravljena (čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), čime se ne dovodi u pitanje zakonitost ispravljenog rješenja. Rješenje o ispravku može biti doneseno kako na zahtjev stranke, tako i po službenoj dužnosti.

11. Nejasno je zbog čega se u ovom predmetu, koji nije predmet izvršenja, tužitelj poziva na odredbe članka 139. ZUP-a, kojima je uređen sadržaj rješenja o prisilnom izvršenju. U svakom slučaju, nije riječ o prigovoru odlučnom za rješavanje ovoga spora.

12. Na ocjenu zakonitosti osporavanog tuženikova rješenje ne može utjecati ni usporedno vođenje prekršajnog postupka, odnosno odluke koje se u tom postupku donose. Ne samo što općenito ishod prekršajnog postupka sâm po sebi ne utječe na ishod upravnog postupka (ni obrnuto) osim kada je to izričito propisano, već i kriteriji prekršajnopravne odgovornosti nisu jednaki kriterijima za određivanje upravnih mjera vezanih uz osiguranje pružanja propisanih podataka o pošiljkama hrane životinjskog podrijetla drugim subjektima u poslovanju s hranom.

13. Nadalje, člankom 3. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 uređeni su zahtjevi sljedivosti, te su propisani podaci o pošiljkama hrane životinjskog podrijetla čije su pružanje subjekti u poslovanju s hranom dužni osigurati subjektima u poslovanju s hranom koje oni opskrbljuju hranom. Riječ je o dodatnim podacima uz sve podatke koje traže odgovarajući propisi zakonodavstva Europske unije o sljedivosti hrane životinjskog podrijetla.

14. Prema članku 288. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uredba ima opću primjenu, obvezujuća je u cijelosti i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

15. Predstavnica tužitelja bez primjedbi je potpisala zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 19. travnja 2023., što tom zapisniku daje svojstvo javne isprave (članak 76. stavak 5. ZUP-a, vezano uz članak 60. stavak 2. toga Zakona).

16. Iz navedenog zapisnika, te iz argumentacije tuženika sadržane u obrazloženju osporavanog rješenja i u izlaganju tuženika u ovome sporu, proizlazi da je konkretna transakcija (račun RN 16453-026-6) razumijevala prodaju hrane životinjskog podrijetla drugom poslovnom subjektu (Koopexportu j.d.o.o.), u okviru djelatnosti tužitelja i djelatnosti drugog poslovnog subjekta u poslovanju s hranom, a ne prodaju hrane konačnom potrošaču. Sud je suglasan s razlozima koje je u prilog tom zaključku iznio tuženik, uključujući one razloge kojima je u prilog rečenom zaključku tuženik otklonio tužiteljeve prigovore. Tužitelju su navedeni razlozi poznati, a većim su dijelom i citirani prethodno u ovom obrazloženju. Pritom je nedvojbeno da tužitelj u predmetnom slučaju drugom poslovnom subjektu nije pružio sve propisane podatke o sljedivosti hrane životinjskog podrijetla, što je tuženik također valjano elaborirao.

17. Naposljetku, što se tiče tužiteljeva prigovora povrede načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (čl. 6. ZUP-a), u odnosu na vrstu odluke kakva je osporavana tuženikova odluka (nalaganje stranci neke obveze) primjenjivo je podnačelo najmanje tegobnosti (članak 6. stavak 2. ZUP-a). Prema toj odredbi, kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa. Prvostupanjskim je rješenjem tužitelju naloženo da za dotični supermarket osigura pružanje podataka o pošiljkama hrane životinjskog podrijetla u poslovanju s hranom koji opskrbljuju hranom krajnjeg potrošača u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 931/2011. Radi se o mjeri usklađenja poslovanja s mjerodavnim propisima, bez određivanja dodatnih mjera, poput, primjerice, izricanja upravne novčane kazne, zabrane ili ograničenja obavljanja djelatnosti, i sl. U svjetlu podnačela najmanje tegobnosti, Sud ne nalazi da je svrhu Provedbene uredbe moguće postići nalaganjem neke mjere koja bi za tužitelja bila blaža od mjere koja mu je naložena. K tomu, stajalište je Suda da se rok za izvršenje određen tužitelju (30 dana) ne može ocijeniti nerazumnim, ni nerazmjernim.

18. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 12. ožujka 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Ines Mandekić, Rijeka, Školjić 10

- Državnom inspektoratu, Središnjeg ureda, Sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29