Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-30/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice JH (ranije J) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Golubiću odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj P-33/2024-43 od 17. prosinca 2024., na sjednici vijeće održanoj 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P- 33/2024-43 od 17. prosinca 2024. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj P-33/2024-43 od 17. prosinca 2024., u svojoj je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici 2.927,11 EUR sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, a kako slijedi točke 1 izreke. Točkom II. izreke navedene presude naloženo je tužitelju isplatiti tužiteljici iznos od 3.245,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a kako slijedi iz točke II navedene presude. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku tužiteljici naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.904,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupa iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pobija i odluku troškovima postupka. U bitnome tuženik navodi da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni jasne, razumljive i uočljive, te navodi da je tužitelj bio informiran o svi odredbama ugovora. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije proveo dokaze saslušanjem predloženih svjedoka, osporava i stav prvostupanjskog suda po prigovoru zastare , navodi da je ugovaranje kredita u valuti odnosno uz valutnu klauzulu bilo dopušteno da je kamate određena u skladu sa zakonom o kreditnim institucijama, te da odredbe ugovora nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik u žalbi ponavlja da je sa tužiteljicom sklopio Aneks ugovora o kreditu-konverziji te da su tim aneksom riješena sva pitanja u svezi preplate po osnovnom ugovoru o kreditu. Tuženik u žalbi navodi da je i pogrešno određen tijek zateznih kamata zatim da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud propustio odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška, da trošak objave presude nije nužan, da je pogrešno primijenio materijalno pravo primjenom izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 dalje Tarifa). Tuženik predlaže žalbu usvojiti pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a tuženiku dosuditi troškove postupka, a u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu te traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. istoga Zakona. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci banke, te isplata s osnova porasta tečaja valute švicarski franak.

7. Tužiteljica se u tužbi poziva na pravomoćne presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi te na odredbu članka 502.a ZPP-a.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada su žalbenoj fazi sporno je, je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice, je li potraživanje tužiteljice vezano uz pitanja takozvane kolektivne tužbe, je li izvršenom konverzijom tužiteljica namirena u preplati osnovnog kredita.

9. Presude donesene u kolektivnom sporu u slučaju potrošač odnose se na sve potrošačke kredite zaključene s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom prema jednostranoj odluci banke, kao i na one koji su još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.

10. Odredba članka 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim Novinama RH broj 41/14 i 110/15 - dalje ZZP, propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a u individualnim parnicama utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak.

11. Prvostupanjski sud pravilno zauzima stav da obzirom na navode iznesene u tužbi te činjenicu da se tužiteljica poziva na pravna utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda i Visokog trgovačkog suda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-249/14, Rev-222/18, a na temelju članka 502.c ZPP-a, sud je vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima iznesenim u tim presudama.

12. Činjenica zaključenja ugovora o kreditu nije sporna, a krediti je tužiteljica sklopila sa pravnim prednikom tuženika, Hypo Adria Bank d.d., 27. listopada 2005., u Čakovcu, a nije sporna ni činjenica da je tužiteljica s tuženikom sklopila i Aneks ugovora, odnosno konvertirala je kredit iz švicarskog franka u 30.9.2015. EUR, kao i da je u konverziji utvrđena preplata od 316,25 EUR-a.

13. Neosnovan je prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS-a od 30. siječnja 2020. potraživanja potrošača nisu u zastari jer petogodišnji rok počinje teći od pravomoćnosti utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a zahtjev za proglašenjem ništetnosti nikada ne zastarijeva, a ta koje ne prihvaćanje prigovora zastare je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje.

14. Naime, tražbina tužiteljice nije zastarjela jer je podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na postupak pokrenut po tužbi tužiteljice u ovom predmetu, prema članku 241. Zakona o obveznim odnosima, prekinuta zastara i rokovi počinju ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke.

15. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetom u odluci broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., prihvaćenim i po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojeni predmeti C-776/19 i C-782/19, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare.

16. Utvrđeno je pred prvostupanjskim sudom da se radi o formuliranom ugovoru koji sadržava odredbe za koje je u kolektivnom sporu utvrđeno da su nepoštene (ništetne), odnosno da potrošači nisu prije ugovaranja kredita bili valjano obaviješteni o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja CHF.

17. Nesporno je da je presudom po kolektivnoj tužbi utvrđena ništetnost spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti CHF.

18. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj:

Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., u individualnim parnicama pokrenutim po presudi broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., sudovi nisu dužni provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i glavnici koja se valutnom klauzulom veže uz švicarski franak, a tuženik tijekom postupka nije pružio dokaze o postojanju okolnosti koje bi isključile vezanost suda za navedene pravomoćne odluke iz kolektivnog spora, pa je žalbeni razloga tuženika o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju zbog činjenice da prvostupanjski sud u ovom postupku nije utvrđivao ništetnost spornih odredbi neosnovan.

19. Iz pobijane presude kao i stanja spisa proizlazi da je tuženik predložio i saslušanje vještaka i javnog bilježnika te svjedoka, međutim od istih prijedloga je odustao (strana 280, 281, 282, 294 i 301 prvostupanjskog spisa), pa se sada neosnovano u žalbi poziva da je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze.

20. Ne stoje daljnji prigovori tuženika da je tužiteljica bila u dovoljnoj mjeri informirana da bi razumjela ključne odredbe kredita. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci donesenoj u ovom predmetu ( i odlukama Rev- 369/2023-2 od 24. svibnja 2023., broj Rev-434/2023-2 od 8. studenog 2023. i dr. ), u situaciji kada banka kao tuženik tvrdi i predlaže dokaze da je tužitelj kao potrošač bio odgovarajuće informiran, sud se ne može pozivati samo na utvrđenje iz odluka kolektivnog spora, već treba provesti kontradiktorni postupak radi utvrđenja tih činjenica i izvesti dokaze koje je banka predložila u tom postupku i tek na temelju izvedenih dokaza ocijeniti postojanje činjenica koje nisu utvrđivane u kolektivnom sporu. U konkretnom slučaju, iz stanja predmeta proizlazi da je tuženik pored dokaza koje je prvostupanjski sud izveo, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, predlagao saslušanje svjedoka IH, OH, DH, javnog bilježnika, od kojeg dokaza je kasnije odustao, te je na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka VH, utvrdio da je predmetni ugovor tipski ugovor, pripremljen od strane tuženika i o čijim odredbama se nije pregovaralo i na koji tužiteljica nije mogla utjecati. Prvostupanjski sud dao je opširno obrazloženje u svezi informiranosti tužitelja o uvjetima kreditiranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Što se tiče nesporne činjenice da su stranke ovog postupka 30. rujna 2015., sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija iz valute CHF u valutu EUR, tužiteljica i tuženik su suglasno izmijenili osnovni ugovor s važenjem ex tunc, pa su izmijenjene i sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, za koje tužiteljica tvrdi da su ništetne, a na način da je tuženik i u konverziji koristio tečaj koji je sud u ovoj presudi utvrdio ništetnim. Odnosno, i na takvo mijenjanje valute ima se primijeniti tečaj koji je vrijedio u trenutku zaključenja ugovora.

22. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno zauzima stav da sklapanjem aneksa ugovora o kreditu nije došlo do obeštećenja tužiteljice, te tužiteljica i dalje ima pravni interes da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu ali i isplate preplaćenog iznosa rata kredita.

23. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa osnovnog ugovora izvršena je temeljem ZID ZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz članka 19.c točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/15, 52/16 - dalje ZID ZOPK), na način kako to nalaže zakon. Stoga, prema mišljenju ovog suda, tzv. konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke. Činjenica da je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit u EUR ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

24. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

25. Nije sporno da je tuženik prilikom konverzije utvrdio preplatu u iznosu od 316,25 EUR i da je taj iznos uvršten u nove uplate.

26. Tužiteljica traži isplatu preplaćenih iznosa kredita s osnova ništetnih odredbi osnovnog ugovora, i to do zaključenja Dodataka ugovoru o kreditu, odnosno do konverzije.

27. Vještačenjem je utvrđen iznos preplate i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i u odnosu na tečaj CHF, te obzirom je iznos preplate koji je tuženik utvrdio prilikom konverzije, uzet u obzir kod budućih rata, to je vještak vještačio preplatu do konverzije uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike, odnosno kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja.

28. Nije osnovan niti žalbeni razlog kojim tuženik osporava stav prvostupanjskog suda glede početka tijeka zateznih kamata na dosuđene mjesečne iznose. Na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule pravilno je određen početak tijeka zateznih kamata počev od plaćanja mjesečnih anuiteta. Pozivom na odredbu 1115. ZOO, tuženik tvrdi da je pošten stjecatelj i da stoga tužitelj nema pravo na zatezne kamate od dana dospjelosti mjesečnih anuiteta. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja promjenjive kamatne stope prema odlukama banke i valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica i kamata, isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. O zateznoj kamati tekućoj na pojedine obroke pravilno je odlučeno temeljem članka 1115. ZOO. Naime, tuženik je nesavjestan stjecatelj s obzirom da su navedene odredbe ugovora ništave, pa je kamata pravilno dosuđena od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja.

29. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

30. Odluka o troškovima postupka koji su određeni tužitelju temelje se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa). Prema odredbi Tbr. 52 Tarife, odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, i vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, to tuženik neosnovano pobija i odluku o troškovima postupka.

31. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa mu nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, te je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

32. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu, 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić