Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
37-Posl.br. P-1490/24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku iz Zagreba,protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Hanžeković&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 17. siječnja 2025., u prisutnosti pun. tužitelja te pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102115498, solemniziranog po javnom bilježniku Ermini Radić iz Raba, pod poslovnim brojem OU-407/2004 dana 23. studenoga 2004. sklopljenom između tužiteljice SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao potrošača i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kao trgovca
A) u dijelu članka 2. koji glasi:
„…=76.755,00 CHF (sedamdesetšesttisućasedamstopedesetpetCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“
B) u dijelu članka 7. koji glasi:
„Iznos anuiteta =501,42 CHF.
VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za slučaj zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“
C) u dijelovima članka 8. koji glase:
„…je promjenjiva…“ te
„Ugovorna strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.973,87 €, sa zakonskom zateznom kamatama tekućom na pojedine iznose kako slijedi:
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.04.2005. do isplate,
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.07.2005. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.10.2005. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.05.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.06.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.08.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.09.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.11.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.12.2006. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.02.2007. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.03.2007. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.07.2007. do isplate
− na iznos od 0,01 EUR tekućom od 1.09.2007. do isplate
− na iznos od 2,12 EUR tekućom od 1.02.2008. do isplate
− na iznos od 2,15 EUR tekućom od 1.03.2008. do isplate
− na iznos od 2,17 EUR tekućom od 1.04.2008. do isplate
− na iznos od 2,10 EUR tekućom od 1.05.2008. do isplate
− na iznos od 2,09 EUR tekućom od 1.06.2008. do isplate
− na iznos od 2,10 EUR tekućom od 1.07.2008. do isplate
− na iznos od 2,06 EUR tekućom od 1.08.2008. do isplate
− na iznos od 2,07 EUR tekućom od 1.09.2008. do isplate
− na iznos od 2,10 EUR tekućom od 1.10.2008. do isplate
− na iznos od 2,28 EUR tekućom od 1.11.2008. do isplate
− na iznos od 2,14 EUR tekućom od 1.12.2008. do isplate
− na iznos od 2,29 EUR tekućom od 1.01.2009. do isplate
− na iznos od 2,30 EUR tekućom od 1.02.2009. do isplate
− na iznos od 2,31 EUR tekućom od 1.03.2009. do isplate
− na iznos od 2,28 EUR tekućom od 1.04.2009. do isplate
− na iznos od 15,20 EUR tekućom od 1.05.2009. do isplate
− na iznos od 14,96 EUR tekućom od 1.06.2009. do isplate
− na iznos od 14,69 EUR tekućom od 1.07.2009. do isplate
− na iznos od 14,78 EUR tekućom od 1.08.2009. do isplate
− na iznos od 14,94 EUR tekućom od 1.09.2009. do isplate
− na iznos od 14,74 EUR tekućom od 1.10.2009. do isplate
− na iznos od 14,71 EUR tekućom od 1.11.2009. do isplate
− na iznos od 14,90 EUR tekućom od 1.12.2009. do isplate
− na iznos od 15,05 EUR tekućom od 1.01.2010. do isplate
− na iznos od 15,25 EUR tekućom od 1.02.2010. do isplate
− na iznos od 15,18 EUR tekućom od 1.03.2010. do isplate
− na iznos od 15,57 EUR tekućom od 1.04.2010. do isplate
− na iznos od 15,44 EUR tekućom od 1.05.2010. do isplate
− na iznos od 15,74 EUR tekućom od 1.06.2010. do isplate
− na iznos od 37,49 EUR tekućom od 1.07.2010. do isplate
− na iznos od 32,68 EUR tekućom od 1.08.2010. do isplate
− na iznos od 50,39 EUR tekućom od 1.09.2010. do isplate
− na iznos od 41,61 EUR tekućom od 1.10.2010. do isplate
− na iznos od 28,41 EUR tekućom od 1.11.2010. do isplate
− na iznos od 51,27 EUR tekućom od 1.12.2010. do isplate
− na iznos od 62,92 EUR tekućom od 1.01.2011. do isplate
− na iznos od 54,20 EUR tekućom od 1.02.2011. do isplate
− na iznos od 56,89 EUR tekućom od 1.03.2011. do isplate
− na iznos od 49,59 EUR tekućom od 1.04.2011. do isplate
− na iznos od 50,40 EUR tekućom od 1.05.2011. do isplate
− na iznos od 66,70 EUR tekućom od 1.06.2011. do isplate
− na iznos od 70,53 EUR tekućom od 1.07.2011. do isplate
− na iznos od 96,86 EUR tekućom od 1.08.2011. do isplate
− na iznos od 93,14 EUR tekućom od 1.09.2011. do isplate
− na iznos od 72,47 EUR tekućom od 1.10.2011. do isplate
− na iznos od 62,69 EUR tekućom od 1.11.2011. do isplate
− na iznos od 61,27 EUR tekućom od 1.12.2011. do isplate
− na iznos od 66,50 EUR tekućom od 1.01.2012. do isplate
− na iznos od 72,34 EUR tekućom od 1.02.2012. do isplate
− na iznos od 72,74 EUR tekućom od 1.03.2012. do isplate
− na iznos od 68,83 EUR tekućom od 1.04.2012. do isplate
− na iznos od 70,03 EUR tekućom od 1.05.2012. do isplate
− na iznos od 72,27 EUR tekućom od 1.06.2012. do isplate
− na iznos od 70,14 EUR tekućom od 1.07.2012. do isplate
− na iznos od 70,30 EUR tekućom od 1.08.2012. do isplate
− na iznos od 68,24 EUR tekućom od 1.09.2012. do isplate
− na iznos od 64,18 EUR tekućom od 1.10.2012. do isplate
− na iznos od 68,86 EUR tekućom od 1.11.2012. do isplate
− na iznos od 70,19 EUR tekućom od 1.12.2012. do isplate
− na iznos od 70,30 EUR tekućom od 1.01.2013. do isplate
− na iznos od 63,52 EUR tekućom od 1.02.2013. do isplate
− na iznos od 67,88 EUR tekućom od 1.03.2013. do isplate
− na iznos od 69,06 EUR tekućom od 1.04.2013. do isplate
− na iznos od 66,45 EUR tekućom od 1.05.2013. do isplate
− na iznos od 59,10 EUR tekućom od 1.06.2013. do isplate
− na iznos od 56,21 EUR tekućom od 1.07.2013. do isplate
− na iznos od 59,82 EUR tekućom od 1.08.2013. do isplate
− na iznos od 62,31 EUR tekućom od 1.09.2013. do isplate
− na iznos od 68,66 EUR tekućom od 1.10.2013. do isplate
− na iznos od 65,16 EUR tekućom od 1.11.2013. do isplate
− na iznos od 66,73 EUR tekućom od 1.12.2013. do isplate
− na iznos od 68,01 EUR tekućom od 1.01.2014. do isplate
− na iznos od 30,32 EUR tekućom od 1.02.2014. do isplate
− na iznos od 32,62 EUR tekućom od 1.03.2014. do isplate
− na iznos od 31,44 EUR tekućom od 1.04.2014. do isplate
− na iznos od 29,14 EUR tekućom od 1.05.2014. do isplate
− na iznos od 28,10 EUR tekućom od 1.06.2014. do isplate
− na iznos od 28,55 EUR tekućom od 1.07.2014. do isplate
− na iznos od 31,45 EUR tekućom od 1.08.2014. do isplate
− na iznos od 8.801,34 EUR tekućom od 19.08.2014. do isplate
time da se zakonske zatezne kamate obračunavaju za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja bankaprimijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 1.440,79 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
− 0,16 EUR od 02.12.2004. godine pa do isplate,
− 4,65 EUR od 02.01.2005. godine pa do isplate,
− 11,97 EUR od 02.02.2005. godine pa do isplate,
− 9,58 EUR od 02.03.2005. godine pa do isplate,
− 17,10 EUR od 02.04.2005. godine pa do isplate,
− 16,35 EUR od 02.05.2005. godine pa do isplate,
− 17,16 EUR od 02.06.2005. godine pa do isplate,
− 22,39 EUR od 02.07.2005. godine pa do isplate,
− 23,66 EUR od 02.08.2005. godine pa do isplate,
− 16,03 EUR od 02.09.2005. godine pa do isplate,
− 17,42 EUR od 02.10.2005. godine pa do isplate,
− 17,89 EUR od 02.11.2005. godine pa do isplate,
− 18,18 EUR od 02.12.2005. godine pa do isplate,
− 17,91 EUR od 02.01.2006. godine pa do isplate,
− 20,28 EUR od 02.02.2006. godine pa do isplate,
− 24,28 EUR od 02.03.2006. godine pa do isplate,
− 26,29 EUR od 02.04.2006. godine pa do isplate,
− 25,53 EUR od 02.05.2006. godine pa do isplate,
− 24,79 EUR od 02.06.2006. godine pa do isplate,
− 26,25 EUR od 02.07.2006. godine pa do isplate,
− 26,71 EUR od 02.08.2006. godine pa do isplate,
− 24,14 EUR od 02.09.2006. godine pa do isplate,
− 24,98 EUR od 02.10.2006. godine pa do isplate,
− 24,83 EUR od 02.11.2006. godine pa do isplate,
− 26,02 EUR od 02.12.2006. godine pa do isplate,
− 29,41 EUR od 02.01.2007. godine pa do isplate,
− 31,69 EUR od 02.02.2007. godine pa do isplate,
− 30,63 EUR od 02.03.2007. godine pa do isplate,
− 31,25 EUR od 02.04.2007. godine pa do isplate,
− 37,02 EUR od 02.05.2007. godine pa do isplate,
− 38,44 EUR od 02.06.2007. godine pa do isplate,
− 40,31 EUR od 02.07.2007. godine pa do isplate,
− 40,30 EUR od 02.08.2007. godine pa do isplate,
− 37,73 EUR od 02.09.2007. godine pa do isplate,
− 41,55 EUR od 02.10.2007. godine pa do isplate,
− 41,64 EUR od 02.11.2007. godine pa do isplate,
− 38,96 EUR od 02.12.2007. godine pa do isplate,
− 39,26 EUR od 02.01.2008. godine pa do isplate,
− 33,69 EUR od 02.02.2008. godine pa do isplate,
− 29,87 EUR od 02.03.2008. godine pa do isplate,
− 26,10 EUR od 02.04.2008. godine pa do isplate,
− 34,94 EUR od 02.05.2008. godine pa do isplate,
− 37,40 EUR od 02.06.2008. godine pa do isplate,
− 34,72 EUR od 02.07.2008. godine pa do isplate,
− 40,07 EUR od 02.08.2008. godine pa do isplate,
− 38,86 EUR od 02.09.2008. godine pa do isplate,
− 33,58 EUR od 02.10.2008. godine pa do isplate,
− 8,57 EUR od 02.11.2008. godine pa do isplate,
− 27,59 EUR od 02.12.2008. godine pa do isplate,
− 5,06 EUR od 02.01.2009. godine pa do isplate,
− 3,64 EUR od 02.02.2009. godine pa do isplate,
− 2,19 EUR od 02.03.2009. godine pa do isplate,
− 6,49 EUR od 02.04.2009. godine pa do isplate,
− 6,96 EUR od 02.05.2009. godine pa do isplate,
− 11,79 EUR od 02.06.2009. godine pa do isplate,
− 17,44 EUR od 02.07.2009. godine pa do isplate,
− 15,11 EUR od 02.08.2009. godine pa do isplate,
− 11,01 EUR od 02.09.2009. godine pa do isplate,
− 15,00 EUR od 02.10.2009. godine pa do isplate,
− 15,40 EUR od 02.11.2009. godine pa do isplate,
− 10,65 EUR od 02.12.2009. godine pa do isplate,
− 6,85 EUR od 02.01.2010. godine pa do isplate,
− 1,88 EUR od 02.02.2010. godine pa do isplate,
− 3,08 EUR od 02.03.2010. godine pa do isplate,
i to dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih anuiteta i to u iznosu od CHF 1.466,87 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
− 6,58 CHF od 02.06.2011. do isplate,
− 6,57 CHF od 02.07.2011. do isplate,
− 6,56 CHF od 02.08.2011. do isplate,
− 6,55 CHF od 02.09.2011. do isplate,
− 6,54 CHF od 02.10.2011. do isplate,
− 24,61 CHF od 02.11.2011. do isplate,
− 24,56 CHF od 02.12.2011. do isplate,
− 24,52 CHF od 02.01.2012. do isplate,
− 24,46 CHF od 02.02.2012. do isplate,
− 24,41 CHF od 02.03.2012. do isplate,
− 24,37 CHF od 02.04.2012. do isplate,
− 24,31 CHF od 02.05.2012. do isplate,
− 24,26 CHF od 02.06.2012. do isplate,
− 24,20 CHF od 02.07.2012. do isplate,
− 24,16 CHF od 02.08.2012. do isplate,
− 24,10 CHF od 02.09.2012. do isplate,
− 24,04 CHF od 02.10.2012. do isplate,
− 23,99 CHF od 02.11.2012. do isplate,
− 23,93 CHF od 02.12.2012. do isplate,
− 23,87 CHF od 02.01.2013. do isplate,
− 23,82 CHF od 02.02.2013. do isplate,
− 23,77 CHF od 02.03.2013. do isplate,
− 23,70 CHF od 02.04.2013. do isplate,
− 23,64 CHF od 02.05.2013. do isplate,
− 23,59 CHF od 02.06.2013. do isplate,
− 23,53 CHF od 02.07.2013. do isplate,
− 23,46 CHF od 02.08.2013. do isplate,
− 23,40 CHF od 02.09.2013. do isplate,
− 23,34 CHF od 02.10.2013. do isplate,
− 23,28 CHF od 02.11.2013. do isplate,
− 23,21 CHF od 02.12.2013. do isplate,
− 23,15 CHF od 02.01.2014. do isplate,
− 104,92 CHF od 02.02.2014. do isplate,
− 104,57 CHF od 02.03.2014. do isplate,
− 104,22 CHF od 02.04.2014. do isplate,
− 103,86 CHF od 02.05.2014. do isplate,
− 103,49 CHF od 02.06.2014. do isplate,
− 103,13 CHF od 02.07.2014. do isplate,
− 102,76 CHF od 02.08.2014. do isplate,
− 61,44 CHF od 20.08.2014. do isplate,
i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.369,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od 12. ožujka 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Sisku od dana 12. rujna 2024. posl.br. Gž-47/22 ukinuta je ovosudna presuda posl.br. P-2175/19 od 30. rujna 2022. te je predmet vraćen na ponovno suđenje.
1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi da je dana 15. studenog 2004. sklopio Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102115498 solemniziran po javnom bilježniku Ermini Radić iz Raba pod posl.br. OU-407/2004 od dana 23. studenog 2004. radi davanja kredita u iznosu od 76.755,00 CHF protuvrijednost u kunama, obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2 Ugovora) s promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49 %. Naveo je da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. potvrđenoj presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. da je presuđeno u odnosu na tuženika. U nastavku citira navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu. Naveo je da nastavno u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu ranije citiranoj, a koja ima obvezujući učinak i na konkretan slučaj sukladno odredbama čl. 502c Zakona o parničnom postupku i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača su nepoštene i ništetne odredbe ugovora iz toč. 1 predmetne tužbe i to u dijelu čl. 2 Ugovora o kreditu, u dijelu čl. 7 Ugovora o kreditu te u dijelovima čl. 8 Ugovora o kreditu. Navedene da su odredbe nepoštene i stoga ništetne sukladno ranije citiranoj presudi koja je u cijelosti primjenjiva i na konkretan slučaj budući da se u citiranim odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a te odredbe da su unijele značajnu neravnotežu između prava i obveza ugovornih strana. Naveo je da je kredit u cijelosti otplatio 19. kolovoza 2014. godine i da po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu je tuženiku plati ukupan iznos od 98.433,42 kn pa s obzirom da su odredbe na temelju kojih je tuženik naplatio navedeni iznos ništetne da mu je dužan vratiti sve te iznose.
1.1. Tužitelj je podneskom od dana 18. svibnja 2021. konačno precizirao tužbeni zahtjev dok ga je podneskom od dana 07. siječnja 2025. uredio u odnosu na važeću valutu, sadržaja kao u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu te da ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu br. 5102115498 u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok i to imajući u vidu plaćanje koje je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118 Zakona o potrošaču. Odredbom čl. 118 ZZP-a da je propisano da je odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona da obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja je uzrokovana postupanjem tuženika. Naveo je da cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena 10. lipnja 2019. da ističe da je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio pa da se ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Naveo je da on smatra da su odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 03. rujna 2019. i posl.br. Rev-2221/18 te odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2008. da su nepravilne i nezakonite. Naveo je da smatra da je sam VTS istaknuo kako njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke budući je on samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi, a ne u fazi pojedinačnih pregovora i kako se stoga u pojedinačnim postupcima moraju uzeti u obzir informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Naveo je da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Naveo je da je tužitelja kako i općenito potrošače upozoravao te informirao o valutnoj klauzuli i to na više načina iz Ugovora koji prileži spisu da je vidljivo da sadrži posebnu odredbu valutna klauzula u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz Ugovora obračunavati po srednjem tečaju Erste banke za CHF te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koje može nastati uslijed promjene tečaja. Zatim iz informacija pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, a koji su svi potencijalni korisnici kredita mogli preuzeti i koji su bili na dispoziciji svim potencijalnim potrošačima pa tako i tužitelju kao i iz brošure stambeni krediti Erste banke koja je bila prilog u Novom listu, također i brošure hipotekarni krediti iz koje je razvidno da je tuženik obavijestio tužitelja o mogućnosti podizanja kredita kako u valutnoj klauzuli u eurima tako i u valutnoj klauzuli u CHF pa da iz svega gore navedenog proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezano uz švicarski franak odnosno po njegovom stajalištu da je tužitelj itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Naveo je da nije ostvario niti je mogao ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je sam zadužen u CHF pa da isto trpi tečajni rizik CHF pa da iz svega proizlazi da je banka imala obveze u CHF te da stoga nije imala nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita te da u slučaju kada bi se valutna klauzula utvrdila ništetnom kako to predlaže tužitelj da to nikako ne znači da banka gubi navodno stečeni ekstra profit nego da ona kao kreditor snosi izravan gubitak na tečajnim razlikama jer ona i dalje sama ima kreditnu obvezu prema svojim vjerovnicima. Naveo je da je tužitelj kao i svi potrošači bio dovoljno informiran i bio dovoljno svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu pa tako i za švicarski franak i da je neživotno i nelogično da tužitelj nije znao za navedeni rizik. Naveo je da su ugovaranjem valutne klauzule i on i tužitelj dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja te d je to razvidno i iz činjenice kako se u njegovoj ponudi nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba kojom se glavnica kredita veže uz švicarski franak bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu jer da navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva a tužitelju kao prosječnom opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te da je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama da je uvijek bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje 15 dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati. Naveo je da se radi izostanka precizne regulative u vrijeme sklapanja Ugovora u postupanju prema tužitelju rukovodio i direktivom vijeća europskih zajednica 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. Naveo je da ukoliko se sadržaj ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope kamatna stopa da se više ne može smatrati promjenjivom jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa parničnih stranaka ne postoji nikakav dogovor u pogledu načina njezinog podešavanja pa da je takav ugovor pravno i sadržajno nepotpun. Naveo je da nije moguće ni pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu intervencijom u sadržaj Ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa i da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovornog odnosa jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što da uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Naveo je da spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta i kao da bi on ikakvu štetu tužitelju prouzročio svojim postupanjem. Naveo je da se tužitelj ne može prikazivati kao osoba koju je moguće nametnuti ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, a niti je navedeno logično i uvjerljivo jer da tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom odnosno s njime već da je to isključivi rezultat njegove slobodne volje. Naveo je da osporava i navode da bi predmetna odredba čl. 8 Ugovora o kreditu bila neodređena odnosno neodrediva i to iz razloga što se pojmovi određenosti odnosno odredivosti ne odnose na pojedine odredbe Ugovora nego na činidbu koja predstavlja bitan sastojak Ugovora. Naveo je da je objekt ugovorne obveze na strani tužitelja činidba na plaćanje ugovorene kamate i vraćanja iskorištenog iznosa u vrijeme i način kako je ugovoreno pa da iz navedenog proizlazi kako činidba Ugovora o kreditu, a u konkretnom slučaju da se radi o takvoj vrsti pravnog posla, nije i ne može biti samo kamatna stopa nego plaćanje ugovorene kamate i vraćanje iskorištenog iznosa novca u vrijeme i način kako je ugovoreno odnosno činidba se sastoji u davanju. Na kraju je naveo da se ne može govoriti o neodređenosti odnosno neodredivosti činidbe iz razloga što je predmetna činidba plaćanja ugovorenih kamata u odnosu na Ugovor o kreditu itekako bila određena te je podrazumijevala u trenutku ugovaranja visinu od 5,49%. Tuženik je naveo da budući da tužitelj u ovom postupku zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli da ističe da bi tužitelj ukoliko bi sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli bio mu dužan vratiti svaki otplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja te ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli da izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova otplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 10.855,66 kn. Naveo je da predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj njegove tražbine s tražbinom tužitelja međutim da si zadržava pravo korigirati prigovor radi prebijanja. Naveo je da ukoliko sud utvrdi ništetnom odredbu o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom ovu pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope da bi naslovni sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio način podešavanja kamatne stope između stranaka i da bi se smatralo kako se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja otplate kredita pa da bi tužitelj bio dužan vratiti svaki otplaćeni anuitet od 01. svibnja 2011. pa nadalje jer mu je kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene već od tog datuma pa da predlaže da se utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 1.466,87 CHF te predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj njegove tražbine s tražbinom tužitelja.
3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102115498 (list 6-10 spisa), otplatni plan (list 11-31 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope (list 32-38 spisa), tuženikove reklame o vrstama kredita (list 70-89 spisa), preostalu dokumentaciju tuženika (list 90-103 spisa), te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš (list 201-214 spisa).
4. Uvidom u Ugovor o kreditu, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102115498 i to dana 15. studenog 2004. u iznosu od 76.755,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj i to hipotekarni kredit građana, s rokom vraćanja od 264 mjeseci.
4.1. U dijelu sporne odredbe čl. 2 navodi se „…=76.755,00 CHF (sedamdesetšesttisućasedamstopedesetpetCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“
4.2. U spornoj odredbi čl. 7 navodi se „Iznos anuiteta =501,42 CHF . VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za slučaj zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“
4.3. U spornoj odredbi čl. 8 navodi se„…je promjenjiva…“ te „Ugovorna strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“
4.4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,49%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila je 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 5,35%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 5,00%, te je od 01.01.2014. do 19.08.2014. iznosila 3,23%.
5. U svom nalazu i mišljenju od 06. travnja 2021. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš je navela da u odnosu na zadatak vještaku razlika kamate da je izračunata kao zbroj svih pozitivnih razlika između stvarno plaćene kamate u valuti kredita i kamate u valuti kredita koja bi bila plaćena po početnom otplatnom planu. Kunska protuvrijednost preplate kamate da je obračunata množenjem razlike kamate u valuti kredita s tečajem na dan plaćanja (definirani ugovor). Tečajne razlike anuiteta da su izračunate kao novčani iznos razlike između stvarno plaćenog anuiteta u kunama i početnog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita koji iznos da je umanjen za prikazanu pretplatu s osnova promjenjive kamatne stope radi izbjegavanja dvostrukog obračuna po istoj osnovi. Izračun više plaćenog s osnove promjene kamatnih stopa te više plaćenog s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja Ugovora i tečaj CHF-a na dan isplate kredita da daje u Tabeli br.4. U odnosu na zadatak vještaku preplata koja predstavlja pozitivnu razliku koja je nastala uslijed izračuna plaćanja kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope da je iskazana primjenom tečaja primijenjenog na dan plaćanja, tečajna razlika prikazana je kao razlika između svakog plaćenog anuiteta na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita umanjeno za već prikazanu preplatu s osnova promjenjive kamatne stope radi izbjegavanja dvostrukog obračuna po istoj osnovi. Na temelju gore navedenih utvrđenja i izračuna uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja Ugovora o kreditu i tečaj CHF na dan isplate kredita visina tužiteljevog potraživanja prema tuženiku iznosi ukupno 90.217,04 HRK od čega više plaćeno s osnove promjene kamatnih stopa od ukupno 2.704,77 kn i više plaćenog s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) od ukupno 87.512,27 kn. Pojedinačni iznosi više plaćenog s osnova promjene kamatnih stopa da su specificirani u stupcu 17 Tabele br. 4 nalaza i mišljenja, a pojedinačni iznosi više plaćenog s osnova promjene tečaja valute CHF da su specificirani u stupcu 18 Tabele 4 nalaza i mišljenja.
5.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 28. travnja 2021. na način da je naveo da nema primjedbi na matematički izračun naveden u nalazu i mišljenju vještaka, ali da i dalje osporava osnov potraživanja tužitelja te je predložio da se vještaku naloži dopunsko vještačenje njihovog prigovora radi prijeboja za razliku u tečaju te za razliku u kamati.
6. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
7. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 15. studenog 2004.g. zaključen ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102115498 predmet kojeg je iznos od 76.755,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 264 mjeseci od dana prijenosa kredita u otplatu.
8. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 5,49% godišnje koja kamata se obračunava primjenom direktne metode te nije sporno da je u odredbi čl.8 st.2 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.
9. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od siječnja 2008. pa do kolovoza 2014. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 5,49% povisivao tako da je 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila je 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, od 01.05.2011. do 30.09.2011., dok je kasnije snižavao te je iznosila 5,35%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 5,00%, te je od 01.01.2014. do 19.08.2014. iznosila 3,23%.
10. Sporno je između stranaka da li su dijelovi sporne odredbe čl. 2 „…=76.755,00 CHF (sedamdesetšesttisućasedamstopedesetpetCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. “, zatim dijelovi odredbe čl. 7 „Iznos anuiteta =501,42 CHF . VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za slučaj zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“ te dijelovi odredbe čl.8„…je promjenjiva…“ te „Ugovorna strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju od prosinca 2004.g. pa do kolovoza 2014.g. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 90.217,04 kntakođer sporna.
11. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 15. studenog 2006.g. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
12. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).
14. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).
15. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).
16. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).
17. Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
18. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).
19. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 15. studenog 2004.g. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u dijelu čl.2, čl.7 i čl.8 predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.
20. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.
21. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
22. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).
23. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
24. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41/14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.
25. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
26. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
27. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 15. studenog 2004.god. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.
28. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
29. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.
30. O sadržaju odredbi u čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 15. studenog 2004.g. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 15. studenog 2004. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužiteljice kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.
31. Naime sporna odredba čl.8 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,49% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,49%, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.2 i čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.
32. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 15. studenog 2004.g. isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koja za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 15. studenog 2004. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 15. studenog 2004.g. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.
33. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.
34. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena, pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.
35. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO-a.
36. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 15. studenog 2004. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.
37. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
38. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.
39. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to sve na štetu tužitelja kao potrošača, pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu od dana 15. studenog 2004.god.
40. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 15. studenog 2004.god. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.
41. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I izreke presude.
42. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 15. studenog 2004.g. može opstati i bez tih ništetnih odredbi čl.2, čl.7 i čl.8 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.
43. Kako je tuženik na temelju takvih odredbi ugovora u razdoblju od prosinca 2004. pa do kolovoza 2014.g. primio ukupni novčani iznos od 90.217,04 kn, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužitelj ne osporava, dok tuženik za istoga u svom podnesku od dana 28. travnja 2021. između ostalog navodi da ne osprava matematički izračun vještaka, ali da osporava osnov potraživanja te predlaže da se vještaku naloži da dopunski izračuna njegov prijedlog vještačenja kako ga je postavio u odgovoru na tužbu, podnesku od dana 14. prosinca 2020., 28. travnja 2021. te na ročištu 22. siječnja 2021., valja odgovoriti da u skladu s odredbama članka 259 i članka 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku te je iz navedenog i odbijen ranije navedeni dokazni prijedlog tuženika, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 8,25% godišnje, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju te odlučiti kao u toč. II izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
44. Nadalje, ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su nepoštene odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od prosinca 2005. pa do kolovoza 2014.
45. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
45.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.
45.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 12. lipnja 2019.g., kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od prosinca 2004.g. pa do kolovoza 2014.g. to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega, pa zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništavosti koji je bezvremenski.
46. Valja navesti da je tuženik na ročištu dana 17. siječnja 2025. odustao od saslušanja svjedoka NG i LG te je odbijen dokaz saslušanjem tužiteljice budući je stav ovoga suda da njezin iskaz nije odlučan za razrješenje ove prave stvari budući se i VSRH u svojoj odluci pod posl.br. Rev 3142/18 izjasnio o provođenja personalnih dokaza na navedene okolnosti u predmetima kao što je konkretan.
47. Što se tiče tuženikovog eventualno potraživanja spram tužitelja istaknutog u prigovoru prijeboja valja navesti da na strani same tužitelja (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužitelja informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužitelju u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji mu je uručen te na koji je pristala, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikov prigovor radi prijeboja i odlučiti kao u točki III i IV izreke presude.
48. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na tri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1.Tarife), sastavljanja četiri podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), sastavljanja žlbe u iznosu od 200,00 eura (T.br.10 t.2 Tarife), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 177,05 eura, sudske pristojbe za presudu u iznosu od 82,95 eura, sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 44,27 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.369,72 eura.
48.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki V izreke ove presude.
U Rijeci, 12. siječnja 2025.
S U D A C
Mate Radović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
