REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3333/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice CH (ranije C), OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenika punomoćnika tužiteljice JH, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika VH, odvjetničke vježbenice, dana 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba čl. 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 029-50-3833213 od 8. prosinca 2006. godine zaključenog između tužiteljice CH, J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke.

II. Odredba čl. 9./deveto/ OSTALI UVJETI Ugovora o kreditu broj 029-50-3833213 od 8. prosinca 2006. godine zaključenog između tužiteljice CH, J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 921,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 641,71 EUR od 15.12.2006. do isplate, na iznos od 279,35 EUR od 10.11.2011. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 12.3.2025. pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 029-50-3833213 od 8. prosinca 2006. godine kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.791,12 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Kredit je dan na rok otplate od 84 mjeseca. Ističe da je čl. 3. NAKNADA predmetnog Ugovora tužiteljici nametnuta/ugovorena naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Ističe da se radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužiteljica bila primorana pristati odnosno platiti kako bi mogla dobiti traženi kredit. Tužiteljici je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 641,71 eur (3,30% od iznosa kredita). Nadalje, navodi da je čl. 9. OSTALI UVJETI predmetnog Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor. Ističe da je suštinski navedenom odredbom Ugovora o kreditu, tužiteljici nametnuta obveza plaćanja naknade u slučaju prijevremene otplate kreditnog aranžmana. Zbog činjenice naglog rasta tečaja valute švicarski franak, kao i stalnog povećanja kamatnih stopa od strane tuženika, plaćanje kredita tužiteljici je postalo teško, a i neizvjesno jer nije znala gdje je granica rasta tečaja CHF, te je tužiteljica dana 9. studenoga 2011. godine predmetni kreditni aranžman prijevremeno otplatila, a za što joj je naplaćena predmetna naknada u iznosu od 279,35 eur. Tužiteljica ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade i tzv izlazne naknade nepoštene i time ništetne. Ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita stoga je u izravnoj suprotnosti sa citiranom odredbom čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima. Takva odredba kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita, u svojoj suštini predstavlja ugovornu kaznu u slučaju prijevremene otplate, a ugovorna kazna ne može se ugovoriti za novčane obveze. Pravo na prijevremenu otplatu kredita ovlaštenje je korisnika kredita kojim on ne vrši bilo kakvu protupravnu radnju pa se ne može govoriti o obvezi naknade štete prema banci koja bi bila prouzročena povredom ugovorne obveze iz ugovora, a koja se sastoji u prijevremenoj otplati kredita. Predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja cit. kao u izreci.

2. Tuženik (list 32 spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je navedena ugovorna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama ZZP-a. Tuženik smatra da je svaki prosječni potrošač sposoban izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze. Tuženik ističe da je tužitelj potpisom ugovora pristao na primjenu općih akata tuženika čija je primjena ugovorena u čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu, uključujući plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik ističe da ne prigovara visini tužbenog zahtjeva, ali osporava osnovanost istog u cijelosti te ističe prigovor zastare i ističe da se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO-a.

Tuženik (ročište 13.11.2024.) ističe da nije sporno da je naknada za obradu kredita ili tzv. ulazna naknada naplaćena u iznosu od 641,71 eur dana 15.12.2006. i tzv. izlazna naknada tj. naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 279,35 eur dana 10.11.2011.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u ugovor o kreditu broj 029-50- 3833213, potvrdu javnog bilježnika Vlaste Podgajski Ou-965/06, potvrdu tuženika tužiteljici od 14.4.2023., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, izvršen je uvid u "Naknade u poslovima kreditiranja građana", a stranke (list 54 spisa) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Tužiteljica CH u svom odlučnom i logički povezanom iskazu navodi da je došla u autokuću Kozina u Oroslavlju i odabrala željeni automobil za kupnju, a koji joj je trebao za vlastite potrebe tj. osobne potrebe. Dakle nije se radilo o kupnji vozila za obavljanje poslovne djelatnosti niti je bila obrtnik. U autokući joj je rečeno da surađuju sa tuženikom i da je najpovoljniji kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti i da nema drugih za nju povoljnijih kredita, primjerice u EUR ili u kunama. U autokući je preuzela gotov ugovor i sa njime otišla kod javnog bilježnika jer je autokuća surađivala sa bankom i radilo se o tipskom ugovoru po principu uzmi ili ostavi, a objašnjeno joj je da je to za nju najpovoljniji kredit i da se radi o stabilnoj valuti i da tu nema nikakvih rizika te da će sve biti u redu i ona je to kao laik vjerovala. Ističe da je po struci ekonomista, srednje stručne spreme. Nadalje, navodi da je uredno otplaćivala taj kredit iako joj je cijela plaća u konačnici otišla na podmirenje rata kredita koje su počele rasti. Kredit je bio na 7 godina i rate su rasle, moguće i dvostruko i ona je prijevremeno otplatila taj kredit vlastitim novcem. Ističe da ono što je jedino prigovorila kada je ugovor pročitala i autokući i kod javnog bilježnika je bio prigovor na plaćanje tzv. ulaznih i izlaznih naknada. Međutim rečeno joj je da to tako mora biti i pitala je u banci prethodno zašto to mora plaćati i od čega se sastoje te naknade te joj je objašnjeno da je to trošak obrade kredita i ona je tu ulaznu naknadu platila, misli oko 3% od iznosa kredita i to joj je naplaćeno kroz prve dvije rate. Pojašnjava da na svotu kredita je morala dodatno platiti ulaznu naknadu i kasnije izlaznu naknadu zbog prijevremene otplate kredita i o tome nije bilo nikakve mogućnosti pregovaranja i ona je platila obje naknade s time da se ne sjeća u kojem postotku je bila izlazna naknada. Ističe da nije upoznata sa dokumentom koji joj se predočava, a priložen je listu 51 spisa pod naslovom "Naknade u poslovima kreditiranja građana", a na kojem je naveden trošak obrade kredita, odustajanja od ugovorenog kredita van zakonskog roka i slično. Ističe da je na neki način zapravo naknada za obradu kredita je njoj naplaćena odnosno ustegnuta od iznosa odobrenog kredita, a prilikom prijevremene otplate kredita također joj je naplaćena naknada, a ona ne zna na što se ona odnosila. Kada je sklapala ugovor o kreditu vidjela je sve ugovorne odredbe i tada joj ništa nije izgledalo sporno, ali kasnije su rate rasle, a to se teško odrazilo na njezinu ekonomsku situaciju i ističe da je to bilo najteže razdoblje njezinog života.

Sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ih stoga sud prihvaća.

6. Iz ugovora o kreditu (list 7 spisa) broj 029-50-3833213 vidljivo je da je sklopljen između stranaka 8. prosinca 2006. te da je čl. 3. ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

Namjena kredita-čl. 6. je kupnja vozila. Iz čl. 9. vidljivo je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se Opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.

7. Iz potvrde (list 13) tuženika tužiteljici vidljivo je da je naknada za obradu kredita u iznosu 4.834,93 HRK (3,30% od iznosa kredita) – što iznosi 641,71 eur prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 i da je ista naplaćena / ustegnuta od iznosa odobrenog kredita. Nadalje se u potvrdi navodi da je prilikom prijevremene otplate kredita naplaćena naknada u iznosu od 2.104,73 kn (što iznosi notorno 279,35 eur prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

8. Valja istaći da u čl. 3. Ugovora uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. O spornoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (čl. 96. st. 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 3,30% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita. Tužiteljici očito prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora i u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 3,30% od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada je ništetna ugovorna odredba te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici utuženi iznos od 641,71 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15.12.2006.,jer je tuženik već tada naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO). Tuženik je nesavjesni stjecatelj pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana kada je sporna naknada naplaćena.

9. Odredbe u svezi ulazne i tzv. izlazne naknade su protivne i osnovnim načelima obveznog prava poput načela ravnopravnosti stranaka ugovornog odnosa i načelu dužnosti suradnje stranaka u ugovornom odnosu, kao i zabrane zlouporabe prava. Banka- tuženik ugovaranjem ovakvih odredbi narušila je i prekršila navedena načela, iskoristivši poziciju očigledno jače strane u ovom ugovornom odnosu. Sporne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je valjalo obvezati tuženika da plati tužiteljici i iznos od 279,35 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 10.11.2011.do isplate ( tzv. izlazna naknada tj. naknada za prijevremenu otplatu kredita)- čl. 1111 i čl. 1115 ZOO .

10. Prigovor zastare je neosnovan jer se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem nepoštenih ništetnih odredbi Ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora, a što sud odlučuje u ovoj pravnoj stvari i radi čega zastara još nije počela niti teći, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO.

11. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci.

12. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

13. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1. ZPP. (VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate 1.584,67 EUR) pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužiteljici je priznat potrebni trošak:

- sastava tužbe od 28.5.2024. po Tbr 7/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 15.10.2024. po Tbr 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 13.11.2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 29.1.2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova

- trošak PDV 25% 200,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur po Tbr 1 t.1.TSP-list 31spisa i na presudu od 26,55 EUR po Tbr.2.t.1.TSP tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e-komunikacije u svezi čl. 7. tč. 3. ZSP što iznosi ukupno 1.079,64 EUR. Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

14. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 12. ožujka 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka