REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4343/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., OIB 61238079664, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, III Pile 23, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3224/2023-13 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3224/2023-13 od 18. listopada 2024. u točkama I. i II. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3224/2023-13 od 18. listopada 2024. u točki II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3224/2023-13 od 18. listopada 2024. utvrđen je ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 522244, Klasa: 363-02/2011-016/050, Ur. broj: 251-13-32-11-4 od 25. srpnja 2011. (dalje: Ugovor) sklopljen među strankama pa taj ugovor ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.981,86 eur sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinačnog iznosa glavnice do isplate. Točkom III. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate preko dosuđene stope.
2. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke rješenja utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za isplatu iznosa od 19.484,92 eur sa zateznom kamatom. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 902,54 eur sa zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate. Točkom III. izreke rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 246,79 eur sa zateznom kamatom.
3. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su stranke sklopile Ugovor na temelju odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 4/08, 5/08, 8/09, 17/09, 17/10 i 5/11; dalje: Odluka o komunalnom redu) koje odredbe nisu u skladu niti sa Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“ broj: 117/93, 92/94, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07 i 73/08; dalje: Zakon o financiranju lokalne samouprave) niti sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 129/00, 59/01, 82/24, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15; dalje: ZKG). Sud je zaključio da ima ovlaštenje ispitati zakonitost Odluke o komunalnom gospodarstvu, budući da ista više nije na snazi pa kako naprijed navedeni zakoni ne daju ovlaštenje tuženiku donositi odluku o obvezi plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na zemljištu i objektu koji nije javno dobro to je primjenom odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev.
4. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
5. Protiv označene presude u točkama I. i II. njezine izreke i točke II. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud presudu preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U žalbi u bitnome navodi kako se nezakonitost općeg akta može tumačiti pro futuro, a ne ex tunc te da prvostupanjski sud nije mogao kao prethodno pitanje utvrđivati zakonitost upravnog akta što je u nadležnosti upravnog suda. Budući da je upravni sud obustavio postupak ocjene zakonitosti odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine, smatra da se radi o res iudicati i da se ta odluka više ne može ispitati. Smatra da mu je sud trebao omogućiti obranu zakonitosti općeg akta, pa mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Tvrdi da je nepravilna i odluka o tijeku zateznih kamata jer tuženik nije bio nepošten stjecatelj.
6. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu i rješenje. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitavši presudu i rješenje u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako su prvostupanjska presuda i rješenje pravilni i osnovani na zakonu.
9. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora i zahtjev za isplatu iznosa od 2.981,86 eur koji je tužitelj platio tuženiku na osnovu tog ugovora sa zateznom kamatom.
10. Među strankama nije sporno da je predmetni Ugovor sklopljen na temelju odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. koja odluka je prestala važiti donošenjem Odluke o komunalnom redu iz 2014.
11. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ima ovlaštenje preispitati zakonitost općeg akta u situaciji kad navedeni opći akt više nije na snazi, odnosno kada se opći akt ne može preispitati pred nadležnim Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske prema Zakonu o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21).
12. Naime, je li redovni sud ovlašten ocjenjivati zakonitost općeg akta, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim donesenim odlukama izrazio je shvaćanje da je sud dužan ispitati zakonitost podzakonskih akata kada upravni akt više nije na snazi (poslovni brojevi: Rev 2550/2019-3 od 29. kolovoza 2023., Rev 2169/2019 od 1. ožujka 2023. i Rev 901/2022-2 od 19. listopada 2022.).
13. Tako je u predmetu poslovni broj Rev 901/2022-2 od 19. listopada 2022. odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija a koje glasi: „U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti toga akta te je li redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj situaciji dužan ispitati njegovu zakonitost?“
14. Odgovarajući na postavljeno pitanje u citiranoj odluci iznijeto je pravno shvaćanje pozivom na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj U-III4024/2019, U-III-4025/2019 i dr.), prema kojima (primjerice odluka poslovni broj U-III6013/2012 od 1. prosinca 2014.) je utvrđena povreda odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav) i prava na pristup sudu zbog propusta suda da u povodu prigovora podnositelja o nezakonitosti općeg akta jedinice lokalne samouprave, u skladu s odredbom članka 83. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima uputi zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
15. Stoga u okolnostima kada upravni akt više nije na snazi, sud koji vodi postupak dužan je ispitati zakonitost odluka na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Pritom je sud dužan ispitati zakonitost upravnih akata na način kako bi to, da ti upravni akti u međuvremenu nisu stavljeni izvan snage, ispitao upravni sud. Dakle, sud je dužan ispitati i odgovoriti na sva pitanja glede zakonitosti Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine.
16. Glede nezakonitosti predmetne odluke o komunalnom redu iz 2008. godine po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je odredba članka 39. te odluke nezakonita, jer ne postoji zakonsko ovlaštenje tuženika da navedenom odlukom uredi pitanje plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na površinama koje nisu javne, odnosno koje su u privatnom vlasništvu i za koje u pravilu, korisnik plaća naknadu vlasniku, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku.
17. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članaka 322. i 1111. ZOO-a kojim su uređene posljedice ništetnosti ugovora i stjecanje bez osnove, kada je ocijenio da je zbog nezakonitosti općeg akta, ništetan predmetni ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame. Kako posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora vraćanje onoga što je ugovorna strana primila na temelju takvog ugovora, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku vraćanje iznosa primljene naknade na temelju predmetnog općeg akta.
18. Pri tome pogrešno tuženik smatra da opći akt koji više nije na snazi proizvodi pravne učinke ex tunc, a ne ex nunc kako je to zaključio prvostupanjski sud. Naime, ovdje se ne radi o ukidanju općeg akta koji je na snazi od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, pa se na ništetnost ugovora sklopljenog na temelju nezakonitog općeg akta koji nije na snazi primjenjuje odredba članka 363. ZOO-a o posljedicama ništetnosti.
19. Isto tako, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošten stjecatelj u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, jer je morao znati da, kao jedinica lokalne samouprave, nema zakonsko ovlaštenje za propisivanje općim aktom obveze plaćanja naknade korisnicima s kojima sklapa ugovore za postavljanje reklama na nejavnim površinama.
20. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku.
21. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.
22. Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.
Zagreb, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
