REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-445/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4 protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica MU, službena osoba tuženika, radi prestanka privremene nesposobnosti za rad, 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/22-01/83, URBROJ: 338-01-06-05-22- 05 od 15. lipnja 2022.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502- 07/22-01/32, URBROJ: 338-12-02-22-04 od 18. svibnja 2022.

III. Utvrđuje se da nije opravdana odluka izabranog doktora tužitelja o prestanku privremene nesposobnosti za rad, započete 11. ožujka 2022., s danom 12. svibnja 2022.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju DU iz [adresa], troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 6.012,50 eura (šest tisuća dvanaest eura i pedeset centi) u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-04/22-01/83, URBROJ: 338-01-06-05-22-05 od 15. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502-07/22-01/32, URBROJ: 338-12- 02-22-04 od 18. svibnja 2022. kojim je utvrđeno da je opravdana odluka izabranog doktora o prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 12. svibnja 2022.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja navodeći da tuženik i prvostupanjsko tijelo ne navode razloge za svoju odluku niti se osvrću na žalbene navode i dokaze na koje upire tužitelj, isključivo se oslanjajući na nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva od 18. svibnja 2022. iz kojega, suprotno stvarnom kliničkom stanju tužitelja, proizlazi kako je suglasno sa spornim zaključenjem privremene nesposobnosti za rad tužitelja po izabranom doktoru s danom 12. svibnja 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB klasifikaciji S30.0, priznatoj kao ozljeda na radu. Isto tako, osporavana odluka temelji svoj stav o opravdanosti prestanka privremene nesposobnosti za rad tužitelja na mišljenju liječničkog povjerenstva od 14. lipnja 2022. koje povjerenstvo bez neposrednog pregleda tužitelja i utvrđivanja njegova stvarnog kliničkog statusa, donosi nalaz i mišljenje. Smatra da je predmetno mišljenje lišeno bilo kakvog jasnog razloga te je u suprotnosti s utvrđenjima i opažanjima iznijetima u samom nalazu, pa tako spominje ozljedu na radu kao uzrok bolnosti te iz trajanja bolnosti donosi zaključak o kroničnosti istih, dok iz navedenog izvodi daljnji zaključak dijagnoze druge šifre, primjenom koje tužitelj gubi prava koja su izvirala iz dotadašnje dijagnoze. Naime, kako je bolnost koju osjeća tužitelj izravna posljedica ozljede na radu, tako je i kroničnost koju utvrđuje povjerenstvo, neraskidivo povezana s istom ozljedom te predstavlja njenu progredirajuću manifestaciju, koju povjerenstvo pogrešno cijeni kao stanje posebne dijagnoze koje navodno nema veze s uzročnom dijagnozom, čime je faktično i pravno lišio tužitelja dijagnoze neraskidivo i prirodno povezane s predmetnom ozljedom, upućujući ga ostvarivati prava po dijagnozi koja se ne smatra posljedicom ozljede na radu. Tvrdi da je povjerenstvo, bez neposrednog pregleda tužitelja, čime je počinjena povreda Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava HZZO-a, donijelo nalaz i mišljenje koji nije utemeljen na stvarnoj i ispravnoj kliničkoj slici tužitelja. Smatra da je tuženik temeljeći svoju odluku na nepravilnom nalazu i mišljenju liječničkog povjerenstva, nezakonito i neosnovano osnažio stav prvostupanjskog tijela kako je opravdana odluka izabranog doktora o prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 12. svibnja 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB: S30.0. Ističe da tuženik i prvostupanjsko tijelo tužitelju nisu omogućili neposredno sudjelovanje u postupku čime je postupljeno protivno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, dok je tuženik počinio i povredu članka 8. istoga Zakona jer nije utvrdio sve odlučne činjenice. U svrhu dokazivanja tih navoda predlaže saslušanje stranaka, saslušanje svjedoka po potrebi i provođenje medicinskog vještačenja, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavano rješenje tuženika i utvrditi da odluka izabranog doktora o prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 12. svibnja 2022. nije opravdana, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu opisuje sam tijek cjelokupno provedenog upravnog postupka, citira relevantne zakonske odredbe, kao i nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 14. lipnja 2022., pribavljenog u drugostupanjskom postupku, iz kojeg proizlazi u bitnome da kod tužitelja postoji klinička slika kroničnog lumbalnog sindroma pa nema osnove za utvrđivanje daljnje privremene nesposobnosti za rad po dijagnozi priznate ozljede na radu S30.0, šifra uzroka BO, nakon 12. svibnja 2022. Stoga zaključuju da tužitelj nakon 12. svibnja 2022. više nije ispunjavao uvjete za daljnju privremenu nesposobnost za rad prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji povodom koje je bio privremeno nesposoban za rad (S30.0 Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice). Tuženik ističe da je tužitelj neposredno pregledan od strane prvostupanjskog liječničkog povjerenstva, a koje je na temelju tog pregleda i medicinske dokumentacije donijelo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu. Nadalje, u žalbenom postupku liječničko povjerenstvo Direkcije tuženika donijelo je nalaz, mišljenje i ocjenu na temelju dokumentacije u spisu, odnosno kliničkog statusa utvrđenog od strane prvostupanjskog liječničkog povjerenstva tuženika te medicinske dokumentacije priložene spisu. Dodaje da je pogrešno stajalište tužitelja da je trebao biti pregledan od strane liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika s obzirom da prema Pravilniku o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj: 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18., 63/22. , u daljnjem tekstu: Pravilnik), ta obveza postoji samo prilikom donošenja nalaza, mišljenja i ocjene prvostupanjskog liječničkog povjerenstva. Također ističe da je tužitelj imao mogućnost sudjelovanja u postupku podnošenjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja radi preispitivanja medicinskih utvrđenja prvostupanjskog liječničkog povjerenstva, a koju mogućnost je iskoristio te su žalbeni navodi preispitani u žalbenom postupku od strane liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika koje je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni dalo valjana i dostatna obrazloženja u odnosu na sve relevantne okolnosti. Navodi da je irelevantno je li bolnost koju tužitelj osjeća izravna posljedica ozljede na radu s obzirom da navedeno nije bilo predmet postupka pred tuženikom, već utvrđivanje opravdanosti odluke izabranog doktora o prestanku privremene nesposobnosti za rad po određenoj dijagnozi, a ne priznavanje prava s osnove ozljede na radu. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 5. listopada 2022. ističe da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci donošenjem rješenja KLASA: UP/I-502-03/22-02/112, URBROJ: 338-16-02-22-07 od 29. rujna 2022. kojim priznaje ozljedom na radu tužitelju i dodatnu dijagnozu, u cijelosti potvrdio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. Tuženik u podnesku od 12. listopada 2022. navodi da ne osporava navode tužitelja kako mu je od strane prvostupanjskog tijela tuženika kao dopunska dijagnoza ozljede na radu priznata dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S32.2 Prijelom trtične kosti. Međutim, navedeno nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Naime, predmet ovog upravnog postupka jest ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je utvrđena opravdanost odluke izabranog doktora tužitelja o prestanku privremene nesposobnosti za rad prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S30.0 Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice, započete dana 11. ožujka 2022., a zaključene s danom 12. svibnja 2022. S druge strane, predmet nije bila ocjena postojanja uvjeta za novu/drugu privremenu nesposobnost za rad prema nekoj drugoj dijagnozi, uključujući i dijagnozu koja je tužitelju priznata kao dopunska dijagnoza ozljede na radu, pa slijedom toga ne može biti niti predmet ovog postupka. Isto tako, okolnost priznavanja određene dijagnoze kao ozljede na radu nije povezana s ispunjavanjem uvjeta za privremenu nesposobnost za rad niti na bilo koji način može ukazivati da li je osiguranik privremeno nesposoban za rad. S tim u svezi utvrđivanje početka te zaključivanje privremene nesposobnosti za rad po određenoj dijagnozi u nadležnosti je izabranog doktora. Stoga tuženik u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. U podnesku od 2. studenoga 2022. tužitelj se protivi svim dosadašnjim navodima tuženika te ističe da je upravo iz činjenice da je tužitelju priznata ozljedom na radu dodatna dijagnoza, a uslijed koje kako pojedinačno, tako i ukupnosti ozljeda na radu, tužitelj jest privremeno nesposoban za rad, razvidno da je neosnovano i nezakonito rješenje tuženika kojim se potvrđuje odluka izabranog doktora o prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja kao opravdana.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu, te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada, Mariji Zavalić, prim.dr.sc. Pri tome valja napomenuti da je Sud izveo predloženi dokazni prijedlog uzimajući u obzir stajalište iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2924/23-2 od 21. veljače 2024.

8. Dana 19. veljače 2025. održana je rasprava na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, svih dosadašnjih očitovanja i postavljenog tužbenog zahtjeva, međutim, odustao je od dokaznih prijedloga saslušanja svjedoka i saslušanja stranaka. Na raspravu je pristupila i službena osoba tuženika koja je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, kao i dosadašnjih očitovanja tijekom upravnog spora te je posebice istaknula da ostaje kod predloženog dokaznog prijedloga provođenja vještačenja po drugom sudskom vještaku medicine rada. Ujedno je zamjenik opunomoćenika tužitelja zatražio trošak upravnog spora specificiran u troškovniku od 19. veljače 2025. u iznosu od 12.450,00 eura.

8.1. Na raspravi je stalna sudska vještakinja usmeno izložila nalaz i mišljenje (članak 82. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS)) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 49. ZUS-a.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 12. svibnja 2022. podnio prigovor na odluku izabranog doktora o zaključenju privremene nesposobnosti za rad s danom 12. svibnja 2022., odnosno isti je tretiran kao zahtjev za izdavanje rješenja u upravnom postupku zbog zaključenja privremene nesposobnosti za rad.

11. Prema evidenciji Zavoda tužitelj je zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u [adresa] – INA INDUSTRIJA NAFTE d.d. od 1. lipnja 2013. te je bio privremeno nesposoban za rad po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S30.0 Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice u razdoblju od 11. ožujka 2022. do 12. svibnja 2022.

12. Prvostupanjsko rješenje kojim se utvrđuje da je odluka izabranog doktora o prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja zaključno s danom 12. svibnja 2022. opravdana doneseno je na temelju članka 47. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje u tekstu: Zakon) prema kojem osiguraniku nezadovoljnom odlukom izabranog doktora o utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti, radi zaštite prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, izdat će se na njegov zahtjev rješenje u upravnom postupku, a na osnovi prethodno pribavljenog obrazloženog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Zavoda, koje je obvezno prije donošenja nalaza, mišljenja i ocjene izvršiti pregled osiguranika.

13. U nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-502-07/22-01/32, URBROJ: 338-14-45-22-03 od 18. svibnja 2022., potvrđuje se mišljenje izabranog liječnika opće medicine o prekidu privremene nesposobnosti za rad s danom 12. svibnja 2022.

14. Ovdje valja još istaknuti da prema članku 46. Zakona početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti utvrđuje izabrani doktor (stavak 1.) Izabrani doktor utvrđuje dužinu trajanja privremene nesposobnosti osiguranika ovisno o vrsti bolesti koja utječe na privremenu nesposobnost osiguranika u skladu sa medicinskom indikacijom i smjernicama koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravlje, po prethodno pribavljenom mišljenju stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora, odnosno ovisno o drugim razlozima privremene spriječenosti za rad utvrđene odredbom članka 39. ovoga Zakona (stavak 2.). Nadzor nad korištenjem privremene nesposobnosti osiguranika, odnosno utvrđivanja postojanja medicinskih indikacija ili drugih razloga za privremenu nesposobnost, sukladno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, obavlja Zavod (stavak 6.).

15. U žalbenom postupku odlučne medicinske činjenice utvrđene su stručno- medicinskim vještačenjem liječničkog povjerenstva tuženika sukladno članku 19. stavku 2. Pravilnika.

16. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u svom nalazu, mišljenju i ocjeni KLASA: UP/II-502-04/22-01/83, URBROJ: 338-01-10-04-22-04 od 14. lipnja 2022. zaključuje da se radi o osiguraniku koji je dana 11. ožujka 2022. zadobio kontuzijsku ozljedu donjeg dijela leđa bez drugih akutnih ozljeda kralježnice. Trajanje bolnog sindroma leđa nakon 9 tjedana smatra se kroničnim, a s obzirom na nalaz učinjene slikovne obrade koji pokazuje degenerativne promjene, jasno je da je perzistiranje istog posljedica navedenih kroničnih promjena. Tužitelju nakon 12. svibnja 2022. može biti utvrđena privremena nesposobnost za rad, ali ne s osnove priznate ozljede na radu dg. S30.0, šifra uzroka B0, već isključivo s osnove bolesti (A0- Kronični LS sindrom). Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu dokumentaciju utvrđuje da kod tužitelja s obzirom na kliničku sliku kroničnog lumbalnog sindroma nema osnove za utvrđivanje daljnje privremene nesposobnosti za rad po dg. priznate ozljede na radu S30.0, šifra uzroka B0, nakon 12. svibnja 2022., dok daljnja privremena nesposobnost (nakon 12. svibnja 2022.) može biti utvrđena isključivo s osnove bolesti, a po pripadajućoj dijagnozi sukladno kliničkom statusu.

17. Sukladno iznesenom, Sud je presudom poslovni broj: 3 Us I-807/2022-15 od 20. rujna 2023. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje osporavanog rješenja tuženika od 15. lipnja 2022. i utvrđivanje da odluka izabranog doktora o prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 12. svibnja 2022. nije opravdana. Ujedno je Sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje sudsko-medicinskog vještačenja.

18. Međutim, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2924/23-2 od 21. veljače 2024. poništena je citirana presuda ovoga Suda od 20. rujna 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u bitnome obrazlaže da je u konkretnom slučaju neprovođenjem dokaza medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja je li zdravstveno stanje tužitelja opravdalo zaključenje bolovanja po dijagnozi S30.0 s danom 12. svibnja 2022. sud prvog stupnja tužitelju nerazmjerno ograničio mogućnost da iznosi i dokazuje tvrdnje koje mu idu u prilog, čime je došlo do neravnopravnog položaja u odnosu na suprotnu stranu u sporu.

19. Stoga je Sud, u skladu s naputcima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada, Mariji Zavalić, prim.dr.sc. rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-445/2024 od 16. svibnja 2024. (članak 75. stavak 1. ZUS-a).

20. Slijedom toga, stalna sudska vještakinja Marija Zavalić je 8. srpnja 2024. u sudski spis dostavila svoj nalaz i mišljenje iz kojega proizlazi da je vještakinja, nakon izvršenog uvida u spis ovoga Suda i dokumentaciju koja je priložena istome te uvida u karton pacijenta koji je naknadno dostavljen na traženje vještaka, mišljenja da nije opravdana odluka izabranog doktora o prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 12. svibnja 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S30.0 Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice. Naime, iz dostavljene dokumentacije u spisu i kartonu pacijenta proizlazi da se tužitelj već pri prvom javljanju na hitni prijem bolnice u Zadru tužio na bol u području trtice i lijevog lakta što je u dokumentaciji jasno zabilježeno. Iako u bolnici u Zadru nisu Rtg obradom nađeni sigurni znaci prijeloma u slabinskoj, križnoj i/ili trtičnoj regiji kralježnice, unatoč tome su u nekoliko navrata kasnije tijekom kontrolnih pregleda u Novoj Gradišci ponavljane slikovne pretrage, ali samo LS predjela kralježnice bez pregleda trtice. Jasno je vidljivo iz dokumentacije da se tužitelj tužio na bolove u slabinskoj i križnoj te u trtičnoj kosti, naglašavajući i bolove kod sjedenja što je tijekom liječenja zabilježilo nekoliko specijalista u svojim nalazima. Ovi anamnestički podaci su ukazivali i na potrebu slikovnih pretraga i trtice (što je i predložio neurolog na kontrolnom pregledu na koji je tužitelj morao biti upućen prije zatvaranja bolovanja, a pregled je obavljen nakon toga). I liječnik opće medicine u kartonu stalno navodi bolove u donjem segmentu kralježnice -dg: natuknuće donjeg dijela leđa – zdjelica. O tome da je prije zatvaranja bolovanja, odnosno prije mišljenja liječničkog povjerenstva o tome da je bilo opravdano zatvaranje bolovanja sa datumom 12. svibnja, trebalo je i moralo se, jer je medicinski bilo apsolutno indicirano, učiniti dodatne snimke trtičnog područja, što potvrđuje i opisani status po članovima liječničkog povjerenstva od 18. svibnja 2022. Tada isti navode opisujući tegobe i status tužitelja:” bolovi u donjem dijelu kralježnice u visini trtice, palpatorna bolnost trtične kralježnice”....Bez obzira na ovako nađenu bolnost pri njihovom pregledu isti su suglasni sa zatvaranjem bolovanja bez provjere zašto boli trtična kost na pritisak. Prateći tijek liječenja, uzimajući svakako i anamnestičke podatke tužitelja, vještakinja je mišljenja da ni liječnik opće medicine, kao niti liječnička povjerenstva HZZO-a nisu dovoljno u obzir uzeli cjelokupnu dokumentaciju i navode tužitelja, jer su iz dokumentacije dijelom, a iz statusa kod pregleda na liječničkom povjerenstvu u cijelosti, morali posumnjati na moguću ozljedu trtične kosti. Slijedom toga je bila neophodna dodatna slikovna obrada toga područja, a tek ukoliko bi ponovna obrada sigurno isključila prijelom, ili drugi oblik ozljede toga dijela kralježnice bilo bi opravdano zatvoriti bolovanje po dijagnozi ozljede na radu.

21. Tuženik u podnesku od 18. srpnja 2024. ističe da u cijelosti osporava nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje te u prilogu dostavlja očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 17. srpnja 2024. Navodi da je predmetni nalaz i mišljenje izrađen na temelju pogrešne premise i bez uvažavanja pravila struke jer predmet postupka nije bilo da li je tužitelj i nadalje i po kojoj dijagnozi bio privremeno nesposoban za rad te koja je nadalje osnova privremene nesposobnosti za rad. Naime, isti je trebalo ograničiti na okolnosti koja su obilježja dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji S30.0 Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice i do kada su se ta obilježja manifestirala, odnosno jesu li ista bila prisutna na dan zaključenja privremene nesposobnosti za rad kao što je utvrđeno dijagnostičkom pretragom MR od 20. svibnja 2022. i je li isto razlog simptoma koje je tužitelj imao u vrijeme zaključenja privremene nesposobnosti za rad, dok vještak niti na jedno od ovih pitanja nije odgovorio. S tim u svezi tuženik ističe da kontuzija predstavlja ozljedu nagnječenja površinskog dijela tijela, odnosno kože, a može se manifestirati u obliku površinske rane ili drugog obilježja na koži (crvenilo, plavilo, bolnost na pritisak) te je prolazna u vrlo kratkom vremenu (vidjeti MKB klasifikaciju), a trajanje bolnog sindroma leđa nakon 9 tjedana smatra se kroničnom i nije posljedica kontuzijske ozljede. Iz sadržaja dijagnostičke obrade (MR), koja je učinjena u predmetno vrijeme, proizlazi da su kod tužitelja utvrđene Schmorlove hernije gornjih pokrovnih ploha kralježnice, incipijentne spondilo degenerativne promjene lumbalnih kralježaka, incipijentne deksikacijske promjene diska s diskretnom dorzocentralno fisurom anulusa i neznatnom protuzijom bez diskardikularnog kontatka, incipijetne desikacijske promjene diskova L3- L5, odnosno degenerativne promjene u donjem dijelu leđa. Također, iz nalaza neurologa od 20. svibnja 2022. godine proizlazi da se tužitelj žalio na bolove u leđima s trncima u nogama. Sve navedeno nije povezano s dijagnozom kontuzije, već se radi o degenerativnim promjenama donjeg dijela kralježnice koje su uzrokovale simptome u vrijeme zaključenja privremene nesposobnosti za rad. Vještak, iako navodi sadržaj predmetne medicinske dokumentacije, zanemaruje njen sadržaj. Na kraju ističe da za utvrđivanje postojanja ili nepostojanja dijagnoze kontuzije nije potrebna dodatna pretraga s obzirom da se radi o ozljedi površinske naravi koja je uočljiva golim okom i eventualno dodirom, pa su navodi vještaka o potrebi obavljanja dodatnih slikovnih obrada radi njena isključivanja bespredmetni.

21.1. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u očitovanju od 17. srpnja 2024. ističe da ne prihvaća mišljenje vještakinje o neosnovanom prestanku privremene radne nesposobnosti tužitelju jer se istome zatvorilo bolovanje prije nego je napravio dodatne pretrage sa kojima bi se utvrdila bol u trtici (nakon zatvaranja bolovanja tužitelj je napravio MR LSK 20. svibnja 2022. i pregledan je kod neurologa dana 20. svibnja 2022.) Navedenim pregledima je utvrđeno slijedeće: MR LSK od 20. svibnja 2022: Schmorlova hernija gornje plohe 1.5 te pokrovnih ploha TH 12-1.3, incipijente desikacijske promjene diska 1.5-SI s fisurom anulusa i neznatnom protruzijom bez diskradikularnog konflikta, početne desikacijske promjene L3-L4 i L4-L5 bez hernijacije u spinalni kanal, medula uredna. Nalaz neurologa od 20. svibnja 2022.: prije 2 mjeseca imao ozljedu križa na radnom mjestu, žali se na bolove u križima s trncima u nogama, trnci se pojačavaju kod sjedenja, u statusu bez neurološkog deficita. MR slabinske kralježnice — degenerativne promjene i.v. diska L3/L4, L4/L5 i L5/S1. Učiniti kontrolni rtg trtične kosti, lumbalni pojas kod stajanja i hodanja, rehabilitacija u toplicama. Nadalje, vještakinja tvrdi da je Liječničko povjerenstvo dana 18. svibnja 2022. kada je pregledalo tužiteIja navelo status: „bolovi u donjem dijelu kralježnice u visini trtice, palpatorna bolnost trtične kralježnice, funkcija kralježnice u fiziološkim granicama, PVM lumbalno normalnog tonusa: Lassegue obostrano negativan, otežan čučanj" krivo postupilo i da je na ovako nađenu bolnost pri pregledu trebalo ostaviti tužitelja i dalje na bolovanju, a ne suglasiti se sa zatvaranjem bolovanja. Vještakinja smatra da su liječnici na liječnikom povjerenstvu morali posumnjati na moguću ozljedu trtične kosti, pa je osiguraniku potrebna dodatna slikovna obrada tog područja i ako bi ta obrada isključila prijelom tek onda bi bilo opravdano zatvoriti bolovanje po dijagnozi ozljede na radu. Međutim, liječničko povjerenstvo ne slaže se sa mišljenjem vještakinje jer su kod tužitelja nađene degenerativne promjene slabinske kralježnice, u statusu nema neurološkog deficita. Također, napominju da privremena radna nesposobnost po kontuzijskoj ozljedi traje samo do 21 dan, a eventualna daljnja privremena radna nesposobnost osigurane osobe nakon 21 dan može se voditi zbog bolesti ( A0 ) koja odgovara kliničkom statusu osigurane osobe. Trajanje bolnog sindroma leđa nakon 9 tjedana smatra se kroničnim, a s obzirom na nalaz učinjene slikovne obrade koji pokazuje degenerativne promjene jasno je da je perzistiranje istog posljedica navedenih kroničnih promjena. Sukladno navedenom, ne slažu se sa mišljenjem vještakinje i Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ostaje pri svojoj ocjeni od 14. lipnja 2022., odnosno isto je suglasno s ocjenom izabranog doktora o zaključivanju privremene nesposobnosti za rad po osnovi ozljede na radu (B0) i Dg: S30.O Kontuzija donjeg dijela leđa te S50.0 Kontuzija lakta s danom 12. svibnja 2022.

22. Stalna sudska vještakinja u podnescima od 2. prosinca 2024. i 12. siječnja 2025., očitujući se na navode tuženika i Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, u bitnome navodi da je liječnik opće medicine zatvorio bolovanje tužitelju prije nego je razjasnio uzrok bolova u trtici, dok je tužitelj navodio da ima bolove u trtici i simptome boli u trtici te je stoga trebalo učiniti dodatne pretrage da bi se donio pravilan zaključak jesu li navodi tužitelja da ima bolove u trtici objektivni ili ne. Smatra važnim naglasiti da je tužitelj po zanimanju vozač cisterne koji cisternom mora upravljati na siguran način, a uobičajeno je u pravilu da vozači cisterne sjede pri vožnji, dok je jedan od simptoma prijeloma trtice upravo bol kod sjedenja te stoga nije posve jasan razlog prekida bolovanja zbog boli u trtici kod sjedenja, ako se poštuje definicija privremene nesposobnosti za rad iz Zakona koji navodi da je privremena nesposobnost za rad odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti zbog kojih je osoba spriječena izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom. Nadalje vještakinja ističe da je tužitelj od početka navodio bolove u području donjih dijela leđa, a učinjene pretrage nisu obuhvaćale trtičnu kost pa je mogući uzrok boli oštećenje u području trtične kosti, a ne kako se uporno hoće dokazati u području LS kralježnice koja je obrađivana u nekoliko navrata. Naime, MR LS kralježnice ne govori o radikularnom konfliktu te nije jasno kako se simptomi koji govore za moguću ozljedu trtice uzročno pripisuju degenerativnim promjenama u LS predjelu, a da se prije toga na osnovi simptoma ne naprave i slikovne pretrage u području trtice iako je anamneza što se tiče simptoma prilično jasna, sve uzimajući u obzir i da se na navedenim MR pretragama nije utvrdio prijelom trtice kada ista nije bila obuhvaćena slikovnom obradom. Upravo je navedeno „„bolovi u donjem dijelu kralježnice u visini trtice, palpatorna bolnost trtične kralježnice”, trebalo navesti liječničko povjerenstvo na sumnju na ozljedu trtične kosti. Neurološki status utvrđen na pregledu govori više za ozljedu trtične kosti nego za moguću radikukopatiju, koja nije na neurološkom statusu utvrđena, dok iradijacija boli govori za moguće oštećenje u predjelu trtice, a ne za bolove izazvane utvrđenim degenerativnim promjenama u LS predjelu. Što se tiče pregleda učinjenih za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, vještakinja navodi hitni pregled neurologa od 28.03.2022. u kojem neurolog navodi „ Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice.”, ”Otežano mu sjedenje.”, kontrola za desetak dana, po potrebi i prije, dakle u vremenu kada je tužitelj još na bolovanju te sve ukazuje da je za vrijeme bolovanja trebalo posumnjati na ozljedu u području trtice. Također ističe da nisu točni navodi da privremena radna nesposobnost po kontuzijskoj ozljedi traje samo do 21 dan.

23. Tuženik u podnescima od 12. prosinca 2024. i 21. siječnja 2025., osim već dosada iznesenih navoda, dodaje da iz sadržaja očitovanja vještakinje proizlazi da kod tužitelja u vrijeme zaključenja privremene nesposobnosti za rad u kliničkom statusu nisu utvrđena obilježja kontuzije, već eventualno ozljede trtice koje vještak navodi, dok je predmet ovog postupka utvrđivanje je li opravdano zaključenje privremene nesposobnosti za rad prema dijagnozama kontuzije, što podrazumijeva utvrđenje jesu li kod tužitelja u vrijeme privremene nesposobnosti za rad bila prisutna obilježja navedenih dijagnoza, a ne je li tužitelj bio privremeno nesposoban za rad prema nekoj drugoj dijagnozi. Pritom ističu da je tužitelj nakon zaključenja predmetne privremene nesposobnosti za rad konzumirao prava iz radnog odnosa do sljedeće utvrđene privremene nesposobnosti za rad (po dijagnozi koja mu je utvrđena dijagnostičkom obradom i o kojoj govori vještak), što čini vođenje ovog postupka bespredmetnim. Obzirom da je stajališta kako je sadržaj nalaza i mišljenja vještakinje i njezino očitovanje suprotno pravilima struke te je samo sebi kontradiktorno, predlaže Sudu provođenje vještačenja po drugom vještaku za medicinu rada.

23.1. Također, uz podnesak od 12. prosinca 2024. tuženik je dostavio i očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 10. prosinca 2024. koji opisuju dosadašnji tijek provedenog postupka te navode da se tužitelj dana 11. ožujka 2022. ozlijedio na radnom mjestu te je od toga dana privremeno nesposoban za rad: od 11. ožujka 2022. do 12. svibnja 2022. po dijagnozi S30.0 i S50.0 (B0 - ozljeda na radu), od 1. lipnja 2022. do 22. travnja 2024. po dijagnozi S32.2 (B0 - ozljeda na radu) i od 23. travnja 2024. do danas po dijagnozi S54.0 (B0 - ozljeda na radu). Ističe da tužitelju u predmetnom razdoblju nitko nije osporio pravo na privremenu nesposobnost za rad, koju je izabrani doktor mogao nastaviti voditi kao A0 (po osnovi bolesti). Naime, da je tužitelj nastavio privremenu nesposobnost za rad od 13. svibnja 2022. nadalje, jer je imao bolove u području trtične kosti, ista bi se naknadno priznala ozljedom na radu, ali po drugoj dijagnozi, jer je daljnjom dijagnostičkom obradom utvrđen prijelom trtične kosti (S32.2) koji je naknadno u rujnu 2022. godine priznat kao dopunska dijagnoza ozljede na radu. Dodaje da se privremena nesposobnost za rad može voditi po ozljedi na radu (B0) samo po dijagnozama koje su utvrđene i priznate ozljedom na radu, dok utvrđivanje novih dijagnoza ozljede na radu koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju 11. ožujka 2022. nije u nadležnosti članova liječničkog povjerenstva, već u nadležnosti izabranog doktora. Liječničko povjerenstvo ističe da je na pregledu 18. svibnja 2022. ispravno postupilo kada su utvrđivali privremenu nesposobnost za rad po ozljedi na radu priznatoj po dijagnozama S30.0 i S50.0, jer su u tom trenutku samo navedene dijagnoze bile priznate ozljedom na radu, dok liječničko povjerenstvo nije dužno tražiti dodatnu obradu kako bi se potvrdila ili isključila neka druga nova dijagnoza ozljede zadobivene u štetnom događaju, jer je utvrđivanje iste u nadležnosti izabranog doktora, a njezino priznavanje je novi i zasebni upravni postupak. To što tužitelju do dana pregleda na liječničkom povjerenstvu 18. svibnja 2022. nije utvrđen prijelom trtične kosti, ne obvezuje tuženika da opravdava privremenu nesposobnost za rad po ozljedi koja još nije bila niti utvrđena, niti priznata ozljedom na radu. Dodaju da tužitelj od 13. svibnja do 31. svibnja 2022. nije koristio privremenu nesposobnost za rad, iako mu to pravo nije bilo uskraćeno, odnosno nije bio privremeno nesposoban za rad po dijagnozama Iakših površinskih ozljeda: S30.0 i S50.0, koje su u tom trenutku bile priznate ozljedom na radu i jedine dijagnoze na koje su se članovi liječničkog povjerenstva na pregledu 18. svibnja 2022. morali očitovati. Također dodaju da, ukoliko sudska vještakinja za medicinu rada, prim.dr.sc. Marija Zavalić, dr.med. ostaje kod svog mišljenja, predlažu vještačenje po drugom sudskom vještaku za medicinu rada koji uvažava primjedbe iz ovog očitovanja.

24. Tužitelj u podnescima od 2. siječnja 2025. i 27. siječnja 2025. posebno naglašava zaključak, odnosno stručno mišljenje stalne sudske vještakinje koje djelomično citira te predlaže Sudu u cijelosti udovoljiti tužbi i tužbenom zahtjevu.

25. U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 19. veljače 2025., vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te očitovanja od 2. prosinca 2024., a dodala je da je iz odgovora i obrazloženja tuženika od 10. prosinca 2024. vidljivo da tuženik ne citira u potpunosti dijagnozu po MKB-10 klasifikaciji S30.0 jer navodi samo da ova dijagnoza znači kontuziju donjeg dijela leđa, a ne navodi da ista obuhvaća i kontuziju zdjelice, odnosno i stražnjice. Iz samog očitovanja tuženika jasno je vidljivo da je liječničko povjerenstvo na pregledu 18. svibnja 2022., kada se izjašnjavalo o opravdanosti prekida bolovanja navelo da je osiguranik pregledan u prostorijama nadležnog ureda Zavoda, da su utvrđeni bolovi u donjem dijelu kralježnice u visini trtice, da je utvrđena palpatorna bolnost trtične kralježnice, a da je funkcija kralježnice u ostalim dijelovima u fiziološkim granicama, da su negativni testovi za lumboishijalgiju pa samim time vještaci navode i dalje posljedice kontuzije zdjelice, odnosno bolove u visini trtice. Stoga je nejasno po kojoj bi to dijagnozi onda tužitelj mogao nastaviti bolovanje, kako ističu vještaci zbog bolesti, a ne zbog posljedica ozljede na radu, a u kliničkoj slici kontuzije su upravo ovi bolovi po trtičnom dijelu kralježnice navođeni od samog dana ozljede pa nadalje u svim nalazima raznih specijalista. Nadalje, vještakinja ističe da tuženik u podnesku navodi da se radilo o lakšim površinskim ozljedama donjeg dijela leđa pa nije jasno kako je zbog te lakše površinske ozljede rađen CT kralježnice (ne i trtičnog dijela) i u nekoliko navrata rendgen kralježnice obzirom da se kod lakih površinskih ozljeda ove pretrage ne rade. Navodi da je u definiciji privremene nesposobnosti za rad navedeno da ista traje dok traju bolovi ili zbog drugih razloga zbog kojih osiguranik ne može izvršavati poslove za koje ima ugovor o radu. Naglašava da je tužitelj vozač cisterne i da se bolovi u trtici pojačavaju kod sjedenja, a što je u nekoliko navrata i za vrijeme trajanja bolovanja zbog ozljede na radu navedeno u nalazima neurologa i fizijatra i u kartonu pacijenta, pa stoga nije jasno kako bi tužitelj mogao voziti cisternu ako ne u sjedećem položaju, odnosno i po kojoj osnovi zbog bolova koji su posljedica kontuzije donjeg dijela zdjelice nije mogao biti ocijenjen sposobnim za rad, odnosno nije bilo osnove za prekid bolovanja.

26. Opunomoćenica tuženika navela je da osporava iskaz vještakinje dan na ročištu te i nadalje ostaje kod prijedloga za provođenjem novog vještačenja. 2 7 . Sud je prihvatio kao stručan i dostatno obrazložen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada Marije Zavalić, na podlozi kojeg zaključuje da je kod tužitelja neosnovano okončana privremena nesposobnost za rad s danom 12. svibnja 2022. po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 30.0 Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice. Predmetni nalaz i mišljenje, uz dodatna objašnjenja, argumentirano otklanja prigovore tuženika. Od strane vještakinje izneseni su jasni, stručni i uvjerljivi razlozi o tome da je kod tužitelja i na dan 12. svibnja 2022. postojala privremena nesposobnost za rad po osnovi dijagnoze S30.0, odnosno da se ne može prihvatiti stanje trtičnog dijela kralježnice tužitelja opisano na pregledu liječničkog povjerenstva od 18. svibnja 2022., kada se uzme u obzir medicinska dokumentacija neposredno prije i poslije predmetnog pregleda, a posebice da je tužitelj cijelo vrijeme navodio da ima bol u trtici i simptome boli u trtici (a što je uostalom i navedeno u nalazu neurologa od 28. ožujka 2022.) te je trebalo učiniti dodatne pretrage koje bi obuhvaćale i trtičnu kost, a što je učinjeno tek naknadno nakon zatvaranja bolovanja te je ustanovljeno da se ne radi o lakim površinskim ozljedama, kako to nastoji prikazati tuženik. Naime, Rtg-om trtične kosti od 6. lipnja 2022. i pregledom specijaliste kirurga (21. lipnja 2022.) utvrđena je dijagnoza Fracture trtične kosti a.m. III, što je sve sudska vještakinja iscrpno, stručno i uvjerljivo obrazložila na raspravi. Pri tome valja napomenuti da dijagnoza prema MKB-10 klasifikaciji S 30.0 obuhvaća osim kontuzije donjeg dijela leđa i kontuziju zdjelice te je vještakinja jasno obrazložila da tužitelj zbog bolova koji su posljedica kontuzije donjeg dijela zdjelice nije mogao biti ocijenjen sposobnim za rad, sve uzimajući u obzir da je tužitelj vozač cisterne i da posao obavlja u sjedećem položaju, a bolovi u trtici upravo se i pojačavaju kod sjedenja.

28. Uzimajući u obzir potpunost i uvjerljivost nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, koje tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju, Sud je na raspravi održanoj dana 19. veljače 2025. sukladno odredbi članka 49. ZUS-a odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po (drugom) stalnom sudskom vještaku medicine rada, pri tome imajući u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).

29. Uvažavajući izloženo, Sud smatra da su javnopravna tijela izvela pogrešan zaključak o tome da je kod tužitelja osnovano utvrđen prestanak privremene nesposobnosti za rad po dijagnozi S30.0 s danom 12. svibnja 2022. Stoga je Sud poništio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS-a, te je, pozivom na istu zakonsku odredbu, riješio ovu stvar. Kako je Sud zaključio da nije bilo osnove za prestanak privremene nesposobnosti za rad kod tužitelja po dijagnozi S30.0 s danom 12. svibnja 2022., to je utvrđeno da nije osnovana odluka izabranog doktora o prestanku privremene nesposobnosti za rad započete 11. ožujka 2022., s danom 12. svibnja 2022. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. do III. izreke presude.

30. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa).

30.1. Tako tužitelju pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1. Tarife), trošak zastupanja na raspravama održanima dana 13. rujna 2023. i 19. veljače 2025., pojedinačno u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/2. Tarife) te trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 eura (Tbr. 27/3. Tarife) što iznosi ukupno 4.250,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.062,50 eura (Tbr. 46. Tarife), kako je to zatraženo prema troškovniku od 19. veljače 2025., kao i trošak na ime predujma vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada Mariji Zavalić, prim.dr.sc., u ukupnom iznosu od 700,00 eura, dakle tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 6.012,50 eura te je stoga tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.012,50 eura u roku od 60 dana. Međutim, tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 6. listopada 2022., 7. listopada 2022., 3. studenoga 2022., 7. siječnja 2025 i 28. siječnja 2025. budući da u istima nisu iznesena nikakva bitno sadržajno nova činjenična niti pravna razlaganja koja su pridonijela uspjehu u ovom upravnom sporu, kao niti trošak na ime konferencije sa strankom i pribave isprava obzirom da nisu dostavljeni dokazi o istome. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

31. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku