REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1222/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, protiv tuženika EURODIGITAL d.o.o., Zagreb, Vladimira Nazora 34, OIB 80336561664, kojeg zastupa punomoćnik Šime Matak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čogurić & Matak d.o.o., Zagreb, Ilica 41a, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-184/2022 od 3. siječnja 2023., 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-184/2022 od 3. siječnja 2023. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku da plati tužitelju 4.694,39 eura s pripadajućim kamatama i troškovima ovršnog postupka te je u točci III. naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 35.369,88 kn, na ime postavljanja reklamnih naljepnica na košarama za otpatke za razdoblje od 10. prosinca 2019. do 10. prosinca 2020., u visini kako je to naveo tužitelj u svojoj vjerodostojnoj ispravi, time da je osnova potraživanja ugovora sklopljenog između stranaka. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio osnovanim zahtjev te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. izreke je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz razloga što nema razloga o odlučnim činjenicama te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja o tome da je izvršena novacija obveze te predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju naknadu parničnih troškova, podredno ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice, jer iz ugovora u spisu proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama 29. listopada 2012. (list 17. -19. spisa, prvi ugovor) na javnim površinama od 29. listopada 2012. Tim ugovorom tuženik je darovao tužitelju 700 košara za otpatke (članak 2. ugovora), a tužitelj je dao suglasnost tuženiku da na tim košarama za otpatke u razdoblju od narednih 15 godina može postavljati naljepnice s reklamnim porukama (članak 4. ugovora). Člankom 5. tog ugovora određeno je da će tuženik plaćati tužitelju mjesečnu naknadu za postavljanje naljepnica s reklamnim porukama u iznosu određenom sukladno Pravilniku o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje reklama, reklamnih panoa i natpisa, te da će se plaćanje naknade urediti sukladno čl. 39. st. 2. Odluke o komunalnom redu posebnim ugovorom o plaćanju naknade. Nije sporno da su tužitelj i tuženik 7. lipnja 2016. (list 94. -97. spisa) sklopili Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, Klasa: 363-02/2016- 016/059, Ur. broj: 251-13-33-1/001-16-2, kojim su ugovorne strane utvrdile da je dana 29. listopada 2012. između istih sklopljen Ugovor o davanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama, Klasa: 363-02/12-01/108, Ur. broj: 251-13-31/100-12-4, da je dana 25. kolovoza 2015. sklopljen I. Aneks Ugovoru o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama, Klasa: 363-01/15-01/124, Ur. broj: 215-13-11/1-15-3, te da je, sukladno navedenim ugovorima, korisniku odobreno postavljanje 700 košara za otpatke City Box na javne površine Grada Zagreba, da su iste predane u vlasništvo Grada Zagreba, da korisnik u razdoblju 15 godina može na košarama za otpatke postavljati reklamne naljepnice, da su stranke suglasno utvrdile da će korisnik postaviti 138 reklamnih naljepnica, svaku veličine 1,00 x 0,50 m, na 69 košara za otpatke City Box, odnosno na svaku košaru dvije reklamne naljepnice (reklame) na javnim površinama označenima u čl. 2. Ugovora, da je za postavljanje reklama, ukupne reklamne površine 69,00 m², korisnik dužan plaćati Gradu naknadu, u svrhu komercijalnog oglašavanja, u ukupnom iznosu od 2.907,00 kn mjesečno (čl. 3.), da se korisnik obvezao da će reklame držati u urednom i ispravnom stanju, snosi troškove postavljanja, održavanja, redovnog funkcioniranja, demontiranja, kao i svaku drugu moguću nastalu štetu u svezi s reklamama, kao i da će po isteku roka iz ugovora u roku od 24 sata ukloniti reklame o vlastitom trošku.
10. Pravilno je sud utvrdio da iz e-mail korespondencije između stranaka i dopisa tužitelja ne proizlazi da je tužitelj otkazao ili raskinuo ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama i ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, kako to smatra tuženik. Naime u e-mail-u od 19. srpnja 2019. je samo najavljeno da će se mijenjati košarice za otpatke, ali nije navedeno da se raskida ugovor odnosno to nije naveo tužitelj a tuženik nije niti navodio da je on raskinuo ugovor. Ugovorom o plaćanju naknade za postavljanje reklama tužitelj se obvezao omogućiti tuženiku postavljanje 138 reklamnih naljepnica, svaku veličine 1,00 x 0,50 m, na 69 košara za otpatke City Box, odnosno na svaku košaru dvije reklamne naljepnice (reklame) na javnim površinama označenima u čl. 2. Ugovora (list 94. spisa ), te se tuženik obvezao plaćati naknadu za ukupne reklamne površine 69,00 m² u ukupnom iznosu od 2.907,00 kn mjesečno (čl. 3. Ugovora), odnosno iz navedenih dopisa proizlazi da košarice nisu uklonjene s navedenih lokacija iz čl. 2. Ugovora, pa prema tome tuženik ih je u utuženom razdoblju mogao koristiti za reklamne prostore.
11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u Ugovoru o nagodbi (list 32. -35. spisa) Klasa: 363-02/20-016/162, Ur. broj: 251-13-11-1-20-3/NM stranke nisu određivale pravila o plaćanju ranije dospjelih obveza, a koje su predmet ovog postupka, nego su utvrđivale pravila o zamjeni prostora za reklame. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tim ugovorom nije došlo do ugovora o obnovi u smislu odredbe čl. 145. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kojim bi stranke obvezu iz ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 25. ožujka 2016. i ugovora o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 29. listopada 2012. zamijenile novom obvezom čime bi ranija obveza prestala. Stoga je neosnovan žalbeni navod u kojem tuženik ponavlja da je obveza plaćanja tuženika prestala uslijed obnove.
12. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 12. ožujka 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
