Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-370/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miji Kladarić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb. Slavonska avenija 5, OIB: 14036333877, zastupan po OD Knezović i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-1120/2019. od 27. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-1120/2019. od 27. rujna 2023. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-1120/2019. od 27. rujna 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 6. ožujka 2007. sklopljenog dana 6. prosinca 2005. između Slavonijatrans turizam d.o.o. [adresa] kao glavnog dužnika i tužitelja OZ kao jamca i tuženika kao pravnog slijednika Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnica Slavonski Brod i Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb kao kreditora u dijelu u nazivu ugovora "uz valutnu klauzulu u članku 2."… uz valutnu klauzulu… u protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek, važećem na dan puštanja kredita u tečaj", zatim u članku 3., u članku 4. točka 3., 4. i 5., u članku 4. točka 8., u članku 6. i u članku 28. stavak 2. u dijelu kako je to pobliže navedeno u izreci te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati na ime stečenog bez osnove iznos koji će biti utvrđen i specificiran po dostavljanju dokumentacije i provođenju knjigovodstveno financijskog vještačenja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove (točka I. izreke).

Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 663,60 EUR-a odnosno 4.999,89 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe i dijelovi odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između Slavonijatrans turizam d.o.o. [adresa] i tuženika odnosno njegovog prednika dana 6. prosinca 2005. kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak i kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a slijedom toga da se tuženiku naloži i isplata iznosa na ime više plaćenog s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i s osnove o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi koje iznose da je tuženik dužan isplatiti po pravilima o stjecanju bez osnove a svoj zahtjev tužitelj temelji na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. kao i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-249/2014. a jer je odobravanje kredita uvjetovano jamstvom tužitelja kao i drugih fizičkih i pravnih osoba, pa kako je nad glavnim dužnikom Slavonijatrans turizam d.o.o. otvoren stečajni postupak zbog trajne insolventnosti, tuženik je protiv tužitelja u svrhu naplate kredita pokrenuo ovršni postupak zbog čega tužitelj smatra da ima aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka iako nije glavni dužnik ali da ga se ima smatrati fizičkom osobom koja ima ugovorni odnos s bankom i da se onda imaju primijeniti učinci presuda iz kolektivnog spora.

7. Prvostupanjski sud je pravilno tužbeni zahtjev odbio.

Nesporno je naime u postupku utvrđeno da se radi o Ugovoru o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji su sklopili prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek kao kreditor, Slavonijatrans turizam d.o.o. Slavonski Brod kao korisnik kredita, založni dužnik i mjenični dužnik, Slavonijatrans d.o.o. Slavonski Brod kao založni dužnik i mjenični dužnik, KZ, tužitelj, kao založni dužnik i mjenični dužnik, te IZ, RZ, TZ, AZ, ĆZ i NZ svi kao mjenični dužnici.

8. Nadalje, da je nad dužnikom korisnikom kredita Slavonijatrans turizam d.o.o. bio otvoren stečajni postupak zbog trajne insolventnosti rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom brodu broj St-986/2013-11 od 20. kolovoza 2015. i da je rješenjem istoga suda broj: Tt-20/8515-2 od 21. siječnja 2021. brisan subjekt pod nazivom Slavonijatrans turizam d.o.o., a Slavonijatrans d.o.o. brisan iz registra Trgovačkog suda rješenjem od 14. lipnja 2012. broj Tt-12/1618-2.

9. Prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., 46/07.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. Tužitelj predmetni Ugovor nije sklopio kao korisnik kredita niti kao fizička osoba nego kao založni dužnik i mjenični dužnik.

11. Odredbom članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan.

Predmetni Ugovor nije ništetan jer nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev o nepoštenim ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima ne odnose se na pravne osobe nego isključivo na fizičke osobe i to u slučajevima koji nisu namijenjeni njihovom zanimanju niti njihovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

12. Predmetni Ugovor bio je sklopljen za potrebe poslovanja Slavonijatrans turizam d.o.o. i Slavonijatrans d.o.o. što znači da to nije bio potrošački kredit nego namjenski, investicijski kredit za nabavu sredstava trgovačkog društva.

Tužitelj se stoga nema pravo pozivati na razloge ništetnosti spornih odredbi ugovora prema Zakonu o zaštiti potrošača niti se meritorna odluka o tužbenom zahtjevu može donijeti primjenom potrošačkih pravnih propisa.

13. Tužitelj je dakle u predmetnom ugovornom odnosu nastupao isključivo kao založni i mjenični dužnik i stoga nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku zahtijevati bilo kakvu isplatu od tuženika.

14. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 12. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin