REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-15/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku IRA, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb; KRAŠ prehrambena industrija d.d., OIB 94989605030, Ravnice 48, 10000 Zagreb, radi Radno - naknada štete, 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862 isplatiti tužiteljici IR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 1.292,96 Eura skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva od 97.11.2023. g. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe".

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 2.500,00 Eura od 22.11.2023. do 30.11.2023.. po stopi koja se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u kojim potražuje zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.500,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7.11.2023.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 1.6.2022. stradala kao zaposlenica KRAŠ Prehrambena industrija, prilikom redovnog rada u dijelu proizvodnog pogona za pripremu i izradu krema u objektu Tvornica keksa i vafla. Poslodavac tužiteljice je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike.

1.1. Temeljem čl. 1095. te čl.1100 st.1. i 2. ZOO potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć u iznosu od 4.800 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 7.11.2023. sa odštetnim zahtjevom obratila tuženiku te joj je tuženik na ime neimovinske i imovinske štete isplatio nesporni iznos od 2.500,00 Eura.

1.2. Stoga u tužbi potražuje naknadu štete umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 2.300 euro te zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 9.11.2023.

1.3. Podneskom od 29.7.2024.g. potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 3,792,96 Eura, odnosno umanjeno za nesporno plaćenih 2.500,00 Eura - 1.292,96 Eura, sa zateznim kamatama od 7.11.2023.g., naložiti isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7.11.2023. do dana isplate 30.11.2023. . i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju jer je u trenutku štetnog događaja poslodavac tužitelja imao sa tuženikom zaključeno osiguranje odgovornosti broj 078700092005, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Čini nespornim da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu dana 1.6.2022.g.

Ne osporava da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom u mirnom postupku u kojem je temeljem dostavljene dokumentaciju tužitelju isplaćena naknada štete u iznosu od 2500 euro. Tuženik time smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužiteljici.

2.1. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, dopis tuženika od 30.11.2023.g., izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Sporna je visina zahtjeva. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 2.500,00 Euro.

6. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede natučenja 4 prsta lijeve šake, natučenja lijevog ramena i parcijalnu rupturu tetive mišića supraspinatusa lijevoga ramena. Navedena ozljeda dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5%, koje se očituje u povremenoj bolnosti nakon dužega rada, kao i kod opterećivanja lijeve ruke kod dizanja tereta. Bolnost naročito navečer nakon radnog dana kao i kod promjene vremena. Bolovi jakog intenziteta trajali su jakog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 14 dana i slabijeg intenziteta sumarno tijekom 21 dan. Primarni strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremeno ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija trajao je jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 1 dan, srednjeg intenzitet u vremenu od kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć za vrijeme akutne faze boli i potrebe za mirovanjem u trajanju od 14 dana po 2 sata dnevno za uobičajene poslove (oblačenja, svlačenje, odlasci na kontrole liječnika, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a istu je mogao pružiti netko od ukućana. Po štetnom događaju ne zaostaje naruženje.

7. Kako stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, to je i sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno napravljeno. Sud smatra da u mišljenju vještaka nije bilo proturječnosti i/ili nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.

8. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah te za smanjenje životne aktivnosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

9. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja te okolnosti slučaja (flaster imobilizacija, pregledi i slično), ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila 2.492,68 Eura - po kriterijima pretrpljeni bolovi 1.100,00 Eura, pretrpljeni strah 550,00 Eura, smanjenje životne aktivnosti 750,00 Euro te po čl. 1095. ZOO-a 92,68 Eura, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, koja je pružana besplatno, po cijeni od 3,31 Eura po satu, kao uobičajenoj cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege u sudskoj praksi

10. Kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od 2.500,00 Euro, to je valjalo tužitelja odbiti s daljnjim zahtjevom za isplatu 1.292,96 Eura, kao neosnovanim.

11. Odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

12. Tužitelj je zatražio tijek zateznih kamata od dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, navevši da je odštetni zahtjev podnesen 7.11.2023.g. Kako je riječ o isplati temeljem police osiguranja od odgovornosti, a ne temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj nije naznačio temeljem čega bi tuženik bio u zakašnjenju već s danom podnošenja zahtjeva, niti je dostavio bilo kakve dokaze na tu okolnost, pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio navedeni dio zahtjeva. Naime, odredbom čl. 919. st. 1 ZOO propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koje ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, te st. 2. kojim je propisano da ako je za utvrđene postojanja osiguravateljeve obveze ili njezinog iznosa potrebno stanovito vrijeme taj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njegov iznos.

13. Stoga, budući da je sukladno odredbi čl. 919. st. 1. ZOO takva obveza tuženika dospjela tek protekom 14 dana od kada je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi, a kako nema dokaza da je tužitelj odštetni zahtjev predao tuženiku 7.11.2023., to je sud mišljenja da je tuženik svoju obvezu mogao u potpunosti utvrditi do 21.11.2023.g. Stoga je i odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zateznih kamata na iznos 2.500 euro od 7.11.2023. do 30.11.2023.g. , već je dosuđena zatezna kamata na iznos od 2.500,00 Euro od 22.11.2023. do 30.11.2023.g., dakle za 9 dana zakašnjenja. .

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP). Kako tužitelj nije uspio u postupku (osim s minornim uspjehom koji se odnosi na isplatu s 9 dana zakašnjenja), to je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška od tuženika.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. ožujka 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. IR, [adresa] zastupane po punomoćniku IRA

2. CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb; KRAŠ prehrambena industrija d.d., Ravnice 48, [adresa] Zagreb