REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2655/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijaliste Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Mikuliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., OIB 87064273078, Zagreb, Slavonska avenija 6a, zastupanog po punomoćniku Marku Kallay, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20.siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplati tužiteljici iznos od 3.239,93 eur, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 0,68 EUR od 23.10.2007. do isplate

- 0,96 EUR od 31.10.2007. do isplate

- 4,93 EUR od 03.11.2007. do isplate

- 1,00 EUR od 04.12.2007. do isplate

- 7,54 EUR od 4.1.2008. do isplate

- 8,49 EUR od 2.2.2008. do isplate

- 14,03 EUR od 4.3.2008. do isplate

- 11,62 EUR od 2.4.2008. do isplate

- 4,75 EUR od 03.05.2008. do isplate

- 6,88 EUR od 03.06.2008. do isplate

- 5,37 EUR od 02.07.2008. do isplate

- 3,80 EUR od 02.08.2008.. do isplate

- 6,29 EUR od 02.09.2008. do isplate

- 17,39 EUR od 2.10.2008. do isplate

- 2,48 EUR od 4.11.2008. do isplate

- 10,52 EUR od 2.12.2008. do isplate

- 31,41 EUR od 3.1.2009. do isplate

- 35,30 EUR od 3.2.2009. do isplate

- 27,84 EUR od 3.3.2009. do isplate

- 28,81 EUR od 2.4.2009. do isplate

- 29,94 EUR od 5.5.2009. do isplate

- 26,60 EUR od 2.6.2009. do isplate

- 27,56 EUR od 2.7.2009. do isplate

- 24,38 EUR od 4.8.2009. do isplate

- 27,64 EUR od 2.9.2009. do isplate

- 24,41 EUR od 2.10.2009. do isplate

- 25,84 EUR od 3.11.2009. do isplate

- 26,28 EUR od 2.12.2009. do isplate

- 31,00 EUR od 5.1.2010. do isplate

- 35,37 EUR od 2.2.2010. do isplate

- 35,87 EUR od 2.3.2010. do isplate

- 37,54 EUR od 2.4.2010. do isplate

- 44,03 EUR od 4.5.2010. do isplate

- 48,17 EUR od 2.6.2010. do isplate

- 54,71 EUR od 2.7.2010. do isplate

- 60,38 EUR od 3.8.2010. do isplate

- 66,39 EUR od 2.9.2010. do isplate

- 64,69 EUR od 2.10.2010. do isplate

- 65,22 EUR od 3.11.2010. do isplate

- 74,08 EUR od 2.12.2010. do isplate

- 82,98 EUR od 4.1.2011. do isplate

- 81,45 EUR od 2.2.2011. do isplate

- 80,39 EUR od 2.3.2011. do isplate

- 80,16 EUR od 2.4.2011. do isplate

- 83,05 EUR od 3.5.2011. do isplate

- 97,05 EUR od 2.6.2011. do isplate

- 114,23 EUR od 2.7.2011. do isplate

- 124,11 EUR od 2.8.2011. do isplate

- 115,60 EUR od 2.9.2011. do isplate

- 103,06 EUR od 4.10.2011. do isplate

- 97,98 EUR od 3.11.2011. do isplate

- 103,56 EUR od 2.12.2011. do isplate

- 107,44 EUR od 3.1.2012. do isplate

- 111,30 EUR od 2.2.2012. do isplate

- 111,29 EUR od 2.3.2012. do isplate

- 110,55 EUR od 3.4.2012. do isplate

- 111,58 EUR od 3.5.2012. do isplate

- 113,13 EUR od 2.6.2012. do isplate

- 111,70 EUR od 3.7.2012. do isplate

- 110,45 EUR od 2.8.2012. do isplate

- 106,94 EUR od 4.9.2012. do isplate

sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje na način da se eskontna stopa HNB-a, u prethodnom polugodištu uveća za 5 postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 12.ožujka 2025. do isplate do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao kreditorom dana 21.08.2007. godine Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/010100489, a kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju motorno vozilo u obliku operativnog leasinga za vrijeme trajanja od 60 mjeseci sa početnom mjesečnom ratom u iznosu od 450,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, dok se tužitelj obvezao isti iznos plaćati s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Navodi da je iznos po Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/010100489 isplaćen dobavljaču Auto kuća Culak d.o.o. dana 02.10.2007. Ističe da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže obvezati tuženika na plaćanje utuženog iznosa.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je u bitnom istaknuo da tužitelj i tuženik nisu sklopili Ugovor o kreditu, nego Ugovor o leasingu, osporava da bi bilo koja od odredbi iz predmetnog ugovora bila ništetna te protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je istima uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Također, navodi da tuženik nije bio stranka u postupku povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač. Ističe i prigovor zastare. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR /010100489 od 21.8. 2007.,pregled plaćenosti potraživanja, e-mail korespodenciju, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj i prednik tuženika, sklopili Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/010100489 dana 21. 8. 2007. na iznos od 26.905,06 CHF s rokom otplate od 60 mjeseci (članak 2. Ugovora).

6. Zakon o leasingu ("Narodne novine" broj 135/06) propisuje u članku 4. da je davatelj leasinga svaka osoba koja, u skladu sa člankom 6. stavkom 1. i 2. ovoga Zakona, ima pravo obavljati poslove leasinga, a primatelj leasinga je svaka osoba koja na osnovi ugovora o leasingu stječe pravo korištenja objekta leasinga uz obvezu plaćanja ugovorene naknade. Nadalje se propisuje stavkom 4. članak 4. citiranog Zakona da dobavljač objekta leasinga je pravna ili fizička osoba koja posluje i obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o trgovačkim društvima, odnosno propisima o obrtu, koja s davateljem leasinga sklapa ugovor na osnovi kojeg davatelj leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga, osim ako dobavljač objekta leasinga i davatelj leasinga nisu ista osoba. Članak 5. stavak 1. Zakona o leasingu propisuje da posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora sa dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu dočim stavak 2. čl. 5. propisuje da posao leasinga iz stavka 1. ovoga članka s obzirom na svoja obilježja može biti posao financijskog leasinga i posao operativnog leasinga. Stavkom 4. članka 5. citiranog Zakona propisano je da posao operativnog leasinga je pravni posao iz stavka 1. ovoga članka u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, davatelj leasinga snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i primatelj leasinga nema određenu opciju kupnje, može se prekinuti korištenje uz određene uvjete.

7. Ugovorom o operativnom leasingu koji je predmet ovog spora tužitelj i tuženik su ugovorili točkom 1., 3. i 4. da je vrijednost objekta leasinga bez PDV-a iznos od 22.766,04 CHF, iznos PDV-a je 5.008,81 CHF, ukupna vrijednost objekta leasinga s PDV-om je 27.774,85 CHF, sve u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Tužitelj i tuženik su kao ugovorne strane ugovorile specifikaciju otplate leasinga točkom 6. Ugovora o operativnom leasingu u iznosu od 450,99 CHF, ukupno 60 mjesečnih obroka, a mjesečni obroci dospijevaju prvog radnog dana u mjesecu, time da prvi obrok za leasing dospijeva 1. rujna 2007., a zadnji obrok za leasing dospijeva dana 1.listopada 2012. Također je točkom 5. Predmetnog ugovora ugovoreno da će davatelj leasinga obračunati primatelju leasinga jednokratni trošak obrade zahtjeva u iznosu od 538,10 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa, uvećan za PDV te trošak pribave objekta leasinga u iznosu od 48,34 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa, uvećan za PDV.

8. U odnosu na ugovorene odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

9. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 45/07 i 79/07, dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o navedenim odredbama predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o tim spornim odredbama.

11. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane kuće koji stranka može ili potpisati ili ne. S obzirom na navedeno jasno je da se o navedenim odredbama, a koje su sadržane u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora.

12. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i valutna klauzula vezana uz švicarski franak odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze što tuženik nije dokazao.

13. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da tuženik nije dokazao da bi tužitelj kao potrošač bio dovoljno informiran o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o operativnom leasingu koji je sklopio s tuženikom u valuti švicarski franak, da kao potrošač nije o postojećem riziku obaviješten uredno i u razumnoj mjeri da bi mogao razumjeti sporne odredbe čime je povrijeđeno pravo tužitelja kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koja je vezana uz glavnicu u švicarskom franku.

14. Tuženik na kojem je teret dokaza (čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u tijeku postupka nije dokazao da bi tužitelju bile protumačene ugovorne odredbe uz koju je vezana glavnica – švicarski franak to je sud ocijenio kao neosnovane navode tuženika da bi ugovorne odredbe tužitelju kao potrošaču bila razumljive i jasne.

15. Sud utvrđuje ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica, PDV i svi troškovi obrade i naknada za švicarski franak. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporne ugovorne odredbe su zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te su kao takve nepoštene, a time i ništave i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno tužitelj financijski oštećen jer je tuženik povrijedio zakon na njegovu štetu.

16. U odnosu na prigovor zastare ističe se da je tužba podnesena 7.travnja 2021., pa kako zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) to valja uzeti u obzir trenutak pravomoćnosti predmetne presude, s obzirom na čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je istom odlučeno o pitanju ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga zastarni rok nije protekao. Stoga je sud ocijenio prigovor zastare tuženika neosnovanim.

17. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja većih rata za leasing. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1111. st. 1. i 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

18. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredbi predmetnog ugovora i na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz čijeg nalaza i mišljenja od 24. ožujka 2022. proizlazi da ukupna razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate iznosi 24.411,27 kn.

19. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Darka Pripića prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode.

20. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u izračun trebao uključiti i razdoblje primjene nižeg tečaja valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

21. S obzirom da je utvrđeno da su ništetne odredbe predmetnog ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te daje u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

22. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 3.239,93 sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO.

23. U odnosu na preinaku tužbe kojim je povećan zahtjev nakon provođenja vještačenja, tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci iz članka 191. stavak 2. ZPP-a koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena, a budući je evidentno kako stranka za točnu visinu predmetnog potraživanja nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz navedenim vještačenjem, sve budući sama stranka niti sud nemaju stručna znanja za isto, a kako to stoji u odredbi čl. 250. ZPP-a, čime je odlučeno da je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena, te slijedom čega je sud i odlučivao o tako uređenom tužbenom zahtjevu.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 123/23, dalje:OT). Priznat je trošak sastava tužbe od 100 bodova temeljem Tbr. 7/1 OT, sastava podneska 8.2.2023., 16.2.2023. po 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanja na ročištima 7.2.2022., 9.2.2023., 11.4.2024., 20.1.2025. po 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur i PDV ukupno iznosi 1.750,00 eur. Tužitelju je priznat vještačenja u iznosu od 200,00 eur pa ukupno dosuđen trošak iznosi od 1.950,00 eur.

25. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno članku 151.st.3. ZPP i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivanka Brletić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika