REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-869/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Leo Farkaš, odvjetnik iz Požege, Arslanovci 24, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenica EŠŽ, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/154, URBROJ: 512- 2501-24-2 od 9. svibnja 2024. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 560-01/24-01/567, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 21. ožujka 2024. te za priznavanjem traženog statusa.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/154, URBROJ: 512-2501-24-2 od 9. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 560-01/24-01/567, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 21. ožujka 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je činjenično stanje u provedenom postupku pogrešno utvrđeno pri čemu ističe da je osim svog iskaza priložio i materijalni dokaz, oružni list za lovački karabin i sačmaricu kao vlasnika tog naoružanja koje je koristio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da je isto dokaz da se pridružio obrani Republike Hrvatske pristupivši naoružanim odredima Narodne zaštite u [adresa] te je odlazio na borbene položaje. Predlaže Sudu saslušati ga te svjedoke ŠŠ i ZŠ na okolnost da je bio pripadnik navedenih odreda te poništiti osporavana rješenja i priznati mu traženi status.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje u cijelosti ponavlja. Smatra da su tužbeni navodi tužitelja neutemeljeni, da je u provedenom postupku utvrđeno kako tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Bektež. Upućuje na stajalište zauzeto u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. prema kojem se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a tužitelj nesporno nije evidentiran niti raspolaže bilo kakvim materijalnim dokazima, niti saslušani svjedoci istima raspolažu. Navodi i da je prema iskazima svjedoka tužitelj obavljao stražarske dužnosti te zadaće organizacijske prirode koje se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 19. veljače 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS).

4.1. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao pri navodima tužbe i dokaznim prijedlozima, te je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe i pristup na ročište od po 500 eura za svaku radnju.

4.2. Opunomoćenica tuženika je ostala pri do tada iznesenim navodima te se protivila saslušanju predloženih svjedoka iz razloga što su isti saslušani u provedenom postupku.

5. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave priložene istima.

5.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 24. lipnja 2022. kojim traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Bektež za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 1. prosinca 1991. te za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

6.1. Iz zahtjeva proizlazi da da je sudjelovao u izgradnji bunkera i držao stražu, a priložio je izjave svjedoka ZŠ i ŠŠ, te oružni list od 29. kolovoza 2010. za držanje i nošenje oružja, lovačkih puški.

7. Povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo provelo je postupak, izvršilo uvid u službene evidencije, popis pripadnika Narodne zaštite pohranjen u arhivi Područnog odsjeka za poslove obrane Požega te je utvrdilo da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata niti je evidentiran kao pripadnik odreda Narodne zaštite.

8. Iz iskaza tužitelja danog na zapisnik KLASA: 560-01/22-01/343, URBROJ: 512M2-79-24-10 od 28. veljače 2024., a koji je priložen spisu upravnog postupka, proizlazi da se javio u odrede MZ Bektež čim je krenula narodna zaštita i držanje straža, da je bio pripadnik tih odreda pod zapovjedništvom ZŠ te je imao vlastito naoružanje, lovački karabin i sačmaricu za koje posjeduje oružni list. U vezi aktivnosti koje je obavljao je izjavio da je držao straže u bunkeru, da su bili u više situacija da su skoro i pucali te da je zadatke obavljao u kontinuitetu od srpnja 1991. Osim oružnog lista, druge materijalne dokaze ne posjeduje.

9. Nadalje, iz izjave svjedoka ŠŠ dane na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom KLASA: 560-01/22-01/343, URBROJ: 512M2-79-24-8 od 28. veljače 2024., proizlazi da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Bektež od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., da je obavljao dužnost pripadnika-vojnika stražara, imao je svoje naoružanje te je ostao pri pisanoj izjavi od 5. lipnja 2022. u kojoj je izjavio da je tužitelj bio na stražarskim punktovima po potrebi i sudjelovao u izradi bunkera.

10. Iz izjave svjedoka ZŠ, zapovjednika straže, dopredsjednika MZ Bektež i zapovjednika DVD-a Bektež, dane na zapisnik KLASA: 560-01/22-01/343, URBROJ: 512M2-79-24-9 od 28. veljače 2024., proizlazi da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Bektež od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., da je obavljao dužnost pripadnika-vojnika stražara te je imao svoje naoružanje. Ostao je pri pisanoj izjavi od 5. lipnja 2022. u kojoj je izjavio da je tužitelj sudjelovao u izradi opreme za eventualnu blokadu prometa, izradi bunkera te je redovito držao stražu na punktovima u MZ Bektež.

11. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR).

12. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12.1. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12.2. Također, prema stavku 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

13. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a jer tužitelj nije bio pripadnik borbenog sektora, budući da nije evidentiran na popisu naoružanih odreda MZ Bektež niti posjeduje materijalne dokaze o toj pripadnosti. Oružni list iz 2010. i posjedovanje oružja nisu dokazi o pripadnosti odredu Narodne zaštite te nije ispunjen preduvjet institucionalne pripadnosti tužitelja predviđene navedenom odredbom.

14.1. Nadalje, iz iskaza tužitelja, te izjava svjedoka i dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je tužitelj u vremenskom periodu za koji traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata obavljao zadaće stražarenja i izrade opreme za blokadu prometa i bunkera, te u traženom razdoblju nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama ni u izravnom oružanom sukobu ili u svezi s time. Stoga je pravilno u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu zaključeno, ocjenjujući karakter zadaća koja je obavljao da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju.

14.2. Ujedno, ovaj Sud ističe, a suprotno tvrdnji tužitelja, da su kriteriji vezani za način sudjelovanja u Domovinskom ratu jasno određeni odredbom članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a prema kojoj se sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., a tužitelj je obnašao zadaće stražarenja i izrade opreme za blokadu prometa i bunkera.

15. S obzirom na sve prethodno utvrđeno i navode tužitelja i svjedoka o karakteru aktivnosti tužitelja, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati predložene svjedoke i tužitelja, budući da su isti iskazivali tijekom postupka te su prethodno dali i svoje pisane izjave te su iste uzete u obzir. Stoga je Sud odbio provesti predložene dokaze kao nepotrebne. Pri tome je Sud imao u vidu i načelo ekonomičnosti i da postupak provede brzo, bez nepotrebnih radnji.

16. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava niti jedan od dva kumulativna uvjeta određena člankom 3. stavkom 1. i 2. ZOHBDR-a Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

17. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku