Poslovni broj: Usž-4319/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB:61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2364/2024-6 od 15. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2364/2024-6 od 15. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjskog rješenja zbog svih zakonom propisanih razloga.

2.1. Ističe da je predložila održavanje glavne rasprave sukladno članku 98. Zakona o upravnim sporovima, no prvostupanjski sud nije održao glavnu raspravu, čime je počinio apsolutno bitnu povredu postupka uslijed čega je pobijano rješenje nezakonito. Navodi da joj prvostupanjski sud nije omogućio očitovanje na odgovor na tužbu tuženika. Također iz obrazloženja osporenog rješenja nije vidljivo je li prvostupanjski sud naložio tuženiku da dostavi spis upravnog postupka te je li tuženik isto dostavio.

2.2. Navodi tijek postupka ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba” 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22.; dalje: Odluka) te ističe da se presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. nije ocijenila zakonitost članka 10. Odluke. Zakonitost iste nije utvrđivana ni ovosudnom presudom, poslovni broj: Usoz-254/2023 i rješenjem, poslovni broj: Usoz-328/2023 od 19. prosinca 2023. kojima su odbijeni prijedlozi za pokretanje postupka ocjene zakonitosti, odnosno obustavljen je postupak ocjene zakonitosti. Ističe da je člankom 10. Odluke propisano da se protiv pojedinačne odluke podnosi pravni lijek, prigovor u roku od 8 dana te da je ista nezakonita jer je u suprotnosti s člankom 12. stavkom 3. i člankom 122. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) kojima je prigovor kao pravni lijek propisan radi zaštite u javnopravnom postupanju izvan upravnog postupka (protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga upravnog ugovora), a ne kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta.

2.3. Dalje navodi razloge zbog kojih smatra da su ovosudna presuda i rješenje od 19. prosinca 2023. nezakoniti i zbog kojih istima nije osigurana djelotvorna pravna zaštita protiv nezakonitosti općih akata. Zaključuje da ovaj Sud nije do kraja raščistio pitanje objektivne zakonitosti općeg akta kojim je uređena novčana pomoć za roditelje odgojitelje te nije ostvario svoju ulogu suda koji osigurava djelotvornu pravnu zaštitu protiv nezakonitosti općih akata, odnosno nije proveo kontrolu objektivne zakonitosti. Takvim pravnim pristupom nije postignut cilj objektivnog upravnog spora te stoga sporna pitanja objektivne zakonitosti odluke o ukidanju mjere roditelj odgojitelj nisu konačno riješena, a upravo je sada na ovome sudu u ovom postupku da na ista da odgovor.

2.4. Ističe da je bespredmetan navod odgovora na tužbu tuženika, a koji potvrđuje sud pobijanim rješenjem, da neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući na umu članak 12. stavke 1. i 3. ZUP-a ne dolazi do primjene članka 122. ZUP-a.

2.5. Predlaže poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija.

6. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da je tužiteljica podnijela tužbu zbog nedonošenja rješenja o njezinom prigovoru izjavljenom protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/282, URBROJ: 251-09-22-1/003-24-6 od 26. veljače 2024., tužbu odbacio kao prijevremenu na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a.

7. Sukladno članku 40. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.

8. Člankom 10. stavkom 1. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnosi Gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnog gradskog upravnog tijela.

9. Rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) propisan je člankom 121. ZUP-a, prema kojem je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

10. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, a koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi, poslovni broj: Usoz-134/22-91 od 17. veljače 2023., potvrđenoj odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom). Stoga se ne radi niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanje ili zaštite prava i pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članaka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga), kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud u osporenom rješenju.

11. S obzirom na navedeno, suprotno mišljenju tužiteljice, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, a imajući na umu članak 12. stavak 1. i stavak 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene članka 122. ZUP-a. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da u konkretnom slučaju zakonom nije drugačije propisano, ne dolazi do primjene članka 122. stavka 3. ZUP-a, pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom prigovoru odlučiti u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora.

12. Stoga i prema ocjeni ovoga Suda, u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njezino podnošenje jer nije protekao rok za odlučivanje o prigovoru tužiteljice propisan člankom 121. ZUP-a, pa je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o redovitom pravnom lijeku (tužba zbog šutnje uprave) podnesena prije isteka roka propisanog člankom 40. stavkom 2. ZUS- a.

13. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o predmetnoj tužbi zauzeo pravilno pravno shvaćanje te stoga navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke ovog Suda.

14. S obzirom na to da ne postoje pretpostavke za vođenje spora, pravilno je prvostupanjski sud riješio spor bez održavanja rasprave vodeći se načelom učinkovitosti.

15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. S obzirom na to da je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. te članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić